Film Rane i Do koske (Kriminal devedesetih)

Haiter

Zainteresovan član
Poruka
121
11sh2t0.jpg
347iukx.jpg


Rane (1998)

Film je posvećen generacijama rođenim posle Tita. Baziran na istinitom događaju, film prati sudbinu dvojice dečaka, Pinkija i Švabe, koji odrastaju u Novom Beogradu, u periodu 1991-1996. Detinjstvo glavnih junaka determinisano je sankcijama, blizinom rata i kriminalizacijom čitavog društva, koji udruženi stvaraju sasvim nov sistem vrednosti.
Kao i mnogi njihovi vršnjaci, Pinki i Švaba već sa četrnaest godina ulaze u svet kriminala, prihvatajući vrednosti Srbije iz tog perioda, eks-komunističke zajednice u hiper-tranziciji, koja, zbog rata i sankcija, podseća na teatar apsurda. Idoli glavnih junaka su poznati beogradski kriminalci i TV šou „Puls asfalta“ koji takvu felu ljudi dovodi u goste i stvara od njih medijske zvezde. Pinki i Švaba maštaju da jednog dana gostuju u svojoj omiljenoj emisiji i trude se, zločinima, da to zasluže. Nakon što uspevaju u tome, njihov uspon u svetu kriminala se prekida međusobnim sukobom. Švaba ispaljuje pet metaka u Pinkija, nesvestan toga da svog najboljeg prijatelja ranjava u ista ona mesta u koja je Hrist ranjen dve hiljade godina ranije. Pinki uspeva da preživi i nakon izvesnog vremena beži iz bolnice, te poziva svog prijatelja na pomirenje. Pomirenje je više nego užasno-ranjeni dečak treba svom drugu, po nepisanom pravilu, da napravi pet potpuno istih rana kako bi se prijateljstvo obnovilo.

Do Koske (1996)

Radnja filma Do koske odvija se u Beogradu 1996. Film je u žanru drama u kriminalnim miljeu. Tema filma je sukob "stare garde" kojoj su usta puna poštenja i tobožnjih moralnih kodeksa, i sa druge strane, obezduhovljene rulje klinaca koja ne poseduje ni jedan apsolutni princip. Klinci su spremni da urade sve za cilj koji ne postoji.Vreme najvecih obracuna u podzemlju, film prikazuje rat izmedu stare garde beogradskog podzemlja, garde koja ima svoja pravila ponasanja i zivljenja, i novokomponovanih zestokih momaka koji ne postuju nicija pravila, vec samo imaju za cilj da budu najopasniji.

Filmovi koji su napravljeni u ono vreme i koji su otvoreno kritikovali tadasnje stanje i rezim.
 
Poslednja izmena:
11sh2t0.jpg
347iukx.jpg


Rane (1998)

Film je posvećen generacijama rođenim posle Tita. Baziran na istinitom događaju, film prati sudbinu dvojice dečaka, Pinkija i Švabe, koji odrastaju u Novom Beogradu, u periodu 1991-1996. Detinjstvo glavnih junaka determinisano je sankcijama, blizinom rata i kriminalizacijom čitavog društva, koji udruženi stvaraju sasvim nov sistem vrednosti.
Kao i mnogi njihovi vršnjaci, Pinki i Švaba već sa četrnaest godina ulaze u svet kriminala, prihvatajući vrednosti Srbije iz tog perioda, eks-komunističke zajednice u hiper-tranziciji, koja, zbog rata i sankcija, podseća na teatar apsurda. Idoli glavnih junaka su poznati beogradski kriminalci i TV šou „Puls asfalta“ koji takvu felu ljudi dovodi u goste i stvara od njih medijske zvezde. Pinki i Švaba maštaju da jednog dana gostuju u svojoj omiljenoj emisiji i trude se, zločinima, da to zasluže. Nakon što uspevaju u tome, njihov uspon u svetu kriminala se prekida međusobnim sukobom. Švaba ispaljuje pet metaka u Pinkija, nesvestan toga da svog najboljeg prijatelja ranjava u ista ona mesta u koja je Hrist ranjen dve hiljade godina ranije. Pinki uspeva da preživi i nakon izvesnog vremena beži iz bolnice, te poziva svog prijatelja na pomirenje. Pomirenje je više nego užasno-ranjeni dečak treba svom drugu, po nepisanom pravilu, da napravi pet potpuno istih rana kako bi se prijateljstvo obnovilo.

