Poznati numizmatičari

speedster

Zainteresovan član
Poruka
418
Đorđe Vajfert
a2asdu.jpg

15. 06. 1850. ~ 12. 01. 1937.

Poreklom Nemac, a dusom Srbin

Đorđe I. Vajfert (Georg I. Weifert), rođen je 15. juna 1850. u Pančevu. Po poreklu Nemac iz gornje Austrije - u duši Srbin iz čuvene pivarske porodice. Vajfertov deda se doselio u Pančevo početkom 19. veka, tražeći svoju sreću prvo kao trgovac a zatim i kao proizvođač piva. Da bi ojačao svoje preduzeće poslao je svog sina Ignjata u Minhen da bi radio u tamošnjim pivarama i izučavao zanat, što je Ignjat i radio u pivari Spatenbrau. Posle Ignjatovog povratka grade još veću pivaru koja postaje najveća na Balkanu, i koja je postojala sve do 2008. godine.
Djordje je nemačku osnovnu školu i gimnaziju zavrsio u Pančevu, da bi na Trgovačkoj akademiji u Budimpešti diplomirao 1869. godine. Završio je i veliku pivarsku školu u Vajenstefanu kod Minhena. Đorđe Vajfert je otišao iz Pančeva (tada Austrougarska) za Beograd 1872. godine i odmah se aktivno uključio u javni život ponovo uspostavljene Kraljevine Srbije. Zajedno sa ocem Ignjatom (Ignaz G. Weifert) zida pivaru na Smutekovcu, današnjem Topčiderskom brdu, koja je u to vreme bila najmodernija na Balkanu i najveća po obimu proizvodnje. Ipak, Đorđe je pre izgradnje је pivare, u pribavljanju dozvola pretrpeo dosta muka zbog toga što nije posedovao srpsko državljanstvo. Dosta mu je pomogao knez Mihailo Obrenović kome se Đorđe, zbog svojih sposobnosti i marljivosti, veoma dopao. Nakon završetka izgradnje, pivara prelazi u Đorđeve ruke. Njegova pivara u Beogradu pročula se širom Evrope, tako da je Đorđe Vajfert krajem XIX veka, bio jedan od najbogatijih ljudi Srbije. “Weifert” pivo je dva puta osvojilo zlatnu medalju za kvalitet na Svetskoj izložbi piva u Parizu i to: 1889. i 1900. godine. Pored pivare u Pančevu i Beogradu, Vajfert je bio suvlasnik pivare u Sremskoj Mitrovici i Nišu.

Dobrotvor, „Neće sve što sam ja umreti”

Како niје imao potоmstvо, još za života je delio sve što je stekao. U dobrotvorne svrhe poklanjao je imanja, dobile su ga stare dame, za dom na Dedinju. Sagradio je Žensku bolnicu u Beogradu, brojne škole, ambulante, radničke stanove. Kada bi ga opomenuli da nije, kako se u ono vreme govorilo, "čuvaran", odgovarao je kako "treba davati da bi se opet steklo!“ I to je bila sva njegova životna filozofija! Kada je bio bez novca, pozjmljivao je da bi ga nekome poklonio.
Teško je pobrojati sva udruženja, naučna, prosvetna i humanitarna, kojima je Vajfert bio osnivač ili dobrotvor. Pomagao je Udruženja gostioničara i hotelijera, Kelnerski fond i Udruženje beogradskih piljara. Jednu crkvu je podigao u Glogovcu kod Bora, a drugu crkvu Sv.Ane u rodnom gradu Pančevu. Kao veliki dobrotvori, otvorili su i veliko Pančevačko katoličko groblje, gde su i danas posmrtni ostaci članova porodice Vajfert. Tokom srpsko-turskog rata 1876–1878. godine bio je dobrovoljac u srpskoj konjici, a od njegovog novca koji je poklonio vojsci kupljeni su prvi topovi za artiljerijske jedinice. Za pokazanu hrabrost u prenošenju poruka izmedju jedinica pod neprijateljskom vatrom odlikovan je medaljom za hrabrost. Po njegovoj izričitoj želji, od svih odlikovanja koje je tokom života dobio, kad je umro 1937 godine, u kovčeg kraj njegovog tela stavljena je jedino ta medalja.
nevko6.jpg

crkva Sv.Ana

Guverner

Kao jedan od najvećih industrijalaca u zemlji, našao se i među osnivačima “Srpske narodne Banke”. Od 1890. on je guverner Narodne banke Srbije, te je stekao velikih zasluga u održanju vrednosti dinara i olakšanju kreditnih poslova u Srbiji. Guverner je bio u periodu 1890-1902 i 1912-1926, ukupno 26 godina. Izveo je i pretvaranje narodne banke i emisionu ustanovu Kraljevine SHS, kao i zamenu kruna u dinare, nakon čega je izabran za doživotnog počasnog guvernera.

