Jalalabad, Mart 13, 2003
Asalam Aleikum, braco i sestre!
Resih da malo posvetim paznje susednoj i nesvrstanoj drzavi poznatoj po svom demokratskom uredjenju kao i borbi za ljudska prava svih svojih slobodoumnih radnika, djaka i seljaka, a koja se zove Pakistan. Proveo sam u Pakistanu par dana, pokusavajuci da skapiram sto vise stvari oko sebe nebi li vam preneo svoje utiske na sto verodostojniji nacin.
Cim se predje granica Khyber, koja se nalazi u zoni cuvenog Tribala ili ti nicije zemlje, u koju ni tesko naoruzani Ameri ne zalaze, uvidjaju se stanovite promene kako socioloske tako i kulturoloske prirode. Allah jednostavno kao da je digao ruke od Afghanistana, tako da prelaskom u Pakistan od jednom pocinje da se pojavljuje drvece, recice, trava, asfalt, ljudi koji pricaju engleski, reklame za Pepsi, mobilni pocinje da funkcionise (ne bas savrseno, ali, *******, daj sta das) a ponegde se nadje i po koji saobracajni znak. Sve u svemu, civilizacija, braco i sestre.
Eh da! Da ne zaboravim; da bi ste prosli zonu Tribala, obavezni ste da iznajmite oruzanu pratnju. Ja mislio da ce mi dati nekog opakog baju, ex-specijalca koji na dusi ima bar stotinak Rusa iz "onog rata" i bar duplo vise Talibana iz "ovog zadnjeg", kad ono, "ne lezi vraze". Moje obezbedjenje ne moze ni da udje u kola bez moje pomoci jer je tezak invalid i ima oko 70 godina. Mozete zamisliti invalida bez noge koji vise podseca na Broja 1 iz Alan Forda nego na "opakog ratnika". Sta je - tu je, uzeh ga (i ubacih u kola), i krenusmo putem Peshawar-a. Na pola puta ka Peshawar - u, neko pripuca, matori vrisnu i baci kalasnjikov meni u ruke a ja ga hrabro dodah mom licnom "telohranitelju", koji ga bez razmisljanja baci kroz prozor. Matori jarac poce da place za puskom a ja objasnih vozacu da stane i vrati se po pusku, iskocih iz kola, zalegoh u jebeni jarak, i onda se setih da mi je obezbedjenje ostalo u kolima i da ne moze izaci bez nase pomoci! Mozete nas zamisliti kako izvlacimo nesretnog invalida iz kola koji bi, by the way, trebalo da bude nase obezbedjenje!!! Srecom, ustanovismo da je u toku svadba i da su veseli Pashtuni pripucali od srece i veselja sto im se drugar zeni. Ocistismo se od govana (znate vec sta se moze naci u kanalima pored puta, i veselo nastavismo put (s tom razlikom sto sam ovog puta ja drzao kalasnjikov).
Sto se vise priblizavate Peshawar - u, gore pomenuta civilizacija pocinje da podseca na "onu" civilizaciju koju mi znamo kao civilizaciju, a ne na "onu" civilizaciju koja nas samo u poredjenju sa Afghanistanom podseca na "onu" prvu pomenutu civilizaciju. Da prestanem da serem, jednom recju: CIVILIZACIJA!!! Ne treba zaboraviti da je Pakistan (ipak) bio engleska kolonija, kao i da Peshawar ima blizu tri miliona stanovnika, tako da je moje odusevljenje zamenjeno euforijom videvsi Pizza Hot restoran u kojem sam ostavio pozamasnu sumu Rupija ubijajuci se od hrane koju u normalnim uslovima ne bih ni pogledao (svi znate da jedino sranje koje mogu da svarim a koje potice iz McDonalds-a je milkshake). U ovim uslovima, Junk food ti dodje kao melem za dusu, kao "breakfast for champions" sto bi rek'o veliki americki filozof Jim Jarmush. Uz sve to, dozvoljeno je
i *******, sto celoj prici daje dodatnu tezinu (i draz).
