"Biseri" poznatih mislilaca

Poruka
51.038
Nije malo značajnih ljudi koji su povremeno umeli da kažu i nešto sasvim neprimereno svojoj veličini. Jer, ako su i veliki (filozofi, umetnici), ne znači da su nepogrešivi. Do sada su, čini mi se, takvi "biseri" bili tabu. Naravno, na vama je da procenite da li su i koliko njihove misli neprimerene.
Temu sam, dakle, mogla nazvati i "Misli poznatih mislilaca koje vam se ne sviđaju".
(Tema is authorized by Čedina Zebra i ja, nakon naše diskusije u kafani na Filozofiji)*

To ne znači da ćemo se velikanima podsmevati; tema je zamišljena kao mesto na kome bismo beležili takve misli, i davali svoj sopstveni kritički sud o njima - tumačeći ih u kontekstu vremena i uslova u kojima su dotični živeli.


Pa da počnem ...
Recimo, moj omiljeni filozof, Šopenhauer, rekao je sledeće:
Osnovna greška ženskog karaktera jeste nedostatak osećanja pravičnosti.

Da li biste (i šta) zamerili ovoj Šopenhauerovoj misli?
 
Poslednja izmena:
Nije malo značajnih ljudi koji su povremeno umeli da kažu i nešto sasvim neprimereno svojoj veličini. Jer, ako su i veliki (filozofi, umetnici), ne znači da su nepogrešivi. Do sada su, čini mi se, takvi "biseri" bili tabu. Naravno, na vama je da procenite da li su i koliko njihove misli neprimerene.
Temu sam, dakle, mogla nazvati i "Misli poznatih mislilaca koje vam se ne sviđaju".
(Tema is authorized by Čedina Zebra i ja, nakon naše diskusije u kafani na Filozofiji)*

To ne znači da ćemo se velikanima podsmevati; tema je zamišljena kao mesto na kome bismo beležili takve misli, i davali svoj sopstveni kritički sud o njima - tumačeći ih u kontekstu vremena i uslova u kojima su dotični živeli.


Pa da počnem ...
Recimo, moj omiljeni filozof, Šopenhauer, rekao je sledeće:


Da li biste (i šta) zamerili ovoj Šopenhauerovoj misli?

Provereno tačno - ženska surevnjivost je naglašenija od muške.
Surevnjivost umanjuje osećanje pravičnosti neizostavno.
Žao mi je ,ali istini se ponekad mora pogledati u oči.
 
Taj citat je uzet iz Parerge i paralipomene 2 - O zenama. Iza te misli stoji Sopenhaurova filozofija gde se on poziva na svoj temelj morala -sazaljenje i gde izvodi zakljucak da su zene kada je taj temelj u pitanju prijemcivije nego muskarci, ali ne i kada je u pitanju pravicnost jer kako kaze Sopenhauer :

Ono sto je sadasnje, ocigledno, neposredno realno vrsi na njih izvestan pritisak protiv koga apstraktne misli , stalna nacela i utvrdjeni zakljucci i uopste obziri na proslost i buducnost , na ono sto je odsutno i udaljeno retko kada uspevaju. Prema tome one imaju ono sto je za vrlinu prvo i najglavnije, dok naprotiv oskudevaju na sekundarnim i vrlo vaznim uslovima za nju.

Ovo se svodi ustvari na to da se zene mnogo vise povode za sadasnjoscu, prvim utiskom i afektom, za svojim instiktima i intuicijom nego sto bi se vodile svojim umom. Poznat je izraz "zenska intuicija.
Ako to imamo u vidu onda je logican zakljucak da kao takve one ne mogu biti mnogo pouzdane kada je pravicnost u pitanju, jer se povode za sadasnjoscu i za prvim utiskom. Kada bi se tako sudilo imali bismo pune zatvore nevinih ljudi.

