tgdanijela
Poznat
- Poruka
- 7.092
Koje su uloge porodice po vama?
Zbog čega bi formirali porodicu?
Šta po vama karakteriše poremećenu porodicu?
Zbog čega bi formirali porodicu?
Šta po vama karakteriše poremećenu porodicu?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Naravno, narocito ako je zimsko godisnje doba.Jel poremećana porodica kada otac za ručkom sedi go od pojasa na dole, a gore ima samo atlet majicu ?
Koje su uloge porodice po vama?
Zbog čega bi formirali porodicu?
Šta po vama karakteriše poremećenu porodicu?
Jel poremećana porodica kada otac za ručkom sedi go od pojasa na dole, a gore ima samo atlet majicu ?
Naravno, narocito ako je zimsko godisnje doba.
Treba reci: "po vasem misljenju". "Po Vama" suvise trapavo zvuci.
..i da, tema je mozda dobra ali je postavljena u obliku pitanja.
Vecina forumasa je prerasla "kockicu", sem retkih izuzetaka, pa je neprimereno propitivati sagovornike.
Tri znaka pitanja na tri kratke recenice u prvom postu zvuci kao napad. Odrastao sagovornik ce svakako zauzeti gard.
Takav nacin komunikacije se kao sablon usvaja u porodici, od najranijeg detinjstva.
Kritikovanje nacina komunikacije a ne sagovornika se uci u porodici. Mozda ne primarnoj.
eto.
Ni ja ne osjećam nikakav napad već sasvim ozbiljnu temu.Koje su uloge porodice po vama?
Zbog čega bi formirali porodicu?
Šta po vama karakteriše poremećenu porodicu?
Ni ja ne osjećam nikakav napad već sasvim ozbiljnu temu.
Uloga porodice i njena važnost u formiranju ličnosti i kasnije,veoma je važna i to se često zaboravlja.Čovjek je sam,otuđio se i jedino čemu uvijek može i mora da se vrati je porodica.
Možda bismo trebali proširiti post na pokušaj određivanja onog što se zove nezdrava porodica..jer poremećena porodica je i suštinski i terminološki daleko od nezdrave porodice..
Ne znam koliko će me neko shvatiti, pokušaću da dam svoje skromno mišljenje, jer me tema baš zanima. Dvoje ljudi koji žele da stvore porodicu muškarac i žena su najodgovorniji za njen dalji razvoj i tok .Ukoliko su svesni svoje odgovornosti i veličine poduhvata koji su započeli, ukoliko su razumni isvesni šta predstavlja pojam porodica i brak, da to nije eskurzija, onda njihov porodični život može da iznedri zdrave potomke i pravo utočičte za sve članove zajednice.
Postoje parovi koji zasnivaju porodicu na: zaljubljenosti, ne zrelosti, bežanju od primarne porodice (otac i majka), reda radi (pa svi se udaju i žene), dođu deca, prestane zaljubljenost, ali ne naiđe ljubav, i eto materijala za ne zdravu porodicu.
Možda sam isuviše pojednostavila stvari, ali bih volela da čujem još mišljenja.
Moje mišljenje:
ako ljubav prestane, bolje je - koliko god da su odnosi između bračnih partnera korektni - okončati brak nego da deca odrastaju u atmosferi bez ljubavi.
Uslov za zdravu porodicu bi bilo, pre svega, uzajamno poštovanje koje je, ako odemo još dublje, preduslov svake ljubavi.
Moje mišljenje:
ako ljubav prestane, bolje je - koliko god da su odnosi između bračnih partnera korektni - okončati brak nego da deca odrastaju u atmosferi bez ljubavi.
Uslov za zdravu porodicu bi bilo, pre svega, uzajamno poštovanje koje je, ako odemo još dublje, preduslov svake ljubavi.
Da li grešim, i da li je još neko primetio kao ja, da postoje ljudi koji su rasli u poremećenim ili disfunkcionalnim porodicama, sasvim svejedno koja reč se koristi, ali nisu prihvatili model te iste primarne porodice i nežele da neguju takve odnose. iću iskrena, moja porodica po meni nije od onih srećnijih, imam prijatelje kojim takođe porodice nisu baš srećne, mnogi odnjih su sasvim drugačiji od svojih roditelja na primer, izuzeću sebe jer još nemam svoju porodicu, čisto bih želela da znam.
Svaka primarna porodica umnogome odredi čovjeka koji jednom odluči da stvori vlastitu porodicu.U mojoj porodici postojale su mnoge disfunkcije.Bila sam dijete odraslo u siromašnoj,radničkoj porodici pred koje su postavljani visoki kriteriji i ne znam kako ali nijednom nisam donijela ocjenu manju od petice.Taj pritisak se nastavljao u gimnaziji,a na fakultetu sam već bila "izdresirana" i bio je sasvim logičan slijed da ga završim u toku,što i jesam.
Roditelji su radili u fabrici kroz smjene,ja sam čuvala mlađu sestru,topli doručak bio je samo vikendom,sama sam ložila vatru u dugim zimskim danima.
Majka je uvijek bila umorna,ljuta i sa batinom pri ruci.Svađa u kući između majke i oca bila je svakodnevna,gusta kao magla koja se ne razilazi..ponekad i fizički obračun njih dvoje u kom sam isprepadana uvijek tražila način da pobjegnem.
