Crnogorci prvi plavi šlemovi
Prikazujem rezultate 1 do 2 od 2

Tema: Crnogorci prvi plavi šlemovi

  1. #1
    Veoma poznat Moračanin (avatar)
    Učlanjen
    07.12.2009.
    Pol
    muški
    Poruke
    11.370
    Reputaciona moć
    309

    Podrazumevano Crnogorci prvi plavi šlemovi

    The Montenegrin hat was the first “blue helmet”


    Following a decision of the Council of Ministers of Serbia and Montenegro to send troops of the Armed Forces to peacemaking missions of the United Nations, we may recall that this is not the first time of such intervention, when it was necessary. Members of ex Yugoslav People’s Army intervened not so long ago, and much before, soldiers from Montenegro as well.
    The first world mission, as known, was confided to Montenegro i.e. its dynast prince Nikola – in order to intermediate and intervene peacefully together with those from other countries who would join them later, between Crete Greeks and Turks, in the uprising that shook not only Europe but the whole world at the time.
    Prince Nikola did not hide his delight by a decision of world powers to select Montenegrins as the first ones to join the mission, in order to calm and extinguish a fire in Crete.
    When the day of leaving came – January 11th of 1897. – unit of 70 members, eight noncommissioned officers and two officers was lined up in the Obilic field. Flags, battle music from Cetinje. Commander Mashan B. Bozovic stands before the Unit, and Prince Nikola begins the speech, addressing to the gathered soldiers:
    “Heroes! Great world powers honored me to send one unit of my Montenegrins to join international forces in Crete, because they are convinced that Montenegrins will fulfill their duty as appropriate – honorably and heroically. You were to be selected, so I came my children, to wish you good journey, and to return healthy, honestly and heroically – as appropriate to Montenegrins! Listen to your officers and obey their commands! You will associate with friends from different countries. Be friendly, fairly and honestly! Act punctually and decently! Also, be aware – Christian people in Crete rose up and they are fighting for freedom that cost us great as well.
    “Mister Captain, everything you do, you do on behalf of me”, Prince Nikola said to Commander Bozovic. “I will not ask an explanation. I wish the name, name of Montenegrins, to stay on the level it always was, even if that cost us lives!”.
    From the holy place of Obilic field, where Montenegrin soldiers always gathered to leave for glorious victories, this unit of peacemakers left as well. Today, peace forces wear blue helmets. At the time, Montenegrins had national hats on their heads. Battle music played when they were leaving the field. They walked to Bar, where “vapor” waited to take them to Kandia, in Crete, where they arrived after five days of sailing over the wavy see.

    Greeks were not informed about their coming to Crete, so they “greeted” unarmed Montenegrin soldiers with volley fires. Only when Pasha Djordje Petrovic provided them protection by giving them shotguns with 30 bullets, so they could calm down because they could take over to guard seven residences where European consuls were housed. Governor Petrovic and many weak Greek refugees were also situated in mansions, from where they were escorted to the boats in the port of Haleb.
    The more it was shooting in Crete, the more it was dangerous. Although solitary peacemakers, Montenegrin soldiers were protecting barehanded people till allied troops from boats came to help. Many European delegates left Crete with their families, so in the spring of 1897. the only foreigners in Crete were the soldiers from Montenegro, peacemakers with national hats.
    It is doubtful if their mission would be successful those days when Russian officers invited them in the critic moment to join them on their boats anchored away from the cost. Montenegrins at first rejected the invitation and remained on their positions to protect residences, until they were alarmed that the allies would bomb Haleb.
    So they moved to admiral boat “Alexandar 11” where they remained for three days.
    Meanwhile, Greek navy with Captain Timeleon Vasos (the sun of Mavrovunitos Brajovic, hero of our origin who was empowered by Greek king to occupy Crete), sailed into the waters of Crete.
    Only then Montenegrin soldiers found their place and role, and remained with squads of great European powers to guard and protect Consulates.
    This unit of Montenegrin soldiers remained in Crete till 1899. when Crete was liberated. They left with great honors.

    Prva svjetska misija bila je, koliko se zna, povjerena Crnoj Gori, odnosno njenom gospodaru Knjazu Nikoli, kako bi s onima koji će im se kasnije pridružiti iz ostalih zemalja, posredovali i pomirljivo djelovali između kritskih Grka i Turaka, u ustanku koji je tada uznemirio ne samo Evropu već i svijet.

