Negde beše tema da, "Moć kvari ljude." Tamo mi se učinio najprikladnijim komentar da moć ne kvari ljude već pomogne da njihova prava priroda (unutarnje stanje) izbije na videlo.
Slično se može reći i ovde, da; Lepota nije prokleta već pripomogne da svako otkrije svoje unutarnje stanje, shvatanje i razumevanje ili nerazumevanje života. Kako će ko nositi svoju lepotu, moć, bogatstvo, popularnost... zavisi od njegove duhovne dozrelosti tj. od već izgradjenog odnosa prema životu i razumevanja istog... Samo da podsetim da život ima svoj razlog postojanja, svoj smisao i svoj cilj. Život nije nimalo slučajna pojava kojeg treba i možemo bezočno trošiti, kako je rekao Ajnštajn, "Poput krave koja tamani travu ne pitajući se otkud ona tu i hoće li je biti i za sutra..."
Bogatstva u lepoti, moći, novcu, umetničkoj nadarenosti jesu veličanstvene stvari i koje znaju pojedincu obezbediti veliku slobodu i komoditet ali nikako da shvatimo da velika sloboda zahteva i jednak stepen odgovornosti.
Sa nedovoljno izgradjenom odgovornošću u sebi svako od nas će pokleknuti pred viškom slobode ili nekim od ovih bogatstava...
Radije bih na ovu temu nadovezao pitanjem i komentarima ZAŠTO JE TO TAKO i šta je to iznutra što nas čini jakim, izdržljivim, odgovornim, stvarno srećnijim...?