Kolekcionar

Bio je strastven kolekcionar. Svoju veoma vrednu numizmatičku zbirku, nasleđenu od porodice i dopunjenu za života, od 14.000 primeraka pretežno antičkog kovanog novca, poklonio je Narodnom muzeju Srbije i Beogradskom univerzitetu. Muzeju grada Beograda, ostavio je svoju veoma vrednu zbirku slika, skica i mapa starog Beograda, koje je nasledio od oca.
j6k0af.jpg
68wkr5.jpg


Rudar

Kako je počela njegova manija za rudom (ili to uopšte nije bila manija, već dalekovidost), ostaće tajna. Izvesno je da je rudnik u Kostolcu otvorio zbog toga što mu je ugalj bio potreban za rad parne pivare u Beogradu. Od srpske vlade tražio je, i dobio, pravo da istražuje rudna nalazišta u Srbiji. Od tada je češće bio po gudurama, nego u Beogradu: Vukao za sobom inženjere i rudare, kupovao opremu, podizao rudarska naselja i trošio veliki novac. Čega god se dotakao, sve je propadalo: rudnik žive na Avali sa topionicom u Ripnju, rudnik olova "Sveta Ana" na Deli Jovanu, rudnik "Sveta Varvara" na Peku, istraživanja na Miroču... Zarađivao je na pivu, gubio na živi.
Usledilo je bankrotstvo. Beograd je počeo da bruji: propao Vajfert! Ali čim se pribrao, Đorđe bi obukao najlepše odelo, nakrivio šešir i menicu u ruke. Miloš Tucaković direktor Trgovačke banke mu je bez reči stavio paraf na menicu od 50.000 dinara u zlatu, ni ne sluteći da je time pomogao otvaranje Borskog rudnika, jer je Vajfert upravo tu uložio celu svotu. Tako je Đorđe Vajfert otkrio Borski rudnik, najčuvenije nalazište bakarne rude u Evropi.

Nažalost, nije imao potomaka. Posle Drugog svetskog rata njegova imovina je nacionalizovana, koja se u današnje vreme procenjuje na 12 milijardi dolara.

Danas, njegov lik krasi novčanice “Narodne banke Srbije”, u apoenima od 1.000 dinara.

behpmu.jpg
im72bm.jpg



* Zanimljivosti - http://www.politika.rs/rubrike/Srbija/Vajfertov-legat-nestao-u-bespucu-sramote.lt.html
 
Poslednja izmena od moderatora:
Đorđe Vajfert
a2asdu.jpg

15. 06. 1850. ~ 12. 01. 1937.

Poreklom Nemac, a dusom Srbin

Đorđe I. Vajfert (Georg I. Weifert), rođen je 15. juna 1850. u Pančevu. Po poreklu Nemac iz gornje Austrije - u duši Srbin iz čuvene pivarske porodice. Vajfertov deda se doselio u Pančevo početkom 19. veka, tražeći svoju sreću prvo kao trgovac a zatim i kao proizvođač piva. Da bi ojačao svoje preduzeće poslao je svog sina Ignjata u Minhen da bi radio u tamošnjim pivarama i izučavao zanat, što je Ignjat i radio u pivari Spatenbrau. Posle Ignjatovog povratka grade još veću pivaru koja postaje najveća na Balkanu, i koja je postojala sve do 2008. godine.
Djordje je nemačku osnovnu školu i gimnaziju zavrsio u Pančevu, da bi na Trgovačkoj akademiji u Budimpešti diplomirao 1869. godine. Završio je i veliku pivarsku školu u Vajenstefanu kod Minhena. Đorđe Vajfert je otišao iz Pančeva (tada Austrougarska) za Beograd 1872. godine i odmah se aktivno uključio u javni život ponovo uspostavljene Kraljevine Srbije. Zajedno sa ocem Ignjatom (Ignaz G. Weifert) zida pivaru na Smutekovcu, današnjem Topčiderskom brdu, koja je u to vreme bila najmodernija na Balkanu i najveća po obimu proizvodnje. Ipak, Đorđe je pre izgradnje је pivare, u pribavljanju dozvola pretrpeo dosta muka zbog toga što nije posedovao srpsko državljanstvo. Dosta mu je pomogao knez Mihailo Obrenović kome se Đorđe, zbog svojih sposobnosti i marljivosti, veoma dopao. Nakon završetka izgradnje, pivara prelazi u Đorđeve ruke. Njegova pivara u Beogradu pročula se širom Evrope, tako da je Đorđe Vajfert krajem XIX veka, bio jedan od najbogatijih ljudi Srbije. “Weifert” pivo je dva puta osvojilo zlatnu medalju za kvalitet na Svetskoj izložbi piva u Parizu i to: 1889. i 1900. godine. Pored pivare u Pančevu i Beogradu, Vajfert je bio suvlasnik pivare u Sremskoj Mitrovici i Nišu.