    Knjaz Nikola nije krio zadovoljstvo što su velesile, na muci kako da smire i ugase žarište na Kritu, izabrali baš Crnogorce da među prvima pođu u misiju mira.

    Kada je došao dan za odlazak na Krit - 11. januar 1897. godine na Obilića poljani postrojen je odred od sedamdeset vojnika, osam podoficira i dva oficira. Zastave, bojna muzika sa Cetinja. Ispred odreda njihov komandant Mašan B. Božović i Knjaz Nikola počinje besjedu obraćajući se ovom odabranom skupu njegovih vojnika:
    - Junaci!
    Počašćen sam od velikijeh evropskih sila da pošaljem na Krit, međunarodnoj vojski, jednu četu mojih Crnogoraca, jer su oni uvjereni da će Crnogorci vršiti svoju dužnost kako njima dolikuje, pošteno i junački. Na vas je pao izbor, pa sam došao, moja draga djeco, da vam zaželim srećan put, da se zdravo, pošteno i junački vratite u svoje domove kako to dolikuje Crnogorcima! Slušajte starješine i pokoravajte se njihovim naredbama. Vi ćete se družiti s drugovima iz raznih država. Drugujte pošteno i iskreno. Službujte tačno i pošteno. Pazite još na to - hrišćanski narod na Kritu ustao je i bori se za slobodu koja je i nas skupo koštala.
    Obrati se Knjaz komandantu Božoviću:
    Gospodine kapetane, sve što učiniš, činiš u moje ime. Neću ti tražiti objašnjenje. Hoću da ostane ime, ime Crnogoraca, na onoj visini koje je vazda bilo, ma sve vas koštalo života”!

    S Obilića poljane, tog svetog mjesta odakle su Crnogorci vazda kretali u slavne pobjede, krenuo je i ovaj odred mirovnjaka. Danas su mirovnjaci sa plavim šljemovima, a tada su bili sa crnogorskim kapama na glavi. Ispratila ih je vojna muzika, a oni pješice putem ka Baru, gdje ih je čekao „prigotovljen” vapor do Kandije na Kritu, gdje će prispjeti nakon pet dana ploveći uztalasanim morem.

    Tamo ponovo prozivka, kapetan Mašan B. Božović, tada komandir Prve čete Drugog bataljona stojeće vojske, do njega njegov zamjenik, poručnik Jovo Bećir i oficir Božidar Bošković sa Orje Luke. U prvom redu desetari Radoje Nikolić iz Nikšićke Župe, Novo Gilić iz Bratonožića, Milinko Vujisić iz Morače, Vojin Lazović iz Kuča, Stevo Bošković sa Orje Luke, Đuro Ivović iz Crmničkog sela Seoci, Tomaš Dragović iz Zagarača i Šćepan Mijušković iz Pješivaca. U stroju vojnici: Đuro Perišin iz Nikšića, Mašan Jankov iz Ozrinića, Milan Nikolić iz Pive, Rade Bećković iz Šarenaca, Đuro Čedov iz Komana, Milisav Gavrilov iz Bjelopavlića, Mitar Spasojev iz Pješivaca, Đuro Stevov iz Lješanske nahije, Spaso Milutinov iz Banjana, Radoica Božović iz Pipera, Stevan Zajović iz Ozrinića, Marko Vukčević iz Lješanske nahije, Tomo Lekić (zvani Trubač) iz Crmnice, Ivan Stanišić iz Bjelopavlića, Ćetko Vujačić iz Kuča, Ćiro Stanišić iz Spuža, Pavle Marković iz Cuca, Petar Vukčević iz Lješanske nahije, Krsto Aleksić iz Oputne Rudine, Đoko Perović iz Rudine nikšićke, Ilija Vujačić iz Crmnice, Rade Dulov iz Bjelopavlića, Bogdan Kićović iz Vasojevića, Milutin Mašković iz Morače, Jovan Milosavov iz Bjelopavlića, Milovan Uskoković iz Pješivaca, Mitar Koprivica iz Banjana, Krcun Strugar iz Ceklina, Milovan Kostin iz Pješivaca, Luka Nikolin iz Gornje Crmnice, Novica Milošev iz Grahova, Joko Markov iz Gornje Crmnice, Miljan Vukadinović iz Kuča, Marko Radev iz Pive, Špiro Radović iz Pive, Marko Ražnatović iz Ulcinja, Špiro Milinkov Radović iz Pive, Mitar Mišin iz Pipera, Novo Pajov iz Pipera, Milo Vučetić iz Meteriza, Murat Bošković s Orje luke, Mašo Strugar iz Strugara, Stevo Ivanišević iz Donjeg Kraja, Pero Mašanović iz Dupila, Nikola Đ. Strugar iz Strugara, Marko Đurašković iz Ceklina, Mićo Bošković s Orje Luke, Stanko Bošković s Orje Luke, Savo Martinović iz Bajica, Vuko Poček iz Donjeg Kraja, Joko Mašanović iz Dupila, Niko M. Lekić iz Crmnice, Vido Tatar iz Ceklina, Mrkan Jovićević iz Ceklina, Milo Kršikapa iz Uskoka, Miladin Bojić iz Morače, Mitar Šćepanović iz Crmnice, Savo Memedović iz Nikšića, Marko Šofranac i Jokelja Ražnatović iz Ceklina, Savo Krivokapić iz Cuca, Marko Jovanović iz Bjeloša, Andrija J. Jovanović iz Bjeloša, Krsto Bošković iz Gornje Crmnice, Joko Kaluđerović iz Ljubotinja, Marko Kusovac iz Ljubotinja, Mićo Vuksanović iz Pulića, Vuk Adžić iz Nikšića, Filip Pejanović iz Ceklina, kao i njegov rođak Marko, takođe iz Ceklina.

