entuzijazam

Trilijan

Aktivan član
Poruka
1.824
Kako povratiti izgubljeni entuzijazam?

Ja mislim da je entuzijazam kljuc uspeha na bilo kom planu. Medjutim, vremenom ako izostane rezultat proporcionalan ulozenom trudu, motivacija se polako gubi i entuzijazam nestaje. I mnogi na korak od uspeha jednostavno odustanu. Kao kad cekas dugo autobus, pa na kraju, kad odustanes i podjes peske, on prodje pored tebe. Ili batalis fakultet 2 ispita do diplome (znam puno ovakvih slucajeva)....

Pretpostavimo da nista od spolja ne moze da nas pogura napred (nikakav dogadjaj nije na vidiku da nas motivise, kraj je potpuno neizvestan). Kako, u takvim situacijama, zadrzati entuzijazam i motivaciju u sebi?
 
Kako povratiti izgubljeni entuzijazam?

Ja mislim da je entuzijazam kljuc uspeha na bilo kom planu. Medjutim, vremenom ako izostane rezultat proporcionalan ulozenom trudu, motivacija se polako gubi i entuzijazam nestaje. I mnogi na korak od uspeha jednostavno odustanu. Kao kad cekas dugo autobus, pa na kraju, kad odustanes i podjes peske, on prodje pored tebe. Ili batalis fakultet 2 ispita do diplome (znam puno ovakvih slucajeva)....

Pretpostavimo da nista od spolja ne moze da nas pogura napred (nikakav dogadjaj nije na vidiku da nas motivise, kraj je potpuno neizvestan). Kako, u takvim situacijama, zadrzati entuzijazam i motivaciju u sebi?

Zavisi od situacije. Konkretno, ovaj primer sa 2 ispita do diplome, ne mislim da je tu problem nedostatak entuzijazma, već strah od osamostaljivanja, ulaženja u jednu totalno novu fazu života za koju većina nas (pogotovu u Srbiji gde nas mame i tate dugo drže u zaštitničkom položaju) nije spremna.
Što se tiče autobusa, samo nada da će biti bolje,tj. da će autobus doći jednom :D, može da zadrži entuzijazam.
 
Kako povratiti izgubljeni entuzijazam?

Ja mislim da je entuzijazam kljuc uspeha na bilo kom planu. Medjutim, vremenom ako izostane rezultat proporcionalan ulozenom trudu, motivacija se polako gubi i entuzijazam nestaje. I mnogi na korak od uspeha jednostavno odustanu. Kao kad cekas dugo autobus, pa na kraju, kad odustanes i podjes peske, on prodje pored tebe. Ili batalis fakultet 2 ispita do diplome (znam puno ovakvih slucajeva)....

Pretpostavimo da nista od spolja ne moze da nas pogura napred (nikakav dogadjaj nije na vidiku da nas motivise, kraj je potpuno neizvestan). Kako, u takvim situacijama, zadrzati entuzijazam i motivaciju u sebi?
Tako što, kada kreneš peške a bus prozuji pored tebe, ne obraćaš pažnju.
 
Zavisi od situacije. Konkretno, ovaj primer sa 2 ispita do diplome, ne mislim da je tu problem nedostatak entuzijazma, već strah od osamostaljivanja, ulaženja u jednu totalno novu fazu života za koju većina nas (pogotovu u Srbiji gde nas mame i tate dugo drže u zaštitničkom položaju) nije spremna.
Što se tiče autobusa, samo nada da će biti bolje,tj. da će autobus doći jednom :D, može da zadrži entuzijazam.

Pa da, mozda sam ja navela primer sa ispitima koji je odvukao od sustine. Recimo ovako. Ljudi nesto zapocnu. Bilo sta. Neki posao, skolu, vezu, pa cak i nesto svakodnevno tipa dijeta. Na pocetku udju u tu pricu sa puno entuzijazma, nade da ce biti bolje kao sto kazes. Taj entuzijazam ih gura napred i cini im se da imaju uspeha, da napreduju. Medjutim, vremenom, kako stvari krenu da stagniraju, oduzuju se, entuzijazam polako nestaje a apetiti rastu. Jer sto vise truda, vremena, volje ulozis u nesto, ocekujes da ces vise ostvariti, nisu ti dovoljni oni mali uspesi koji su ti davali nadu na pocetku. I onda cesto, u odsudnom trenutku, ljudi jednostavno odustanu.

E sad se ja pitam. Kako zadrzati entuzijazam, nadu da ce biti bolje, cak i kad nikakav spoljni faktor ne ukazuje na to? Kako se motivisati iznutra?
 
Iz mog iskustva: ako ne ide, batali ga odma. Nemoj da bacas svoj zivot na pogresnom mestu.

Ako te emocije ne vode, sta ti ostaje u tom radu? Dosada i umor. Beskrajno cekanje drugog autobusa, a drugi prolaze pored tebe u toplim automobilima... i vidis im osmehe na licu. Covece! Kreni peske i vidi gde ces stici.

Ja sam tako u trazenju krenula po svetu, onda nasla coveka, zatim dobila sam sina, a onda mi je sin rekao cime treba da se bavim. Njemu je bilo jasno... a ja
 
Prvo se zapitaj dal je ona zaista potrebna. Mozda jednostavno postoje drugi cilj, opet nama nevidljivi, kao sto to i obicno bude.

Mislim da entuzijazam u kapitalistickom drustvu je samo, nazalost, donosilac nevolje.
 
Prvo se zapitaj dal je ona zaista potrebna. Mozda jednostavno postoje drugi cilj, opet nama nevidljivi, kao sto to i obicno bude.

Mislim da entuzijazam u kapitalistickom drustvu je samo, nazalost, donosilac nevolje.

