Plutarh
Gost
- Poruka
- 2.359
Primijetio sam da je usamljenost na internetu potpun bauk, da se nigdje, ama bas nigdje ne mogu naci pojedinci i pojedinice koji uzivaju u filozofskoj usamljenosti i dokolici, nego se tamo redovno mogu naci izbjeglice i emotivci koje je nesto najurilo iz njihove sredine i koji sada tamo came i pate.
Niko ne ide u usamljenost da se npr. "odmori od budala", nego zato sto se osjeca inferiorno, napusteno, nesposobno, osakaceno sudbinom i sta ja znam.
Ne mogu da vjerujem da cijela planeta nije mogla da okoti barem jednog covjeka koji je uspio da skupi nekoliko hiljada dolara, evra ili sta ja znam i koji sad sav sretan sto se moze vinuti u jos vise visine pomocu tudjeg znanja hita u svoju usamljenost, bilo izmedju cetiri zida ili na neku livadu i gdje god se moze na miru i u tisini citati i razmisljati. Zar nije citava planeta mogla da okoti jednu jedinu osobu koja umjesto da jurisa na kafice i u diskace ne moze odrezati sebi desetak godina sretne usamljenosti i samousavrsavanja, i dusevne i tjelesne?
Niko ne ide u usamljenost da se npr. "odmori od budala", nego zato sto se osjeca inferiorno, napusteno, nesposobno, osakaceno sudbinom i sta ja znam.
Ne mogu da vjerujem da cijela planeta nije mogla da okoti barem jednog covjeka koji je uspio da skupi nekoliko hiljada dolara, evra ili sta ja znam i koji sad sav sretan sto se moze vinuti u jos vise visine pomocu tudjeg znanja hita u svoju usamljenost, bilo izmedju cetiri zida ili na neku livadu i gdje god se moze na miru i u tisini citati i razmisljati. Zar nije citava planeta mogla da okoti jednu jedinu osobu koja umjesto da jurisa na kafice i u diskace ne moze odrezati sebi desetak godina sretne usamljenosti i samousavrsavanja, i dusevne i tjelesne?