Iz raja jabuke

Ko se više priblizio suštini sveta?

  • Pesnik

  • Naučnik


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Управо тако, да би закључили да су уметничке истине много ближе суштини света и живота од истина добијених глеадањем у епрувете и реторте.

Птица на грани представља птицу..представља живот. А птица сецирана на лабораториском столу је све супротно од тога..од оног животног и суштинског. А ти би хтела да сецирану птицу користиш као показатељ животног принципа.

Медицина је на толико ниском нивоу, управо због тог сировог материјализма на коме је заснована. . А да не спомињем фармацеутску мафију која заправо медицину користи као средство за стицање профита а не за лечење људи.

То је исто као са антивирусним софтвером. Управо антивируне комапније ставрају компујутерске вирусе како би имали посао и профит. Исто је и у данашњој медицини где је профит основа. ПРОФИТ ЈЕ оно што је заменило морал и Хипократову заклетву.
To pomalo liči na šovinističko paranoisanje tipa J.Deretića o poreklu Srba... Da ne pravimo seljanu od pdf.a...
Tema je veoma značajna,a gde ja vidim probleme (osim što i meni silikonke znaju lepo da izgledaju,ali hajd...)?
Problem je u ljudskom umu! Umetnik,književnik-evo recimo pok.Klark je svojim SF romanima (Odiseja 2001,Susret s Ramom,Grad i zvezde...)punim
primamljivih vizija,otvorio put najnovijoj tehnološkoj revoluciji...Imaginacija slikara koji je uz to vizualizuje u svom umu često donosi na svet slike
neverovatnih svetova...Radi se o tome da je imaginativno promišljanje KRAĆI PUT do ciljeva (racionalno obično do jednog cilja)...Eto,recimo film
"Matrix"...Neke ideje tog filma idu direktno u proizvodnju...
Nauka je prilično kruta,za razliku od umetnosti i ne može da se bavi isključivo vizijama...Naprotiv,čak veoma retko...Da spomenem Ajnštajna i njegove reči o
imaginaciji bilo bi kao kad Ozi spomene Šopenhauera...Bolje ne...
 
Tema je veoma značajna,a gde ja vidim probleme (osim što i meni silikonke znaju lepo da izgledaju,ali hajd...)?
Problem je u ljudskom umu! Umetnik,književnik-evo recimo pok.Klark je svojim SF romanima (Odiseja 2001,Susret s Ramom,Grad i zvezde...)punim
primamljivih vizija,otvorio put najnovijoj tehnološkoj revoluciji.

Технолошка револуција није донела ништа толико доброг и незамењивог како то капиталисти желе да нам представе. Немој ми рећи да је онај период 19, века када су људи масовно напуштали идиле рада у слободи по пољима, сунцу и ваздуху ...а да би радили 16 сати дневно у фабричким халама све за базен неког капиталисте.

Јел ти то зовеш "технолошки напредак"?

А тај наопаки изопачени систем вредности где профит и грамзивост чини темељ свега, не води ни у какву Одисеју у свемиру него у апокалипсу и пропаст накарадног друштва...чему ћемо по свему судуећи вероватно бити сведоци.

..Imaginacija slikara koji je uz to vizualizuje u svom umu često donosi na svet slike
neverovatnih svetova...Radi se o tome da je imaginativno promišljanje KRAĆI PUT do ciljeva (racionalno obično do jednog cilja)...Eto,recimo film
"Matrix"...Neke ideje tog filma idu direktno u proizvodnju...

Филм Матрикс је неке истине идеалистичке филозофије уклопио у научно фантастичну причу.
 
,,Onog dana kada naučnici budu proučavali nefizikalne pojave, nauka će napredovati više no svih prethodnih godina svoje istorije. ``



,,Aristotel je učio da u vasioni postoji nepokretna entelehija koja sve pokreće i misao je njen glavni atribut. Isto tako ja sam uveren da je ceo kosmos objedinjen kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuća, ono nas večno privlači, ja osećam njegovu moć i vrednosti koje ono emituje celoj vasioni i time je održava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kada hoću da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVETLOST, a kada pokušavam da ga shvatim duhovno onda je to LEPOTA i SAMILOST.``




NIKOLA TESLA
:heart:
 
ja mislim pesnik... neki put se osetim ko petronije kad slikam ljudski razvrat koji je sustina sveta
:DPa to sam i izrekao u prethodnom postu...Samo što je moje iskustvo realizacije
imaginativnih ideja koje vizualizujem ne u slikama več u opisu rečima na papiru...
Ipak osmisliti scenario i scenografiju jedne priče nije naučni več umetnički posao...
To lopovi:slikari,vajari,književnici i ini Bogu zanat kraduckaju-smišljaju nova stvaranja...
Ne kaže se đaba:"Božije nadahnuće..."
 
