Roditelji su krivi

Sandrina.

Zainteresovan član
Poruka
382
Zanima me misljenje vas roditelja i onih koji to nisu(svakako su necija deca);)
Kad je u pitanju vaspitanje i odrastanje dece,vrlo cesto za greske decije ljudi,deca kazu :rodtelji su krivi.
Sigurno da jednim delom jesu,a drugim nisu. Ali, mene zanima dokle zapravo ide ta ''svemoc roditelja'' koji po misljenju svih mogu da sprece sve?
Da li vi za nesto krivite vase roditelje?
Za sta po vama mogu mama i tata da budu krivi,a za sta ne?;)
 
mama je kriva što sam počela pušiti
govorila je ako nas uhvati da će nam ih u nos staviti a i ona je pušila:evil:
mislim da je to trebalo malo drugačije
da se uradi i savjetuje:think:
a zahvaljujem joj što mi je dolazila svaki sedam dana u školu, jer bi možda krenila lošim putem:hvala:
 
Dete skida obrazac ponasanja roditelja od najranijeg detinjstva. Ako skine dobar obrazac, tesko moze krenuti stranputicom, ako skine los obrazac, skoro je sigurno da ce ili krenuti stranputicom ili u retkim slucajevima sasvim se suprotno ponasati. Ako nema obrasca koji bi dete moglo skinuti, tj. ako su roditelji nedosledni u svojim postupcima, onda dete ostaje zbunjeno i otvoreno za kojekakve uticaje sa strane, najpre za one upecatljive i lose.
 
Velikim delom su i krivi i zasluzni, (zavisi od rezultata ;)) medjutim problem je u tome sto se mnoge greske naprave iz neznanja.

Svako voli svoje dete najvise, ali nekad nije lako razumeti svoje dete koje moze da bude sasvim drugacijeg temperamenta i karaktera u odnosu na roditelje.

Roditeljski strah je ono sto cesto gusi decu (moj slucaj :roll: ).

Roditelji cesto nemaju snage da izadju na kraj sa svojom decu jer su oni sami slabi.

Dodatno komplikuje stvar kada dete zivi samo sa jednim roditeljem, pa se roditelj preispituje mnogo vise da li je sve uradio kako treba, da li svojim odlukama otezava zivot detetu, a kako je optereceniji od roditelja koji zive u zajednici nekad ima manje strpljenja.

Za mene je najzanimljivije kada se roditelji ponasaju razlicito prema svojoj deci kada ih imaju vise. Verovatno (nemam iskustvo ni sa bracom i sestrama ni sa vise svoje dece) to ima veze i sa temperamentom svakog deteta pojedinacno, i sa tim ko je stariji, a ko mladji, i sa tim ko na koga lici , i kog je dete pola, i koliko je dete uspesno, pa cak i koliko je lepo(ovo ne verujem da ce neko priznati, ali imam utisak da jeste prisutno). S jedne strane svi mislimo da decu treba voleti podjednako i verujem da je tako, a sa druge veoma cesto se neko od dece oseca kao da je manje voljeno. Pretpostavljam da je logicno da se ne moze (iako se zeli) uspostaviti isti kvalitet odnosa sa svakim detetom i nekako mi taj roditeljski zadatak deluje kao najtezi u porodicama sa vise dece.

Verovatno tu igra ulogu mnogo podsvesnog materijala, zelja i potreba da se ponosimo svojom decom, potreba da sami sebi izgledamo kao uspesni roditelji.

Neke greske otkrijemo naknadno, a neke nikada.

U sustini, svaki odnos roditelj dete je potpuno specificna prica :aha:

I roditelj je ziv covek, a odgovornost mu je ogromna.

Ja dajem sve od sebe, i pomolim se da sve bude u redu. To je sve sto mogu :)
 
Poslednja izmena:
Zanima me misljenje vas roditelja i onih koji to nisu(svakako su necija deca);)
Kad je u pitanju vaspitanje i odrastanje dece,vrlo cesto za greske decije ljudi,deca kazu :rodtelji su krivi.
Sigurno da jednim delom jesu,a drugim nisu. Ali, mene zanima dokle zapravo ide ta ''svemoc roditelja'' koji po misljenju svih mogu da sprece sve?
Da li vi za nesto krivite vase roditelje?
Za sta po vama mogu mama i tata da budu krivi,a za sta ne?;)

Deca su u stvari ogledalo svojih roditelja...to je ono ‚‚majmun radi što majmun vidi‚‚...posle dolazi okolina...drugari, škola, profesori...
 
