Samostalan zivot

gost 43599

Veoma poznat
Poruka
10.211
Svi znamo da se u danasnje vreme nije lako osamostaliti...da bi uopste mogao o tome da razmisljas prvo je potrebno naci posao.
S obzirom da se posao u pocetku dobija na odredjeno vreme, ideja o uzimanju kredita pada u vodu pa u svakom slucaju moras da budes podstanar ako ne zelis da zivis sa roditeljima...

Posto mnogi mlade dosta kritikuju kako su lenji i sl. nek bude ovo tema gde se mogu procitati vasi pocetci (kad ste se osamostalili, kako, da li ste imali pomoc roditelja, sta vam je nedostajalo, sta ste/niste imali..itd)

Vasi pocetci, mozda i saveti nek budu ohrabrenje mladima koji iz odredjenih razloga imaju dileme, strahove zapoceti samostalan zivot ili nisu u mogucnosti da isti zapocnu a zelja im je da se u nekoj blizoj buducnosti to ostvari....

Nebitno je u kojoj ste drzavi...mada mozete nagovestiti kako ne bi doslo do raznih nesporazuma...

P.s. Bez vredjanja i prepucavanja molim...isto tako tema nisu mladi koji su lenji da se osamostale...

:zag: :hvala:
 
Ja nemam nikakav savet.
Ja sam se osamostalila kad sam sa 25 godina dobila stalan posao. Inace skupili smo na gomilu svu ustedjevinu koju su imali moji roditelji, starija sestra i ja i kupili garsonjeru. Prva ideja je bila da se taj stan izdaje, ali posto sam izrazila zelju da zivim sama, sto mojima nije bas bilo jasno posto nisam imala u planu da se udajem jelte, ali... podrzali su me.
Od onda se izdrzavam potpuno sama, placala sam oduvek sama svoje racune, zimovanja, letovanja, kola...Hvala im na tome sto su pomogli da se stan uopste kupi, da nije bilo njhove pomoci ne bi bilo ni toga, a od onda sam sama svoj majstor.
Kad je trebalo pored redovnog posla radila sam i honorarne i pruzala se koliko sam dugacka. Od onda prodjose godine...taj stan sam renovirala, prodala, kupila veci, sredila njega i taaaako... sad cekam penziju ;).
 
Teško se može dati neki savet kad je svačija situacija drugačija.
Ja sam se osamostalila kad sam počela da živim sa momkom, sa 28 godina.
Do tada sam živela sa roditeljima i bratom studentom i sa naše 3 plate, jedva smo preživljavali nas četvoro. I da sam htela nisam mogla finansijski da se osamostalim, a i to bi bio težak udar na njihov budžet jer bi njih troje sa dve plate teško preživljavali.
Tek kad je i brat počeo da radi pred kraj studija, ja sam mogla da "odem" bez griže savesti.
 
Posle faksa sam uzalud ganjala stalan posao i radila u raznim privatnim skolama i firmama na odredjeno vreme i nista mi nisu upisivali u knjizicu kao stazh :evil:, a u svakoj drzavnoj skoli je bilo dzabe izaci na konkurs ako nemas vezu i onda sam se malo bavila politikom i sklepala neka poznanstva, zasluzila svojim angazovanjem funkciju, menjala funkciju za stalno zaposlenje itd. Tri meseca nakon sto sam uzaludno konkurisala u skolama, na osnovu politickih poznanstava, direktno iz centrale stranke, dobila sam na gotovs spisak skola da izaberem u kojoj cu raditi. Na tom spisku je bilo skola u kojima su me vec pre toga (kad sam zvanicno konkurisala) slagali da je mesto popunjeno, a konkurs samo formalnost i da ne ocekujem radno mesto :aha: Izabrala sam skolu u kojoj sam dobro poznavala tadasnjeg direktora, koja je na dobroj lokaciji.
Posle toga sam usla u stambeni kredit i sad ga otpacujem.
Kola i sve ostale skuplje stavke koje se sticu u zivotu, kupila sam pola uz pomoc roditelja a pola od honorarnih poslova prevodjenja.