Nakon prijatnog okrepljenja, krenuh da zujim po gradu nebi li ukapirao kako ovde stvari stoje, i ono sto sam prvo primetio bilo je to da pojedine zene nose burke, dok druge furaju marame, pri cemu su napadno nasminkane i po prilicno ukusno obucene. Moju konfuziju je pojacala spoznaja da su i jedne i druge pripadnice Pashtun plemena. Razlika je u tome sto pakistanske Pashtunke ne jebu preterano Islam, dok njihove afghanistanske sestre su pod totalnim uticajem istog.Ono sto je interesantno je to da se medjusobom uopste ne vare, jer Peshawar u glavama Afghanistanaca (pripadnika plemana Pashtun) predstavlja glavni grad ne postojece drzave - tzv. Pashtunistana (drzave svih Pashtuna), dok Pakistanci ne daju ni pola Rupije za tu ideju. U njihovim glavama, Afghani su ne civilizovane zaostale zivotinje koje samo prave sranja. S druge strane Afghani ne podnose Pakistance zato sto su ih ovi uspeli zajebati vise puta i to samo u zadnjih par godina.
Sto se tice Pakistana i civilizacije, svaki novcic ima dve strane, pa tako i ovaj. Aj' sad malo o tome! Resim ti ja da odem do neke (bolje opremljene) laboratorije u gradu nebi li izvrsio pregled krvne slike i uradio testove na Hepatitis A, B, Zutu groznicu, AIDS...
Bolje opremljena laboratorija na pakistanski nacin izgleda tako da u nju jedva mozes uci od kojekakvih skalamerija koje sluze za ispitivanje ko zna cega (ukoliko su jos uvek u ispravnom stanju), tako da se vadjenje krvi radi na ulici, ispred laboratorije, gde te baja (koji sebe naziva doktorom) posadi na jednu stolicu slicnu onoj koju frizeri koriste da sisaju decu u starim frizerskim salonima. Fali samo konjiceva glava spreda za koju se mozes uhvatiti dok te ovaj sisa (odnosno vadi krv). Onog trenutka kad sam seo na stolicu, s obzirom da sam stranac oko mene se okupi jedno stotinjak ljudi nebi li uzivalo u spektaklu pustanja stranceve krvi. Ja krenuh da vristim, a oni da se smeju.Nakon toga sam saznao da sam zdrav, i da se mogu vakcinisati protiv Hepatitisa A i B. Odoh u bolnicu da dobijem recept za vakcine, i u ordinaciji doktora opste prakse zamalo ne padoh u nesvest. U jednoj prostoriji velicine 5 sa 5 metara nalaze se dva omala stola i za svakim rade tri "doktora" oko kojih se gura jedno pedeset ljudi. Ja stadoh u red (koji u stvari ne postoji) odmah pored lezaljke na kojoj se nalazila zena pokrivena burkom. Trebalo mi je deset minuta da skontam da je sveze mrtva (ocigledno joj se nije ispunila zadnja zelja da vidi doktora), sto sam ustanovio po musicama koje su se skupljale po njoj kao i ne bas prijatnom mirisu koji je pocela da siri oko sebe.
Prosecan pregled traje pet minuta (mozes si misliti) i nakon guranja sa zivima i mrtvima, dodjoh na red za pregled nakon sat - sat i po vremena. Baja mi prepisa vakcine i ja krenuh u novu avanturu nabavke istih. U apoteci mi pokusase uvaliti vakcinu za Hepatitis B ubedjujuci me da ona pokriva i Hepatitis A, samo sto to ne pise na kutiji??! Ja otvorih kutiju da procitam deklaracioni list i na njemu je jasno pisalo da je vakcina samo za Hep. B. Tip me pogleda kao dete koje uhvatis sa
prstom umocenim do kraja u teglu sa dzemom i priznade mi svoju "malu laz". Da bi ispravio "nesporazum", dade mi adresu glavnog nabavljaca lekova u Peshawar - u. Tamo sam naleteo na samozvanog Gosn. Doktora koji mi je objasnio da se vakcina za Hep. A daje deci od 1 - 18 godina
ali posto ja imam 35 mogu uzeti duplu dozu (staro medicinsko pravilo mnozenja godina starosti sa brojem doza). Ja mu objasnih da iako sam zavrsio samo srednju medicinsku nisam "sisao veslo" i da znam da je vakcina puna umrtvljenih bacila koji ako se unesu u vecoj kolicini od propisane mogu izazvati oboljenje, a on mi malte - ne ponudi posao zamenika generalnog direktora (valjda zbog moje upucenosti u problematiku stecenog imuniteta). Na kraju nisam uradio nista, tako da sam otisao u Medjunarodni Crveni krst i narucio vakcine.