Zanima me misljenje vas roditelja i onih koji to nisu(svakako su necija deca);)
Kad je u pitanju vaspitanje i odrastanje dece,vrlo cesto za greske decije ljudi,deca kazu :rodtelji su krivi.
Sigurno da jednim delom jesu,a drugim nisu. Ali, mene zanima dokle zapravo ide ta ''svemoc roditelja'' koji po misljenju svih mogu da sprece sve?
Da li vi za nesto krivite vase roditelje?
Za sta po vama mogu mama i tata da budu krivi,a za sta ne?;)

Pa prvo treba definisati "greške"
Po nekim modernim definicijama dete ima pravo da se razvija u pravcu u kome želi, a npr. škola nema prava da uvodi nikakve sankcije a ni roditelji baš ne mogu sve da urade što bi možda bilo korisno itd. itd. i onda je društvu valjda đavo kriv kad deca postanu delikventi. A ako društvo ne dozvoljava sankcionisanje određenog ponašanja, onda to ponašanje ne možemo da nazovemo greškama u smislu "nevaljalo dete je napravilo grešku i uradilo nešto neprihvatljivo za društvo"

Roditelji su recimo krivi ako detetu izazivaju posttraumatski stres sindrom tako što ga tuku ili šikaniraju. Sa druge strane dete će uvek imati male traume iz detinjstva koliko god se roditelji trudili da ga pravilno vaspitavaju, jer će mu se zadesiti da mu zasmeta neki postupak roditelja koji je u stvari dobro vaspitavanje.

Naravno roditelji nisu krivi za to što dete ima psihološki poremećaj usled fizičkog uzroka - disbalansa hormona ili materija, ili ako ima autizam ili ADHD
 
Za mene je najzanimljivije kada se roditelji ponasaju razlicito prema svojoj deci kada ih imaju vise. Verovatno (nemam iskustvo ni sa bracom i sestrama ni sa vise svoje dece) to ima veze i sa temperamentom svakog deteta pojedinacno, i sa tim ko je stariji, a ko mladji, i sa tim ko na koga lici , i kog je dete pola, i koliko je dete uspesno, pa cak i koliko je lepo(ovo ne verujem da ce neko priznati, ali imam utisak da jeste prisutno). S jedne strane svi mislimo da decu treba voleti podjednako i verujem da je tako, a sa druge veoma cesto se neko od dece oseca kao da je manje voljeno. Pretpostavljam da je logicno da se ne moze (iako se zeli) uspostaviti isti kvalitet odnosa sa svakim detetom i nekako mi taj roditeljski zadatak deluje kao najtezi u porodicama sa vise dece.

QUOTE]

Ovo jeste jako zanimljivo. Slazem se da decu treba voleti podjednako. Ali prema njima se treba odnositi u skladu sa njihovim karakterom.
Recimo, ja imam sestru. Nas dve , iako se odlicno slazemo, poptuno smo dve razlicite osobe.Roditelji, su nas uvek voleli podjednako, samo prema njoj su uvek imali malo ''tvrdji'' stav, posto je ona teperamentnija i sklona suprostavljanju autoritetima.
Ponekad sam imala utisak da oni vise brinu za nju nego za mene (kada sam bila dete).
Vremenom sam naravno shvatila...Brinuli su za obe jednako, samo o njoj na malko drugaciji nacin.
;)
 
Pa prvo treba definisati "greške"
Po nekim modernim definicijama dete ima pravo da se razvija u pravcu u kome želi, a npr. škola nema prava da uvodi nikakve sankcije a ni roditelji baš ne mogu sve da urade što bi možda bilo korisno itd. itd. i onda je društvu valjda đavo kriv kad deca postanu delikventi. A ako društvo ne dozvoljava sankcionisanje određenog ponašanja, onda to ponašanje ne možemo da nazovemo greškama u smislu "nevaljalo dete je napravilo grešku i uradilo nešto neprihvatljivo za društvo"

