Eto nesto mislim koliko sam citala videla i cula da zene ili muskarci imaju problema da izgrade i sacuvaju poverenje i time imaju slobodu da normalno zive...ne kaze se dzabe da se poverenje gradi godinama a izgubi u jednom sekundu...Ko ga srusi suocava se sa velikim problemima koji se odrazavaju na celu porodicu...Vise puta su me poznanici prijatelji komsije pitali kako ja uspevam da napravim takvu sliku svog zivota da sam bezgranicno opustena kad negde krenem, da nisam sputana da ne gledam na sat i brinem sta ce mi reci ko kad zakasnim kad se ne javim...Mozda ce nekom biti korisno da kazem da sam jos kao dete uspevala da svojim ponasanjem pokazem roditeljima da mogu da me puste bilo gde slobodno da ih ne´cu razocarati ili osramotiti...Znaci od pocetka su mi verovali i ja sam za razliku od mojih prijateljica imala apsolutnu slobodu kretanja po svim tim mestima za mlade za razliku od mnogih koji nisu smeli ni da pomisle na to...Putovala sam od svoje 16. god upoznala mnogo ljudi, i shvatila neka pravila zivota...Nisam nikad imala razlog da teram inat u bilo cemu...Sad kad sam vec dugo u vezi imam istu situaciju...Moj covek me svuda pusta gde se ne ide njemu, prihvatio je da imam i prijatelje a ne samo prijateljice, ja mu svojim ponasanjem pokazujem da nema sta da brine...Nisam se nikad klonila ljubomornih i posesivnih osoba, oni su se mene klonili kad su videli da to svoje bolesno ponasanje ne mogu da primene na meni...Mislim da tu lezi cela poenta...Ako pokazete slabost i da se s vama moze manipulisati oni tu nalaze odlicno mesto za svoje bolesne ideje i konstatacije...Kad negde treba da idem idem...jer to se samo po sebi podrazumeva...ne dajte da vas neko vrati nazad i pocne da postavlja pitanja...onda ste se predali totalno...