pedjaza
Aktivan član
- Poruka
- 1.251
S obzirom da trzisna ekonomija i svojinski pluralizam nisu dali zeljene efekte u nasoj zemlji, vec samo pogorsale situacije i dovele do potpune propasti naseg privrednog sistema, smatram da bi se trebalo vratiti na koncepciju dogovorne ekonomije, neposrednog samoupravljanja, samoupravnog sporazumevanja i drustvenog dogovaranja.
Reforme krajem 80-tih i pocetkom 90-tih godina su u startu bile lose, jer su radnim ljudima i gradjanima smanjila ili ukinula jednom stecena prava, koja su bila povoljna za njih. Reforme su bile moguce, pa cak i pozeljne, ali na stetu najveceg broja radnika i gradjana.
Razbijanjem Saveza komunista Jugoslavije i formiranjem velikog broja partija, sindikata i raznoraznih udruzenja i organizacija za zastitu radnika (koje zapravo stite poslodavce od radnika, umesto da bude obrnuto), radnicka klasa je ostala potpuno obezglavljena, usitnjena i obezprvljane. Zbog toga su danas mnogi ljudi, kako bi preziveli, prinudjeni da rade svakojake poslove, cesto i po 12 sati dnevno, 6 dana u nedelji, uz naporan i prekovremeni rad koji naravno nije placen, a sve to uz mizerne plate, daleko nize od realne vrednosti njihovog rada. Velika nezaposlenost dovela je poslodavce u u ulogu najsurovijih eksploatatora, jer usled ogromne ponude radne snage mogu bukvalno da se izivljavaju nad radnicima, a radnici ne smeju da se bune, pa cak ni da pitaju za platu, u strahu da ce ostati bez posla, a time i bez jedinog izvora egzistencije.
PA DOKLE VISE TAKO???
Reforme krajem 80-tih i pocetkom 90-tih godina su u startu bile lose, jer su radnim ljudima i gradjanima smanjila ili ukinula jednom stecena prava, koja su bila povoljna za njih. Reforme su bile moguce, pa cak i pozeljne, ali na stetu najveceg broja radnika i gradjana.
Razbijanjem Saveza komunista Jugoslavije i formiranjem velikog broja partija, sindikata i raznoraznih udruzenja i organizacija za zastitu radnika (koje zapravo stite poslodavce od radnika, umesto da bude obrnuto), radnicka klasa je ostala potpuno obezglavljena, usitnjena i obezprvljane. Zbog toga su danas mnogi ljudi, kako bi preziveli, prinudjeni da rade svakojake poslove, cesto i po 12 sati dnevno, 6 dana u nedelji, uz naporan i prekovremeni rad koji naravno nije placen, a sve to uz mizerne plate, daleko nize od realne vrednosti njihovog rada. Velika nezaposlenost dovela je poslodavce u u ulogu najsurovijih eksploatatora, jer usled ogromne ponude radne snage mogu bukvalno da se izivljavaju nad radnicima, a radnici ne smeju da se bune, pa cak ni da pitaju za platu, u strahu da ce ostati bez posla, a time i bez jedinog izvora egzistencije.
PA DOKLE VISE TAKO???