Pa ne znam, moguce ovo sto kazes za kapitalisticko drustvo i nevolje kad neko pokusa da iskoristi tvoj entuzijazam.

Ali opet, mislim da je za bilo kakav uspeh neophodno da postoji volja. Ne mozes se nadati uspehu ako nemas entuzijazma povodom onog u cemu zelis da uspes. Nije dovoljno da odradjujes stvari, potrebno je da uzivas, kao sto rece blogger with the cause. Moguce da postoje neki nevidljivi razlozi zbog kojih se desavaju neke stvari i da ti nevidljivi razlozi cesto dovedu do neceg mnogo lepseg od onog sto smo sami hteli, ali ne mozes samo da sedis i cekas da se to nesto desi. Svakom je potrebno da negde ulozi sebe, a kad vec ulazes sebe, moras da imas dozu entuzijazma, vere da ne ulazes sebe uzalud zato sto nemas pametnija posla dok cekas da se poklope svemirske kockice.
 
Pa ne znam, moguce ovo sto kazes za kapitalisticko drustvo i nevolje kad neko pokusa da iskoristi tvoj entuzijazam.

Ali opet, mislim da je za bilo kakav uspeh neophodno da postoji volja. Ne mozes se nadati uspehu ako nemas entuzijazma povodom onog u cemu zelis da uspes. Nije dovoljno da odradjujes stvari, potrebno je da uzivas, kao sto rece blogger with the cause. Moguce da postoje neki nevidljivi razlozi zbog kojih se desavaju neke stvari i da ti nevidljivi razlozi cesto dovedu do neceg mnogo lepseg od onog sto smo sami hteli, ali ne mozes samo da sedis i cekas da se to nesto desi. Svakom je potrebno da negde ulozi sebe, a kad vec ulazes sebe, moras da imas dozu entuzijazma, vere da ne ulazes sebe uzalud zato sto nemas pametnija posla dok cekas da se poklope svemirske kockice.

To ti je kao nada da ce dete dobiti igracku, ali roditelji nemaju para da kupe.

Nasi snovi i zelje nisu uvek i svugde ostvarivi, i nemojmo se zavaravati da samo treba verovati i desice se.

Ovo ti ne pricam knjiski. Iz iskustva ti govorim, doziveo sam to na sopstvenoj kozi. Razocarenje nekad moze biti veoma tezak i nesnosiv bol.
 
Kako povratiti izgubljeni entuzijazam?

Ja mislim da je entuzijazam kljuc uspeha na bilo kom planu. Medjutim, vremenom ako izostane rezultat proporcionalan ulozenom trudu, motivacija se polako gubi i entuzijazam nestaje. I mnogi na korak od uspeha jednostavno odustanu. Kao kad cekas dugo autobus, pa na kraju, kad odustanes i podjes peske, on prodje pored tebe. Ili batalis fakultet 2 ispita do diplome (znam puno ovakvih slucajeva)....

Pretpostavimo da nista od spolja ne moze da nas pogura napred (nikakav dogadjaj nije na vidiku da nas motivise, kraj je potpuno neizvestan). Kako, u takvim situacijama, zadrzati entuzijazam i motivaciju u sebi?

:ok:Dobar primer..ako su uvezli 20 godina stare autobuse iz rumunije..bugarske i grcke sta mozemo..da se klaj klaj u njima vozikamo i kasnimo za zivotom il rizikujemo glavom kroz zid i odemo preko
 
Kako povratiti izgubljeni entuzijazam?

Ja mislim da je entuzijazam kljuc uspeha na bilo kom planu. Medjutim, vremenom ako izostane rezultat proporcionalan ulozenom trudu, motivacija se polako gubi i entuzijazam nestaje. I mnogi na korak od uspeha jednostavno odustanu. Kao kad cekas dugo autobus, pa na kraju, kad odustanes i podjes peske, on prodje pored tebe. Ili batalis fakultet 2 ispita do diplome (znam puno ovakvih slucajeva)....

Pretpostavimo da nista od spolja ne moze da nas pogura napred (nikakav dogadjaj nije na vidiku da nas motivise, kraj je potpuno neizvestan). Kako, u takvim situacijama, zadrzati entuzijazam i motivaciju u sebi?

mogla bih doktorat napisati o tome...ali reći ću samo da je bitno:
ZNATI ŠTA ŽELIŠ I IĆI TAMO. NEMA ODUSTAJANJA DOK TAMO NE STIGNEŠ.
 
Pomisliti na budućnost, na svoj karakter, i na taj cilj.
Podsetiti sebe zašto se izgubili volju i entuzijazam uopšte, i onda popraviti grešku, vratiti se na put, ubediti sebe.
 
Kako povratiti izgubljeni entuzijazam?

Ja mislim da je entuzijazam kljuc uspeha na bilo kom planu. Medjutim, vremenom ako izostane rezultat proporcionalan ulozenom trudu, motivacija se polako gubi i entuzijazam nestaje. I mnogi na korak od uspeha jednostavno odustanu. Kao kad cekas dugo autobus, pa na kraju, kad odustanes i podjes peske, on prodje pored tebe. Ili batalis fakultet 2 ispita do diplome (znam puno ovakvih slucajeva)....

Pretpostavimo da nista od spolja ne moze da nas pogura napred (nikakav dogadjaj nije na vidiku da nas motivise, kraj je potpuno neizvestan). Kako, u takvim situacijama, zadrzati entuzijazam i motivaciju u sebi?

"Duboko veruj u ono sto želiš i zapamti: Izgubljeno je samo ono čega smo se odrekli...Najbolji samo opstaju, zato što nikada ne odustaju."
 
Ма какав ентузијазам... Ја сам увек више добијао идући линијом мањег отпора.
Кад год сам запео ко сивња, или се није догодило или је награда за труд изостала.
 

Back
Top