Otudjenost

Da li mislite da se sve vise otudjujemo jedni od drugih?I zbog cega je to tako?

Ne samo da mislim, već to i osećam. Smatram da je svakodnevna borba za opstanak glavni krivac za to. Danas, da bi nekoga dočekao kako red nalaže, treba puno novca, a isto tako i ako nekoga želiš da posetiš. Drugo, sve više ljudi beži od obaveze da nešto pripremi za drugoga (lakše konju bez samara), pa nikoga i ne pozivaju. Nekako im lakše da banu kod drugoga. Ali i to se ne može u nedogled. Iskuliraju te par puta, i shvatiš da nisi poželjan. Izgleda da je lakše zavaliti se u fotelju i buljiti po ceo dan u TV, ako ne daj Bože nemaš internet. Muvaš grickalice i toviš se. Gle samo na šta nam omladina liči. Tuga.
 
Ne samo da mislim, već to i osećam. Smatram da je svakodnevna borba za opstanak glavni krivac za to. Danas, da bi nekoga dočekao kako red nalaže, treba puno novca, a isto tako i ako nekoga želiš da posetiš. Drugo, sve više ljudi beži od obaveze da nešto pripremi za drugoga (lakše konju bez samara), pa nikoga i ne pozivaju. Nekako im lakše da banu kod drugoga. Ali i to se ne može u nedogled. Iskuliraju te par puta, i shvatiš da nisi poželjan. Izgleda da je lakše zavaliti se u fotelju i buljiti po ceo dan u TV, ako ne daj Bože nemaš internet. Muvaš grickalice i toviš se. Gle samo na šta nam omladina liči. Tuga.

Tu si u pravu da treba puno novca da bi docekao nekog ili da odes kod nekog.Ali sve manje ima i druzenja uz kafu recimo ili tako nekih neobaveznih druzenja za koje ne treba toliko puno para.Sve je vise posvadjanih ljudi koji ne komuniciraju jedni sa drugima ili koji zele zlo jedni drugima.Cini mi se da pre deset petnaest godina nije bilo tako.
 
Poslednja izmena:
- nedostatak slobodnog vremena
- ludačko radno vreme i prekovremeni rad koji je postao normalan
-problemi razni, još ako su baš ozbiljni, pa te preokupiraju toliko da ti više nije do drugih stvari
-manjak novca
-kad se sve ovo skupi čovek izgubi volju da se nakon radnog dana viđa sa prijateljima, još ako žive na suprotnom kraju grada, tu su sve veće gužve u saobraćaju:roll:
itd itd
 
Tu si u pravu da treba puno novca da bi docekao nekog ili da odes kod nekog.Ali sve manje ima i druzenja uz kafu recimo ili tako nekih neobaveznih druzenja za koje ne treba toliko puno para.Sve je vise posvadjanih ljudi koji ne komuniciraju jedni sa drugima ili koji zele zlo jedni drugima.Cini mi se da pre deset petnaest godina nije bilo tako.

Ma ne pamtim kad sam poslednji put popila kafu kod komšinice prekoputa. Nikad me ne pozove. Kao da se nečeg stidi ili krije nešto, tako se ponaša. A kad se sretnemo ili ja nju pozovem, sve bude super.
 
Upravo tako. Nema se para pa se ljudi manje posecuju posto bedak je otici kod nekoga praznih ruku ....ili nema se para za neki izlazak.....takodje radi se sve duze i duze i svaki dan a plata sve manja i manja....

Upravo tako.Ali imam ja slucajeva u svom okruzenju gde se ljudi koji imaju dosta novca malo druze sa bilo kime.Da li je razlog samo novac?
 
Da li mislite da se sve vise otudjujemo jedni od drugih?I zbog cega je to tako?

Cini mi se da je koren i u tome sto ovo novo vreme namece neka nova zivotna pravila pa se one tradicionalne vrednosti gube.

Pogledajmo samo poruke koje nam stizu kroz reklame i sl. stvari:

"Zgrabi trenutak"..."Jer TI to zasluzujes!" "Tvoj izbor! ".."Tebi to PRIPADA!!! " i sl. stvari tipa " Ne gledaj u proslost..samo je buducnost vazna"..itd..itd

Ovakve poruke grade jedan sebican, sitnosopstvenicki stav gde se sve vrti oko Mene i Mog hedonistickog pristupa zivotu pa mi nije vazna proslost ( roditelji..babe..dede..) i nemam nameru da se zrtvujem ni za koga.

Osnovna stvar se izgubila : Zrtva i saosecanje.

Komsije se gledaju popreko kao da su ljuti jedni na druge iako za to nema razloga, nema se vremena za stare- oni su balast...zivi se samo za sebe i sopstveni napredak.

Jer, ako nisi u tome ..onda si Luzer, a to je danas gore nego kriminalac, narkoman...luzer je odrednica za podsmeh, izbegavanje i gadjenje...
 
Jesmo dosta otuđeniji nego ljudi pre 30-ak godina. Oni koji su zaposleni nemaju vremena, oni koji nisu, nemaju novca i kao da se stide da se druže, oni koji imaju neki problem, npr neko bolestan u porodici ili nešto slično, se na silu trude da održe bezbrižnu komunikaciju, jer se plaše da će ih ljudi izbegavati, ako krenu sa svojim problemima... Hiljadu razloga, skoro svako ima poneki, ali se ne usuđuje da sa ljudima uđe u dublju, iskreniju komunikaciju, da kaže svoj problem, ili da proba da napravi dogovor kako da se organizuje druženje, a da svi budu zadovoljni. Naprotiv, svi se trude da budu opušteni, cool, druženje fenomenalno - a onda kad to savršenstvo ne mogu da postignu, jednostavno se povuku.
 
