Pretili su mi posle ostavke

Alekasandar3

Buduća legenda
Poruka
35.716
Ostavku na mesto u Predsedništvu podneo sam lično Borisu Tadiću i to zbog ozbiljnih nezakonitosti i zloupotreba u reformi pravosuđa i reizboru sudija


Vladimir Cvijan, bivši v. d. generalnog sekretara Predsedništva Srbije juče je zvanično postao novi član Srpske napredne stranke. U ekskluzivnom intervjuu za Press Cvijan kaže da je ostavku, u Predsedništvu 4. marta, predao lično predsedniku Borisu Tadiću i to zbog ozbiljnih nezakonitosti i zloupotreba u reformi pravosuđa i reizboru sudija.

Cvijan kaže da za svoje tvrdnje ima dokaze, koje ne želi da otkrije! On dodaje i da je posle podnošenja ostavke dobijao pretnje, mada konkretno ne želi da kaže i od koga. Takođe, podvlači da u SNS nije prešao da bi naudio DS-u, već da bi se kroz SNS izborio za reformu reforme sudstva.


Vučić: Cvijan je najbolji pravnik na svetu

Zamenik predsednika SNS-a Aleksandar Vučić predstavio je juče Vladimira Cvijana kao jednog od najboljih pravnika u Srbiji i jednog od najpriznatijih u Evropi i svetu.

- Zahvaljujem Cvijanu na njegovom hrabrom potezu i mogu da kažem da nam je čast i da smo ponosni na to što u svojim redovima imamo jednog od najboljih pravnika u Srbiji. Nama nije posao niti cilj da zadamo političke udarce drugim strankama i Cvijan nije iz tih razloga postao član stranke. Ako ste došli da biste čuli prljave reči o predsedniku Srbije i njegovim saradnicima, to se neće dogoditi - kazao je Vučić.

- Prve pregovore s ljudima iz SNS imao sam dve sedmice posle podnošenja ostavke. Acu (Vučića, prim. aut) znam iz druge priče, bavili smo se šahom. U SNS su ozbiljni ljudi koji poštuju pravni sistem. I još jedan faktor, bilo kakvi oblici pritisaka, pretnji, ne dolaze u obzir, naročito ne prema mojoj porodici. Pretnje namerno pominjem da bih dao do znanja onima, koji ih vrše, da prestanu s tim.

Ko vam preti?

- Ako govorim o reformi u pravosuđu, možete sami da pretpostavite. To nema veze s Kabinetom predsednika. Ni danas, ni bilo kad neću reći ništa ružno o Kabinetu. Ne samo zato što je to kulturno, nego što je to tako.

Kažete da vam prete oni koji su sproveli reformu pravosuđa, ali ko, Ministarstvo pravde, članovi Visokog saveta sudstva?

- Dobri ste u nagađanju, ali neću da govorim o imenima. Pretnje su počele malo posle ostavke i duboko se nadam da će prestati iste sekunde posle mog dolaska u SNS. Nije meni problem da mi neko preti, ali porodica je nešto što niko ne sme da dira. I, tačka!

Niste naveli konkretan razlog zbog kojeg ste podneli ostavku?

- Podneo sam ostavku predsedniku Borisu Tadiću zato što sam bio duboko zabrinut ozbiljnim nezakonitostima i zloupotrebama za koje sam saznao vršeći dužnost generalnog sekretara predsednika Republike u procesu reizbora sudija i tzv. reforme sudstva. Nismo dugo pričali i nije me zadržavao. To je posao. Znate, svaki čovek mora da zna da mu sudija neće suditi ni po babu, ni po stričevima i još manje po pozivu nekog ministra. Srbiji je potrebna reforma reforme sudstva.

Na koje konkretno nezakonitosti i zloupotrebe mislite?

- Dovoljno je da kažem da sve optužbe i navode koje čujemo o zloupotrebama, od Društva sudija, eminentnih pravnika, stručnjaka iz pravne oblasti... Sve je to tačno! Ne smemo da se igramo s evropskim putem Srbije. Bojim se da se neki ljudi na veoma odgovornim funkcijama vrlo neodgovorno ponašaju, bukvalno se igraju sa našim evropskim putem. Kockaju se.
 
Ko se kocka?