Takojde, veoma snazan Sopenhaurov argument jeste pozivanje na urodjenu zensku lukavost koja je nastala kao posledica njene manje snage ili kao vrsta prirodnih oruzja koje to nadomesta.

Jer kao sto je priroda obdarila lava kandzama i zubima, slona ocnjacima , vepra sillajtim zubima , bika rogovima tako je i zeni za odbranu i zastitu dala moc dvolicnosti, koja joj treba da zameni sve ono sto je priroda dala ljudima kao sto je telesna snaga i um"
citat Sopenhauer

Tako da ta izjava zapravo nije za ovu temu (filozofske zablude) , vec mnogo vise za moju temu Sopenhauer - O zenama.
 
Taj citat je uzet iz Parerge i paralipomene 2 - O zenama. Iza te misli stoji Sopenhaurova filozofija gde se on poziva na svoj temelj morala -sazaljenje i gde izvodi zakljucak da su zene kada je taj temelj u pitanju prijemcivije nego muskarci, ali ne i kada je u pitanju pravicnost jer kako kaze Sopenhauer :



Ovo se svodi ustvari na to da se zene mnogo vise povode za sadasnjoscu, prvim utiskom i afektom, za svojim instiktima i intuicijom nego sto bi se vodile svojim umom. Poznat je izraz "zenska intuicija.
Ako to imamo u vidu onda je logican zakljucak da kao takve one ne mogu biti mnogo pouzdane kada je pravicnost u pitanju, jer se povode za sadasnjoscu i za prvim utiskom. Kada bi se tako sudilo imali bismo pune zatvore nevinih ljudi.

Takojde, veoma snazan Sopenhaurov argument jeste pozivanje na urodjenu zensku lukavost koja je nastala kao posledica njene manje snage ili kao vrsta prirodnih oruzja koje to nadomesta.



Tako da ta izjava zapravo nije za ovu temu (filozofske zablude) , vec mnogo vise za moju temu Sopenhauer - O zenama.

Da li je moguće sagledati svet tudjim očima, čuti ga tudjim ušima, osetiti tudjim rukama?
 
Šta to beše surevnjivost?:rumenko:

Postoje četiri stepena čovekove socijalne duše:

-prvi, najniži stepen, gdje je duša prljavajeste PAKOST. Pakostan, zlurad čovjek raduje
se zlu drugog čoveka, pored toga što mu ne želi nikakvo dobro.

-drugi, viši stepen jeste ZAVIST; zavidljiv čovek želi da neko drugi nema neko dobro koje već ima;njemu je zlo kad vidi dobro i prednost kod drugoga.

-treći stepen je SUREVNJIVOST, surevnjiv čovek teži da i sam dostigne i ima ono što neko drugi već ima, ne zavideći mu na onome što ima.
To što ne zavidi ga ne sprečava da upotrebi svu lukavost i moć koju poseduje da bi do cilja došao,pa i kad to podrazumeva nepravednost.

- četvrti, najveći stepen jeste PLEMENITOST;plemenit čovek raduje se svakom dobru drugog čoveka, ne htijući ga za sebe, ne tražeći ništa za sebe; on čini sve da u dobru pomogne drugome,ne tražeći ni pomoći ni milosti, ni dobra od drugih
ljudi. To je najveća tačka čovekove socijalne duše,na kojoj se samo retke mogu držati.

Ovaj treći stepen je naglašeniji kod žena nego kod muškaraca,a kolega Oziman je to već i potkrepio citatima.
Inače,dobro veče želim kolegi koji uvek vrlo razložno iznese svoj sud :).
 
Inache, ja mrzim poslovicu:
Put do pakla je poplochan najboljim namerama"

Kakav idioTTluk, nekim ljudima zaista ne treba pomagati...

Tema za razmišljanje.
Pokušat ću jednom parafrazom reći moj stav o istinitosti ove tvrdnje,a parafrazirat ću čuvenu : "Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi "
Ne čini drugome ni ono što želiš da drugi čine tebi,jer vam možda ukusi nisu isti !!!
 