Dobrotvor, „Neće sve što sam ja umreti”

Како niје imao potоmstvо, još za života je delio sve što je stekao. U dobrotvorne svrhe poklanjao je imanja, dobile su ga stare dame, za dom na Dedinju. Sagradio je Žensku bolnicu u Beogradu, brojne škole, ambulante, radničke stanove. Kada bi ga opomenuli da nije, kako se u ono vreme govorilo, "čuvaran", odgovarao je kako "treba davati da bi se opet steklo!“ I to je bila sva njegova životna filozofija! Kada je bio bez novca, pozjmljivao je da bi ga nekome poklonio.
Teško je pobrojati sva udruženja, naučna, prosvetna i humanitarna, kojima je Vajfert bio osnivač ili dobrotvor. Pomagao je Udruženja gostioničara i hotelijera, Kelnerski fond i Udruženje beogradskih piljara. Jednu crkvu je podigao u Glogovcu kod Bora, a drugu crkvu Sv.Ane u rodnom gradu Pančevu. Kao veliki dobrotvori, otvorili su i veliko Pančevačko katoličko groblje, gde su i danas posmrtni ostaci članova porodice Vajfert. Tokom srpsko-turskog rata 1876–1878. godine bio je dobrovoljac u srpskoj konjici, a od njegovog novca koji je poklonio vojsci kupljeni su prvi topovi za artiljerijske jedinice. Za pokazanu hrabrost u prenošenju poruka izmedju jedinica pod neprijateljskom vatrom odlikovan je medaljom za hrabrost. Po njegovoj izričitoj želji, od svih odlikovanja koje je tokom života dobio, kad je umro 1937 godine, u kovčeg kraj njegovog tela stavljena je jedino ta medalja.
nevko6.jpg

crkva Sv.Ana

Guverner

Kao jedan od najvećih industrijalaca u zemlji, našao se i među osnivačima “Srpske narodne Banke”. Od 1890. on je guverner Narodne banke Srbije, te je stekao velikih zasluga u održanju vrednosti dinara i olakšanju kreditnih poslova u Srbiji. Guverner je bio u periodu 1890-1902 i 1912-1926, ukupno 26 godina. Izveo je i pretvaranje narodne banke i emisionu ustanovu Kraljevine SHS, kao i zamenu kruna u dinare, nakon čega je izabran za doživotnog počasnog guvernera.

Kolekcionar

Bio je strastven kolekcionar. Svoju veoma vrednu numizmatičku zbirku, nasleđenu od porodice i dopunjenu za života, od 14.000 primeraka pretežno antičkog kovanog novca, poklonio je Narodnom muzeju Srbije i Beogradskom univerzitetu. Muzeju grada Beograda, ostavio je svoju veoma vrednu zbirku slika, skica i mapa starog Beograda, koje je nasledio od oca.
j6k0af.jpg
68wkr5.jpg


Rudar

Kako je počela njegova manija za rudom (ili to uopšte nije bila manija, već dalekovidost), ostaće tajna. Izvesno je da je rudnik u Kostolcu otvorio zbog toga što mu je ugalj bio potreban za rad parne pivare u Beogradu. Od srpske vlade tražio je, i dobio, pravo da istražuje rudna nalazišta u Srbiji. Od tada je češće bio po gudurama, nego u Beogradu: Vukao za sobom inženjere i rudare, kupovao opremu, podizao rudarska naselja i trošio veliki novac. Čega god se dotakao, sve je propadalo: rudnik žive na Avali sa topionicom u Ripnju, rudnik olova "Sveta Ana" na Deli Jovanu, rudnik "Sveta Varvara" na Peku, istraživanja na Miroču... Zarađivao je na pivu, gubio na živi.
Usledilo je bankrotstvo. Beograd je počeo da bruji: propao Vajfert! Ali čim se pribrao, Đorđe bi obukao najlepše odelo, nakrivio šešir i menicu u ruke. Miloš Tucaković direktor Trgovačke banke mu je bez reči stavio paraf na menicu od 50.000 dinara u zlatu, ni ne sluteći da je time pomogao otvaranje Borskog rudnika, jer je Vajfert upravo tu uložio celu svotu. Tako je Đorđe Vajfert otkrio Borski rudnik, najčuvenije nalazište bakarne rude u Evropi. Тако је Ђорђе Вајферт открио Борски рудник, најчувеније налазиште бакарне руде у Европи.