- Neću o tome sada, biće prilike. Svi oni koji su učestvovali u reformi pravosuđa moraće da objasne zašto nisu poštovali zakone, zašto su po nekim vrlo čudnim kriterijumima birali, odnosno odstranjivali ljude. O svemu tome imamo papire, advokatske dokaze. Dokaze!

Iz Predsedništva smo dobili dopis u kome su tražili od vas da im dostavite te dokaze kako bi predsednik Tadić mogao da reaguje, ali vi to niste uradili.

- Meni taj dopis nisu poslali, nisam ga dobio. I još nešto. U članu 112 Ustava su nadležnosti predsednika i u oblasti pravosuđa on nema skoro nikakve nadležnosti. Čak je potpuno neustavno da se predsednik meša u reformu pravosuđa.

Zašto onda te dokaze niste dostavili Tužilaštvu?

- Kome? Onim istim sudijama za koje znam kako su prošle na reizboru! Za koje znam ko ih kontroliše! Ja sam upoznao Kabinet predsednika sa jednim delom dokumentacije. Slične dokaze imaju i određene nezavisne institucije, a dalje je i na političarima da odluče šta će s tim.

Recite nam bar kako je kršen zakon u reizboru sudija?

- Drugi put. Bilo je dosta propusta, pričaće se dosta o tome.

Zašto SNS?

SNS je ozbiljna stranka koja se na pravi način zalaže za ulazak Srbije u EU. A mi u Uniju ne možemo ući sa katastrofalnom reformom pravosuđa. To nam Evropa neće tako lako oprostiti. Ljudi iz SNS su prepoznali propuste u reformi. Nedostajalo im je ozbiljnijih dokaza. Sad sam ja tu, kaže Cvijan.

Da li se u tim dokazima nalaze i imena korumpiranih sudija?

- Da, onih koji su reizabrani s lošim dosijeima... Zanimljivo je i da je dokumentacija o izboru prvih sudija, onih koji su sad na tri godine izbarani, u katastrofalnom stanju. I vi iz medija to dobro naslućujete, čak je i Press pisao o tome.

Odakle vama ti dokazi?

- Po službenoj dužnosti. Plus, mnogi stručni, a nezadovoljni ljudi su samoinicijativno donosili dokumentaciju, bili voljni da ukažu na propuste.

Dokaze niste dali Predsedniku, Tužilaštvu, šta ćete s njima?

- Sad imam stranku.

Šutanovac: Nemam razumevanja za prelazak Cvijana u SNS

BEOGRAD - Potpredsednik DS-a Dragan Šutanovac povodom prelaska bivšeg generalnog sekretara Predsedništva Srbije Vladimira Cvijana u SNS rekao je da „nema razumevanja ni za koga ko prelazi iz partije koja je izrazito levičarska u partiju koja je izrazito desničarska, odnosno nacionalna".

- Ne treba odlaziti u stranku u kojoj eventualno možete da profitirate svojim ličnim pozicijama - rekao je Šutanovac.

Portparol DS-a Jelena Trivan izjavila je da prelazak Cvijana u SNS „prelazak s jednog radnog mesta na drugo".

- To nema nikakve veze sa DS-om, jer Cvijan nikada nije bio član DS-a. Nikada nije bio član stranka, niti je imao ikakve veze sa politikom i odlukama koje smo donosili - rekla je Trivan. (Ag)

Predsedništvo: Cvijan ima pravo da pređe na drugo radno mesto

BEOGRAD - Pres-služba predsednika Srbije saopštila je da je doskorašnji v. d. generalnog sekretara Predsedništva Vladimir Cvijan podneo ostavku 4. marta 2010. godine. Gospodin Cvijan nije bio sekretar predsednika republike, već je obavljao tehničko-birokratske i pravne poslove iz domena funkcionisanja Generalnog sekretarijata. Predsednik Srbije razrešio je Cvijana 23. marta 2010. i on od tada ima pravo da pređe na drugo radno mesto, navodi se u saopštenju.