Технолошка револуција није донела ништа толико доброг и незамењивог како то капиталисти желе да нам представе. Немој ми рећи да је онај период 19, века када су људи масовно напуштали идиле рада у слободи по пољима, сунцу и ваздуху ...а да би радили 16 сати дневно у фабричким халама све за базен неког капиталисте.

Јел ти то зовеш "технолошки напредак"?
Ne brkaj lončiće. Tehnološki napredak i humanost su dve različite kategorije
А тај наопаки изопачени систем вредности где профит и грамзивост чини темељ свега, не води ни у какву Одисеју у свемиру него у апокалипсу и пропаст накарадног друштва...чему ћемо по свему судуећи вероватно бити сведоци.
Upravo takav odnos prema radnoj snazi koja je ujedno i potrošač je doveo do krize kapitala i masovne propasti kapitalista i njihovih samoubistava. U feudalnom društvu nije bilo kriza kapitala ali to sve ima svoje uzročno posledične veze i objašnjenja.

Филм Матрикс је неке истине идеалистичке филозофије уклопио у научно фантастичну причу.
Upravo tako. Ono o čemu sam privatno govorio (naročito svojoj supruzi) bez savremene filozofske potkovanosti video sam primenjeno u matriksu.

Ali ovo nije baš odgovor na temu.

Odgovor je ozimane da posedujemu i emotivnu i analitičku stranu i ne treba ih suprotstavljati. Da si gladan i da treba da smisliš kako da dođeš do hrane u ovom svetu realnom ili tvojoj predstavi itekako bi ti analitička strana pomogla i ne bi ti bilo do pesme.
Pokušaj da gladuješ a da ti hrana nije na dohvat ruke, tako da ne možeš lako da dođeš do nje kada ti dosadi da gladuješ. Videćemo kako ćeš da razmišljaš i šta ćeš onda o nauci da misliš. Neka je naš život pretstava, ali ne mora da bude mučna predstava.
Ponekad je muka i glad inspiracija za poeziju, ali se ona najbolje konzumira kada je hrana na dohvat ruke.
 
"Nauka šta je,hteli bismo znati."
Ona je samo životni sok što vri.
Stvoriti život ne možete vi,
jer prvo život mora život dati.

( J.V.Gete)



Evo,poezija u par reči može da iskaže i suštinu nauke,dok nauka ne može nikad da objasni poeziju. ;)
 
Poslednja izmena:
Nije mi sasvim bistro ( a možda i glumatam) pta to vi idealisti toliko imate protiv nauka...Možda vam se nauke zamerile
svojom tačnošću i što su razotkrile neka lupetanja?
Recimo da je neurologija razotkrila vaše lupanje da je refleksija vaša predstava...
Ili ste ljubomorni što je utemeljitelj modernih nauka Frensis Bejkon najpametniji čovek koji je ikad hodao planetom (a sam je rekao
da pamet ne vredi mnogo ako se čovek ne nauči i da se njom služi-nije previše cenio ni svoju pamaet,a po nekim procenama
njegov IQ bio preko 200 kao i Leonardov...),dok se to za idealiste baš i ne može ustanoviti...:mrgreen:
 
