dostojanstvo raskida...

wet look

Primećen član
Poruka
802
bile ovde teme o ponosu u vezi,pa "mali milion" a propo raskida...al' mene zanima sledece :

ako Vam neko kaze "KRAJ",sta Vam znaci razlog?- ta osoba Vas vise ne zeli i .
kao da ce pomoci razlog ili ono "obozavano" :
"ok,znam da me ne zelis,ali reci mi da li me jos uvek volis?" :roll:
apsurd
kao to ce nesto pomoci...
naprotiv :!: :!: :!:

ako kojim slucajem odgovor bude DA,samo ces se jos vise zapetljati u tu mrezu i neces nastaviti dalje...

a i to je glupost "DA,VOLIM TE,ALI NE ZELIM DA BUDEM SA TOBOM"... :roll: :roll: :roll:

i ono kao histerija,cupanje kose,dranje etc. , postoje ljudi koji smatraju da ako to izostane,onda nije bilo emocija :roll: :roll: :roll:

(mislim da je prevelik uticaj latinoamerickih sapunica)

znaci,sta je to u pojedinim ljudima sto ih tera na ponizenje u takvim situacijama?
emocije?ljubav?
NE
jer ako ti dostojanstveno okrenes glavu to nimalo ne znaci da se ti u sebi ne "kidas"...

nikada se necu pomiriti sa tim...ZNAM da postoje takvi ljudi,ali svaki put cu :roll: kad naidjem na to ili cujem za slicnu pricu...

meni je dostojanstvo jedna od najvaznijih stvari, tja... i dalje "ucim" da prihvatam da nisu svi ljudi kao ja... mozda je u tome poenta mog cudjenja...
 
Koliko mi u toku veze nije bitan ponos, koji uglavnom karakterišem kao inat, toliko je pri raskidu važan. Jer, to je onda jedino što ti je ostalo, koliko god ti volela...
Nikada nisam ni jednu jedinu suzicu pustila (pred njim, naravno) i NIKADA u životu ga nisam posle zvala da vidim da li se ''predomislio''.
Zato sam valjda uvek i bila jako začuđena kada sam ja ostavljala, a momak sutra zvao da se pomirimo...
Toliko se trudim u toku veze, da kada konačno dođe kraj ni jednom ne pomislim ima li još šanse i da li je moglo biti drugačije... najviše mrzim ona raskidanja i pomirenja svaki treći dan...
 
Hm...ko zna na sta ce liciti ovaj moj odgovor posle ni jednog minuta spavanja cele noci, ali da pokusam.
Sto se tice drame oko raskida, nema to neke velike veze sa dubinom i kolicinom emocija. Jednostavno nismo svi istog temperamenta ili tek kad zayebemo stvar shvatimo da je u stvari moglo drugacije.
Imam obicaj da ispricam neke situacije u kojima sam pogresila,a onda ljudi protumace da je to moje misljenje.
Ne, jednostavno zelim da pokazem da smo mi ziva bica koja cinimo greske i da je bolje uciti se na tudjim greskama nego na svojim.
Iako nikad nisam ni sanjala da cu ja nekoga moliti ili imalo pogaziti ponos, upravo to sam cinila mnogo puta u svojoj prethodnoj vezi, zbog moje brzopletosti i gluposti koje sam radila. Kasnije sam se kajala zbog tih gresaka i bukvalno se svim silama trudila da spasim tu vezu, jer mi je bilo suvise dobro u njoj. Da se razumemo, ni jedna moja suza u toj drami nije bila lazna, niti mogu reci da me nije bolelo,ali to je vise moj nacin iskazivanja emocija, odraz mog temperamenta.
Kad je dosao kraj(koji sam ja opet iz gluposti izazvala), bila sam cvrsta neko vreme, medjutim na kraju je ponovo preovladala ona sentimentalna strana i napravila sam istu gresku.
Imala sam osecaj da sve to necu izdrzati i preziveti, da je jedini spas pomirenje, ali proslo je neko vreme i moje srce se polako smiruje.
Nije ni izdaleka strasno kao pre i cudim se samoj sebi.
Sad shvatam da je sve moglo i bez mog ponizenja ali sto kaze narod posle yebanja nema kajanja.
Eto,samo sam zelela da pokazem kako to izgleda iz druge perspektive i zasto dolazi do gubljenja dostojanstva pri raskidu(ali jos sam mlada naucicu :wink: )!
 
