- Poruka
- 200
Steta sto ovdje nema vise mladih ljudi. Naime, imam prijedlog da se stvori jedna grupa mladih ljudi koja bi sve pratila i izradila jedan elaborat-projekt na hrvatskom i engleskom. U njemu se treba skupiti sve ono sto ce se u Srbiji dogadjati ove i iduce godine. Bile bi to sve informacije iz otvorenih izvora koje bi se zatim dale na analizu dvojici ljudi ostrih mozgova da iz toga izvuku zakljucke, koji bi se dali na koristenje hrvatskoj vladi, s ciljem da se stvara jedna nova Srbija s kojom bi se u buduce moglo zivjeti u susjedstvu.
Srbija je postala slobodnom 1867. kad su posljednji turski vojnici napustili Beograd, a nezavisnom (kao i Crna Gora) na Berlinskom kongresu 1878. godine. Bilo je to u doba kad ujedinjuju Njemacku i Italiju, koje su kasnije krenule prema imperijalizmu i kolonijalizmu. (Ja sam kao padobranac u vojsci SAD skakao nad Belgijom u ratu u kojem smo trajno slomili nacizam i fasizam. Zatim sam bio svjedok propasti svih velikih svjetskih imperija, britanske, francuske, belgijske, nizozemske, portugalske i njihovih kolonijalnih carstava.) U novije vrijeme svi smo bili svjedoci nestanka najveceg drustvenog eksperimenta u ljudskoj historiji. Pokusalo se, toboze, na temelju marksisticke teorije izgraditi drustveni sistem koji je covjecanstvo kostalo nekoliko desetina milijuna zrtava. Nestalo je nedavno i najvece svjetske imperije pod vodstvom Rusije-SSSR-a.
Ovih nekoliko posljednjih godina svjedoci smo posljednjeg pokusaja stvaranja imperija u jugoistocnoj Europi - nastajanja srpske imperije pod parolom Velike Srbije. I ovaj strasni sukob sto ga je ta imperijalisticka banda Beograda izazvala, taj rat, bio bi smijesan da, nazalost, nije tragican. Oni su u ovo doba htjeli stvoriti svoju imperiju usred Europe i htjeli su vladati svim okolnim narodima. Ali, propali su svi imperiji, pa ce i ovaj posljednji - srpski. Zbog toga zelim govoriti o kraju ideje i prakse stvaranja Velike Srbije, o kraju ideje velike srpske imperije, o kraju ideje o Jugoslaviji u Srbiji i medju Srbima.
Zato zelim ukratko reci sto je Velika Srbija? Sto je prouzrokovalo ideju o stvaranju Velike Srbije? Kakovu je ulogu u tome imala nauka i kultura? Sto su dosadanja tri pokusaja o stvaranju Velike Srbije donijela srpskom narodu? Sto je Srbija bez Velike Srbije i sto ce se uskoro s njom dogoditi?
Ako zelim govoriti o Velikoj Srbiji, moram malo zaci i u moju porodicnu historiju. Naime, moj otac Jefto Dedijer koji je 1908. doktorirao u Becu, napisao je vise geografskih i politickih studija o Hercegovini, Staroj i Novoj Srbiji i o Dalmaciji. U toj posljednjoj brosuri, koju i danas cuvam u Dubrovniku, opisao je porast teritorije Srbije od kneza Caslava, Nemanje, kneza Lazara, despota Stevana, zatim govori o Srbiji iz II. ustanka 1813., iz 1833., iz 1878., iz 1912-13., pa o Crnoj Gori kao dijelu Srbije. Tu su tablice, godine, kilometri prostora, pa zatim pise o Velikoj Srbiji koja bi, navodno, trebala po prostranstvu biti veca nego cijela Jugoslavija. U Nisu 1915. prije povlacenja srbijanske vojske iz Srbije preko Albanije zapisao je moj otac i ovu anegdotu: “Hrvatski politicar Frano Supilo dosao je srbijanskom ministru vanjskih poslova Nikoli Pasicu i rekao: ‘ Vojska se povlaci, Italija je usla u rat na strani Antante pa ce nam uzeti Dalmaciju.’ Nato je Pasic upitao: ‘Dalmacija, a sto je to?’” Tada za Velikosrbe, u Dalmaciji nije bilo Hrvata, nego samo Srba i katolika!!
Zatim, pise kako i na cemu se pocela ostvarivati ideja Velike Srbije. Moj otac je rodjen u seljackoj obitelji kraj Bilece u Hercegovini, ali je uceci i citajuci upoznao i neke postavke iz geopolitike koja se u pocetku XX. stoljeca vec predavala u Becu. Bio je dobro upoznat i s radom glasovitog srpskog geografa i etnografa Jovana Cvijica koji je objavio neke kulturno-geografske i antropogeografske radove u kojima raspravlja gdje sve zive Srbi, koliko ih ima, tko su sve Srbi i kako od nesrba napraviti Srbe. Bio je to u ono doba vrlo vazan rad, ali je ujedno i dokazivao kako drustvene znanosti mogu biti lazne i u sluzbi tekuce politike. Pa i danas su, nazalost, mnoge drustvene nauke u slicnom polozaju.