Pres-služba predsednika Srbije dodaje da je Vladimir Cvijan u svojoj ostavci naveo da poseduje „dokaze o korupciji i nedozvoljenim radnjama koje su nadležni organi preduzimali u postupku reizbora sudija i tužilaca", ali i da ih do danas nije dostavio (oba dokumenta u četvrtak objavljena na Pressonline. rs). (R. P.)

http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/112327/Pretili+su+mi+posle+ostavke.html
 
00-003.jpg


evo crno na belo. Cvijan je Tadicu u vise navrata davao dokaze o korupciji i kriminalu u okruzenju Borisa Tadica ali je on ostao gluv na sve te dokaze
 
Poslednja izmena od moderatora:
00-003.jpg


evo crno na belo. Cvijan je Tadicu u vise navrata davao dokaze o korupciji i kriminalu u okruzenju Borisa Tadica ali je on ostao gluv na sve te dokaze sto znaci da je Boris Tadic pokrovitelj korupcije i kriminala u Srbiji.
Тихи druze ti otkri rupu na saksiji.
Pa valjda je svima u Srbiji jasno da je nas "vozljubljeni" bota glavni pokrovitelj i razvijac, posto vec nije pokretac, korupcije.
I sta mislis sto se on i njegovi zutaci ovako grcevito bore za vlast?
Boje se, istina neosnovano, da ce oni koji dodju pole njega da ih raskrinkaju.
Strah je neosnovan jer i ti koji dodju posle njega ce sledeci njegov "svetli primer" nastaviti sa korupcijom - nema da brines.
 
Yebote ja se secam kad je taj nesrecnik ,pre jedno 2-3 godine pricao i za Vericu Radetu da je najbolji pravnik, doduse samo u skupstini a ne na svetu. :dash:

Ma sve sto pussi maut kaze je istina....ukoliko se ovaj naravno ne vrati DS-u ili ode u radikale!:mrgreen:
A onaj lik kao tek shvatio kako je DS sa kombi strankama korumpirana....pa otisao ljudima koji su olicenje postenja i lojalnosti!:lol:
 
Ko se kocka?

- Neću o tome sada, biće prilike. Svi oni koji su učestvovali u reformi pravosuđa moraće da objasne zašto nisu poštovali zakone, zašto su po nekim vrlo čudnim kriterijumima birali, odnosno odstranjivali ljude. O svemu tome imamo papire, advokatske dokaze. Dokaze!

Iz Predsedništva smo dobili dopis u kome su tražili od vas da im dostavite te dokaze kako bi predsednik Tadić mogao da reaguje, ali vi to niste uradili.

- Meni taj dopis nisu poslali, nisam ga dobio. I još nešto. U članu 112 Ustava su nadležnosti predsednika i u oblasti pravosuđa on nema skoro nikakve nadležnosti. Čak je potpuno neustavno da se predsednik meša u reformu pravosuđa.

Zašto onda te dokaze niste dostavili Tužilaštvu?

- Kome? Onim istim sudijama za koje znam kako su prošle na reizboru! Za koje znam ko ih kontroliše! Ja sam upoznao Kabinet predsednika sa jednim delom dokumentacije. Slične dokaze imaju i određene nezavisne institucije, a dalje je i na političarima da odluče šta će s tim.

Recite nam bar kako je kršen zakon u reizboru sudija?

- Drugi put. Bilo je dosta propusta, pričaće se dosta o tome.

Zašto SNS?

SNS je ozbiljna stranka koja se na pravi način zalaže za ulazak Srbije u EU. A mi u Uniju ne možemo ući sa katastrofalnom reformom pravosuđa. To nam Evropa neće tako lako oprostiti. Ljudi iz SNS su prepoznali propuste u reformi. Nedostajalo im je ozbiljnijih dokaza. Sad sam ja tu, kaže Cvijan.

Da li se u tim dokazima nalaze i imena korumpiranih sudija?

- Da, onih koji su reizabrani s lošim dosijeima... Zanimljivo je i da je dokumentacija o izboru prvih sudija, onih koji su sad na tri godine izbarani, u katastrofalnom stanju. I vi iz medija to dobro naslućujete, čak je i Press pisao o tome.

Odakle vama ti dokazi?

- Po službenoj dužnosti. Plus, mnogi stručni, a nezadovoljni ljudi su samoinicijativno donosili dokumentaciju, bili voljni da ukažu na propuste.

Dokaze niste dali Predsedniku, Tužilaštvu, šta ćete s njima?

- Sad imam stranku.

