Mmm... Kakva tema... Bonito...
U zivotu sam bila zaljubljena samo dva puta, a od ta dva jednom i zavolela. Bila je to ljubav na prvi pogled, sluh, miris njegove blizine, dodir njegove ruke, ukus njegovog poljupca... Raznezila mi je sva cula i iznenadila me njihovom osetljivoscu, prijatno
Ljubav ne moze da se definise, svako od nas je dozivljava drugacije, a opet isto, jer u svima nama budi slicne emocije poput neznosti, strasti, osecanja ispunjenja i konacne kompletnosti i pronalaska svrhe bitisanja bica dvoje ljudi koji su postali jedno srce...
Za mene je ljubav kada ga razumem bez reci, kada uzmem telefon da ga pozovem i on zazvoni, a sa druge strane bas on, kada mu kucam poruku a njegova stigne, ta zadivljujuca i odusevljavajuca telepatija, kada me stiti i cuva, kada ga osecam i kad nije tu...
Ljubav ne moze bez emocija, one su usko povezane, jer ljubav je emocija.
Ako sretnemo svoju savrseno-nesavrsenu polovinu, ako u svakoj reci, cutanju, gestu i mirovanju osecamo da je to ono pravo, da, vredi se zrtvovati za nju...
Kutija sibica je lepsi, sigurniji i srecniji dom od bilo kog drugog mesta na svetu kada se dvoje vole.
Nema nista sjajnije, beskrajnije, poletnije, inspirativnije i obeznanjivije od ljubavi
Na ovu temu bih mogla postovati esej