Anticipacija lepog je apriorna. Ideal lepote ne nalazimo u svetu opazaja vec ga nosimo u sebi i projektujemo van dodajuci mu apriorne forme opazanja razuma prostor i kauzalitet. Medjutim uzljebljivanje u forme prostora nije kompatibilno sa idejama koje su transcendentne i samim tim besprostorne, pa i pored toga kazemo da je neki objekat lep....zasto?
Odgovor je da ono sto je lepo nije objekat vec ideja koju nosimo u sebi i za koju objekat postaje simbol koji na istu ukazuje, a ne koji istu predstavlja.Tako da se onaj ko kontemplira lepo priblizio sustini sveta mnogo blize nego onaj koji u svojoj kontemplaciji ima posla jedino sa objektima bez primese ideja. Zato je umetnik i filozof tako razlicito bice od naucnika pozitiviste.
Prvi nije potpuno zarobljen u okove principa individuacije, dok je drugi potpuno vezan za "ono sto vidi" na zidu Platonove pecine i ne moze da okrene glavu ni za milimetar. Tim je poraznija dekadencija celokupnog drustva kome su takvi nametnuli svoja ogranicenja materijalizma i pozitivizma okivajuci ljudski duh u apsurd realizma. Potpuno preokrenuvsi stvari primarnog i sekundarnog nesvesni da je duh ono sto je primarno, a objektivni svet poptuno zavistan od njega i ono sto je izvedeno..sekundarno.
Tu situaciju mozemo najbolje videti na primeru.
Nedavno sam naisao na ovu narodnu pesmu:
Pesnik u njoj zenske grudi vidi ovako:



Medjutim ovako iste vidi naucnik:


Radi se o istom objektu.
Sta mislite ko se od ove dvojice više priblizio suštini sveta?

Narodni pesnik ili naučnik ?

"Научнику је број и мера његова вера".

Дакле научник нам каже то ти је како јесте, а песник мисли да тако јесте.
 
"Nauka šta je,hteli bismo znati."
Ona je samo životni sok što vri.
Stvoriti život ne možete vi,
jer prvo život mora život dati.

( J.V.Gete)



Evo,poezija u par reči može da iskaže i suštinu nauke,dok nauka ne može nikad da objasni poeziju. ;)
Поезија је „конкретни израз људског духа у уметнички осећајном и ритмичком језику.“
 
,,Pesnici bolje tumače pojave ovoga sveta od drugih ljudi.``,rekao je:

_47639376_nikola_tesla_226x170.jpg
 
Kakav naučnik, kakav pesnik... Suštini života se približava čovek, kao pojedinac, nezavisno od toga čime se bavi. Potpuno je apsurdno misliti da je suština života u tome hoćete li znati sve o pojavi, spoznati njen dublji filozofski smisao i opisati je na što bolji način. Suština se spoznaje tako što se živi, a ne tako što se prepričava proživljeno. Niti je smisao života isti za sve, niti je dostupan samo za one koje isključivo isti i traže.
 
Поезија је „конкретни израз људског духа у уметнички осећајном и ритмичком језику.“



...:)...:)...

Ovo bi trebalo da je objašnjenje Poezije??? :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:

Setila sam se sad pesme "Albatros",od Š.Bodlera...Okej,naučnici možda mogu biti i "kraljevi azura" u svom domenu,na svom nebu kojim lete,da tako kažem, ali...kad pokušaju i poeziju da objasne ( i to da objasne na svoj način) definitivno su smešni kao jadni albatrosi na kopnu. :mrgreen:



Šta je umetnost? Šta je osećajnost? Šta je ritam? Šta je jezik? Šta je LJUDSKI DUH? I na kraju...šta nam je uopšte rekla ova citirana rečenica,ako uzmemo sve ovo u obzir? :)


Postoje neizrecive stvari.Oko njih se sve i vrti.Možemo ih osetiti na razne načine,možemo ih objašnjavati na razne načine,ali ih ne možemo objasniti,jer ih čak ne možemo ni razumeti.Ali poezija (kad je prava) to radi najdostojanstvenije i najpribližnije suštini,jer je i sama po sebi neobjašnjiva,nepojmljiva,neizreciva,neuhvatljiva u mrežu definicija.Kao i svaka lepota,uostalom.
 
Poslednja izmena:
Anticipacija lepog je apriorna.

da, slazem se, ali da bi shvatili lepotu moramo je kofrontirati sa necim. inace, svaki covek na svetu manje vise nosi neku lepotu na sebi, ili u sebi. relativizam njenog sagledavanja je sustina onoga po cemu se razlikujemo i zasto umetnost moze neizmenjeno da egzistira od nastanka sveta do danas. dakako, najveca lepota je kada je sagledamo u onome sto je na prvi utisak ruzno. to je bozanska igra da nam tvorac pokaze da zivot mora da nam bude istrazivanje a ne samo puko upijanje najprijemcivijeg. eko je sustinu toga jako lepo odradio u dve monografije.
 
