Srbistika

Bosančica je srpski brzopis

Između Makedonije i Slovenije postoji jedan lingvistički književni jezik i četiri politička
Rada Stijović


U Gracu sarađujete na projektu „Razlike između bosanskog/bošnjačkog, hrvatskog i srpskog jezika”. U kojim prilikama se one svesno brišu a u kojim naglašavaju preko mere?
Kod nas se te razlike niti brišu niti naglašavaju. Srpski lingvisti stoje na stanovištu na kojem su stajali i ranije – između Makedonije i Slovenije postoji jedan lingvistički književni jezik i četiri politička. Razlika među književnim jezicima zapravo i nema, bar ne onih koje bi govorile da su to posebni jezici. One su, mahom, leksičke prirode i ponešto fonetske: Srbi kažu duvan i hemija, Hrvati duhan i kemija, Bošnjaci uvode glas h i tamo gde mu etimološki nije mesto – hudovica i hrđa. Ima nešto razlika u tvorbi reči, morfologiji i sintaksi, ali nijedna od njih nije sistemskog karaktera da bi potvrdila tezu o posebnim jezicima. Razlike su, međutim, svesno pravljene na drugim stranama iz političkih razloga jer je srpski jezik pomogao Hrvatima da integrišu sve katolike u jednu naciju, a kasnije potenciranje razlika je trebalo da ih odvoji od Srba i dokaže posebnost njihovog jezika. O posebnosti naravno ne može biti ni govora. Dovoljno je uzeti prve priručnike koje su Hrvati napravili posle odluke njihovog Sabora o prihvatanju Vukovog dijalekta za osnovicu književnog jezika (Maretićevu gramatiku, pravopis Ivana Broza i Broz-Ivekovićev rečnik), pa to videti. U njima jasno stoji da su dela napisana na osnovu srpskih izvora: Vukovih i Daničićevih sabranih dela, zatim dela Milana Đ. Milićevića, Šapčanina, Ljubibratića i svega nekoliko Hrvata.

Mrkalj:

Bosančica je srpski brzopis

Između Makedonije i Slovenije postoji jedan lingvistički književni jezik i četiri politička

Rada Stijović


U Gracu sarađujete na projektu „Razlike između bosanskog/bošnjačkog, hrvatskog i srpskog jezika”. U kojim prilikama se one svesno brišu a u kojim naglašavaju preko mere?
Kod nas se te razlike niti brišu niti naglašavaju. Srpski lingvisti stoje na stanovištu na kojem su stajali i ranije – između Makedonije i Slovenije postoji jedan lingvistički književni jezik i četiri politička. Razlika među književnim jezicima zapravo i nema, bar ne onih koje bi govorile da su to posebni jezici. One su, mahom, leksičke prirode i ponešto fonetske: Srbi kažu duvan i hemija, Hrvati duhan i kemija, Bošnjaci uvode glas h i tamo gde mu etimološki nije mesto – hudovica i hrđa. Ima nešto razlika u tvorbi reči, morfologiji i sintaksi, ali nijedna od njih nije sistemskog karaktera da bi potvrdila tezu o posebnim jezicima. Razlike su, međutim, svesno pravljene na drugim stranama iz političkih razloga jer je srpski jezik pomogao Hrvatima da integrišu sve katolike u jednu naciju, a kasnije potenciranje razlika je trebalo da ih odvoji od Srba i dokaže posebnost njihovog jezika. O posebnosti naravno ne može biti ni govora. Dovoljno je uzeti prve priručnike koje su Hrvati napravili posle odluke njihovog Sabora o prihvatanju Vukovog dijalekta za osnovicu književnog jezika (Maretićevu gramatiku, pravopis Ivana Broza i Broz-Ivekovićev rečnik), pa to videti. U njima jasno stoji da su dela napisana na osnovu srpskih izvora: Vukovih i Daničićevih sabranih dela, zatim dela Milana Đ. Milićevića, Šapčanina, Ljubibratića i svega nekoliko Hrvata.

Kliknite za proširenje...

Aha, to je odavdje: http://www.kursevi.com/vesti/Bosancica-je-srpski-brzopis/13910

Urvan Hroboatos:

Aha, to je odavdje: http://www.kursevi.com/vesti/Bosancica-je-srpski-brzopis/13910

Kliknite za proširenje...

Odaklje?

Mrkalj:

Odaklje?

Kliknite za proširenje...

Malo se pomjeo.

Urvan Hroboatos:

Aha...

