http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=131004&datum=
Kapičići za sve generacije
Dragan, Jovo i Stefan
AKO je suditi po učestalosti pojavljivanja na ekranima, najnovija zvezda televizijskih pričaonica na Balkanu je general Jovo Kapičić, koji ima 90 godina. Otac legende srpske košarke Dragana Kapičića i deda mladog slavnog glumca Stefana Kapičića, „proslavio“ se izjavom da je pisac Miroslav Krleža idejni tvorac najozloglašenijeg jugoslovenskog zatvora Golog otoka. Zbog toga je sada na meti svih novinara bivše SFRJ.
- U Hrvatsku ne smem da odem, jer su tamo ljuti što sam im prozvao Krležu. A ja sam samo hteo da kažem istinu - kaže kao da nam se pravda Jovo Kapičić.
Zatekli smo ga u bašti kafića „Galerija“, čiji je vlasnik njegov sin Dragan, predsednik Košarkaškog saveza Srbije. Sve do nedavno ovde su se svakodnevno viđali sa unukom, Stefanom Kapičićem, koji je odleteo za Holivud da pravi filmsku karijeru.
- Kako sva trojica imamo svoje stanove, „Galerija“ nas je spajala. Običaj je bio da u podne popijemo piće, a Stefan je dolazio i kasnije, da uzme neki dinar iz kase sebi za džeparac - setno govori Dragan Kapičić, dok je njegov otac Jovo davao intervju bosanskoj televiziji.
UDBA
- OVO što govorim je za istoriju. Odluka o Golom otoku donesena je u razgovorima s Titom, ali ja u njima nisam sudelovao. Miroslav Krleža i Antun Augustinčić predložili su Titu da se pristalice Informbiroa zatoče u logoru na Golom otoku. Ovo je istina - govori Jovo Kapičić u kameru i objašnjava kako je bio u ekipi za hvatanje Draže Mihailovića i da je on prvi javio Aleksandru Rankoviću da je đeneral uhvaćen.
Jovo Kapičić je čovek na kojeg je revolucija uvek mogla da računa. Njegov život je koncentrisana istorija. Iako mu je otac Milo studirao bogosloviju u Rusiji i bio profesor u cetinjskoj gimnaziji, Jovo je sa 15 godina ušao je u SKOJ, a sa 17 u KPJ i bio izbačen iz te škole. Kao komunista bacio je dimnu bombu na bana u Cetinjskom pozorištu. U Beogradu je kao ilegalac i student medicine organizovao demonstracije.
- Otac i majka su bili u Rudom kada je stvorena Prva proleteska brigada. On je bio komesar, a majka sanitetska sestra. Posle su se borili širom Jugoslavije i Jovo je sa 27 godina bio prvoborac, general i narodni heroj. Nikada ga nisam video u uniformi, jer kada je postao zamenik ministra policije i šef Udbe nosio je civilna odela. Živeli smo u službenoj vili na Dedinju, ali bez posluge - seća se Dragan.
Prećutkuje da je Jovina velika simpatija bila partizanka Davorjanka, koju mu je Tito preuzeo, ali je samo dodao da je otac bio „slobodan čovek“. I Dragana i Jovu bole priče da je general bio komunistički dželat.
- Najveća žrtva golog otoka sam ja, jer jedino mene kojekakvi već godinama nazivaju dželatom i ocrnjuju me. Bio sam bistar i okretan, sve što mi je povereno s lakoćom sam obavljao, ali ne grubošću i zločinom - kaže Jovo Kapičić, dok priča kako je 1968. branio studente od KPJ, zbog čega su mu pretili isključenjem iz Partije. Kako je i Tito mislio isto, Jovo Kapičić je preživeo 1968. godinu. Lošije je prošao 1989, kad je kritikovao Slobodana Miloševića, jer su ga ratni drugovi napali.
Njegov sin nas podseća da je general penzionisan kao Titov ambasador i da mu je Broz tada poklonio zlatan sat „patek“ sa potpisom.
- Od tada do danas otac se stalno bori sa vlastima, tako da je naš kafić „Galerija“ decenijama bio stecište antiratne, demokratske opozicije, prvo crnogorske, a onda srpske - dodaje Dragan Kapičić.
ZVEZDA
MLAĐI Kapičić, takođe, ima Titov zlatni sat, ali „šafhausen“, koji je dobio od Broza za osvajanje svetske medalje u Ljubljani. Popularni Kaponja je igrao 15 godina za Crvenu Zvezdu, osvojio šest državnih titula i pet svetskih. U košarku je ušao zbog svoje visine, veštog bacanja lopte i mnoštva devojaka na tribinama Malog Kalemegdana.
- Otac mi nije pomogao da postanem košarkaš. Jovo ne voli sport, nikada me nije gledao ni na jednoj utakmici. A koliko je bio hrabar u ratu, toliko je bio kukavica da me gleda u TV prenosima, jer se bojao da ću da izgubim - priznaje Dragan Kapičić.
Iako je bio sjajan košarkaš, Dragan je u prestonici bio više poznat po svojoj ljubavi prema glumici Bebi Žugić, lepim i skupim automobilima, ali i kafiću „Galerija“, koji je otvorio pre 25 godina.
-
Nisam nikada bio revolucionar, ali sam bio prisutan u nemirima 1968, ali i 1996. i 1999. godine. Podržavao sam studente, ali i razdvajao zavađene miloševićevce i opozicionare, da ne bi pala krav na pločnike Beograda. Moj sin Stefan je na kontramitingu bacao jaja na policajce. Uhapšen je, odveden u stanicu Stari grad, gde mu je neki inspektor psovao majku četničku. Tako je unuk slavnog partizana postao četnik - otkriva nam Kaponja.