Taman da kažem drugaru na jednoj književnoj večeri kako nije trebao da čita tu poslednju pesmu jer je odskakala različitošću teme,
inače je programski deo bio završen,kad se na njega stuštila jedna lepotica i u uvo mu izdeklamovala stih te pesme poljubivši ga u
obraz otvoreno željno...Pomislio sam da će ga silovati tamo na licu mesta...Naravno ni ona ni on se nisu pojavili u drugoj prostoriji na
zakuski i pićencetu...:hahaha::heart::rumenko:
 
Setila sam se sad pesme "Albatros",od Š.Bodlera...Okej,naučnici možda mogu biti i "kraljevi azura" u svom domenu,na svom nebu kojim lete,da tako kažem, ali...kad pokušaju i poeziju da objasne ( i to da objasne na svoj način) definitivno su smešni kao jadni albatrosi na kopnu. :mrgreen: .

Ja bih se zadržao na ovoj Bodlerovoj pesmi. U poslednjoj strofi, kaže se:
Tom knezu oblaka i pesnik je sličan,
On se s burom druži, munjom boji oči,
Ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
Divovska mu krila smetaju da kroči.

Kao i naučnici, i pesnici imaju svoje nebo u kojem poseduju slobodu i moć, domen na kojem buja njihova snaga, ali na kopnu, okruženi ljudima, suočeni sa zlom, neprilikama i surovošću oni prestaju da budu ono što su bili vinuvši se u visine. Istina, njima naviše smeta baš to što su im krila divovska, što su sami velikani koji su suviše moćni i uzdignuti iznad svega, da bi tu, dalje od oblaka, bili nemoćni i slabi. Oni, kao i naučnici, ali i kao pesnici, samo su kraljevi svoga neba.

Pesnik i naučnik težeći da objasne svet samo se bave delićima. Jedan traži smisao, inspirativno govori o mnogim stvarima i prikazuje ih u onom svetlu kojim običan čovek ne može da ih obasja, drugi pokušava da se približi načinu na koji priroda funkcioniše, tako zalazeći i u nas same kao jednog njenog dela, ali nijedan ne ulazi u one deliće koje van domena njihove delatnosti, a i da to učine prošli bi kao opisani albatrosi.

Taj preostali deo "suštine života" koju treba razotkriti, svakako ne daje ni filozofija, iako mu znatno odlučnije i "glasnije" teži od ovih prethodnih. Ne, i njoj je pripao samo komadić sveta koji treba da objasni. Suštinu života uglavnom spoznaju oni kojim do nje nije naročito stalo i koji su naprosto naučili da uživaju u svim njegovim blagodetima i nedostacima. Oni kojim je smisao života baš u tome da ga otkriju, samo opisuju krugove. Koliki god ti krugovi bili, uvek će ostajati nešto izvan njih. Oni koji ih ne crtaju kroz život, neće imati toliko široke krugove u kojim su gospodari, ali neće ih ništa razdvajati od onog van njih. I baš zato je običan čovek nekada veći filozof od pravog filozofa. Jer istini koju filozof voli on je daleko bliži.

Da, suštini sveta najbliži običan čovek. Nije bitno šta je po zanimanju. Bitno je samo šta će tokom života uraditi i shvatiti pri tom za samog sebe. Ne mora on to pretočiti u predivan govor. Ne mora o tome pisati knjige. Ne mora biti cenjen naučnik, kojim će ceo svet biti zahvalan za inovativna dostignuća. Ne mora... Život se spoznaje najbolje tako što se živi. Nije bitno hoće li ga neko bolje prepričati.
 
Kakav naučnik, kakav pesnik... Suštini života se približava čovek, kao pojedinac, nezavisno od toga čime se bavi.


Ne može da bude nezavisno od onoga čime se bavi,prosto zato što ti pola života ode upravo na ono čime se baviš.Nije isto da li ti se posao sastoji od repetitivnih aktivnosti,tipa rada na pokretnoj traci ili ima istraživačko-kreativnu komponentu,a da ne pominjem zanimanja koja zavise, ne čak ni samo od intelekta,nego od duhovnosti (tipa književnost,umetnost...).


Suština se spoznaje tako što se živi, a ne tako što se prepričava proživljeno.