Roditelji su recimo krivi ako detetu izazivaju posttraumatski stres sindrom tako što ga tuku ili šikaniraju. Sa druge strane dete će uvek imati male traume iz detinjstva koliko god se roditelji trudili da ga pravilno vaspitavaju, jer će mu se zadesiti da mu zasmeta neki postupak roditelja koji je u stvari dobro vaspitavanje.

Naravno roditelji nisu krivi za to što dete ima psihološki poremećaj usled fizičkog uzroka - disbalansa hormona ili materija, ili ako ima autizam ili ADHD

Naravno, kada je zlostavljanje u pitanju (od strane roditelja) za posledice toga oni ce biti odgovorni.
Ali, evo dajem jedan banalan primer: dete upadne u lose drustvo, da li je za to samo roditelj kriv?
verujem da se svaki roditelj protivi tome, ali da li je on kriv ako nije uspeo da spreci?
 
Ali, evo dajem jedan banalan primer: dete upadne u lose drustvo, da li je za to samo roditelj kriv?
verujem da se svaki roditelj protivi tome, ali da li je on kriv ako nije uspeo da spreci?
Pa kriva je u suštini viša sila. Čak i ako su jako dobri roditelji, roditelji (po zakonu u Srbiji) ne mogu da spreče decu da idu u školu i da tamo vide kako se vršnjaci neprimereno ponašaju i kako školski odrasli (opet po zakonu) ne mogu ništa da urade da ti vršnjaci prestanu tako da se ponašaju, i pošto su deca kao slikarsko platno na kome svako ko prođe povuče liniju četkicom umočenom u određenu boju, svako dete će nakupiti tih tamnozelenih mrlja prisustvovanja nesankcionisanom odstupanju od navodno zacrtanih a u stvari nepoštovanih normi ponašanja... E sad neko će da bude u lepo vaspitanoj sredini gde se mnogo puta dnevno crtaju narandžaste linije lepog ponašanja, pa će one da premažu te tamnozelene da se ne vide... Neko će, zbog više sile, na putu od kuće do škole i obrnuto, i kad izađe napolje da se igra ili kasnije druži sa vršnjacima, nailaziti uglavnom na te ljude koji mašu figurativnim tamnozelenim četkicama. Neko neće, možda njegovo društvo iz kraja ima narandžaste četkice. Neko će imati popunjen raspored vannastavnim aktivnostima gde se sve maže neutralnom svetloplavom, ali bar neće imati tu tamnozelenu. A nekome i sami roditelji farbaju svet u tamnozeleno.
 
Evo ja cu priznati! Tacno je da se pravi razlika ali naravno ne u ljubavi koju im pruzam vec samo u ophodjenju jer svako dete je drugacije i zahteva i drugaciji pristup u datim momentima. Koliko toliko sam se potrudila da ih drzim na istom nivou ali nekad je to potpuno nemoguce. Bojim se da roditelji jesu krivi za neke psihicke tegobe koje mozda nesvesno naprave svom detetu, npr kada im kazu da su smotani, nesposobni, da je neko drugo dete bolje to uradilo.... pa onda pazi eno ga policajac, ukrasce te cigani, doci ce babaroga.... itd e posle se pitaju zasto dete ima otpor prema nekim uniformisanim licima ili zasto se plasi mraka... greska koju sam ja napravila ajoj ima ih dosta svaki dan uvidim po jednu stvar koju deca rade a ja sam kriva zbog toga. Evo jedne, ne trci pasces, sada mi starija u skoli dok sva deca jurcaju naokolo ona seta i sedi. Zasto? Pa kaze pascu oderacu noge, povredicu ruku, udaricu glavu....? I ko je kriv zbog toga? Jaaaa!!!!!!
 
Не могу да кривим родитеље ни за шта...

