Зависност Србије од страног капита

Пресретач

Buduća legenda
Poruka
36.527
SPOLJNI DUG SRBIJE
Narkomanska zavisnost od stranog kapitala


finansije-01.jpg
Kada se govori o spoljnom dugu Republike Srbije, može se konstatovati da je ona nepotrebno, i tragično postala narkomanski zavisna od priliva stranog kapitala. Ona je sad dužna više od 33,2 milijarde dolara, zbog čega je osetno smanjen suverenitet u vođenju ekonomske i spoljne politike


Ukupan spoljni dug Srbije dostigao je 33,2 milijarde dolara, dok je na početku 2009. godine iznosio 30 milijardi dolara. Na početku demokratskih promena taj dug je bio 10,8 milijardi dolara, ali je u vremenu od 2001. do 2006. godine kod Pariskog i Londonskog kluba otpisano 4,5 milijardi dolara, kako bi se taj nivo sveo na rang nisko zaduženih zemalja. Dodajmo da je na početku demokratskih promena svaki žitelj Srbije na osnovu ukupnog duga zemlje bio dužan 1.444 dolara, a da je na početku 2009. godine taj dug iznosio 4.000 dolara! I dok se zemlja i dalje zadužuje, u međunarodnim finansijskim institucijama prihvaćeno je gledište da je zemlja visoko zadužena ako iznos dospelih godišnjih otplata glavnice i kamata pređe 25 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP). U Srbiji je taj nivo u 2007. godini bio 33,4 odsto, a u 2008. čak 34,5 odsto!
finansije-03.jpg
Takođe, u tim institucijama smatra se da je zemlja visoko zadužena ako je iznos otplata veći od iznosa prirasta BDP. U slučaju Srbije, taj odnos je u 2007. godini bio veći za 9,8, a godinu dana kasnije čak za 10,4 odsto! S obzirom na to da je u 2008. godini realan rast BDP iznosio samo pet odsto, proizlazi da njegov prirast nije mogao pokriti ni polovinu pristiglih anuiteta po osnovu servisiranja spoljnog duga. Da i ne govorimo za 2009. godinu, kada je Srbija imala pad BDP za 2,8 odsto!
U uslovima kada je u pitanju velika zavisnost od kapitala MMF, kao što je sad slučaj sa Srbijom, dolazi do osetnog smanjenja suvereniteta zemlje u vođenju ekonomske politike
Prof. dr Mlađen Kovačević
Dakle, Srbija je u 2010. godinu ušla sa dospelim, a neizmirenim obavezama po osnovu servisiranja spoljnog duga od čak 2,5 milijardi evra, što je činilo 24,6 odsto izvoza robe i usluga u 2008. godini. Uz sve to, Srbija je prvi put od 2000. godine zabeležila negativan ukupan devizni bilans od čak 2,35 milijardi dolara. Sve ovo govori da se Srbija ipak nalazi među visoko zaduženim zemljama, posebno ako se uzme u obzir kriza (svetska i unutrašnja) koja je zahvatila zemlju, kao i činjenica da će oporavak znatno sporije ići nego što to obećavaju zvanični kreatori ekonomske politike. Naime, u ovoj godini očekuje se rast BDP od 1,5 odsto.