Zakljucak, nije tesko osamostaliti se iskljucivo ako se uganja veza, ali i ta veza mora da se ganja sopstvenim zalaganjem i da se istakne na nekom polju (ukoliko nije rodjacka i sl). Moje polje zalaganje je bilo politicko.
Na neki drugi, ispravniji nacin mogu dobiti posao samo oni koji su mnogo vredniji od mene. :rumenko:
 
udala sam se sa 24, sa 25, kad sam zavrsila faks sam pocela da radim i ubrzo smo se uselili u moj stan...on je svoj izdavao....na studijama sam bila podstanar i navikla sam se na samostalan, sirotinjski zivot bez problema...vise volim da imam manje para ali da sam sam svoj majstor...vec 6 godina zivim sama sa sinom....imam dobru platu i jos dodatnih primanja pa se, uz skromnost, lepo zivi....:)
 
O tome se i radi što je nemoguće osamostaliti se bukvalno. Ako pod tim podrazumevamo da nismo dobili stan od roditelja i da nas ni na koji način ne pomažu, ni finansijski, ni odlaskom na ručkove, baš nikako.
Najčešća varijanta koja je najdostupnija jeste ona koju sam ja izvela: sa momkom živela kao podstanar. U međuvremenu se uzeli, dobili dete i posle 6 godina digli kredit i napravili kuću. Ali na placu njegovih roditelja. Inače nema tog kredita koji bi pokrio kompletan projekat.

Kako god okreneš, retko ko je bukvalno sve sam odradio bez ičije pomoći...
 
Ne znam sta da vam kazem...

Od kad sam diplomirala sam potpuno samostalna, osim sto nikad nisam placala kiriju..sve ostale troskove zivota sama snosila...doduse to bili moji licni troskovi...sad cekam bebu, pa cemo videti kako dalje...inace sad posto ne mogud a radim, ni da zaradjuem izdzavano sam lice...ali se to svodi na puku egzistenciju...s obzirom na moje ternutno stanje...

Ne znam nikog ko je sam napravio kucu ili kupio stan i auto, i ima dovoljno da pokrije sve mesecne troskove....

Ne znam ni da je to ikad bilo moguce, ni ovde niti bilo gde na svetu....a tek sad kad je odnos troskova i prihoda nemerljiv...
 
Ja imam drugaricu koja je sama prvo kupila garsonjeru pa za par godina je prodala i kupila veći stan.
Razbija sa platom, u pitanju su sumanute cifre.
Od prvog dana je birala poslove i svakih godinu-dve išla na bolje.
Trenutno je finansijski direktor jedne banke. To je postala sa 30 godina.
Ali takvi kao ona spadaju u statističku grešku.
Ili bolje da kažem, takvi kao ti Zvezdo. :D
 
Ja imam drugaricu koja je sama prvo kupila garsonjeru pa za par godina je prodala i kupila veći stan.
Razbija sa platom, u pitanju su sumanute cifre.
Od prvog dana je birala poslove i svakih godinu-dve išla na bolje.
Trenutno je finansijski direktor jedne banke. To je postala sa 30 godina.
Ali takvi kao ona spadaju u statističku grešku.
Ili bolje da kažem, takvi kao ti Zvezdo. :D

:zaljubljena::hvala::hvala::hvala:
 
Svi znamo da se u danasnje vreme nije lako osamostaliti...da bi uopste mogao o tome da razmisljas prvo je potrebno naci posao.
S obzirom da se posao u pocetku dobija na odredjeno vreme, ideja o uzimanju kredita pada u vodu pa u svakom slucaju moras da budes podstanar ako ne zelis da zivis sa roditeljima...

Posto mnogi mlade dosta kritikuju kako su lenji i sl. nek bude ovo tema gde se mogu procitati vasi pocetci (kad ste se osamostalili, kako, da li ste imali pomoc roditelja, sta vam je nedostajalo, sta ste/niste imali..itd)

Vasi pocetci, mozda i saveti nek budu ohrabrenje mladima koji iz odredjenih razloga imaju dileme, strahove zapoceti samostalan zivot ili nisu u mogucnosti da isti zapocnu a zelja im je da se u nekoj blizoj buducnosti to ostvari....

Nebitno je u kojoj ste drzavi...mada mozete nagovestiti kako ne bi doslo do raznih nesporazuma...

P.s. Bez vredjanja i prepucavanja molim...isto tako tema nisu mladi koji su lenji da se osamostale...

:zag: :hvala:

Ja se jos uvek nisam osamostalio, ali sigurno da planiram, mene bi bio blam da sa nekih 23-24 godine zivim sa roditeljima, pa cak i ako i ucim fakultet, ne u pravom smislu "blam" vec moja savest meni to ne dozvoljava, i zaista je jedno kad vidim momke i devojke kako parazitiraju na roditeljskoj grbaci a imaju 30 i kusur godina, bez imalo ambicije da nesto postignu i promene...imam dosta ciljeva u zivotu (a jedan od njih je i samostalnost) prema kojima jasno idem.A opet osamostaljivanje nije lako postici, naci posao i kupiti stan cak i uz pomoc roditelja je veoma tesko u danasnje vreme...:D
 
O tome se i radi što je nemoguće osamostaliti se bukvalno. Ako pod tim podrazumevamo da nismo dobili stan od roditelja i da nas ni na koji način ne pomažu, ni finansijski, ni odlaskom na ručkove, baš nikako.
Najčešća varijanta koja je najdostupnija jeste ona koju sam ja izvela: sa momkom živela kao podstanar. U međuvremenu se uzeli, dobili dete i posle 6 godina digli kredit i napravili kuću. Ali na placu njegovih roditelja. Inače nema tog kredita koji bi pokrio kompletan projekat.