Do Koske (1996)

Radnja filma Do koske odvija se u Beogradu 1996. Film je u žanru drama u kriminalnim miljeu. Tema filma je sukob "stare garde" kojoj su usta puna poštenja i tobožnjih moralnih kodeksa, i sa druge strane, obezduhovljene rulje klinaca koja ne poseduje ni jedan apsolutni princip. Klinci su spremni da urade sve za cilj koji ne postoji.Vreme najvecih obracuna u podzemlju, film prikazuje rat izmedu stare garde beogradskog podzemlja, garde koja ima svoja pravila ponasanja i zivljenja, i novokomponovanih zestokih momaka koji ne postuju nicija pravila, vec samo imaju za cilj da budu najopasniji.

Filmovi koji su napravljeni u ono vreme i koji su otvoreno kritikovali tadasnje stanje i rezim.

Umetnost ne sme da bude zatrovana radikalnom jednostranoscu kao sto je slucaj u Ranama. Ona tada gubi potenciju postizanja univerzalnih estetskih i duhovnih vrednosti. Iako, svakako, rec je o solidnom filmu. Ali, niko i ne sumnja u cinjenicu da je Dragojevic vrhunski zanatlija, ali da i nije bas neki umetnik.

A Do koske je zaista lep pokusaj u, cini se, pravo vreme. Cak i ovaj prikaz koji si napisao, pokazuje koliko su ideja, pa i scenario, prilicno jasni u svom polazistu, ali krajnji proizvod takodje nije neka visoka umetnost. A da sudim o tome koliko je neko delo filmske umetnosti drustveno kriticno, (ne)korektno i slicno, ne volim, jer umetnost dozivljavam drugacije.

Na kraju, tvoj poslednji komentar upravo sadrzi sve ono sto film ne bi trebalo da postane po svojoj sustini. Zalosno je praviti film samo da bi se reflektovale ideje o drustvu (ili ne daj boze istim izazvane frustracije)...kao i u bilo kojoj drugoj umetnosti.
 
11sh2t0.jpg
347iukx.jpg


Rane (1998)

Film je posvećen generacijama rođenim posle Tita. Baziran na istinitom događaju, film prati sudbinu dvojice dečaka, Pinkija i Švabe, koji odrastaju u Novom Beogradu, u periodu 1991-1996. Detinjstvo glavnih junaka determinisano je sankcijama, blizinom rata i kriminalizacijom čitavog društva, koji udruženi stvaraju sasvim nov sistem vrednosti.
Kao i mnogi njihovi vršnjaci, Pinki i Švaba već sa četrnaest godina ulaze u svet kriminala, prihvatajući vrednosti Srbije iz tog perioda, eks-komunističke zajednice u hiper-tranziciji, koja, zbog rata i sankcija, podseća na teatar apsurda. Idoli glavnih junaka su poznati beogradski kriminalci i TV šou „Puls asfalta“ koji takvu felu ljudi dovodi u goste i stvara od njih medijske zvezde. Pinki i Švaba maštaju da jednog dana gostuju u svojoj omiljenoj emisiji i trude se, zločinima, da to zasluže. Nakon što uspevaju u tome, njihov uspon u svetu kriminala se prekida međusobnim sukobom. Švaba ispaljuje pet metaka u Pinkija, nesvestan toga da svog najboljeg prijatelja ranjava u ista ona mesta u koja je Hrist ranjen dve hiljade godina ranije. Pinki uspeva da preživi i nakon izvesnog vremena beži iz bolnice, te poziva svog prijatelja na pomirenje. Pomirenje je više nego užasno-ranjeni dečak treba svom drugu, po nepisanom pravilu, da napravi pet potpuno istih rana kako bi se prijateljstvo obnovilo.