Iako je moj otac bio u pocetku clan srpske revolucionarne (teroristicke) organizacije “Crna ruka” i izravno suradjivao s Dragutinom Dimitrijevicem Apisom, njenim vodjom, kasnije je imao s njima teskoca. Moja majka, bosanska Srpkinja, ucila me je da su svi ljudi jednaki.Godine 1928., kada je Punisa Racic sa znanjem kralja Aleksandra u skupstini u Beogradu, ubio dvojicu hrvatskih predstavnika a tesko ranio Stjepana Radica, moja majka je rekla meni, Vladimiru i Bori: “Djeco, ovo je kraj Jugoslavije. Aleksandar je ubio demokratske vodje Hrvatske”. Kad je u Prvom balkanskom ratu (1912.-1913.) srbijanska vojska zauzela Kosovo i Makedoniju i izvrsila pokolj Albanaca, odmah je reagirao Dimitrije Tucovic, prvak srbijanskih socijalista i napisao knjigu protiv toga (Srbija i Albanija).
I moj je otac Jefto za nekoliko tjedana objavio knjigu “Nova Srbija” u kojoj pise i ovo: “Osvajanje Kosova i Metohije daje Srbiji nevjerojatan polozaj da osvoji cio Balkan.” Kad se porazena srpska vojska 1915. povlacila prema moru preko Albanije, napisao je: “Mi cemo ove pretvoriti u Srbe, ali ne batinom, nego skolom i drugim nacinima, sve cemo ih pretvoriti u Srbe!” Iznio sam tih nekoliko podataka da se vidi kako se toboze “naucnim” metodama stvarala Velika Srbija.
Ne treba zaboraviti da su Srbi zivjeli pod turskom vlascu gotovo 500 godina i da je to djelovalo na srpski narod, na njegovu psihu, kulturu, nacin razmisljanja. Razgovarao sam s Milovanom Djilasom prije njegove smrti, a kad sam ga pitao sto ce biti sa Srbijom, odgovorio mi je u pismu kako je ideja velike Srbije nikla u srpskim gradovima (u Vojvodini, op. red.), kako su je sirili trgovci, izvoznici svinja, tanki sloj srpske burzoazije i kako se ta ideja nece nikada ostvariti u ratu.
Srbi su ponesto preuzeli i naucili od Turaka, a to je geslo: “Pokloni se, poturci se, pa si nas!” Tako su i ideolozi Velike Srbije zahtijevali od Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca i drugih da se posrbe ili ce u protivnom biti unisteni, tj. bit ce kao i u Turskoj sto su bili krscani - potcinjena raja, gotovo robovi. Dodat cu tu i jednu anegdotu. Kad sam se sezdesetih godina vratio iz Turske, upitao me poznati srpski knjizevnik Dobrica Cosic: “Kako je u Turskoj?” Rekoh: “E, moj Dobrica, u Turskoj je sve srpsko!” On se iznenadio, a ja sam mu objasnio kako ima mnogo zajednickog u jeziku, u nacinu prehrane, u ljudima, njihovim uzrecicama, u mentalitetu da me to zapanjilo.
I kad se danas zapitamo: sto je Srbima dala ideja Velike Srbije, zapravo srpski imperijalizam na Balkanu, moramo odgovoriti negativno. Npr. u I. svjetskom ratu Srbija je bila porusena i izgubila je 20% svoga aktivnog stanovnistva. Prva Jugoslavija bila je tamnica nesrpskih naroda u kojoj je 1929. bila proglasena diktatura srpskog kralja Aleksandra iz dinastije Karadjordjevica. Zbog toga je ta drzava nasilja i propala 1941. u II. svjetskom ratu. I druga, komunisticka Jugoslavija bila je zasnovana na istim ili slicnim idejama i zato se i raspala 1990. godine.
I sto je Srbiji donijela ideja o stvaranju Velike Srbije u doba Slobodana Milosevica poslije toga? Ideja koju su nastojali ostvariti izvan svih tokova svjetske povijesti. Donijela je Srbiji ekonomsku katastrofu s embargom i sankcijama, donijela joj je socijalnu bijedu i rasulo, donijela joj je drzavno vodstvo koje poput kriminalaca tjera Interpol i Haski sud. Donijela joj je potpunu politicku anarhiju i gubitak svakog ugleda u svijetu. Donijela joj je smrt i politicku emigraciju stotine tisuca ljudi, posebice mladih i skolovanih. Zbog toga su mi u Svedskoj moji kolege rekli: “Znamo da si Srbin, ali oprosti nam sto moramo reci da su Srbi u ovom ratu bili ubojice, neljudi, necovjecanstvo!”