    Grci nijesu znali da će ovaj odred stići na Krit, pa su ih dočekali plotunima iz pušaka a crnogorski vojnici nijesu imali kod sebe naoružanje. Tek kad im je guverner Krita paša Đorđe Perović pružio zaštitu i podijelio puške „matinke” sa po trideset metaka, laknulo im je jer su mogli da preuzmu čuvanje sedam saraja u kojima su bili smješteni evropski konzuli. Guverner Perović i mnoge grčke izbjeglice, uglavnom nejač, takođe su bili smješteni u dvorcima, odakle su ih sprovodili do brodova u Halepskoj luci.


    __________________



  2. #2
    Veoma poznat Moračanin (avatar)
    Učlanjen
    07.12.2009.
    Pol
    muški
    Poruke
    11.370
    Reputaciona moć
    309

    Podrazumevano Re: Crnogorci prvi plavi šlemovi

    Na Kritu je, iz dana u dan, bilo sve opasnije jer se neprestano pucalo. Crnogorski vojnici, mada usamljeni mirovnjaci, štitili su goloruko stanovništvo sve dok im sa brodova nije pritekla u pomoć saveznička vojska. Mnogi evropski izaslanici su sa porodicama napustili Krit, tako da su u proljeće 1897. godine od stranaca samo bili tu vojnici iz Crne Gore-mirovnjaci sa crnogorskim kapama. Ko zna da li bi njihova misija tih dana bila uspješna da ih u kritičnom trenutku nijesu pozvali ruski oficiri na svoje brodove, koji su bili usidreni podalje od obale. Odbili su Crnogorci taj poziv i ostali na svojim mjestima da štite rezidencije, sve dok nije stiglo upozorenje da će saveznici bombardovati Halep. Tada su prešli na admiralski brod „Aleksandar 11” gdje su ostali tri dana.

    U međuvremenu u kritske vode uplovila je grčka flota pod komandom Timeleona Vasosa, sina Mavrovunitosa Brajovića, junaka sa naših prostora , kojega je grčki kralj ovlastio da okupira Krit.

    Tek tada su crnogorski vojnici našli svoje mjesto i ulogu i ostali da sa patrolama vojnika evropskih velesila stražare i čuvaju konzulate.
    Ostao je ovaj odred crnogorskih vojnika na Kritu do 1899. godine kada je Krit oslobođen, a oni ispraćeni uz velike počasti.

Slične teme

  1. Plavi ekran?
    Autor sikeyy u forumu Operativni sistemi
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 19.04.2009., 21:41
  2. Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 16.06.2008., 12:52
  3. www.plavi.org
    Autor DAMBLDOR u forumu Zanimljivi sajtovi
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 16.07.2005., 16:16

Pravila za slanje poruka

  • Ne možete kreirati novu temu
  • Ne možete poslati odgovor
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoju poruku
  •