Ponositi se oziljcima ili ih sakrivati?

nije mi to za ponos.
ne volim da pricam, osim ako nekome mogu da ''otvorim oci'' makar malo.
ili ako nekom objasnim da sam prezivela ... to i to.... i da ce i on/ona ...

ne prchkam po oziljcima, sve se vise poznaju onda ....

mnda
vidim da je neko u istom sosu i kazem svoja iskustva i gledam tog nekog kako me slusa praznog pogleda i znam da ce se zaebati
i onda slozim ovu grimasu :neutral: i kazem ******, ono cuveno ******
 
Hajde, svako ima oziljke od ljubavnih promasaja, lomova i gubitaka.
Da li u prici o tim stvarima volite da sve izbacite sa mudrijaskim zakljuckom,
ili niste bas radi iznositi iskustva...?

Ja stvarno ne znam ko voli da priča o tome,ljudima je i onako teško zbog toga što im se dogodilo, još kad neko navali da ih ispituje, ko da otvara ranu i sipa so na nju.
 
Hajde, svako ima oziljke od ljubavnih promasaja, lomova i gubitaka.
Nema svako...
Da li u prici o tim stvarima volite da sve izbacite sa mudrijaskim zakljuckom,
ili niste bas radi iznositi iskustva...?

Biti iskren se uvek na kraju pokaže kao najbolje rešenje jer ništa što je tajno ne bude večno tajno iako tako često deluje.
Sve je stvar da li se stidiš sebe ili ne i da li su te ti lomovi iz prošlosti nečemu naučili ili ne. Ako nisu onda je sve jedno da li ćutiš ili pričaš.
 
[Don Juan DeMarco];13651123:
Nema svako...


Biti iskren se uvek na kraju pokaže kao najbolje rešenje jer ništa što je tajno ne bude večno tajno iako tako često deluje.
Sve je stvar da li se stidiš sebe ili ne i da li su te ti lomovi iz prošlosti nečemu naučili ili ne. Ako nisu onda je sve jedno da li ćutiš ili pričaš.

Ah da, Don Juan nema oziljaka, izvini...
Teoretski ljubav lepo zvuci, malcice je drukcije u praksi...
 
Hajde, svako ima oziljke od ljubavnih promasaja, lomova i gubitaka.
Da li u prici o tim stvarima volite da sve izbacite sa mudrijaskim zakljuckom,
ili niste bas radi iznositi iskustva...?

meni bliske osobe znaju sve to.
ne mozes vsakome ni da ispricas neke bitne stvari, to je smesno.
o da, ponosim se, u stvari, ne da se bas ponosim ali dragi su mi jer svaki od tih "oziljaka" ima pricu iza sebe. veliku kao kosmos.
 
Hajde, svako ima oziljke od ljubavnih promasaja, lomova i gubitaka.
Da li u prici o tim stvarima volite da sve izbacite sa mudrijaskim zakljuckom,
ili niste bas radi iznositi iskustva...?

Pa, nije to ni za ponositi se, a jos manje za sakrivati ih. Oni valjda sluze da nas nauce necemu, ili kroz pricu o njima, sto neko ovde rece, da nekome mozda pomognemo. Mada, to je mac sa dve ostrice, to sto je nas bolelo i sto nas je lupilo po glavi, mozda nece tako uticati na nekog drugog. Na primer, ja sad mogu svojoj drugarici reci "e, nemoj nikada sa ozenjenim", ili "nemoj vezu na daljinu", ali to mozda sa njom nece biti slucaj, mozda bi njena veza na daljinu uspela, mozda bi se neko razveo da bi bio sa njom, mozda te situacije njoj ne bi donele oziljke. Sve u svemu, sva ta iskustva, ma koliko se ona nama cinila ruznim, ipak sluze da nas necemu nauce, da nas ojacaju, da nas pripeme za nesto sledece. A, ako je tu nekada bilo ljubavi, pa valjda je bilo i necega lepog, valjda nisu samo oziljci ostali?
 
Poslednja izmena:
Hajde, svako ima oziljke od ljubavnih promasaja, lomova i gubitaka.
Da li u prici o tim stvarima volite da sve izbacite sa mudrijaskim zakljuckom,
ili niste bas radi iznositi iskustva...?

"Ko rane nema,ožiljku se ruga."- tako kaže Šekspir...:)

"U zlu se ne ponizi,u dobru se ne nadvisi" - to je otprilike odgovor...NIšta nije dobro,da nije i pomalo lošega bilo,niti tako zlo,da nešto dobro nisam izvukla iz toga...:)
Sve što se desi,bilo dobro ili loše verujem da treba iz toga nešto naučiti i izvući neku pouku ili iskustvo za neki dalji život. Nije da vičem na sva zvona zbog svojih poraza,ali ih se ne stidim, i kažem,što ne bih..jer to sam ja..tada nisam umela bolje,lepše ili da sagledam drugačije...i sve je to imalo neku svrhu,verujem. Uvek kažem,kada nekome može pomoći da na mojim greškama možda iz drugog ugla sagleda svoje potencijalne..jer pametni uče na tudjim greškama..:)
 
Hajde, svako ima oziljke od ljubavnih promasaja, lomova i gubitaka.
Da li u prici o tim stvarima volite da sve izbacite sa mudrijaskim zakljuckom,
ili niste bas radi iznositi iskustva...?

"Naša je ljubav bila kratkog veka,
Trenutak jedan - tek godinu dana.
I rastavi nas naglo sudba preka,
Bez uzdisaja, bez suza, bez rana.

U svađi nam je proslo pola dana;
U pomirenju mučnom pola noći.
I bežao sam iz našeg stana,
Tražeci mira u poljskoj samoći.

No to je bilo kratko vreme;
Pa postadosmo tuđi jedno drugom;
I gledasmo se u ćutanju dugom,
Tupo, k'o sito dete šećerleme.

I tako sve je prošlo; i ja sada
Ne mogu kleti nebo ni sudbinu,
Il' s pesnicama stisnutim, pun jada,
Prokleti žene ili podlost njinu

Pa ipak - da si samo katkad znala
Veliki, kobni oganj duše ove,
I silnu ljubav što nisti k'o hala
Sve druge misli i nade i snove; -

Pa ipak - da si samo katkad htela
U zanosu, i sličnu mekoj svili,
Da nađeš nežnu reč iz srca vrela -
I mi bi možda dugo srećni bili

A sad polako teče ovo vreme;
Postasmo tako tuđi jedno drugom;
I gledamo se u ćutanju dugom
Tupo, k'o sito dete šećerleme."


M. Rakić

Voleo bih da sve izbacim sa mudrijaškim zaključkom, ali prava je istina da skrivam sve ožiljke, i uvek ih vide pogrešne oči.
 
Trudim se da ih ne pokazujem kao ordenje,da ih prikrijem i ne dijelim naokolo kao loš recept za dobar kolač..svako ipak sam sebi najbolje omjere poreda..
Ma koliko ih prikrivala,ipak su vidljivi dobrom oku i uhu pa zato ponekad dopustim da izađu iz mene,prohodam sa njima i vratim ih tamo gdje im je i mjesto..u skrivene kutke mog bića koje ih se nikad neće odreći--ma kako da se ne ponosim njima,učitelji su oni i to veliki..
 

Back
Top