Kako god okreneš, retko ko je bukvalno sve sam odradio bez ičije pomoći...
pa da
tesko da se mozes smatrati osamostaljenim, ako su ti stan kupili roditelji, ili te pomagali finansijski
ili si se zaposlio uz njihovu pomoc, ili kod njih :lol:
realna samostalnost nastupa tek onda kada tvoja primanja pokriju sve i vise ti apsolutno nista nije potrebno
sto bi znacilo da su ljudi samostalni ... :think: teeehee malo sutra
tj.
dosta kasnije, ako ikada, nego sto vole da misle da jesu
 
pa da
tesko da se mozes smatrati osamostaljenim, ako su ti stan kupili roditelji, ili te pomagali finansijski
ili si se zaposlio uz njihovu pomoc, ili kod njih :lol:
realna samostalnost nastupa tek onda kada tvoja primanja pokriju sve i vise ti apsolutno nista nije potrebno
sto bi znacilo da su ljudi samostalni ... :think: teeehee malo sutra
tj.
dosta kasnije, ako ikada, nego sto vole da misle da jesu

Ako je to kriterijum, onda ni moji roditelji nisu još samostalni, jer, recimo, stan su nasledili, a ne kupili.
Biće da nešto ne valja u toj postavci.

Samostalan si valjda ako se od sopstvenih prihoda izdržavaš.
Kupovina stana i izgradnja kuće ipak spada u kapitalne projekte koje i u nekom boljem okruženju čovek teško može sam da izfinansira, a kamoli ovde.
Znači, podrazumeva se da ti roditelji ne plaćaju račune i ne daju džeparac, ali ako ti kupe ili pomognu u kupovini stana (tipa proda se taj gde ste svi živeli, pa se kupe dva manja), ne vidim zašto si manje samostalan zbog toga.
 
Ne znam sta da vam kazem...

Od kad sam diplomirala sam potpuno samostalna, osim sto nikad nisam placala kiriju..sve ostale troskove zivota sama snosila...doduse to bili moji licni troskovi...sad cekam bebu, pa cemo videti kako dalje...inace sad posto ne mogud a radim, ni da zaradjuem izdzavano sam lice...ali se to svodi na puku egzistenciju...s obzirom na moje ternutno stanje...

Ne znam nikog ko je sam napravio kucu ili kupio stan i auto, i ima dovoljno da pokrije sve mesecne troskove....

Ne znam ni da je to ikad bilo moguce, ni ovde niti bilo gde na svetu....a tek sad kad je odnos troskova i prihoda nemerljiv...

Vala ni ja :neutral:
Retki su takvi. Secam se da je pricano kako su nasi sami zaradjivali za to, na jednoj drugoj temi. Nisu oni nego su jos baba i deda dobijali od drzave i Tita.

Ko da je greh da ti roditelji kupe stan, tako je ispalo na kraju.
Trenutno me roditelji izdrazavaju. Od placanja skolarine do kupovine patika i hrane, jer studiram.
 
Bzvz je pod pritiskom okoline iznajmiti stan da bi dokazali sebi i drugima na taj nacin da ste samostalni..iz razloga sto taj isti novac moze ici za kredit ili negde u okolini uzeti plac i montaznu kucu jeftiniju 5x od stana..to su po meni nepromisljeni koraci i dosta ljudi nemaju prostu racunicu kad iznajmljuju stan koji je obicno po centru da se ne bi odricali komfora koji su do tad imali
 
Ako je to kriterijum, onda ni moji roditelji nisu još samostalni, jer, recimo, stan su nasledili, a ne kupili.
Biće da nešto ne valja u toj postavci.