Šutanovac: Nemam razumevanja za prelazak Cvijana u SNS

BEOGRAD - Potpredsednik DS-a Dragan Šutanovac povodom prelaska bivšeg generalnog sekretara Predsedništva Srbije Vladimira Cvijana u SNS rekao je da „nema razumevanja ni za koga ko prelazi iz partije koja je izrazito levičarska u partiju koja je izrazito desničarska, odnosno nacionalna".

- Ne treba odlaziti u stranku u kojoj eventualno možete da profitirate svojim ličnim pozicijama - rekao je Šutanovac.

Portparol DS-a Jelena Trivan izjavila je da prelazak Cvijana u SNS „prelazak s jednog radnog mesta na drugo".

- To nema nikakve veze sa DS-om, jer Cvijan nikada nije bio član DS-a. Nikada nije bio član stranka, niti je imao ikakve veze sa politikom i odlukama koje smo donosili - rekla je Trivan. (Ag)

Predsedništvo: Cvijan ima pravo da pređe na drugo radno mesto

BEOGRAD - Pres-služba predsednika Srbije saopštila je da je doskorašnji v. d. generalnog sekretara Predsedništva Vladimir Cvijan podneo ostavku 4. marta 2010. godine. Gospodin Cvijan nije bio sekretar predsednika republike, već je obavljao tehničko-birokratske i pravne poslove iz domena funkcionisanja Generalnog sekretarijata. Predsednik Srbije razrešio je Cvijana 23. marta 2010. i on od tada ima pravo da pređe na drugo radno mesto, navodi se u saopštenju.

Pres-služba predsednika Srbije dodaje da je Vladimir Cvijan u svojoj ostavci naveo da poseduje „dokaze o korupciji i nedozvoljenim radnjama koje su nadležni organi preduzimali u postupku reizbora sudija i tužilaca", ali i da ih do danas nije dostavio (oba dokumenta u četvrtak objavljena na Pressonline. rs). (R. P.)

http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/112327/Pretili+su+mi+posle+ostavke.html

Koliko li platio Toma ovome...moze samo da se nagadja...
 
Priča o Borisovoj životnoj ugroženosti, kolikogod bila realna, manje liči na poruku javnosti, a više njemu samom, na podsećanje da je sa svojom spoljnom politikom otišao dovoljno dalako, a sa unutrašnjiom suviše duboko da bi mu ikada još palo na pamet da pokuša da ih približi


Kada bi sad seo i sabrao sve svoje političke pluseve i minuse ubeležene poslednjih nedelja, Boris Tadić bi došao u iskušenje da pobegne iz zemlje. (Stidite se, nisam na to mislio.) Naime, radi se o tome da se stvari kojih se laća u inostranstvu ne pretvaraju baš u zlato, ali se bar i ne suše, za razliku od baš svakog zelenog bora koga se za to vreme dohvatio u zemlji.

Na međunarodnoj sceni Boris se bori za ulogu glavnog regionalnog sejača dobre volje i prvog promotera pomirenja, svestan da je to uloga koja će se visoko bodovati ove sezone, utoliko više što se u regionu otkrije više likova poput Harisa Slijadžića, čoveka koji još uvek veruje da je bombardovanje Srba počelo sa zakašnjenjem od deset godina i da je završeno 20 godina prerano. Naravno, Tadić ima razloga da bude zadovoljan time što su stranci njega i Ivu Josipovića detektovali kao jedina dva regionalna igrača koji prepoznaju procese i preuzimaju ulogu u njima.

Istina, prerano je baviti se konačnim rezultatima tih uloga, tim pre što su Boris i Ivo posle svih svojih učestalih susreta izgledali vedri i veseli, iz čega zaključujem da još nijednom nisu ozbiljno razgovarali o, na primer, nadoknadama za izgubljeni stambeni fond Srba u Hrvatskoj, koji se meri milijardama evra. Ali, kad god izađe iz zemlje, Boris ostavlja toliko dobar utisak da mi se gotovo čini kako nikada napolju ne bi mogao da izgovori, na primer, rečenicu da bi Telekom trebalo prodati strancima da bi ljudi na selu imali širokopojasni internet.