KRIZA POVEĆALA ZADUŽENOST

I pored izražene ekonomske i društvene krize koja je krajem osamdesetih godina prošlog veka zahvatila SFRJ, pa i Srbiju, njen spoljni dug i stepen zaduženosti bili su niski, navodi redovni član Akademije ekonomskih nauka dr Mlađen Kovačević. „Čak je zemlja tada bila poznata u svetu kao država koja uredno vraća dugove. Naime, u 1990. godini spoljni dug Srbije iznosio je oko 6,4 milijarde dolara, dok je BD bio oko 20, a izvoz robe i usluga gotovo veći od sedam milijardi dolara. Po kriterijumu Svetske banke, Srbija je i po osnovu kvantitativnog odnosa spoljnog duga i BDP, kao i po osnovu odnosa duga i izvoza robe i usluga, bila nisko zadužena zemlja“, navodi Kovačević.
Prema njegovim rečima, sa uvođenjem sankcija UN prema SFRJ i jednostranim prekidom ekonomsko-finansijskih odnosa od strane razvijenih zemalja, spoljni dug Srbije je krajem 2000. bio 10,8 milijardi dolara. Zbog raspada zemlje i svega ostalog što se dešavalo na tim prostorima, objašnjava on, dug je na kraju 2000. bio 20 odsto veći od BDP, a čak pet puta veći od izvoza i usluga u toj godini, što je zemlju svrstalo među visoko zadužene države.
Iste godine stručnjaci OECD zaključili su da je tadašnja SR Jugoslavija ,,prezadužena’’ zemlja, te da primarni uzrok zabrinutosti predstavlja visina spoljnog duga, odnosno visina sredstava za njegovo servisiranje. Zbog svega toga, ali i zbog očekivanja da će izvoz robe i usluga rasti brže od njihovog uvoza, kao da će devizni priliv po osnovnu stranih direktnih investicija biti visok, oni su zaključili da će u drugoj polovini prve decenije 21. veka neto zaduživanje SRJ preći u duboku negativnu sferu.
U 2003. godini MMF je kreirao nove projekcije svih makroekonomskih agregata iz sfere ekonomsko-finansijskih odnosa SRJ za period 2009-2010. godine. U 2003. godini pod okriljem Džeferson instituta, a uz finansijsku podršku NBS, objavljen je rad „Konkurentnost privrede Srbije“. U tom radu date su dve projekcije spoljnog duga Srbije, njegovog odnosa prema BDP i izvozu robe i usluga, kao i iznosa servisiranja duga i njegovog odnosa prema BDP i prema izvozu robe i usluga.
Na osnovu podataka iz prve tabele vidi se da bi Srbija, da su se ostvarile navedene ambiciozne projekcije, bila manje zadužena - bez obzira da li se to posmatra na bazi kvantitativnog odnosa spoljnog duga i BDP, bilo na bazi odnosa spoljnog duga i izvoza robe i usluga, ili na bazi iznosa anuiteta po osnovu servisiranja duga prema BDP.

ZABRINJAVAJUĆI SCENARIO
Sad je već izvesno da će dug Srbije i dalje rasti, kao i neizmirene obaveze iz godine u godinu. Prema zvaničnim podacima od donacija koje su preko NBS stizale u zemlju, inokredita, privatizacije i direktnih stranih investicija od 2000. godine do prošle godine u zemlju se slilo neverovatnih 37 milijardi evra! Za dobar deo novca ne zna se gde je utrošen! Posledica svega toga je da će Srbija ući u dugotrajnu dužničku krizu, a relativno brzo, već u 2011. godini, mogao bi se ponoviti scenario koji je pogodio Rusiju (1998), Argentinu (2001) i Island (2009), i kada bi moglo doći do sloma deviznog kursa, odnosno jednokratne drastične devalvacije dinara. Da bi se to izbeglo, potrebna je dugoročna strategija izlaska iz ekonomske i društvene krize, kao i niz pratećih dokumenata. Uz to, mora se dosledno sprovoditi i strategija upravljanja spoljnim dugom.
 