Samostalan si valjda ako se od sopstvenih prihoda izdržavaš.
Kupovina stana i izgradnja kuće ipak spada u kapitalne projekte koje i u nekom boljem okruženju čovek teško može sam da izfinansira, a kamoli ovde.
Znači, podrazumeva se da ti roditelji ne plaćaju račune i ne daju džeparac, ali ako ti kupe ili pomognu u kupovini stana (tipa proda se taj gde ste svi živeli, pa se kupe dva manja), ne vidim zašto si manje samostalan zbog toga.
po definiciji jesi, manje samostalan, samim tim sto ti je necija pomoc neophodna
sad, sto se nama ne svidja ideja da nismo super samostalni je vec druga prica :mrgreen:
iskreno ne vidim nista lose u tome da kazem da zavisim od pomoci mojih
i da danas ne bih bila ovdje gjde jesam da nije i njihove pomoci a ne zato sto sam super sposobna ili neka slicna glupost
:mrgreen: ne zvucim kul al' bar govorim neushecerenu istinu
 
Ja se jos uvek nisam osamostalio, ali sigurno da planiram, mene bi bio blam da sa nekih 23-24 godine zivim sa roditeljima, pa cak i ako i ucim fakultet, ne u pravom smislu "blam" vec moja savest meni to ne dozvoljava, i zaista je jedno kad vidim momke i devojke kako parazitiraju na roditeljskoj grbaci a imaju 30 i kusur godina, bez imalo ambicije da nesto postignu i promene...imam dosta ciljeva u zivotu (a jedan od njih je i samostalnost) prema kojima jasno idem.A opet osamostaljivanje nije lako postici, naci posao i kupiti stan cak i uz pomoc roditelja je veoma tesko u danasnje vreme...:D

IJu...:eek: onda je bolje da propadnem u zemlju...ja sa svojih 25 jos sam kod roditelja...:rumenko: :lol:


Ako je to kriterijum, onda ni moji roditelji nisu još samostalni, jer, recimo, stan su nasledili, a ne kupili.
Biće da nešto ne valja u toj postavci.

Samostalan si valjda ako se od sopstvenih prihoda izdržavaš.
Kupovina stana i izgradnja kuće ipak spada u kapitalne projekte koje i u nekom boljem okruženju čovek teško može sam da izfinansira, a kamoli ovde.
Znači, podrazumeva se da ti roditelji ne plaćaju račune i ne daju džeparac, ali ako ti kupe ili pomognu u kupovini stana (tipa proda se taj gde ste svi živeli, pa se kupe dva manja), ne vidim zašto si manje samostalan zbog toga.

@tema
Boldujem da ne bi tema posla u pogresnom smeru sa prepucavanjima kako neki ipak nisu samostalni jer su im roditelji pomogli da kupe stan i sl...
Interesuju me vasa iskustva...sve nabrojano u uvodnom postu i da li vam je bio pocetak tezak, kako ste se snalazili, da li ste imali dane kada niste imali dovoljno za osnovne stvari i tako...

P.s. I molim vas bez trazenja definicije samostalnosti...iskustva molim...:hvala:
 
Ne znam, meni i dalje samostalnost ne znači obavezno počinjanje od nule.
ne pocinjenje od nule samo po sebi
toga nema ni u filmovima, ili ima, nisam gledala puno teen filmova :mrgreen:

hocu da kazem da si samostalan u zivotu tek od onog trenutka kada isplatis sve dugove i pocnes da zivis od samo svojih prihoda
a ne kada pocnes da zivis sam i imas svoje prihode,
ali jos uvijek si u situaciji da sve sto je u tebe ulozeno ne bi mogao vratiti kada bi poceo da svodis racune
 
Bzvz je pod pritiskom okoline iznajmiti stan da bi dokazali sebi i drugima na taj nacin da ste samostalni..iz razloga sto taj isti novac moze ici za kredit ili negde u okolini uzeti plac i montaznu kucu jeftiniju 5x od stana..to su po meni nepromisljeni koraci i dosta ljudi nemaju prostu racunicu kad iznajmljuju stan koji je obicno po centru da se ne bi odricali komfora koji su do tad imali

Slazem se...i ono za centar je tacno....mada ovo sa montaznom kucom...:think:..nije izvodljivo svuda....
 
Slazem se...i ono za centar je tacno....mada ovo sa montaznom kucom...:think:..nije izvodljivo svuda....

Pa nije ali evo od banovog brda do barajeva treba 25min..mnogo manje nego ako samo ides preko mostova..29 novembra..sajma..kneza milosa i sl..nego ljudi su kompleksasi da se kaze kako zive u centu..ako vec neko mora iznajmiti moze otici malo dalje ali ne oni ne stede sto je najgore..tamo se izdavala kuca za 150e u ogromnom dvoristu odvojena sa jos par stambenih jedinica..zelenilo milina bozja..placevi su do skoro bili dzaba a sad vec dizu cene..montazne kuce od 7 do 20 000..nije strasno ako za godinu dana neko da za iznajmljivanje3 soma
 

Back
Top