Nemam mnogo sjećanja iz tog djetinjstva i adolescencije,postoje velike "rupe"u pamćenju i slijedu događaja,ali suština moje tuge i straha i danas ima iste mirise i boje.
Sestra je postala buntovnik,sve je radila da ih naljuti.Bio je to njen način da i meni kaže kako sam ja dobra i poslušna kći,da mi se ruga.Bježala je od kuće,napustila studije,(meni je majka pripisala krivicu jer je nisam dobro čuvala) i bile smo sve udaljenije.
Moj odlazak na studije bio je moj spas,napokon nekoliko kvadrata u kojima nema svađe,vike,u kojima je postojao mir i toplina.
Godinama sam strahovala da formiram vlastitu porodicu sve dok nisam srela osobu pored koje sam prvi put u životu pronašla emotivnu sigurnost.Vjerujem da ima mnogo ovakvih priča..
Za svako dijete je definitivno bolje da živi sa jednim roditeljem u miru nego sa dva u ratu.
Biti roditelj je najveća odgovornost i danas sa tihom srećom mogu da kažem da sam najbolji prijatelj moga sina i da je to moj uspjeh.
Moja sestra se slomila,razvela ali smo napokon postale bliske i nikad ne pričamo o danima kojih se nijedna ne želi da sjeća.
Zdrava,iskrena i topla porodica u kojoj caruje ljubav je najveće blago koje čovjek može da ima.I ako nije imao tu sreću da živi u takvoj primarnoj porodici,to ne treba da mu bude kamen spoticanja,već poticaj da sa svojim životom uradi nešto stabilno,pronađe svoju oazu mira i radosti,da se odredi prema ljubavi i iuzajamnom uvažavanju i poštovanju jer samo tako može da oplemeni i upotpuni sebe.
Ovako neznam bas da li su ova moja pitanja za ovu temu ali nema veze. Ja nemam kontakt sa ocem skoro od kad znam za sebe. Vanbracno sam dete , on me u pocetku nije priznao kasnije jeste. Mnogo sam patila zbog toga.Isto tako imam istu bolest kao njegova sestra tj moja tetka. Danas sam prvi put odlucila i napisala mu pismo. Da li bi bilo uredu da mi se javi? Ja od njega ne zelim nista samo mogucnost da mu jednom kazem tata. Da li ce zeleti da mi pomogne da napokon ozdravim i sredim svoje emocije?
Moje mišljenje:
ako ljubav prestane, bolje je - koliko god da su odnosi između bračnih partnera korektni - okončati brak nego da deca odrastaju u atmosferi bez ljubavi.
Uslov za zdravu porodicu bi bilo, pre svega, uzajamno poštovanje koje je, ako odemo još dublje, preduslov svake ljubavi.
Svaka primarna porodica umnogome odredi čovjeka koji jednom odluči da stvori vlastitu porodicu.U mojoj porodici postojale su mnoge disfunkcije.Bila sam dijete odraslo u siromašnoj,radničkoj porodici pred koje su postavljani visoki kriteriji i ne znam kako ali nijednom nisam donijela ocjenu manju od petice.Taj pritisak se nastavljao u gimnaziji,a na fakultetu sam već bila "izdresirana" i bio je sasvim logičan slijed da ga završim u toku,što i jesam.
Roditelji su radili u fabrici kroz smjene,ja sam čuvala mlađu sestru,topli doručak bio je samo vikendom,sama sam ložila vatru u dugim zimskim danima.
Majka je uvijek bila umorna,ljuta i sa batinom pri ruci.Svađa u kući između majke i oca bila je svakodnevna,gusta kao magla koja se ne razilazi..ponekad i fizički obračun njih dvoje u kom sam isprepadana uvijek tražila način da pobjegnem.
Nemam mnogo sjećanja iz tog djetinjstva i adolescencije,postoje velike "rupe"u pamćenju i slijedu događaja,ali suština moje tuge i straha i danas ima iste mirise i boje.
Sestra je postala buntovnik,sve je radila da ih naljuti.Bio je to njen način da i meni kaže kako sam ja dobra i poslušna kći,da mi se ruga.Bježala je od kuće,napustila studije,(meni je majka pripisala krivicu jer je nisam dobro čuvala) i bile smo sve udaljenije.
Moj odlazak na studije bio je moj spas,napokon nekoliko kvadrata u kojima nema svađe,vike,u kojima je postojao mir i toplina.
Godinama sam strahovala da formiram vlastitu porodicu sve dok nisam srela osobu pored koje sam prvi put u životu pronašla emotivnu sigurnost.Vjerujem da ima mnogo ovakvih priča..
Za svako dijete je definitivno bolje da živi sa jednim roditeljem u miru nego sa dva u ratu.
Biti roditelj je najveća odgovornost i danas sa tihom srećom mogu da kažem da sam najbolji prijatelj moga sina i da je to moj uspjeh.
Moja sestra se slomila,razvela ali smo napokon postale bliske i nikad ne pričamo o danima kojih se nijedna ne želi da sjeća.
Zdrava,iskrena i topla porodica u kojoj caruje ljubav je najveće blago koje čovjek može da ima.I ako nije imao tu sreću da živi u takvoj primarnoj porodici,to ne treba da mu bude kamen spoticanja,već poticaj da sa svojim životom uradi nešto stabilno,pronađe svoju oazu mira i radosti,da se odredi prema ljubavi i iuzajamnom uvažavanju i poštovanju jer samo tako može da oplemeni i upotpuni sebe.