UPOZORENJE OBAVEŠTAJNIH SLUŽBI SAD

finansije-02.jpg
Prema Kovačevićevim rečima, ovo postaje jasnije ako se zna da je po toj projekciji bilo procenjeno i da će spoljni dug na kraju 2003. godine iznositi 58 odsto BDP, ili 272 odsto izvoza robe i usluga, a da će odnos iznosa anuiteta prema BDP iznositi samo 2,13 odsto. Prema drugom scenariju, kvantitativni odnos spoljnog duga i BDP u 2003. godini trebalo je da iznosi 58,4 odsto, odnos spoljnog prema izvozu robe i usluga 271,7 odsto, a odnos anuiteta prema BDP 2,13 odsto.
„Dakle, na osnovu ovoga može se zaključiti da je Srbija od visoko zadužene zemlje trebalo da u drugoj polovini dekade ovog veka, a naročito u ove poslednje tri godine, bude srednje zadužena zemlja“, navodi Kovačević. Ali, to se nije dogodilo. Kasnije su se pojavljivali novi scenariji u kojima je takođe bilo previše optimizma.
Svetska kriza nije stigla iznenada, a mi smo imali i domaću ekonomsku i društvenu krizu. Američke obaveštajne službe, CIA i NICA, svetsku krizu su najavile još jula 2005. godine u „Projekciji ekonomskih kretanja u svetu do 2020. godine“. U njoj su Srbiji prognozirali spor ekonomski napredak, uz isticanje da će do 2020. biti ,,crna rupa’’ na ekonomskom dnu Evrope sve do 2020. godine. Istovremeno, političari u Srbiji su čak govorili da će kriza biti korisna za Srbiju i da će joj pomoći da napreduje. Međutim, dogodilo se obrnuto.
,,Nažalost, stvarnost je vrlo brzo demantovala sve ove optimističke projekcije. Naime, i pored prvog otpisa 2,3 milijarde dolara duga od strane Londonskog i Pariskog kluba poverilaca, spoljni dug Srbije počeo je dinamično da raste od 2000. godine. Najveći doprinos tom dugu daje prekomerno zaduživanje preduzeća i banaka. Čak su i tadašnji aktuelni političari, a neki od njih su i danas kreatori ekonomske politike zemlje, potpuno ignorisali vrlo dinamičan rast olakog zaduživanja Srbije. Javnost je informisana da je Srbija srednje zadužena, uz obećanje stanovništvu zemlje da će ona uskoro postati i nisko zadužena država. Na opštu žalost, spoljni dug Srbije je na kraju 2006. godine dostigao 19,6 milijardi dolara, i bio je za 2,24 puta veći od izvoza robe i usluga, zbog čega je Srbija otišla u grupu visoko zaduženih zemalja. Uz to, da je korektno obračunat BDP, Srbija bi i po tom odnosu bila u toj grupi zemalja. I u 2007. godini predstavnici MMF-a su isticali da je spoljni dug Srbije jedan od tri najveća problema naše zemlje. Međutim, čak ni tim nalazima zvanične institucije nisu poklanjale zasluženu pažnju’’, navodi Kovačević.
Jednom prilikom je Zbignjev Bžeži-nski rekao da treba ,,ohrabriti zemlje Evropske zajednice da nastave sa davanjem kredita Jugoslaviji“, jer će povećanje duga u određenom trenutku poslužiti kao sredstvo ekono-mskog i političkog pritiska, što će biti korisno za ome-kšavanje tadašnje Jugoslavije


STIGLA DUŽNIČKA KRIZA?