Sa druge strane, proces urušavanja u zemlji ne samo da je nastavljen i ubrzan nego je počeo da dobija sve jasnije političke obrise. Kada bi Borisova vlast umela da osluškuje zvukove iz onih društvenih niša za čije istraživanje nije plaćena nijedna agencija za merenje javnog mišljenja, shvatila bi da je ona u tim nišama percipirana kao ekipa ekonomskih luzera toliko čvrsto da stvar ne bi popravilo ni kad bi ujutro pronašli naftu na sred Terazija. Kada bi te glasove umela da tumači, ista ta vlast bi znala da sav ovaj politički raznorodni svet koji, uprkos kontrolisanim medijima, organizuje okrugle stolove protiveći se prodaji Telekoma, nije ujedinila ni ljubav prema ovoj kompaniji, ni otpor prema vlasti, čak ni osećanje za državu, koliko jedan nalog političke i građanske pristojnosti, formiran na prostoj svesti o tome da ima stvari koje se ne rade, posebno ne uz ponižavajuća objašnjenja poput Tadićevog o širokopojasnom srpskom selu ili Cvetkovićevog da ćemo, ako ne prodamo Telekom, ponovo biti komunistička država. Kada bi na osnovu tog huka građana, pak, umeli da predviđaju, tadićevci bi razumeli da prelazak među naprednjake njegovog sekretara Vladimira Cvijana i argumenti koje je dao nisu stvar sekretarske kombinatorike, već političkog trenda, koji me, iskreno, ne čini srećnim, ali prilično hrani moju zluradost. Razumemo se?

Hajde zato da vidimo da li su Tadićeva pozitivna brojanja u diplomatiji i potpuni krah u unutrašnjoj politici stvar njegovog spoljnopolitičkog talenta i odsustva istog na unutrašnjoj sceni? Ili je mnogo lepše i lakše raditi sa strancima nego sa našijencima, bez obzira da li su oni Mlađa Dinkić ili radnici „Zastavaelektra“, koje danas svi mudraci optužuju kao mrze da rade, a oni samo hoće svoje otpremnine više verujući tim sitnim parama nego poslu za koji im se već pohvalio kako ga je obezbedio Mlađa?

Dolazeći na vlast, Tadić se ozbiljno bavio idejom o dubokim reformama države računajući da ima sasvim solidnu parlamentarnu većinu za taj posao. Ubrzo, međutim, susreo se s tim da, gde god na unutrašnjoj sceni zabije prst, tamo se izlije smrad, i da bavljenje time pre može da udavi nego što može bilo koga da izvede na zelenu granu. Odmah zatim, sreo se sa ekonomskom krizom, koju nije prepoznao kao šansu za promenu celokupnog sistema. Potom je ušao u reformu pravosuđa, koja je izvedena toliko traljavo da mu se u njoj pokazalo baš sve: i dubina srpskih problema, i teškoće da se oni kontrolišu, i veoma skromni, tačnije nikakav, potencijal za reforme unutar njegove stranke.

I tada je došao na ideju koja je tako tipična za kreativne lidere zemalja koje nedostatak institucija nadoknađuju viškom političke volje, koje nepostojanje sistema zamenjuju inspiracijom i koje tradiciju nepostojanja čvrstih strateških planova kompenzuju improvizacijom i onim čuvenim srpskim da ćemo se mi već nekako snaći, čim se bude moralo. Tog momenta, suočan sa dubinom unutrašnjih problema i činjenicom da njihovo rešavanje neće značiti ništa ukoliko se ne relaksira međunarodna pozicija Srbije, Tadić je karte bacio na diplomatsku scenu. Vuk Jeremić mu je branio Kosovo i razvijao priču o četiri stuba, Šutanovac je dobacivao do tradicionalno najtvrđih Amerikanaca, a on sam nastojao je da svojim talentom za simboličke gestove učvrsti svoju poziciju u regionu.

Sva trojica su u tome imali manje ili veće, ali ipak uspehe, dok su se unutrašnjom politikom i ekonomijom bavili Dinkić, Cvetković i ko je sve stigao, malo je reći neuspešno. Tadić se, reklo bi se, nije mnogo brinuo: kako je on zamislio stvar, na unutrašnjoj sceni ionako nije moglo da se bogzna šta uradi. Bilo je sasvim dovoljno da se nekako preživljava (zaboga, kriza je), da Dačić hapsi kriminalce, da Mrkonjić izgradi neki kilometar koridora, Đilas da se bavi mostovima i da se javnost kontroliše makar toliko da ozbiljna pitanja neko vreme ne dolaze na dnevni red.
 

Back
Top