Do Koske (1996)

Radnja filma Do koske odvija se u Beogradu 1996. Film je u žanru drama u kriminalnim miljeu. Tema filma je sukob "stare garde" kojoj su usta puna poštenja i tobožnjih moralnih kodeksa, i sa druge strane, obezduhovljene rulje klinaca koja ne poseduje ni jedan apsolutni princip. Klinci su spremni da urade sve za cilj koji ne postoji.Vreme najvecih obracuna u podzemlju, film prikazuje rat izmedu stare garde beogradskog podzemlja, garde koja ima svoja pravila ponasanja i zivljenja, i novokomponovanih zestokih momaka koji ne postuju nicija pravila, vec samo imaju za cilj da budu najopasniji.

Filmovi koji su napravljeni u ono vreme i koji su otvoreno kritikovali tadasnje stanje i rezim.

Pa moglo bi se reći filmovi, koji su najbolje opisali sliku Srbije iz devedesetih...
 
Pa moglo bi se reći filmovi, koji su najbolje opisali sliku Srbije iz devedesetih...

Један мали део Србије. Ја сам одрастао у то време и вршњак сам филмских Швабе и Пинкија и тај свет нисам ни осетио, сам сам знао да постоји.

Оба филма су претерана. Океј су, забавни су, али су претерани. Ране нису критика тог времена, него карикатура. Још она фора са оним Дијаболом... мислим, јееесте... штреберко који слуша Дисциплину кичме, пун комплекса и мамино пиле испаде мастермајнд који их је све порокао... :roll:

Да ли је још неко приметио да су Ране урађене на потпуно исти начин као и Лепа села? Мрачна садашњост у којој време тече споро и флешеви о томе шта је било претходних година и кад се временске линије сусретну, главни јунак умире са осмехом. Потпуно иста филмска фора, само другачија прича.
 
Један мали део Србије. Ја сам одрастао у то време и вршњак сам филмских Швабе и Пинкија и тај свет нисам ни осетио, сам сам знао да постоји.

Оба филма су претерана. Океј су, забавни су, али су претерани. Ране нису критика тог времена, него карикатура. Још она фора са оним Дијаболом... мислим, јееесте... штреберко који слуша Дисциплину кичме, пун комплекса и мамино пиле испаде мастермајнд који их је све порокао... :roll:

Да ли је још неко приметио да су Ране урађене на потпуно исти начин као и Лепа села? Мрачна садашњост у којој време тече споро и флешеви о томе шта је било претходних година и кад се временске линије сусретну, главни јунак умире са осмехом. Потпуно иста филмска фора, само другачија прича.

Kao sto sam napisao - Dragojevic je sa umetnickog stanovista odlican zanatlija, poznaje po dva-tri filmska fazona i sluzeci se njima ''pravi'' sve svoje filmove. Sa idejnog stanovista, Dragojevic spada u one ljude koji vide samo negativnu sliku svega sto umetnicki oblikuju, a najlakse je sa drustvom. A kao sto sam vec rekao, zalosno je kad se umetnost svede na drustvenu kritiku.
 
A kakvu pa umetnicku vrednost Rane treba da imaju?

Prati 2 klinca izgubljena u vremenu i prostoru koji ulaze u kriminal. Manje vise, bilo je takvih prica verovatno: tarzanke, upasivanje, sabanluk...

Dobro ono sa Dijabolom je stvarno mlatka, kao i ono preterano gudranje sa 15.

Steta sto su se mnogi klinci previse uziveli u film :D
 
Sta je Dragojevic hteo da postigne sa likom Dijabole? Po mom mislenju hteo je da prikaze da svi ti opasni i zestoki kriminalci najebu od jajara kao sto je Dijabola.Dakle sjebu ih oni od kojih se najmanje ocekuje i time pokazuje koliko su oni zapravo jadniji od nekog tamo Dijabole kome su se smejali i rugali.
 
Sta je Dragojevic hteo da postigne sa likom Dijabole? Po mom mislenju hteo je da prikaze da svi ti opasni i zestoki kriminalci najebu od jajara kao sto je Dijabola.Dakle sjebu ih oni od kojih se najmanje ocekuje i time pokazuje koliko su oni zapravo jadniji od nekog tamo Dijabole kome su se smejali i rugali.

Nit su ovi zestoki kriminalci, nit je on jajara - to su deca, koja su dobila nezgodne igracke u ruke i potpuno se otela kontroli.
Medjutim, u pravu si. Kad Dragojevic pravi film, onda sve izgleda kao iz holivudskih filmica - svi su toliko tipizirani i neautenticni....
 

Back
Top