Srbija je postala slobodnom 1867. kad su posljednji turski vojnici napustili Beograd, a nezavisnom (kao i Crna Gora) na Berlinskom kongresu 1878. godine. Bilo je to u doba kad ujedinjuju Njemacku i Italiju, koje su kasnije krenule prema imperijalizmu i kolonijalizmu. (Ja sam kao padobranac u vojsci SAD skakao nad Belgijom u ratu u kojem smo trajno slomili nacizam i fasizam. Zatim sam bio svjedok propasti svih velikih svjetskih imperija, britanske, francuske, belgijske, nizozemske, portugalske i njihovih kolonijalnih carstava.) U novije vrijeme svi smo bili svjedoci nestanka najveceg drustvenog eksperimenta u ljudskoj historiji. Pokusalo se, toboze, na temelju marksisticke teorije izgraditi drustveni sistem koji je covjecanstvo kostalo nekoliko desetina milijuna zrtava. Nestalo je nedavno i najvece svjetske imperije pod vodstvom Rusije-SSSR-a.
Ovih nekoliko posljednjih godina svjedoci smo posljednjeg pokusaja stvaranja imperija u jugoistocnoj Europi - nastajanja srpske imperije pod parolom Velike Srbije. I ovaj strasni sukob sto ga je ta imperijalisticka banda Beograda izazvala, taj rat, bio bi smijesan da, nazalost, nije tragican. Oni su u ovo doba htjeli stvoriti svoju imperiju usred Europe i htjeli su vladati svim okolnim narodima. Ali, propali su svi imperiji, pa ce i ovaj posljednji - srpski. Zbog toga zelim govoriti o kraju ideje i prakse stvaranja Velike Srbije, o kraju ideje velike srpske imperije, o kraju ideje o Jugoslaviji u Srbiji i medju Srbima.
Zato zelim ukratko reci sto je Velika Srbija? Sto je prouzrokovalo ideju o stvaranju Velike Srbije? Kakovu je ulogu u tome imala nauka i kultura? Sto su dosadanja tri pokusaja o stvaranju Velike Srbije donijela srpskom narodu? Sto je Srbija bez Velike Srbije i sto ce se uskoro s njom dogoditi?
Ako zelim govoriti o Velikoj Srbiji, moram malo zaci i u moju porodicnu historiju. Naime, moj otac Jefto Dedijer koji je 1908. doktorirao u Becu, napisao je vise geografskih i politickih studija o Hercegovini, Staroj i Novoj Srbiji i o Dalmaciji. U toj posljednjoj brosuri, koju i danas cuvam u Dubrovniku, opisao je porast teritorije Srbije od kneza Caslava, Nemanje, kneza Lazara, despota Stevana, zatim govori o Srbiji iz II. ustanka 1813., iz 1833., iz 1878., iz 1912-13., pa o Crnoj Gori kao dijelu Srbije. Tu su tablice, godine, kilometri prostora, pa zatim pise o Velikoj Srbiji koja bi, navodno, trebala po prostranstvu biti veca nego cijela Jugoslavija. U Nisu 1915. prije povlacenja srbijanske vojske iz Srbije preko Albanije zapisao je moj otac i ovu anegdotu: “Hrvatski politicar Frano Supilo dosao je srbijanskom ministru vanjskih poslova Nikoli Pasicu i rekao: ‘ Vojska se povlaci, Italija je usla u rat na strani Antante pa ce nam uzeti Dalmaciju.’ Nato je Pasic upitao: ‘Dalmacija, a sto je to?’” Tada za Velikosrbe, u Dalmaciji nije bilo Hrvata, nego samo Srba i katolika!!
Zatim, pise kako i na cemu se pocela ostvarivati ideja Velike Srbije. Moj otac je rodjen u seljackoj obitelji kraj Bilece u Hercegovini, ali je uceci i citajuci upoznao i neke postavke iz geopolitike koja se u pocetku XX. stoljeca vec predavala u Becu. Bio je dobro upoznat i s radom glasovitog srpskog geografa i etnografa Jovana Cvijica koji je objavio neke kulturno-geografske i antropogeografske radove u kojima raspravlja gdje sve zive Srbi, koliko ih ima, tko su sve Srbi i kako od nesrba napraviti Srbe. Bio je to u ono doba vrlo vazan rad, ali je ujedno i dokazivao kako drustvene znanosti mogu biti lazne i u sluzbi tekuce politike. Pa i danas su, nazalost, mnoge drustvene nauke u slicnom polozaju.
