e ovako
sto se prevara tice
ako prevarite osobu koju volite ( milion i jedan razlog moze biti )
pokajete se
i shvatite da vam to ic nije trebalo
i da volite svog decka/devojku
sad,
postoje 2 opcije
1. precutati i praviti se da nist' nije bilo i truditi se da svojom paznjom, neznoscu i statijaznam prema svojoj
smirite savest barem
2. reci mu sta se desilo pa kud puklo...od njega tad zavisi dalji tok situacije
vas izbor?
najbolji izbor?
Cinjenica je da se prevare ne desavaju tek tako iz cista mira jer ti se hoce (sem ako je svaler/ka u pitanju)...onome ko vara ocigledno nesto fali u partnerskom odnosu....i dok je tako, znaci da ni sama veza nije onakva kakvom je smatramo...ne svidja mi se misao, ideja da zivim u lazi i da jednog dana veza, brak propadne zbog lazi (neminovna posledica) ili jos gore da se pomirim sa tim da me partner eto vara i prihvatim taj nacin zivota...
Za mene bi najbolji izbor bio da kazem da sam prevarila (ako bi vec ne daj Boze doslo do toga, iako se vodim cuvenom "Ne radi drugima ono sto ne zelis da rade tebi.", nisam zaljubljive prirode, niti mi je karakter takav da varam).
Smatram da je iskrenost najbitnija u odnosu pored ljubavi, postovanja i ostalih bitnih faktora koji cine vezu...
Isto ocekujem od partnera...da prizna...jer ne zelim da me partner svesno primorava da delim zivot sa njim, nepoznavajuci sve cinjenice (sta mi radi iza ledja)....
Zelim da znam istinu po svaku cenu i da SAMA odlucujem o svom zivotu ( da li da odem ili ne)...
Ocekujem iskrenost jos iz razloga zato sto sam u vezi uvek spremna na razgovor o svemu, spremna sam da popravim ono sto nije ok, da saslusam, napravim kompromis..verujem da za svaki problem postoji resenje...
Ako muskarac ne moze da mi pruzi sve to, onda je pogresan izbor...i radije cu da budem sama nego sa pogresnim...
+ spremna sam o svemu da razmislim ako se prizna..da vidim gde je moj udeo u tome (ako ga ima)...laganjem nema povratka i osoba me gubi 100%..