Kada je prošle godine Dragan Kapičić postao „funkcioner“, predsednik Košarkaškog saveza Srbije, njegov otac, general Jovo, ništa mu nije rekao, niti mu je dao ikakav savet, jer se ne „razume u novu politiku“.
HOLIVUD
- I JA sam postupio isto sa Stefanom, kad je počeo da igra košarku nisam se mešao u njegovu karijeru. To mi je zamerio, pa je, ljut na mene, otišao da studira glumu, jer su mu tada proradili majčini geni - otkriva Dragan.
Kapičići zajedno imaju 180 godina. Kad stoje jedan pored drugog, deda, otac i sin, Dragan Kapičić je, sa 198 centimetara najviši, Jovo i Stefan imaju oko 190 cm.
- Slični smo, ali se i mnogo razlikujemo. Svako od nas ima svoju generaciju obožavalaca, tako da mi Kapičići pokrivamo sve generacije od 7 do 77 - iskren je Stefan.
Najmlađi Kapičić je početkom 21. veka postao idol mladih, i kao maneken, i kao glumac, i kao zavodnik. Kako mu se karijera kreće, svi su izgledi da postane svetska filmska zvezda. Posle uspeha filma „Čarlston za Ognjenku“ obreo se u Holivudu.
- Trenutno sam završio snimanje dve velike serije za TV stanicu Si-Bi-Es. U pregovorima sam za dva nova projekta, dva nova filma. Osim toga, uživam u Los Anđelesu sa svojom Mirandom - pohvalio nam se najmlađi Kapičić.
U dalekoj Americi, manekenka Miranda Viđak i glumac Stefan Kapičić verili su se, u jednom američkom restoranu, uz sveće i šampanjac. Kada smo ga pitali da li je to tačno, rekao nam je:
- Moj privatni život je naša porodična tajna!
KAPA
KAPIČIĆI potiču iz sela Ugnje kod Cetinja. Prezime im je u originalu Kapa.
- Mi smo ponosni na Crnu Goru kao na zavičaj naših roditelja, jer su i moji i roditelji moje supruge Crnogorci. Emocije prema Crnoj Gori su rezultat ljubavi i sećanja na moje pretke. Mada sam ja po mentalitetu više Lala nego Crnogorac, dok su Jovo i Stefan impulsivni i brzi u reakcijama - priznaje Dragan.
Ni deda Jovo ne skriva da javno pokaže svoja crnogorska osećanja.
- Vidite, gospodine, kako je lepa ova crnogorska kapa - rekao nam je i stavio na glavu poklon koji je upravo dobio od prijatelja.
Međutim, kada su se u „Galeriji“ pojavili novinari bosanske televizije, Jovo je skinuo kapu i stavio je u kesu. Sva trojica o politici ne žele da govore.
- Imam običaj da kažem da je Beograd moja jedina država, dok je Stefan više puta u intervjuima strancima istakao: „Ja sam Beograđanin!“ - kaže Dragan Kapičić.
ROĐENI KAO STRANCI
SVA trojica Kapičića rođeni su u „inostranstvu“. Jovo u Italiji 1919. godine, kada su mu roditelji bili u poseti kralju Nikoli, Dragan u Beogradu 1948. godine, dok mu je otac bio na radu u Srbiji. A Stefan 1978. godine u Nemačkoj, kada je njegov otac igrao košarku za Saturn iz Kelna.
DEDIN PIŠTOLj
KADA su se Dragan Kapičić i Stefan rodili, general Jovo nije shodno crnogorskim običajima potomcima stavio na jastuk ni dukat, ali ni livor.
- Nije želeo da mu potomci nose oružje, mada ga je sakupljao. Imao je kolekciju od preko dvadeset skupocenih i kvalitetnih pušaka, pištolja i revolvera. Jedno vreme sam i ja bio čuvar tog njegovog oružja - priča nam Dragan Kapičić i otkriva da je njegov otac sve donedavno svoj ratni pištolj stalno nosio sa sobom po Beogradu.
I Stefan Kapičić je imao jedan od dedinih pištolja:
- Želeo sam da imam nešto dedino, pa, rekoh, da pozajmim jedan pištolj. Posle izvesnog vremena shvatio sam da je to, ipak, malo rizična uspomena, pa sam pištolj vratio kući i zamenio ga za dedin sat.
SKUP HOBI
GENERAL Jovo je svojevremeno sakupljao umetničke slike. Imao je bogatu kolekciju umetničkih dela Šumanovića, Lubarde, Milunovića, Bijelića, Milosavljevića, Milićevića, Graovca i Aralice. Stefan Kapičić, iako tridesetogodišnjak, inače, sakuplja stripove, i ima kolekcije od „Mirka i Slavka“, preko „Betmena“ do „Dilana“.
- Neke slike sam prodao da bih školovao decu i obezbedio unuku stan - priča Jovo Kapičić, koji je svojim sinovima dok je bio ambasador u inostranstvu šezdesetih kupovao gramofonske ploče.
Zoran i Dragan Kapičić su kao momci prvo sakupljali ploče kraljeva moderne muzike Elvisa Prislija, Džeri Li Luisa, Litl Ričarda, Mika Džegera i Rej Čarlsa. A potom automobile.
- Otac je imao „mercedes 190“, a ja i brat smo na sajmu u Beogradu kupili oba „trijumfe TR6“ - crveni i beli. Ja sam već sa 19 godina imao veliku ušteđevinu i mogao sam sebi da kupim nov auto - seća se Dragan Kapičić.
Sa tim automobilima braća Kapičić su bili glavni momci u Beogradu krajem šezdesetih godina.
Kada je Stefan poželeo da ima svoju limuzinu, deda Jovo se pobrinuo da mu se krajem devedesetih kupi „mini moris“.