:sad2: Najveci problem lezi u nasim glavama...vrednosti su pogurane :dash:
:( Jedinu kulturu koju danasnji "moderni" covek dobija...je import...americke (ne)kulture :mrgreen: Povrsnost, lazna ljubaznost...prestiz i samo...materijalne vrednosti :dash:
 
Cini mi se da je koren i u tome sto ovo novo vreme namece neka nova zivotna pravila pa se one tradicionalne vrednosti gube.

Pogledajmo samo poruke koje nam stizu kroz reklame i sl. stvari:

"Zgrabi trenutak"..."Jer TI to zasluzujes!" "Tvoj izbor! ".."Tebi to PRIPADA!!! " i sl. stvari tipa " Ne gledaj u proslost..samo je buducnost vazna"..itd..itd

Ovakve poruke grade jedan sebican, sitnosopstvenicki stav gde se sve vrti oko Mene i Mog hedonistickog pristupa zivotu pa mi nije vazna proslost ( roditelji..babe..dede..) i nemam nameru da se zrtvujem ni za koga.

Osnovna stvar se izgubila : Zrtva i saosecanje.

Komsije se gledaju popreko kao da su ljuti jedni na druge iako za to nema razloga, nema se vremena za stare- oni su balast...zivi se samo za sebe i sopstveni napredak.

Jer, ako nisi u tome ..onda si Luzer, a to je danas gore nego kriminalac, narkoman...luzer je odrednica za podsmeh, izbegavanje i gadjenje...

Upravo tako.Na koji nacin to izmeniti?Ili je to vec gotova stvar.
 
Nedostatak svesti o tome da se odnosi medju ljudima moraju odrzavati kontaktom da ne bi postepeno umrli i da je to jedna od najvecih vrednosti u zivotu.

I to nema mnogo veze sa nedostatkom vremena ili novca, jer ako nemamo vremena da se vidjamo cesto, dovoljno je pozvati telefonom i poslati mejl s vremena na vreme. Dovoljno je svojim interesovanjem za nekoga povremeno staviti do znanja da nam je stalo do te osobe. U tom slucaju nece doci do otudjenja cak i kada nemamo uslova da se ceto vidjamo, jer ono sto nas drzi zajedno je osecaj da jedni druge volimo, a ne sta smo zajedno pojeli i popili. Odrze ljudi super kontakte i kada ih deli okean i kada se vidjaju jednom godisnje ili jednom u par godina, ako postoji volja da se neguje taj odnos.

Sto smo sa nekim blizi sve manje je vazna ta formalna strana koja zavisi od toga koliko imamo novca.

Nedostatak vremena i novca je samo izgovor.

Mozda u svojoj razmazenosti ocekujemo da inicijativu ima uvek neko drugi.
 
Hm,situacija zaista jeste takva,otudjenje medju ljudima,pa cak i medju uzom porodicom,jeste primetno.
Smatram da su glavni "krivci" nedostatak saosecanja(ono sto bi trebalo da bude plemenita osobina je danas, u ocima vecine, karakteristika budala),zatim drustvo, koje forsira kriilaticu da je sopstveno zadovoljstvo apsolutni imperativ,pa stoga,u cilju zadovoljavanja sopstvenih htenja i potreba,bezobzirno,bez pardona,gazimo po drugima(sto moze biti i u uzrocno-posledicnoj vezi sa onim prvim).
 
Upravo tako.Na koji nacin to izmeniti?Ili je to vec gotova stvar.

Ne znam ni sama koliko je taj proces uhvatio maha.

Ono sto se vazno je porodica. Nemam razumevanja za price tipa:..deca nisu dosla ..mrzi ih..imaju da uce, da vide prijatelje i sl. Deca MORAJU da dodju kod babe, dede, familije..jer kako ce drugacije uopste da steknu bliskost sa bracom i sestrama iz sire porodice i da se nauce da imaju neke porodicne obaveze.

Kada gost udje u kucu..sve se ostavlja i osmeh na lice. Zar smo to zaboravili? Ne ide mi se u neke kuce cak ni u kurtoaznu posetu da slusam kukumavke i gledam svadje i namrstena lica. Gde je nestalo ono lepo vaspitanje i tradicionalno srpsko gostoprimstvo?

Sve to nema veze ni sa vremenom, ni sa novcem , ni sa umorom, vec je bitno da li smo spremni na bilo kakvu zrtvu , a zarad ocuvanja dobrih i lepih odnosa sa bliznjima ( pre svega komsijama, roditeljima, familijom).

A, to znaci jasan stav u vaspitanju dece..tradicionalan i obavezujuci, a ne raspustan i hedonisticki sto je trenutni trend i pomodarstvo.
 
pogresno uverenje o strahu..ljudi veruju da ih strah cuva od necega..ali istina je sasvim drugacija..ne da coveka strah cuva od necega nego ga odseca od svega.izoluje ga ..i oko njega zazida kineski zid
 

Back
Top