Nažalost, nije imao potomaka. Posle Drugog svetskog rata njegova imovina je nacionalizovana, koja se u današnje vreme procenjuje na 12 milijardi dolara.

Danas, njegov lik krasi novčanice “Narodne banke Srbije”, u apoenima od 1.000 dinara.

behpmu.jpg
im72bm.jpg



* Zanimljivosti - http://www.politika.rs/rubrike/Srbija/Vajfertov-legat-nestao-u-bespucu-sramote.lt.html
Super, odlicna ideja da se pise o poznatim srpskim numizmaticarima.
Svaka cast.
 
Htio bi pozdraviti kolegu Speedster i reći da mi se veoma,veoma svidjela ideja da pišemo o
"Poznatim numizmatičarima" a isto mi je drago za Jovkeovo oduševljenje ovom idejom ali bi
proširio temu ne kako kaže Jovke "Poznati Srbski numizmatičari" već kako je to rekao speedster Poznati numizmatičari a to znači svi sa ovih prostora Ex- jugoslavije koji su značili za numizmatiku svojim pisanjem, istraživanjem ili skupljanjem kolekcija.
I zato imam prijedlog ako ga prihvatate pošto mladi kolega recimo ima vremena jer vidim da je jako aktivan po pitanju numizmatike Jovke neka izabere jednog ili više poznatih numizmatičara i napiše sve do čega može doći o njemu, ja ću recimo napisati članak i njegove zasluge za numizmatiku prof. Milan Rešetara, ( Dubrovačka numizmatika, Beograd - Zemun 1925.god.), recimo Mehmed- fatih bi mogao nešto pronaći o velikom Dr. Ćiri Truhelki, velikom poznavaocu Bosanske numizmatike ( Slavonski banovci) i vjerujem da bi ovo bila najposjećenija stranica na Forumu - Krstarice samo da se nepretvori u prepucavanja, svađe i sve ono što je karakteristično za svaku ama baš svaku temu.
i zato nevolim učestvovati u raspravama i javljti se svojim prilozima - pisanjem.
Speedster, znam , obećao sam ti poslati detaljan članak kako se čisti novac Lepteovu mast , ali to je jedan zaista obiman članak koji će sigurno zanimate mnoge numizmatičare pa mislim da bi bilo korisnije objaviti na Forumu -Krstarice kao novu temu, što ću i učiniti ali kad malo dođem sebi (jer ja sam ti ja inače veoma bolestan - transplantirao sam srce, i već sam ti prijatelju na kraju životnog puta) ali sam i optimista.
Sad momentalno radim disertaciju za kolegu Dilčea o novčanici 5.000 1985 Tito, pa me jako iscrpilo, ali ti si sledeći na redu.
Jovke nadam se da prihvataš prijedlog, svima pozdrav i sretno u popunjavanju kolekcije.

Stojan - Zagreb
Jer ima zaista dobrih i pametnih ideja ali se uvijek pretvori zbog pojedinih članova u potcjenjivanje i ruglo pa zato baš i nevolim puno učestvovati i sve
 
