Zanima me misljenje oko tog pojma, sta on predstavlja za vas, koja mu je svrha, da li je uopste potreban, da li je to odraz postovanja ili dnevno politicki marketing.
Koji su kriterijumi za odredjivanje tog dana i koliko dana ce trajati, da li je selektivna izmena programske seme uskracivanje slobode izbora zagarantovane ustavom, da li je klasicna muzika za uzivanje ili zalost...
Kad se kaže : dan žalosti ; odmah se pomisli na zakonom propisan način određivanja
građanstvu da tog dana po sili zakona , povodom tog i tog događaja moraju biti tužni /
/ žalosni i tako to . Ja nekako tako vidim tu stvar - čisto formalno . I kad to tako
sagledavam ( pod imenom ''dan žalosti'' - što podrazumeva oglašavanje izvršne vlasti
na osnovu ozakonjenih prava dobijenih od zakonodavne vlasti ) , pitam se zar zaista
može neko da naredi masovnu žalost ; onda taj može da naredi i masovnu radost .
Bukvalno , ako država može da uvede žalosti , onda morala bi da uvede i
radosti ( bar kao psihološki lek za izlaženje iz velikih žalosti -- a ovo je bilo nekad
u nekim državama , posle dana žalosti proglašavani su dani masovnih igara/radosti ) .
No opet ostaje pitanje dali čovek može u određenom danu da po nalogu bude tužan/
/radostan/ravnodušan ; ili pak to izbija iz njega na osnovu njegovih duhovnih stanja .
Sve u svemu , ma koliko promišljao na ovu temu , mislim da je naziv/ime neprikladno
i neadekvatno sa aspekta komuniciranja države sa građanima , kao i međusobnih
diplomatskih komuniciranja dve i više država . Više priliči '' izjava o saučešću '' ,
nego ''proglas o danu žalosti'' .
Nezavisno od ovih dilema , ipak deo javnog života treba kontrolisano svesti
na razumnu meru - kad su velike nesreće i tragedije zadesile stanovništvo bilo
kog kraja ( a da negovorimo o gradovima i državama ) .Tog dana , nezavisno od
stepena tuge/žalosti , valjda bi svi u miru trebali da pogledamo istinu o životu
( odnosno da uočimo njegovu kratkoću / neizvesnost a i bogatstvo -- te ako je
moguće više se posvetimo njemu nego gomiljanju dobara matrijalnog sveta ) .
Neznam , mislim da takve situacije treba da iskoristimo između ostalog i za
ovakva promišljanja o životu ( naročito ako smo samo iznenađeni i zatečeni
posmatrači događaja koji je dalek od nas ).
Ipak kad je reč o masovnim nesrećama , trba ljudi , bilo gde bili / bilo šta
radili , da zastanu i oslušnu život ( iz svih uglova - naročito iz ugla neizvesnosti
i kratkoće ).