Dibidus se ne slažem sa teorijom po kojoj su žene manje pravične, zato što su
podložne afektima i zaključcima na osnovu prvog utiska ... kompenzuju nedostatak fizičke snage lukavošću ... Jednom rečju, zato što su žene.

Ako ćemo tako, onda analogijom možemo dobiti zaključak da su muškarci pravičniji zato što, recimo, nemaju izraženu intuiciju, poseduju veću fizičku snagu ali nisu lukavi.
Pa kada u sve to umešamo Ničeovu misao "Ne veruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti", onda dobijemo sledeće (pod uslovom da se Ničeova izreka odnosi na zaista pravedne ljude):
Pošto samo muškarci mogu biti pravični, onda samo oni i mogu da govore o svojoj pravednosti, što znači da – muškarcima ne treba verovati. :)
Zvuči nakaradno? :whistling:
Zvuči, naravno.

Meni se Šopenhauerova misao učinila vrlo seksističkom, jer pravičnost nije privilegija pola. Neke žene možda imaju naglašenu intuiciju (a da bismo baratali tim terminom, treba da znamo šta je cognitio sensitiva; to nije nikakva pomućena svest, niti feler koji zamagljuje objektivnost), neke žene podložne su afektu, neki muškarci su mu, bogami, još podložniji. Naglasak je na neke/neki. Jedna od osnovnih grešaka logike jeste generalizacija, koju je, na temi o zakonima i pogreškama u logičkoj argumentaciji lepo objasnila Modruna:
Врло честа логичка грешка иако се врло лако препознаје. Састоји се у томе што се на основу посматрања појединачног субјекта који има неку особину, та особина преноси и на целу групу која има неку другу заједничку црту са посматраним субјектом.

Što će reći: Milica nije Zorica, a Pera nije Žika. Nijedno ljudsko biće, ma koliko nas na nekog podsećalo, nije istovetno. Čak i pod uslovom da Milica ima razvijenu intuiciju, i da je lukava, to ne znači da nije pravična. Zorica može biti istovremeno lukava i pravična. S druge strane, Pera može biti vrlo inteligentan, ali ne i pravičan. Pa da se vratimo na početak: šta je, uopšte, pravičnost (po vama, a ne po Šopenhaueru)?
 
Inache, ja mrzim poslovicu:
Put do pakla je poplochan najboljim namerama"

Kakav idioTTluk, nekim ljudima zaista ne treba pomagati...

Ta misao je tako lepo stilski sročena da u meni uvek izazove sledeću sliku:
tamo negde je Pakao, do koga vodi putić (sličan putu od žute cigle u "Čarobnjaku iz Oza":lol:), a nesrećnik poskakuje po pločicama/cigli/kaldrmi, sve radujući se što će negde stići, nemajući pojma da put vodi baš tamo gde ne želi da ode.

Ova izreka je, izgleda, "teška" filozofija. Znamo mi šta njome hoće da se kaže: ponekad nam ciljevi nisu u skladu sa namerama (i obrnuto); ponekad je ono, što nam se čini dobrim, kontraproduktivno, tj. donosi pogubne rezultate - po nas, ili - još gore - po nekog drugog. (Da li je i "medveđa usluga" izraz u skladu sa ovom mišlju?)
U suštini, ako su namere zaista dobre, one same po sebi ne vode u pakao. Ali po ovoj izreci ispada da su sve naše dobre namere u startu rizične. A ako su usmerene ka nekom drugom, onda od njih odmah treba odustati, da ne bi, nehotice, dovele do nekog kraha koji po svojoj težini zavređuje da se nađemo u paklu (fig.). Ili je ta misao, jednostavno, poruka da budemo mnogo obazrivi rukujući svojim namerama.
Vredi diskusije.
 