Htio bi pozdraviti kolegu Speedster i reći da mi se veoma,veoma svidjela ideja da pišemo o
"Poznatim numizmatičarima" a isto mi je drago za Jovkeovo oduševljenje ovom idejom ali bi
proširio temu ne kako kaže Jovke "Poznati Srbski numizmatičari" već kako je to rekao speedster Poznati numizmatičari a to znači svi sa ovih prostora Ex- jugoslavije koji su značili za numizmatiku svojim pisanjem, istraživanjem ili skupljanjem kolekcija.
I zato imam prijedlog ako ga prihvatate pošto mladi kolega recimo ima vremena jer vidim da je jako aktivan po pitanju numizmatike Jovke neka izabere jednog ili više poznatih numizmatičara i napiše sve do čega može doći o njemu, ja ću recimo napisati članak i njegove zasluge za numizmatiku prof. Milan Rešetara, ( Dubrovačka numizmatika, Beograd - Zemun 1925.god.), recimo Mehmed- fatih bi mogao nešto pronaći o velikom Dr. Ćiri Truhelki, velikom poznavaocu Bosanske numizmatike ( Slavonski banovci) i vjerujem da bi ovo bila najposjećenija stranica na Forumu - Krstarice samo da se nepretvori u prepucavanja, svađe i sve ono što je karakteristično za svaku ama baš svaku temu.
i zato nevolim učestvovati u raspravama i javljti se svojim prilozima - pisanjem.
Speedster, znam , obećao sam ti poslati detaljan članak kako se čisti novac Lepteovu mast , ali to je jedan zaista obiman članak koji će sigurno zanimate mnoge numizmatičare pa mislim da bi bilo korisnije objaviti na Forumu -Krstarice kao novu temu, što ću i učiniti ali kad malo dođem sebi (jer ja sam ti ja inače veoma bolestan - transplantirao sam srce, i već sam ti prijatelju na kraju životnog puta) ali sam i optimista.
Sad momentalno radim disertaciju za kolegu Dilčea o novčanici 5.000 1985 Tito, pa me jako iscrpilo, ali ti si sledeći na redu.
Jovke nadam se da prihvataš prijedlog, svima pozdrav i sretno u popunjavanju kolekcije.

Stojan - Zagreb
Jer ima zaista dobrih i pametnih ideja ali se uvijek pretvori zbog pojedinih članova u potcjenjivanje i ruglo pa zato baš i nevolim puno učestvovati i sve


A kada sam ja to rekao srBski ?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Sto se tice bosanskih numizmatičara licno mi se najvise dopadaju stari clanci u numizmatickim casopisima dr.Božidara Pokrajčića koji je najviše obrađivao stare sarajevske bakrenjake kovane u kazandziluku oko 1690ih (mangure), zatim neke papirne novcanice helere iz 1919 koristene na teritoriji grada Sarajeva kao i kupone iz 1921 za list "telegram" zatim stare zetone Fabrike duhana Sarajevo (tantuse) i jos mnogo toga.Pokusat cu doci do nekih informacija o ovom velikom numizmaticaru, pokoj mu duši, pa se javim. Pozdrav za sve
 
goga1952 - Hvala na pozdravu, kao i na veoma kvalitetnim i iscrpnim postovima (ne samo na ovoj temi), ko hoće ima mnogo toga naučiti. Po meni, a i po naslovu teme, ovde bi trebalo pisati o svim ljudima koji su dali svoj doprinos razvitku numizmatike na našim prostorima (Ex-Jugoslavije).
Ja sam još uvek slab sa literaturom, ali ću se potruditi da postavim ovde sve što budem pronašao.
Brz oporavak i sve najbolje!
Pozdrav svima
 
Ko se seća, tema je bila moj predlog još pre neki mesec, čak i da se krene od Vajfertove kolekcije ali sad mi je drago što je nisam ja pokrenuo kad vidim kako se razvija...i evo šta iskreno mislim : Da numizmatika nije zabava za široke narodne mase a ova tema će vam pokazati za koga jeste, za obrazovane, bogate i ljude svetskog kalibra...kakav nam je forum, takvi smo i mi i zato nam i jeste tako....
da, kakvu dozvolu Jovke čekaš? veliki kolekcionari su pretežno pokojni, jedino da odeš kod današnjih secikesa i piaš ih kako su počeli (razočaraćeš se kad čuješ njihove biografije)!!!
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ko se seća, tema je bila moj predlog još pre neki mesec, čak i da se krene od Vajfertove kolekcije ali sad mi je drago što je nisam ja pokrenuo kad vidim kako se razvija...i evo šta iskreno mislim : Da numizmatika nije zabava za široke narodne mase a ova tema će vam pokazati za koga jeste, za obrazovane, bogate i ljude svetskog kalibra...kakav nam je forum, takvi smo i mi i zato nam i jeste tako....
da, kakvu dozvolu Jovke čekaš? veliki kolekcionari su pretežno pokojni, jedino da odeš kod današnjih secikesa i piaš ih kako su počeli (razočaraćeš se kad čuješ njihove biografije)!!!

Mislim da niste u pravu za numizmaticare, ima jos velikih i sto je najvaznije postenih numizmaticara u Srbiji... Bilo bi fer da ih pitam dal smes da pisem o njima i onda se bacam na posao...
A ovo za avatar, to je moj licni izbor sta cu da stavim, ja ne idem na krstaricu samo zbog numzimaatike vec idem i na istoriju, filozofiju, muziku cak ponekad i na politiku i tako...
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top