Iako je moj otac bio u pocetku clan srpske revolucionarne (teroristicke) organizacije “Crna ruka” i izravno suradjivao s Dragutinom Dimitrijevicem Apisom, njenim vodjom, kasnije je imao s njima teskoca. Moja majka, bosanska Srpkinja, ucila me je da su svi ljudi jednaki.Godine 1928., kada je Punisa Racic sa znanjem kralja Aleksandra u skupstini u Beogradu, ubio dvojicu hrvatskih predstavnika a tesko ranio Stjepana Radica, moja majka je rekla meni, Vladimiru i Bori: “Djeco, ovo je kraj Jugoslavije. Aleksandar je ubio demokratske vodje Hrvatske”. Kad je u Prvom balkanskom ratu (1912.-1913.) srbijanska vojska zauzela Kosovo i Makedoniju i izvrsila pokolj Albanaca, odmah je reagirao Dimitrije Tucovic, prvak srbijanskih socijalista i napisao knjigu protiv toga (Srbija i Albanija).
I moj je otac Jefto za nekoliko tjedana objavio knjigu “Nova Srbija” u kojoj pise i ovo: “Osvajanje Kosova i Metohije daje Srbiji nevjerojatan polozaj da osvoji cio Balkan.” Kad se porazena srpska vojska 1915. povlacila prema moru preko Albanije, napisao je: “Mi cemo ove pretvoriti u Srbe, ali ne batinom, nego skolom i drugim nacinima, sve cemo ih pretvoriti u Srbe!” Iznio sam tih nekoliko podataka da se vidi kako se toboze “naucnim” metodama stvarala Velika Srbija.
Ne treba zaboraviti da su Srbi zivjeli pod turskom vlascu gotovo 500 godina i da je to djelovalo na srpski narod, na njegovu psihu, kulturu, nacin razmisljanja. Razgovarao sam s Milovanom Djilasom prije njegove smrti, a kad sam ga pitao sto ce biti sa Srbijom, odgovorio mi je u pismu kako je ideja velike Srbije nikla u srpskim gradovima (u Vojvodini, op. red.), kako su je sirili trgovci, izvoznici svinja, tanki sloj srpske burzoazije i kako se ta ideja nece nikada ostvariti u ratu.
Srbi su ponesto preuzeli i naucili od Turaka, a to je geslo: “Pokloni se, poturci se, pa si nas!” Tako su i ideolozi Velike Srbije zahtijevali od Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca i drugih da se posrbe ili ce u protivnom biti unisteni, tj. bit ce kao i u Turskoj sto su bili krscani - potcinjena raja, gotovo robovi. Dodat cu tu i jednu anegdotu. Kad sam se sezdesetih godina vratio iz Turske, upitao me poznati srpski knjizevnik Dobrica Cosic: “Kako je u Turskoj?” Rekoh: “E, moj Dobrica, u Turskoj je sve srpsko!” On se iznenadio, a ja sam mu objasnio kako ima mnogo zajednickog u jeziku, u nacinu prehrane, u ljudima, njihovim uzrecicama, u mentalitetu da me to zapanjilo.
I kad se danas zapitamo: sto je Srbima dala ideja Velike Srbije, zapravo srpski imperijalizam na Balkanu, moramo odgovoriti negativno. Npr. u I. svjetskom ratu Srbija je bila porusena i izgubila je 20% svoga aktivnog stanovnistva. Prva Jugoslavija bila je tamnica nesrpskih naroda u kojoj je 1929. bila proglasena diktatura srpskog kralja Aleksandra iz dinastije Karadjordjevica. Zbog toga je ta drzava nasilja i propala 1941. u II. svjetskom ratu. I druga, komunisticka Jugoslavija bila je zasnovana na istim ili slicnim idejama i zato se i raspala 1990. godine.
I sto je Srbiji donijela ideja o stvaranju Velike Srbije u doba Slobodana Milosevica poslije toga? Ideja koju su nastojali ostvariti izvan svih tokova svjetske povijesti. Donijela je Srbiji ekonomsku katastrofu s embargom i sankcijama, donijela joj je socijalnu bijedu i rasulo, donijela joj je drzavno vodstvo koje poput kriminalaca tjera Interpol i Haski sud. Donijela joj je potpunu politicku anarhiju i gubitak svakog ugleda u svijetu. Donijela joj je smrt i politicku emigraciju stotine tisuca ljudi, posebice mladih i skolovanih. Zbog toga su mi u Svedskoj moji kolege rekli: “Znamo da si Srbin, ali oprosti nam sto moramo reci da su Srbi u ovom ratu bili ubojice, neljudi, necovjecanstvo!”
(а тренутно нисам баш расположена да одгонетам "шта је писац хтео да каже")