Дали су све од себе... То да ли сам ја израсла у будалу :mrgreen:, то је већ друго.
Они знају да су ме направили и родили нормалну, и да су дали све од себе :manikir:

Шалу на страну, заиста не бих могла да их кривим ни за једну ствар.:heart:
 
Zanima me misljenje vas roditelja i onih koji to nisu(svakako su necija deca);)
Kad je u pitanju vaspitanje i odrastanje dece,vrlo cesto za greske decije ljudi,deca kazu :rodtelji su krivi.
Sigurno da jednim delom jesu,a drugim nisu. Ali, mene zanima dokle zapravo ide ta ''svemoc roditelja'' koji po misljenju svih mogu da sprece sve?
Da li vi za nesto krivite vase roditelje?
Za sta po vama mogu mama i tata da budu krivi,a za sta ne?;)

joj... pa znaš kako, moj moto je svako je odgovoran za svoju avliju, i od nekih godina, tipa već od 18, 19; čovek je apolutno odgovoran za svoj život i svoje postupke i sposoban je, de jure, za to. za neke stvari i ranije. ali činjenica je da neka baza koju dobijemo od roditelja ima ključan značaj za razvoj, od vaspitne, moralne do materijalne. "roditelji koji mogu da spreče sve", mohu da utiču značajno, iu bukvalno, sveok sam milion primera, da psihosocijano urnišu dete i naprave debial od njega celokupnim vaspitanjem i indoktrinacijom, al ja prvenstveno verujem u lični sud, lični karakter, lične odluke i odgovornost, tako da tu krivicu svodim na minimum. okej i ako su roditelji zabrljali do recimo 18, imaš još tri puta toliko da središ neke stvari. nije lako, ali... ne možeš roditelje da kriviš za izbor fakulteta, za izbor društva, veze, besparicu, izgled... za šta zapravo i možeš da ih kriviš, sve je u životu promenljivo i popravljivo a niko uglavnom ne škodi iz zle anmera... kažem, realno svako je odgovoran za sebe... jeste teže kad su neke roditeljske greške, tj postupci, odluke isl. uticali negativno na tebe al to može da bude izgovor do nekog doba... ja moja ne krivim ni za šta, realno sve negativno je moja , mada ima tu neke dubine u koju je besmisleno ulaziti jer niko ni kad je dete ni naročito posle ne može uticiti da se to promeni... ovo poslednje pitanje... mogu da utiču skoro na sve ako su tako vaspitavali decu, ali efektivno i opravdano ne mogu biti krivi ni za šta...
 
Dete skida obrazac ponasanja roditelja od najranijeg detinjstva. Ako skine dobar obrazac, tesko moze krenuti stranputicom, ako skine los obrazac, skoro je sigurno da ce ili krenuti stranputicom ili u retkim slucajevima sasvim se suprotno ponasati. Ako nema obrasca koji bi dete moglo skinuti, tj. ako su roditelji nedosledni u svojim postupcima, onda dete ostaje zbunjeno i otvoreno za kojekakve uticaje sa strane, najpre za one upecatljive i lose.

ovo i nije neko pravilo... onda bi svi bili imatacije svojih roditelja, a ljudi ipak malo (mnogo) više misle i kreiraju i odlučuju i zato imamo milion varijacija na temu roditelj-dete... neosporno utiču mnogo i kupimo ideje, vrednosti, istovetne ili kontra u zavisnosti kako doživimo i shavtimo njihovo ponašanje, imamo neku bazu i barijeru, ali ovako definicijski to reći ne ide... ovo poslednje je tačnije, to doinekle vidim na sebi, bez nekog jasnog obrasca, mnogo lutanja, preispitivanja i nemanje nekog čvrstog puta :confused: (ali to otvara sasvim nove puteve i vodi u jednu raelniju i slobodnu spoznaju... bla bla)
 
vidim mnogi će reći da roditelji imaju ponajviše zasluge... efektivno kad se sagleda verovatno i imaju... samo to mi s jedne strane zvuči strašno utopijski, uvek se zapitam da li je to dete, čovek zaista ono što je njegova priroda i što želi i treba da bude ili samo nečija kreacija... s druge strane znam da lljudi u najvećem broju nisu sposobni da se samorazviju bez roditeljskog uticaja, usmerenja isl....

opet lajt motiv mi je ono, što reče grofica, a često čujem i od svoje keve - ja sam te rodila zdravog i normalnog i dala maksimum da takav ostaneš i napreduješ, sad ti šta ćeš da radiš baš me briga...
 