A živi se upravo tako što se unutar sebe prepričava doživljeno.Svakog sekunda,sa svakom mišlju,osetom,osećajem itd. Mi živimo u sebi,a ne spolja.Mi smo duh,duh živi,a ne ono u čemu živi (telo).To što proživljavamo u sebi moramo prepričavati drugima,kao i slušati druge,jer neke stvari drugi prožive u sebi bolje od nas,čisto zato što su za te stvari budniji,svesniji,produhovljeniji.Ne može čovek samo,eto,da živi i oseća svet,nego mora da ga razume,a u tome prednjače obrazovaniji & produhovljeniji.Mora da razume od čega se sastoji,šta je to od čega se sastoji i zašto to postoji uopšte, (u čemu može da pomogne DOnekle nauka,a ODnekle filozofija i poezija :mrgreen: ).Sama nauka može da pomogne,ali se često dešava da odmaže svojim smešnim i pogrešnim zaključcima o najvišim stvarima,pogotovo zato što ljudi uzimaju zdravo za gotovo ono što kažu naučnici.



Ja bih se zadržao na ovoj Bodlerovoj pesmi. U poslednjoj strofi, kaže se:
Kao i naučnici, i pesnici imaju svoje nebo u kojem poseduju slobodu i moć, domen na kojem buja njihova snaga, ali na kopnu, okruženi ljudima, suočeni sa zlom, neprilikama i surovošću oni prestaju da budu ono što su bili vinuvši se u visine. Istina, njima naviše smeta baš to što su im krila divovska, što su sami velikani koji su suviše moćni i uzdignuti iznad svega, da bi tu, dalje od oblaka, bili nemoćni i slabi. Oni, kao i naučnici, ali i kao pesnici, samo su kraljevi svoga neba.


Ako su pesnici na nebu,a naučnici na zemlji,pesnici bolje vide odozgo celu sliku. :)

Oni sa visine gledaju na dole,na ljude i o njima i pišu,a ne iznad u neke bezvezne oblake(maštarije).I kad gledaju na gore traže zvezde da im pokažu i osvetle put kojim lete pravo u nebo ljudskih duša, koje je na zemlji.Te zvezde su ono božansko što postoji u ljudima,a često je opisano u mitovima, i one im daju inspiraciju.Nebo kojim oni lete je u ljudima i nije istina da oni nemaju dodira sa običnim svetom i smisla za realan život.Pesnici se time se i bave,a ne ne znam kakvim tamo izmišljenim nebesima. "Carstvo Božije je u vama". ;)



U tome je neverovatna vrednost poezije,što svodi na jednostavnost i suštinu one najviše stvari,približava nebo ljudima koji su deo tog neba.I pritom govori o lepoti (o nečemu što je neizrecivo) na lep način,a ne nakaradan i to što kaže uvek je tačno i savršeno,niti šta imaš da dodaš,niti da oduzmeš.
 
Poslednja izmena:
Književnost ne može čoveka naučiti smislu života. Ona je lepa, sadržajna, nosi u sebi mnoge istine o svetu izrečene na jedan harmonijski način, ali ne opisuje ga u potpunosti. Ne može se ljubav shvatiti samo zato što se čita Jesenjin, razumeti patnja samačkog života iz Šantićeve pesme, proživeti strahota borbe sa bikom čitanjem Hemingvejevih opisa, ploviti kroz vreme izučavanjem istorijskih romana ili epskih pesama. Hoću da kažem da se stvarnost ne može prepričati, a da ostane potpuna stvarnost. Ne može se smisao života pretočiti u reči, može u nešto približno, što može da ispravno poima samo onaj ko je to "prevodio" iz jednog oblika u drugi.

Toliko o čitaocu, a šta je sa stvaraocem? Pesnik svakako može za sebe da shvati suštinu života. Ali ne zato što je pesnik, i što ume lepo da govori o načinu na koji se poneo prema njoj, nego jer je kao pojedinac uspeo da dopre do nje ili njene blizine.Jedino što on to može opisati bolje od nekih drugih, ali to nije uzrok toga što je on došao do tuda.

Osim toga, upravo su pesnici ti koji sve posmatraju sa visine, mašući širokim krilima. Iz te perspektive bolje sagledaju celinu, ali neke pojedinosti im ostaju nepoznanicama. I kada se spusti tamo dole pesnik više neće imati tu moć, njegova pozamašna krila neće bujati od raskoši snage, dok će on ostati onaj albatros u okovima prinuđen da trpi kako ga gaze oni iznad kojih sa odvano izdigao.