Kada čovek zna istinu nekako mu je lakše da nastavi sa životom....Vidjao sam mnogo puta devojke koje nemaju obraza da kažu svom zaljubljenom dečku istinu u lice nego ga zavlače i izludjuju apsurdnim razlozima tipa "gladna sam,ne možemo više da se vidjamo".Ja se zaljubljujem retko i jako i posle neke tragedije mi treba i cela godina da se oporavim,ali pritom nikad i ni za živu glavu ne ostajem u dobrim odnosima sa njima.Ja mrzim sve moje bivše iz dna duše. :lol:
 
LUDICA:
Hm...ko zna na sta ce liciti ovaj moj odgovor posle ni jednog minuta spavanja cele noci, ali da pokusam.
Sto se tice drame oko raskida, nema to neke velike veze sa dubinom i kolicinom emocija. Jednostavno nismo svi istog temperamenta ili tek kad zayebemo stvar shvatimo da je u stvari moglo drugacije.
Imam obicaj da ispricam neke situacije u kojima sam pogresila,a onda ljudi protumace da je to moje misljenje.
Ne, jednostavno zelim da pokazem da smo mi ziva bica koja cinimo greske i da je bolje uciti se na tudjim greskama nego na svojim.
Iako nikad nisam ni sanjala da cu ja nekoga moliti ili imalo pogaziti ponos, upravo to sam cinila mnogo puta u svojoj prethodnoj vezi, zbog moje brzopletosti i gluposti koje sam radila. Kasnije sam se kajala zbog tih gresaka i bukvalno se svim silama trudila da spasim tu vezu, jer mi je bilo suvise dobro u njoj. Da se razumemo, ni jedna moja suza u toj drami nije bila lazna, niti mogu reci da me nije bolelo,ali to je vise moj nacin iskazivanja emocija, odraz mog temperamenta.
Kad je dosao kraj(koji sam ja opet iz gluposti izazvala), bila sam cvrsta neko vreme, medjutim na kraju je ponovo preovladala ona sentimentalna strana i napravila sam istu gresku.
Imala sam osecaj da sve to necu izdrzati i preziveti, da je jedini spas pomirenje, ali proslo je neko vreme i moje srce se polako smiruje.
Nije ni izdaleka strasno kao pre i cudim se samoj sebi.
Sad shvatam da je sve moglo i bez mog ponizenja ali sto kaze narod posle yebanja nema kajanja.
Eto,samo sam zelela da pokazem kako to izgleda iz druge perspektive i zasto dolazi do gubljenja dostojanstva pri raskidu(ali jos sam mlada naucicu :wink: )!

Skroz ista prica :arrow:
Prepisujem i potpisujem sve :wink:
 
Mrzim histeriju.Mrzim raskid.I mrzim ljude koji me mole.
Za mene je kraj jedne veze definitivni kraj.Mnogo puta sam ja bio taj koji posle neprospavane noci banem partnerki na vrata,pozelim joj dobro jutro i kazem da je vise nevolim.Ona zacudjena ali zadovoljna da zna istinu.JHa takodje zacidjen kako je istu lako podnela.
Ipak.poslednji raskid je nesto sto jos pokusavam da prihvatim ali razlog naseg raskida nije ugasena ljubav u nama nego ugasen zivot koji smo mi zapoceli.Jednostavno neko visi je zeleo da nas rastavi i uspeo u tome.ali zabluda ostaje u mojoj i u njenoj glavi zasto nepokusamo ponovo.I tako se ja sada razvodim.
Medjutim sa zenama mnogo lakse ide sa muskarcima sa kojima sam imao vezice su uglavnom bile za mene tragikomicne.i nikada nisam skontao tipove na pocetku veze koje sam obrlatio da nakraju iste budu meki kao svila.Ali yebiga muskarci su budale.Bio sam i ja ostavljan i to je bolelo ali sam uvek kretao od toga da ja ostavljam bez sanse za nastavak.Zato sansu za drugi krug nisam ni trazio.I to je dobro kao i nastavak nekog filma(nikada nije dobar kao prvi deo)tako ni jednom pokidana veza nefunkcionise isto kao pre.Jer od cele veze radskid je najtezi.A kada se to jednom ucini drugi put ide automatski.
 

Back
Top