Sutradan sam se posvetio vadjenju vize za prolaz kroz cuvenu zonu Tribala, i tamo sam imao intervju sa Ministrom Tribalskih poslova (Minister of Tribal Affairs). Nakon intervjua, baja mi ponudi caj sto je bio znak da cemo pomalo i veselo cavrljati uz isti. Tema razgovora: Pravni sistem u Pakistanu. Tu mi on objasni da Pakistan nije kao Afghanistan (zemlja bezvlasca i anarhije), i da u Pakistanu nema ubistava i kriminala.Cak i u cuvenom Tribalu, rece on, kriminal je sveden na minimum, kombinacijom engleskog pravnog sistema i lokalnih obicaja. Kako to izgleda u praksi: npr. ukoliko se dva Pakistanca posvadjaju, oni ce dzentlmenski odloziti oruzje i pobosti se nozevima. Ukoliko jedan Pakistanac zapuca na drugog i promasi ga, lokalna Shura ce izaci na teren da izvrsi "uvidjaj" koji se sastoji od brojanja caura koje je ovaj ispalio. Broj caura se pomnozi sa 1600 Rupija (zasto bas 1600 - ***** li ga?) i dobije se cifra koju okrivljeni mora da isplati
ostecenoj strani. U isto vreme optuzeni i njegova porodica bivaju protereni iz sela a njihova celokupna imovina se dodeljuje ostecenom (kako je to samo humano)!!! Ako ne daj Boze ovaj slucajno ubije ostecenog, u tom slucaju Shura zapali njegovu kucu sve zajedno sa njim i njegovom porodicom u njoj (vrhunac pravne drzave).Uz prijatno caskanje stize i viza, te uz napomenu od strane ministra da ne zaboravim da sutradan pokupim obezbedjenje (sigurnost pre svega!!!) pre puta nazad u Afghanistan, ja napustih kancelariju.
Pravi razlog mog dolaska u Pakistan je bio sastanak sa par arhitekata koji su trebali da mi daju nacrte za skolu i kliniku koje gradimo u Jalalabadu. Ja baji o "tankom" budzetu, a on meni o humanizmu i renesansi, uticaju Aleksandra Makedonskog na arhitekturu istocnog Afghanistana i bitnom momentu uklapanja resenja dizajna skole sa samim prirodnim okruzenjem uz postovanje osnova tradicionalne arhitekture. Ja mu otvoreno rekoh da sere i uzeh olovku te mu objasnih da skola treba da ima cetiri zida, pokrivena krovom ispod kojeg se nalaze ucionice, kancelarije i po mogucnosti klonja. On se slozi sa mnom, i sastanak se zavrsi potpisivanjem ugovora sa cifrom dva puta nizom od pocetne. Jednostavno, moras stalno da se cenjkas.
Na kraju sam morao da trpim jadikovke mojih kolega koje su se zalile na uslove rada u Pakistanu (hrana u restoranima je ocajna, testo za pizzu predebelo, internet prespor, ponekad su bez struje i gasa...), na koje ne odgovorih, nego spakovah kofere i brze bolje se uputih svojoj kucici u Jalalabad. Usput pokupih obezbedjenje koje je ovog puta bilo u vidu petnaestogodisnjeg balavca kojem je to bio prvi put da ide kroz Tribal, te je bio vidno uplasen. Odmah mu iskusno oteh kalasnjikov, i nakon sat i po vremena klackanja udjosmo u Afghanistan bez licnih gubitaka. Eto, tako je izgledala moja pakistanska avantura.
Toliko od mene za ovaj put.