Ta misao je tako lepo stilski sročena da u meni uvek izazove sledeću sliku:
tamo negde je Pakao, do koga vodi putić (sličan putu od žute cigle u "Čarobnjaku iz Oza":lol:), a nesrećnik poskakuje po pločicama/cigli/kaldrmi, sve radujući se što će negde stići, nemajući pojma da put vodi baš tamo gde ne želi da ode.

Ova izreka je, izgleda, "teška" filozofija. Znamo mi šta njome hoće da se kaže: ponekad nam ciljevi nisu u skladu sa namerama (i obrnuto); ponekad je ono, što nam se čini dobrim, kontraproduktivno, tj. donosi pogubne rezultate - po nas, ili - još gore - po nekog drugog. (Da li je i "medveđa usluga" izraz u skladu sa ovom mišlju?)
U suštini, ako su namere zaista dobre, one same po sebi ne vode u pakao. Ali po ovoj izreci ispada da su sve naše dobre namere u startu rizične. A ako su usmerene ka nekom drugom, onda od njih odmah treba odustati, da ne bi, nehotice, dovele do nekog kraha koji po svojoj težini zavređuje da se nađemo u paklu (fig.). Ili je ta misao, jednostavno, poruka da budemo mnogo obazrivi rukujući svojim namerama.
Vredi diskusije.

Ne znam da li je neko čitao Marka Šelića (poznatijeg kao Marčelo) i njegovu knjigu Zajedno sami? Čitao sam je pre par godina, a jedan deo je na mene ostavio poseban utisak. Oko desetak ljudi se nalaze u nekom autobusu, koji predstavlja alegoriju za prelazak sa ovog na onaj svet. Svi su vodili različite živote, među njima su se našli sveštenik, prostituka, običan radnik, i još neki likovi kojih sada ne mogu da se setim.
I tako, dok se oni voze i strahuju šta će se desiti sa njima, svašta nešto se dešava, a u jednom trenutku u autobus ulazi dete, nalik na anđela (kako ga je sveštenik odmah proglasio), svi su gledali u čudu, a sveštenik je počeo da ga grli i ljubi. U jednom trenutku, autobus se zaustavio, u sveopštoj zbrci, sveštenik hvata anđela za ruku i zahteva da ga ovaj odvede do Boga, bez obzira na ostale. Njih dvojica izlaze, a u jednom trenutku to stvorenje po prvi put progovara i kaže ovako nešto Kako možeš biti siguran da sam anđeo, a ne onaj drugi, i tu se sveštenikova priča završava, a autor nas ostavlja u dubokom razmišljanju.
 
@ Borac..Čini mi se da je originalna verzija te misli: "I put do pakla popločan je najboljim namerama"
..a to umnogome menja smisao..
Isti put može da vodi i do "raja" ali ostaje akcenat na "najboljim namerama"..pa se može postaviti
pitanje: da li postoji univerzalna, za sve ljude prihvatljiva dobra namera ili i to spada u subjektivno
rasudjivanje?
Naravno, spada u subjektivno rasudjivanje, pa ono što je meni dobro ne znači da će i drugom doneti dobro
bez obzira da li je u samoj svojoj osnovi moje dobro zaista dobro...

Rekle smo istu stvar, na različite načine...:D

Što me podseti na misao: Ništa nije samo po sebi ni dobro, ni loše, zavisi samo šta o njemu mislimo...
 
Poslednja izmena:
Muškarci se ne žene toliko iz ljubavi i fizičke potrebe, koliko iz crne dosde, ne zato da s nekim podele zadovoljstvo i sreću, koje se nerado dele, nego da podele dosadu. :roll:
Jovan Dučić

Najveća je nesreća kad čovek mora staviti na probu svoje prijatelje.Treba imati snage i ne tražiti ih baš onda kada nam najvećma trebaju.
Jovan Dučić
-a mislim, šta će nam onda prijatelji :roll:
 
Eto sta se desava kad das prst....

