dadel
Aktivan član
- Poruka
- 1.421
Taj period mozemo locirati u generaciju Mikana Cvrke, Vlade Pince, Ilije Ćore, Miše Bulje, par Trumana i Bunbara kao i ostalih lokalnih jebivetara. Bilo je tu i par „ odikaša „ čijih se imena Šabac ne seća.
Uz nas su rasle i neke “ Ribe “ koje po zvučnosti nadimaka nisu zaostajale kao: Sisojka, Jebulja, Drkača,J.N.A, Kamenjarke. Sve su one spadale u grupu « Prcaljki «
Šabac je bio podeljen po Šorovima, ( donji- gornji ) Bair, Kamičak, Mala ( Avdinovci). Kasnije sa porastom stanovnika stižu još i Livade ( šipurske i kasarske) Pop Lukina je bila drzava u drzavi, zatim Zorkaći ( Kolonija i barake)
Zorkaći su vodili komšiske ratove ali pošto su u školu morali kroz Pop Lukinu pa su se udruživali i « zajedničkim snagama « krčiti put.
Maljani su ugrožavali centar i bioskop Kasina, bilo je frke i oko Pariza kao i na korzu, za te lokacije su se svi borili. Iz godine u godinu se odnos snaga menjao zavisno od dominantnosti vodeće ličnosti, klana, bande, brojnosti, srca.
Tuče su bile svakodnevna pojava ali niko nije zvao miliciju. Tuklo se pojedinačno zbog : Cura, lični ego, uvreda / Bili smo lako uvredljivi/ reputacije, mesta u bandi, jednostavno da se vidi ko je jači, kao i niza bezazlenih sitnica.
Grupne tuče su izbijale spontano ili su bivale zakazane, ponekad se određivalo mesto kao i broj učesnika po 5 do 20 iz svakog klana.
Viteško ponašanje je bilo visoko cenjeno. Ako pobeđena grupa nije bežala i muški podnela batine nije bila retkost da postanu saveznici ili im je bio dozvoljen prolaz do sledećih čarki.
U unutrašnjosti klana je vladala stroga hijarerhija. Znalo se ko vodi, ko dobro boksuje, rve se, ko je najbrži i na koga se u tuči možeš osloniti. Pametnjakovići nisu bili na ceni ali smo ih trpili zbog prepisivanja u školi. Ako su previše naglašavali svoju duhovnu nadmoć jednostavno bi dobili po njonji (nosu) i stvar je bila okončana.
Prema gluvonemima i fizički hendikepiranim se ponašalo naklonički i oni su bili teritorijalno nezavisni.Naša generacija je bila patrijahalno vaspitana i starije smo poštovali. Ni matorci se nisu mešali u naše stvari a mi smo nanesene povrede lažno predstavljali kao svoju nepažnju, pad itd. Ponekad je to prolazilo ali Ćalci su imali u svoje vreme slične probleme i pravili se toše.
Izlasci :
Raspored večeri je tekao po skoro istom receptu. Prvo bi “ Dasa” nabavio bioskopske karte. Posle predstave se išlo u poslastičarnicu gde su naše dame mogle malkice da prodaju pamet iz književnosti, mode, poezije. Posle te “Duševne hrane” trebalo je naraniti i telo pa smo ih vodili “ Čerez romantike” u Veliki park, trkalište, dudaru, letnjkovac, zavisno od toga gde im je ilo bliže da se posle “ Svršenog čina “ urede i vrate kućama.
- Nastaviće se -
Uz nas su rasle i neke “ Ribe “ koje po zvučnosti nadimaka nisu zaostajale kao: Sisojka, Jebulja, Drkača,J.N.A, Kamenjarke. Sve su one spadale u grupu « Prcaljki «
Šabac je bio podeljen po Šorovima, ( donji- gornji ) Bair, Kamičak, Mala ( Avdinovci). Kasnije sa porastom stanovnika stižu još i Livade ( šipurske i kasarske) Pop Lukina je bila drzava u drzavi, zatim Zorkaći ( Kolonija i barake)
Zorkaći su vodili komšiske ratove ali pošto su u školu morali kroz Pop Lukinu pa su se udruživali i « zajedničkim snagama « krčiti put.
Maljani su ugrožavali centar i bioskop Kasina, bilo je frke i oko Pariza kao i na korzu, za te lokacije su se svi borili. Iz godine u godinu se odnos snaga menjao zavisno od dominantnosti vodeće ličnosti, klana, bande, brojnosti, srca.
Tuče su bile svakodnevna pojava ali niko nije zvao miliciju. Tuklo se pojedinačno zbog : Cura, lični ego, uvreda / Bili smo lako uvredljivi/ reputacije, mesta u bandi, jednostavno da se vidi ko je jači, kao i niza bezazlenih sitnica.
Grupne tuče su izbijale spontano ili su bivale zakazane, ponekad se određivalo mesto kao i broj učesnika po 5 do 20 iz svakog klana.
Viteško ponašanje je bilo visoko cenjeno. Ako pobeđena grupa nije bežala i muški podnela batine nije bila retkost da postanu saveznici ili im je bio dozvoljen prolaz do sledećih čarki.
U unutrašnjosti klana je vladala stroga hijarerhija. Znalo se ko vodi, ko dobro boksuje, rve se, ko je najbrži i na koga se u tuči možeš osloniti. Pametnjakovići nisu bili na ceni ali smo ih trpili zbog prepisivanja u školi. Ako su previše naglašavali svoju duhovnu nadmoć jednostavno bi dobili po njonji (nosu) i stvar je bila okončana.
Prema gluvonemima i fizički hendikepiranim se ponašalo naklonički i oni su bili teritorijalno nezavisni.Naša generacija je bila patrijahalno vaspitana i starije smo poštovali. Ni matorci se nisu mešali u naše stvari a mi smo nanesene povrede lažno predstavljali kao svoju nepažnju, pad itd. Ponekad je to prolazilo ali Ćalci su imali u svoje vreme slične probleme i pravili se toše.
Izlasci :
Raspored večeri je tekao po skoro istom receptu. Prvo bi “ Dasa” nabavio bioskopske karte. Posle predstave se išlo u poslastičarnicu gde su naše dame mogle malkice da prodaju pamet iz književnosti, mode, poezije. Posle te “Duševne hrane” trebalo je naraniti i telo pa smo ih vodili “ Čerez romantike” u Veliki park, trkalište, dudaru, letnjkovac, zavisno od toga gde im je ilo bliže da se posle “ Svršenog čina “ urede i vrate kućama.
- Nastaviće se -