finansije-04.jpg
Na taj način, od 2006. godine spoljni dug Srbije se dinamično uvećava, da bi početkom 2009. godine dostigao 30,7 milijardi dolara. Dakle, i pored ukupnog otpisa 4,5 milijardi dolara, iznos spoljnog duga nekontrolisano je rastao. Njegov još veći rast, objašnjava Kovačević, zaustavila je svetska ekonomska kriza, i to tako što je zaustavila kreditna zaduženja preduzeća. Međutim, napominje on, u ovim ekonomskim igrama su mnogi akademski ekonomisti isticali da je odnos spoljnog duga prema BDP iznosio samo 62,1 odsto, zaključivši da je Srbija srednje zadužena zemlja. Sa stručne strane, navodi Kovačević, nekorektno je koristiti odnos spoljnog duga i bruto domaćeg proizvoda po tekućim cenama koje su kod nas važile u vreme krize. Sve to dovelo je do stanja da je Srbija u 2010. godinu ušla sa dospelim, a neizmirenim obavezama po osnovu servisiranja spoljnog duga od čak 2,5 milijarde evra, što je činilo 24,6 odsto izvoza robe i usluga u 2008. godini. Uz sve to, kaže Kovačević, Srbija je prvi put od 2000. godine zabeležila negativan ukupan devizni bilans od čak 2,35 milijardi dolara. Dakle, dodaje on, Srbija je u prošloj godini bila visoko zadužena zemlja i ušla u dužničku krizu.
Na osnovu sadašnjeg stanja vidi se da je Srbija prinuđena da zbog visoke zavisnosti od priliva stranog kapitala moli MMF za dobijanje više kredita! Uz to, ona je po Bečkom sporazumu od strane banaka koje imaju filijale u Srbiji dobila obećanje da one neće povlačiti devize iz njihovih filijala i da će obezbediti refinansiranje dospelih anuiteta. Pored toga, podseća Kovačević, krediti su traženi gde god se mogu dobiti u Rusiji, Kini, Svetskoj banci, MMF... „Treba reći i to da su u prvoj polovini 2009. godine MMF i Svetska banka otpisali 500 miliona dolara spoljnog duga koji se knjižio kao dug Srbiji. U suštini taj otpis se odnosio na dug lociran na Kosovo i Metohiju“, kaže Kovačević.
Međutim, navodi on, neprijatna je činjenica da je spoljni dug u 2009. godini povećan, iako je u toj godini država imala deficit tekućeg računa, koji je zbog krize bio manji od 30 odsto deficita iz 2008. godine. Pozitivno je, smatra Kovačević, što je iznos dospelih, a neizmirenih obaveza po osnovu servisiranja spoljnog duga u odnosu na 2008. godinu smanjen za 251 milion evra. Sve ovo govori, zaključuje Kovačević, da je u Srbiji spoljni dug realno znatno više povećan nego realni BDP. Zvanična statistika tvrdi da je odnos spoljnog duga i BDP u 2008. godini bio 62,1 odsto, a procenjuje se da je to u 2009. godini bilo više od 70 odsto.
,,Sve ovo govori da je Srbija nepotrebno, tragično postala narkomanski zavisna od priliva stranog kapitala, što problematiku novog zaduživanja i budućeg servisiranja spoljnih dugova čini posebno složenim. U takvim uslovima, naročito ako je u pitanju velika zavisnost od kapitala MMF, kao što je sad slučaj sa Srbijom, osetno je smanjen suverenitet zemlje u vođenju ekonomske politike. Vraćajući se u vreme SFR Jugoslavije, setimo se da je tadašnji savetnik američkog predsednika Zbignjev Bžežinski jednom prilikom rekao da treba ,,ohrabriti zemlje Evropske zajednice da nastave sa davanjem kredita Jugoslaviji“, jer će povećanje duga u određenom trenutku poslužiti kao sredstvo ekonomskog i političkog pritiska, što će biti korisno za omekšavanje tadašnje Jugoslavije’’, navodi Kovačević.
Nova zaduživanja, zaključuje on, treba usmeriti u infrastrukturne projekte i restrukturiranje tržišno perspektivnih preduzeća, uz istovremeno reformisanje javnih finansija i relaksiranje kreditno-monetarne politike, što bi narednih godina privuklo strane investicije. Ukoliko se to ne uradi, Srbija će se naći na još nižoj poziciji nego pre nailaska svetske ekonomske krize, i tada će cena izlaska iz krize biti osetno viša za privredu i stanovništvo.

VARLJIVE REZERVE!
Početkom 2010. godine nivo deviznih rezervi Srbije dostigao je kotu od 17,34 milijarde dolara. To je za 33,5 odsto više nego na početku 2009. godine. Devizne rezerve NBS su na kraju januara 2010. godine bile 10,65 milijardi evra. Do ovako naglog i brzog skoka deviznih rezervi Srbije došlo je zahvaljujući zaduživanju iz inostranstva, koje počiva na stendbaj aranžmanu sa MMF-om. Dakle, nije bilo realnih unutrašnjih izvora koji bi povećali obim ukupnih deviznih rezervi. To su naduvane rezerve, sa novcem pristiglim van zemlje, a koje se olako troše dnevnim intervencijama na tržištu za očuvanje tobožnje stabilnosti dinara. Njegova erozija se i dalje nastavlja jer je nerealno čuvana bez rasta proizvodnje! Za čuvanje onog što se više ne može uraditi već je potrošeno blizu milijardu evra?! Na to ukazuju i podaci da je evro na kraju 2008. godine vredeo 88,60 dinara, januara 2009. godine 94,10 dinara, a decembra iste godine 95,89 dinara. Da bi se u februaru 2010. godine približio brojci od 100 dinara.


http://www.akter.co.rs/index.php/ekonomijaprint/2252-narkomanska-zavisnost-od-stranog-kapitala.html
 
Stalno govore o bruto zaduzenosti...
Drzava i nije nesto specijalno zaduzena, cak se i u gornjem tekstu spominje da smo se delimicno razduzuli. Ovih meseci smo ipak uzeli nove kredite, ali ne vidim da je to nesto toliko kriticno.

