Igra: Pisanje sastava.

prva tema: čovek je godinama unazad uništavao prirodu. bacao je smeće, naročito ono plastično, uništavao šume, ubijao životinje.. sada je došlo vreme da majka priroda uzvrati udarac. osveta je najlepša kad se servira hladna.

druga tema: nezaboravan događaj je kad sam se prvi put napio. pošto sam mnogo popio, ničega od te večeri se ne sećam. ipak, ta noć će mi uvek ostati u lepom sećanju.

jesam pobedila?
ova druga je manje inspirativna zato je i sastav kraći.
nadam se da sam pomogla svim budućim đacima koji će tražiti sastave.
p.s. pananamanu ili kako već da se zoveš, posle broja sa tačkom se ne piše to -ti, jer sama tačka označava redan broj.
 
Ja zaista vecinu odavde ne shvatam.
Ovo je jedna igra i samo tako bi trebalo
da bude shvacena.
Nije moranje biti ovde,
pisati, biti kreativan,
i uzivati u toj kreativnosti.

Ja sebe ne krojim po drugima.
Svoje postupke ne merim
sa postupcima okoline.
Ako mi se javi inspiracija
ja cu pisati i to nezavisno
od toga da li ce neko zloupotrebiti
taj moj takozvani sastav.
Ako nemam zelju, necu ni pisati.
Poenta je da ja odlucujem,
a ne propratne i zapravo beznacajne okolnosti.

Kao sto neko rece, postoji mali milion
mesta sa kojih ljudi mogu da skinu
tudje radove.

Zasto se uopste opterecivati?
Osnovcima i srednjoskolcima
ce uglavnom (ne svima) uvek biti lakse
da prepisu neki rad.
Ako ga ne pronadju ovde,
naci ce ga na drugom mestu,

Sasvim svejedno i nebitno.

To neodobravanje od strane
Krstarice njima nece tesko pasti.
Necete ih prevaspitati.

Ovo je igra, krstarenje, a mnogi od vas
su posve ozbiljni i u svojim
glavama previse dobro kotirani.

Pustite kako, zasto i ostala pitanja.

Ipak, ovi naslovi su potpuno
bezvezni..
Sledeci put dajte nesto inspirativnije.
 
Čovek i Priroda

Paranoja pokradenih slova starija je od moje olovke. Dovitljivo(m) se predajem, jer ako i dalje postoji jedan jedini papirić što vene bez slova moga, učiniću, pokloniću, neka slovo živi nepotpisano... niti boli, niti štipa. Ukoliko, pak, temu zaobidjem u širokom luku, priroda je moja poprečno osenčena, prečice su vidljive samo najhrabrijem, tek trenutak kada slobodna tema dobije obrise željene, kada tvrdim da jedino muk promašaj je. Neoprovincijalizam teži ekranizaciji mašte a kvazipisci izdaleka putuju, ne da bi publici darivali osmeh koji se ne kupuje, već da bi šarali sa balkona, lekovito... sve drugo pucanj je u prazno. Priroda mi moja nalaže, municija i štednja, a pri tom sam i čovek. Dakle, promašaj, nikako!
 

Back
Top