Poslednja izmena:
Ja imam cetvoro dece i ne mogu da kazem da su njihovi roditelji krivi. Znam i po sebi, koliko sma se borila da popravim neke svoje mane, koje moja majka nije primecivala kod mene. Ipak, neka deca su svesnija sebe neka ne. Ta koja nisu su uparvo ta, za ciji ponasanje su krivi roditelji.
 
Zanima me misljenje vas roditelja i onih koji to nisu(svakako su necija deca);)
Kad je u pitanju vaspitanje i odrastanje dece,vrlo cesto za greske decije ljudi,deca kazu :rodtelji su krivi.
Sigurno da jednim delom jesu,a drugim nisu. Ali, mene zanima dokle zapravo ide ta ''svemoc roditelja'' koji po misljenju svih mogu da sprece sve?
Da li vi za nesto krivite vase roditelje?
Za sta po vama mogu mama i tata da budu krivi,a za sta ne?;)


Ne krivim svoje roditelje za nesto sto su ucinili ili ne....mozda su mogli ponekad da budu strozi..mada poznavajuci sebe i s obzirom da sam bila buntovnik to bi verovatno lose uticalo na mene a bome i na ostale oko mene...
nikad mi nista nisu branili (ni meni ni sestri)..mada bila sam ok i nisam tu slobodu zloupotrebljavala... imala sam i imam lep odnos sa roditeljima...

Najveca greska koju roditelj moze da ucini je da pravi razlike izmedju dece...jednog voli vise, popusta mu vise itd..
To vazi i za profesore...smatram da je los profesor onaj koji pravi razlike...deca to osete i primete..
 
vidim mnogi će reći da roditelji imaju ponajviše zasluge... efektivno kad se sagleda verovatno i imaju... samo to mi s jedne strane zvuči strašno utopijski, uvek se zapitam da li je to dete, čovek zaista ono što je njegova priroda i što želi i treba da bude ili samo nečija kreacija... s druge strane znam da lljudi u najvećem broju nisu sposobni da se samorazviju bez roditeljskog uticaja, usmerenja isl....

opet lajt motiv mi je ono, što reče grofica, a često čujem i od svoje keve - ja sam te rodila zdravog i normalnog i dala maksimum da takav ostaneš i napreduješ, sad ti šta ćeš da radiš baš me briga...

i ja se plasim da je to uteha.

''moze on/ona to samo da ga malo poguraju..''
''Ne bi on/ona to i to uradio da su roditelji ovo ili ono..''

Mislim da deca na kraju izaberu svoj put,a mi im damo smernica.:per:
 
Svako se dete razlicito voli ali istim intezitetom:heart:
Svako je dete licnost za sebe pa samim tim se i tako ponasam kao roditelj.
Decu treba samo usmeriti u njihovom zivotu ali nikako sputati.
Njihov temperament je njihov zivot.
Ako ga u mladosti suzbijemo onda su takva deca sputana u daljem zivotu.
Nisu spremna na borbu jer ce uvek cekati neku kaznu za to sto su uradili.
Znaci da ce uvek podviti glavu i bezati u neki cosak da bi neko drugi bio zadovoljan:rtfm:
Veliki uticaj imaju roditelji:think:
Prvenstveno je vazno poverenje izmedju dece i roditelja.
A pogotovo treba svoju decu zastititi od okoline pa sad nije vazno da li su deca u pravu ili ne.
Ali tako su sigurni da ce uvek imati nekoga ko ce ih saslusati i posavetovati bez straha da ce biti kaznjeni.I "tajne"razgovore ili savete vodim ponaosob sa svakim detetom.
Jer i tu postoje razliciti stavovi za svako dete.
U principu deca nisu ista:zag:
Naopako kad bi bila sva stancovana po istom sablonu:bye:
 

Back
Top