Vecinu duga Srbije prema inostranstvu cini dug gradjana, tj. krediti... za stanove, automobile i slicno.
Drzava nece bankrotirati, ali se to pojedinim gradjanima moze desiti. Takav izvestan slucaj licnih bankrota nije nista strasno. A postoji i mogucnost da se npr. lizing prekine i time olaksa situacija. Jeste da je izvesna kolicina novca bacena kroz prozor, ali to omogucava 'da se pliva iznad vode'.
 
Дужни смо око 28 милијарди долара. Нема шансе да су нам резреве 17 млд евра, 5 највише ( + око 4 у сламарицама, и с обзиром на катастрофалну економију, могло је и горе)
Дужничка криза нас не чека још увек, на стенд бају смо још, неке две године, у вр' главе.
Ништа се не производи. Само се троши, троши, троши..
Само теоретски би могли да не будемо зависни од страног капитала, а за то је потребна свест.
 
Pa biće tako...Naši unuci neće kontati da su nekad bili ratovi,beda,siromaštvo:neutral:
Biće malo svi Isti,al šta ćeš:mrgreen:
Та идеја постоји од градње Соломоновог храма али до сада се никада није остварила и рекох би да се неће ни остварити.
Лепота света је у различитост, нико не воли стеге и наметнута решења.
 
Та идеја постоји од градње Соломоновог храма али до сада се никада није остварила и рекох би да се неће ни остварити.
Лепота света је у различитост, нико не воли стеге и наметнута решења.
Pa biće par Unija koje će biti jedna KONFEDERACIJA.Biće različitosti,ali mnogo manje:neće biti jedne dominantne rase,religije politike:cool:
 
Pa biće par Unija koje će biti jedna KONFEDERACIJA.Biće različitosti,ali mnogo manje:neće biti jedne dominantne rase,religije politike:cool:
Постоји само врста, људска врста, Цркву није створио човек већ Бог, идеје нико неће моћи да контролише тако да ће увек постојати различити идеолошки погледи на уређење друштва.
По мени то не може да заживи пошто остваривање тог циља тј. глобализам сами методи нису цивилизовани и хумани, већ нецивилизаовани и антихуманистички и осуђени на неуспех.
 
Постоји само врста, људска врста, Цркву није створио човек већ Бог, идеје нико неће моћи да контролише тако да ће увек постојати различити идеолошки погледи на уређење друштва.
По мени то не може да заживи пошто остваривање тог циља тј. глобализам сами методи нису цивилизовани и хумани, већ нецивилизаовани и антихуманистички и осуђени на неуспех.
A pa to će se menjati...Neće biti DOMINACIJE jedne sile.:cool:
 
SPOLJNI DUG SRBIJE
Narkomanska zavisnost od stranog kapitala


finansije-01.jpg
Kada se govori o spoljnom dugu Republike Srbije, može se konstatovati da je ona nepotrebno, i tragično postala narkomanski zavisna od priliva stranog kapitala. Ona je sad dužna više od 33,2 milijarde dolara, zbog čega je osetno smanjen suverenitet u vođenju ekonomske i spoljne politike