Sigurno da intelekt i obrazovanje imaju prilično važnu ulogu u doživljaju sveta. Govorim to kao neko ko se uvek trudi da što više zna i nauči. Ali opet to ne znači da sam zbog silnih knjiga koje sam pročitao pametniji od onih koje nisu nijednu. Prosto jer se sve spoznaje prolaženjem kroz to. Tako je i sa životom. Svi ga opisujemo, neki u sebi, neki naglas ili na papiru. Svako od nas je u nekoj meri maštoviti pesnik, a u nekoj surovi realista. Kod naučnika i pesnika te mere se obično grupišu oko jedne, dok kod prosečnih ljudi nema tački nagomilavanja.

Pesnici i naučnici često su bili krajnje neobični ljudi, teške sudbine, neshvaćeni, ismevani... Zbog toga se između ostalog stiče utisak da su spoznali samo jednu stranu suštine, dok im je ono što nazivamo "stvarnost" ostao imenitelj za mnoge stvari koje nisu uspeli da dokuče do kraja.

Otprilike, poenta svega toga je da čovek treba da bude svestran. I umetnik i naučnik i običan čovek. Inače će uvek biti albatros, moćan dok leti, slabašan čim prestane da maše krilima...
 
Ne može se ljubav shvatiti samo zato što se čita Jesenjin, razumeti patnja samačkog života iz Šantićeve pesme, proživeti strahota borbe sa bikom čitanjem Hemingvejevih opisa, ploviti kroz vreme izučavanjem istorijskih romana ili epskih pesama. Hoću da kažem da se stvarnost ne može prepričati, a da ostane potpuna stvarnost. Ne može se smisao života pretočiti u reči, može u nešto približno, što može da ispravno poima samo onaj ko je to "prevodio" iz jednog oblika u drugi.


To stoji,lepo si to rekao,ali...ne može se ljubav shvatiti ni samo kroz voljenje nekoga,jer to često radimo automatski,a da nismo svesni mnogo čega što stoji iza te ,nazovi ljubavi,a kad bi bili svesni u potpunosti,možda se ne bismo usudili da tom našem osećanju damo baš taj,najviši mogući naziv-Ljubav.Kada sam,na primer,pročitala mudre reči ruskog mistika Gurđijeva o ljubavi shvatila sam koliko su ljudi u zabludi (čast izuzecima) da nekog istinski vole.Dotad sam to naslućivala,ali ne u meri i na način na koji je on to objasnio (to piše u knjizi: "U potrazi za čudesnim" P.D.Uspenskog,učenika Gurđijeva).



Smisao života se ne može implodirati ceo u reči,ali one mogu biti njegov kristalno jasan odraz,pa se na osnovu tog odraza može pronaći smisao upravo u samim rečima.



Pesnik svakako može za sebe da shvati suštinu života. Ali ne zato što je pesnik, i što ume lepo da govori o načinu na koji se poneo prema njoj, nego jer je kao pojedinac uspeo da dopre do nje ili njene blizine.


I ovo je tačno,jer sve što je napisano prethodno je moralo biti doživljeno u stvarnosti.Ali,to što je napisano neviđeno nam skraćuje vreme i put da dođemo svi do toga što je neki izuzetan čovek svojim duhom prvi otkrio i napisao drugima.Tako da mi ostali shvatamo deo smisla života upravo iz nekih dobrih pesama i književnih dela,uopšte.




Ali opet to ne znači da sam zbog silnih knjiga koje sam pročitao pametniji od onih koje nisu nijednu.



Nisi pametniji po pitanju imanja potencijala u sebi,koji mi svi nosimo u sebi,ali si pametniji u onim stvarima koje si,čitanjem, pretočio iz potencijala u svoj iskorišćen potencijal-svoju realnu osobinu,sposobnost,šta već...a što drugi još nisu postigli,možda baš jer nisu čitali o tome. I razvojem te jedne sposobnosti otkrivaš čitav krug drugih mogućnosti i sposobnosti koje drugi tek treba da otkriju.Ukratko-bolje vidiš.


Suština jeste da treba biti svestran,ali postoji hijerarhija među tim stvarima koje izučavamo. Nešto kao nauka što može da objasni KAKO stvari funkcionišu mora biti ispod poezije i filozofije koje objašnjavaju ZAŠTO funkcionišu tako i šta su te stvari po suštini i šta stoji iza svega.


Ali,svakako je nauka korisna onda kad nije štetna .:mrgreen:
 
Poslednja izmena:

Back
Top