Steta, treba naci meru izmedju analize izreke ili uopste ne analizirati izreke, vec onaj koji je napise nek napise zbog cega mu se ne dopada i kvit...
Ovako je tema prepuna danasnjih stereotipa i blokada i morona (oni koji ne znaju da ne znaju), a steta.
Ideja o vasim pogledima na misli velikih sa kojima se ne slazete ili mislite da su glupe je toliko dobra i sa velikim potencijalom , pa je steta da se ovako razvodnjava...
 
Dibidus se ne slažem sa teorijom po kojoj su žene manje pravične, zato što su
podložne afektima i zaključcima na osnovu prvog utiska ... kompenzuju nedostatak fizičke snage lukavošću ... Jednom rečju, zato što su žene.

Gledaj to ovako. Sta je pravicnost? Pravicnost je negativan pojam koji oznacava odsustvo nepravicnosti, a sam za sebe ne znaci nista... . Nepravicnost ili atakovanje na tudju volju, tudje telo..tudju imovinu jeste pozitivan nazovimo "zakon" prirode.
Znaci priroda nije pravicna. U prirodi vlada ultimativni egoizam. Borba za samodrzanje individue i njenog potomstva .. tako sto ce jedinka atakovati na tudju volju, tudje telo i tudju imovinu...sto i cini nepravicnost.
Kada god recimo sednemo za sto mi vrsimo nepravdu jer koristimo rezultalte tudje volje... to je priroda. Da bismo ziveli moramo biti nepravicni prema nekome.

Teoriju prava sam veoma dobro objasnio na ovoj temi:
Mac boginje Jusitcije - Teorija prava.
http://forum.krstarica.com/threads/319247&highlight=justicije


Iz ovoga sledi da sto smo blizi prirodi to smo nepravicniji.. Sto se vise udaljavamo od prirode to smo pravicniji ili to cemo se vise uzdrzavati da atakujemo i povredjujemo granice tudje volje. A sta nas moze odvojiti od nize prirode i sta nas drugo cini ljudima nego um.? Sada dolazimo do Sopenhauera.
Zene su podloznije svojim instiktima i svojim nagonima i njihov um ima vecu prepreku da savlada..o tome se radi.
Takodje, ta urodjena lukavost se namece. Sta je lukav covek nego nepravican covek koji zeli da prevede nekoga zednog preko vode.

ps. U pravu si sto se tice generalizacije. Niko ovde ne generalizuje. Govorimo o uopstenim tendencijama a naravno da ima izuzetaka.
 
нема везе с темом, надовезујем се на коментаре.

десет пута више жена међу судијама у палати правде.

пут до пакла... свако увек ради најбоље што зна и може а резултат је такав какав је јер немамо среће. зато и нема савршеног где је сујета, его.

вероватно неко види спам и провокацију у овом, здраво лб бзпж...
 
Muškarci se ne žene toliko iz ljubavi i fizičke potrebe, koliko iz crne dosde, ne zato da s nekim podele zadovoljstvo i sreću, koje se nerado dele, nego da podele dosadu. :roll:
Jovan Dučić

Najveća je nesreća kad čovek mora staviti na probu svoje prijatelje.Treba imati snage i ne tražiti ih baš onda kada nam najvećma trebaju.
Jovan Dučić
-a mislim, šta će nam onda prijatelji :roll:

мож бити да пријатељ не чека да га тражиш, али ниси знала да други очекују нешто од тебе...
 
Osnovna greška ženskog karaktera jeste nedostatak osećanja pravičnosti.

Baš se pitam koliko je "korpica"dobio dok nije izgovorio ovu boraniju of rečenice.
Ovakvo nešto može da izgovori samo neko ko je ogorčeno razočaran no postavlja se pitanje pitanje čijom krivnjom
što opet povlači pitanje objektivnosti.

Obzirom da je čovek upotrebio množinu sam je sebe diskvalifikovao kao nevinašce.
 
Poslednja izmena:

Back
Top