Ukupan spoljni dug Srbije dostigao je 33,2 milijarde dolara, dok je na početku 2009. godine iznosio 30 milijardi dolara. Na početku demokratskih promena taj dug je bio 10,8 milijardi dolara, ali je u vremenu od 2001. do 2006. godine kod Pariskog i Londonskog kluba otpisano 4,5 milijardi dolara, kako bi se taj nivo sveo na rang nisko zaduženih zemalja. Dodajmo da je na početku demokratskih promena svaki žitelj Srbije na osnovu ukupnog duga zemlje bio dužan 1.444 dolara, a da je na početku 2009. godine taj dug iznosio 4.000 dolara! I dok se zemlja i dalje zadužuje, u međunarodnim finansijskim institucijama prihvaćeno je gledište da je zemlja visoko zadužena ako iznos dospelih godišnjih otplata glavnice i kamata pređe 25 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP). U Srbiji je taj nivo u 2007. godini bio 33,4 odsto, a u 2008. čak 34,5 odsto!
finansije-03.jpg
Takođe, u tim institucijama smatra se da je zemlja visoko zadužena ako je iznos otplata veći od iznosa prirasta BDP. U slučaju Srbije, taj odnos je u 2007. godini bio veći za 9,8, a godinu dana kasnije čak za 10,4 odsto! S obzirom na to da je u 2008. godini realan rast BDP iznosio samo pet odsto, proizlazi da njegov prirast nije mogao pokriti ni polovinu pristiglih anuiteta po osnovu servisiranja spoljnog duga. Da i ne govorimo za 2009. godinu, kada je Srbija imala pad BDP za 2,8 odsto!
U uslovima kada je u pitanju velika zavisnost od kapitala MMF, kao što je sad slučaj sa Srbijom, dolazi do osetnog smanjenja suvereniteta zemlje u vođenju ekonomske politike
Prof. dr Mlađen Kovačević
Dakle, Srbija je u 2010. godinu ušla sa dospelim, a neizmirenim obavezama po osnovu servisiranja spoljnog duga od čak 2,5 milijardi evra, što je činilo 24,6 odsto izvoza robe i usluga u 2008. godini. Uz sve to, Srbija je prvi put od 2000. godine zabeležila negativan ukupan devizni bilans od čak 2,35 milijardi dolara. Sve ovo govori da se Srbija ipak nalazi među visoko zaduženim zemljama, posebno ako se uzme u obzir kriza (svetska i unutrašnja) koja je zahvatila zemlju, kao i činjenica da će oporavak znatno sporije ići nego što to obećavaju zvanični kreatori ekonomske politike. Naime, u ovoj godini očekuje se rast BDP od 1,5 odsto.


KRIZA POVEĆALA ZADUŽENOST

I pored izražene ekonomske i društvene krize koja je krajem osamdesetih godina prošlog veka zahvatila SFRJ, pa i Srbiju, njen spoljni dug i stepen zaduženosti bili su niski, navodi redovni član Akademije ekonomskih nauka dr Mlađen Kovačević. „Čak je zemlja tada bila poznata u svetu kao država koja uredno vraća dugove. Naime, u 1990. godini spoljni dug Srbije iznosio je oko 6,4 milijarde dolara, dok je BD bio oko 20, a izvoz robe i usluga gotovo veći od sedam milijardi dolara. Po kriterijumu Svetske banke, Srbija je i po osnovu kvantitativnog odnosa spoljnog duga i BDP, kao i po osnovu odnosa duga i izvoza robe i usluga, bila nisko zadužena zemlja“, navodi Kovačević.
Prema njegovim rečima, sa uvođenjem sankcija UN prema SFRJ i jednostranim prekidom ekonomsko-finansijskih odnosa od strane razvijenih zemalja, spoljni dug Srbije je krajem 2000. bio 10,8 milijardi dolara. Zbog raspada zemlje i svega ostalog što se dešavalo na tim prostorima, objašnjava on, dug je na kraju 2000. bio 20 odsto veći od BDP, a čak pet puta veći od izvoza i usluga u toj godini, što je zemlju svrstalo među visoko zadužene države.
Iste godine stručnjaci OECD zaključili su da je tadašnja SR Jugoslavija ,,prezadužena’’ zemlja, te da primarni uzrok zabrinutosti predstavlja visina spoljnog duga, odnosno visina sredstava za njegovo servisiranje. Zbog svega toga, ali i zbog očekivanja da će izvoz robe i usluga rasti brže od njihovog uvoza, kao da će devizni priliv po osnovnu stranih direktnih investicija biti visok, oni su zaključili da će u drugoj polovini prve decenije 21. veka neto zaduživanje SRJ preći u duboku negativnu sferu.
U 2003. godini MMF je kreirao nove projekcije svih makroekonomskih agregata iz sfere ekonomsko-finansijskih odnosa SRJ za period 2009-2010. godine. U 2003. godini pod okriljem Džeferson instituta, a uz finansijsku podršku NBS, objavljen je rad „Konkurentnost privrede Srbije“. U tom radu date su dve projekcije spoljnog duga Srbije, njegovog odnosa prema BDP i izvozu robe i usluga, kao i iznosa servisiranja duga i njegovog odnosa prema BDP i prema izvozu robe i usluga.
Na osnovu podataka iz prve tabele vidi se da bi Srbija, da su se ostvarile navedene ambiciozne projekcije, bila manje zadužena - bez obzira da li se to posmatra na bazi kvantitativnog odnosa spoljnog duga i BDP, bilo na bazi odnosa spoljnog duga i izvoza robe i usluga, ili na bazi iznosa anuiteta po osnovu servisiranja duga prema BDP.

