Ja sam se zabavljala sa momkom,nepunih godinu dana...raskinuli smo,jedno vreme nismo bili zajedno,pa se opet pomirili,i bili sve ukupno zajedno dve pune godine...Bila je to ljubav na daljinu...On je bio prekinuo,rekao da ne moze vise,da me voli,ali da ne moze vise da izdrzi tu daljinu..Da sam mu se pod kozu uvukla,ali da ga daljina koci...Sa ove distance smatram da nije dobro ulaziti u veze koje su se nekada davno prekinule..da je valjalo,trajalo bi...Kasnije me je to u zivotu jako kostalo i odrazilo se na neke druge stvari,no,mladost pa ludost...Sa moje strane je to zaista bila ponovo ljubav,sa njegove ne znam...kada smo ponovo poceli tu temu,da li da se pomirimo,ja sam znala da ce pristati..Kasnije je priznao,da se nikada ni sa jednom nije pomirio opet,nakon raskida..Nece on da prizna,prosto muska sujetaali ja znam istinu u
pravu...Slab je na mene bio tada,bio i ostao..
Ali ne zalim.Naucila sam sta sam trebala,kao ranjeni pas polizala svoje rane,i krenula dalje.Smatram da jednom pokidan šav,nikada ne moze da bude kao nov..Sta mi je to trebalo tada,ne znam ni sama..Kasnije nisam dobila ni zdravo...Odlazak bez pozdrava.