ZABRINJAVAJUĆI SCENARIO
Sad je već izvesno da će dug Srbije i dalje rasti, kao i neizmirene obaveze iz godine u godinu. Prema zvaničnim podacima od donacija koje su preko NBS stizale u zemlju, inokredita, privatizacije i direktnih stranih investicija od 2000. godine do prošle godine u zemlju se slilo neverovatnih 37 milijardi evra! Za dobar deo novca ne zna se gde je utrošen! Posledica svega toga je da će Srbija ući u dugotrajnu dužničku krizu, a relativno brzo, već u 2011. godini, mogao bi se ponoviti scenario koji je pogodio Rusiju (1998), Argentinu (2001) i Island (2009), i kada bi moglo doći do sloma deviznog kursa, odnosno jednokratne drastične devalvacije dinara. Da bi se to izbeglo, potrebna je dugoročna strategija izlaska iz ekonomske i društvene krize, kao i niz pratećih dokumenata. Uz to, mora se dosledno sprovoditi i strategija upravljanja spoljnim dugom.

Pa znas kako. U kapitalizmu je drzava onoliko bogata i prosperitetna koliko je zaduzena. Slovenci otprilike duguju 2-2,5 puta vise od nas po glavi stanovnika pa toliko puta i bolje zive od nas. Potpuno ekvivalentna sitvacija je i sa: Hrvatima, Francuzima, Grcima(dok nisu presisali)...itd. Bugari i Rumuni su malo drugaciji slucaj, oni duguju 3-4 puta vise od Srbije ali ulazu velike novce u zaostalu Staljinovu ''Infrastrukturu'' pa zato ne zive bolje od nas. Dakle, Globalizacija=Zivis onoliko dobro koliko si duzan. ''Nazalost'', nama nedaju velike pare kao npr Slovencima ili Rumunima jer jos nismo resili neka politicka pitanja pa smo jos uvek slabo investiciono podrucije dakle misle da necemo moci da vratimo dug. Pitam se samo kako ce ga vratiti prethodno navedene dve drzave kada im se spoljni dug od 2008 do pocetka 2009 udvostrucio. Slovenija 2008-e dugovala 20 milijardi a 2009-e dugovala blizu 40 milijardi eura. Rumuni sada uzimaju jos 20 milijardi eura i ako duguju katastrofalno mnogo.Zato se njihov premier( i Rumunski i Slovenacki) s pravom plasi Grckog scenarija koji je izvestan za sve kapitalisticke zemlje, samo sto propast prvo zahvata najslabija kapitalisticka uporista i penje se ka onim najjacim (Svedska,Nemacka,Francuska,...).Madjari vec odavno imaju veoma visok spoljni dug, a ako ovako nastavimo i mi cemo se pribliziti tom drustvu duznika.
Retke dve zemlje koje nikome nista ne duguju kojima cak drugi duguju novac su:NR Kina i Rusija(ako ne racunam Svajcarsku i Norvesku koje su drzave nekako izvan svih aktuelnih ekonomsko-politickih desavanja u Evropi i izvan EU sveta).
 
Etatizam je teska boljka savremenih drzava.
Opteretile su visokim dazbinama gradjane i privredu.
Sredstva iz budzeta se u velikoj meri trose neracionalno ,pa i za neke nepotrebne rashode.
Svim napred navedenim merama privreda sveta je dovedena u tezak polozaj,pa joj je sada potrebna stalna pomoc drzava.To je postala neka zavisnost kao kod narkomana.
Nastalo stanje odgovara politicarima,birokratiji i tehnokratiji,jer su na ovaj nacin oni postali glavni cinioci u drustvu.
U celini gledano moze se reci da samo u malom broju drzava vlada prava trzisna ekonomija.U njima drzavni aparat obavlja svoje osnovne poslove i ne mesa se direktno u rad privrede vec samo uredjuje opsti ambijent za njeno samostalno funkcionisanje.
 

Back
Top