Hrvoje Hrvatin
(2011-08-14 21:43:33)
Gospođa Stijović je doista svašta napričala. Ne ću se osvrtati na njezine teze o bosančici (koje nemaju uporišta u filologiji), nego samo ukratko na tvrdnji da su "Hrvati uzeli Vukov dijalekt odlukom Sabora". 1) nije bilo nikakve odluke Hrvatskoga sabora, nego je odjel vlade za školstvo odlučio da u porabi bude pretežno fonemski, a ne moronemski pravopis kao do onda, 2) Vukov "dijalekt" ne postoji, 3) hrvatski jezik, do približavanja srpskom krajem 19. st., bio je razvijen standardni jezik štokavsko-jekavske fizionomije, izgrađen u rječnicima i gramatikama Bartola Kašića (1604.), Jakova Mikalje (1649.),..., Ivana Mažuranića (1846.), Bogoslava Šuleka (1860., 1873.). Tim su jezičnim tipom napisana djela Šenoe, Ante Kovačića, Kumičića, Vraza, Mažuranića, Tadije Smičiklasa,..3) u odnosu na taj jezični tip, u spomenutim djelima je napravljen pomak prema karadžićevskom tipu jezika u svega dvije točke: izjednačeni su padeži u množini (D,L, I) i uveden fonemski pravopis (ali ne Vukov, iako njemu sličan). Sve to Hrvati su imali i u 16. stoljeću- i pretežno fonemski pravopis, i izjednačene padeže (v. djela Zlatarića iz 1597. i dr.). Dakle-ako školovana osoba širi takve nebuloze, što se tek može očekivati od polupismenih ...

Kliknite za proširenje...

Ne sećam se više gde si drvio o uzajamnosti engleskih (američkih i britanskih) udžbenika, pa evo ti nešto na tu temu:

Standard German in Austria
A street sign in Vienna, "Fußgeher" is normally replaced with "Fußgänger" (in English "Pedestrian") in Germany.

With German being a pluricentric language, Austrian dialects should not be confused with the variety of Standard German spoken by most Austrians, which is distinct from that of Germany or Switzerland. Distinctions in vocabulary persist, for example, in culinary terms, where communication with Germans is frequently difficult, and administrative and legal language, which is due to Austria's exclusion from the development of a German nation-state in the late 19th century and its manifold particular traditions. A comprehensive collection of Austrian-German legal, administrative and economic terms is offered in: Markhardt, Heidemarie: Wörterbuch der österreichischen Rechts-, Wirtschafts- und Verwaltungsterminologie (Peter Lang, 2006).

Former Standard (spoken)

The "Former Standard," used for about 300 years or more in speech in refined language, was the "Schönbrunner Deutsch", a Sociolect spoken by the imperial Habsburg Family and the nobility of Austria-Hungary. It differs from other dialects in vocabulary and pronunciation: it appears to be spoken through the nose a little, and could be compared to the Queen's English. This was not a standard in a modern sense – it was the standard "upper class" way of speaking. Here are some examples:

* "Crown Prince" Otto von Habsburg
Special forms in written language

For many years, Austria had a special form of the language for official government documents. This form is known as: "Österreichische Kanzleisprache" or "Austrian chancellery language" in English. It is a very traditional form of the language, probably derived from Middle Ages Deeds documents, and has a very complicated structure and vocabulary which is generally reserved only for such documents. For most speakers (even native speakers), this form of the language is generally difficult to understand, as it contains many highly specialised terms for diplomatic, internal, official, and military matters. There are no regional variations, because this special written form has mainly been used by a government that has now for centuries been based in Vienna. "Österreichische Kanzleisprache" is now used less and less, thanks to various administrative reforms which have led to there being fewer of the classic civil servants, the Beamter. As a result, Standard German is replacing it in government and administrative texts.

European Union
When Austria became a member of the European Union, the Austrian variety of the German language — limited to 23 agricultural terms — was “protected” in Protocol No 10, regarding the use of specific Austrian terms of the German language in the framework of the European Union, which forms part of the Austrian EU accession treaty.[1] Austrian German is the only variety of a pluricentric language recognized under international law / EU primary law. All facts concerning “Protocol no. 10” are documented in Markhardt, Heidemarie: “Das österreichische Deutsch im Rahmen der EU,” Peter Lang, 2005.

Grammar
Verbs

In Austria, as in the German-speaking parts of Switzerland and in southern Germany, verbs that express a state tend to use sein as the auxiliary verb in the perfect, as well as verbs of movement. Verbs which fall into this category include sitzen (to sit), liegen (to lie) and, in parts of Carinthia, schlafen (to sleep). Therefore the perfect of these verbs would be ich bin gesessen, ich bin gelegen and ich bin geschlafen respectively (note: ich bin geschlafen is a very rare form, usually you will hear ich habe geschlafen; but ich bin eingeschlafen [I fell asleep] is quite normal). In the variant of German that is spoken in Germany, the words stehen (to stand) and gestehen (to confess) are identical in the present perfect: habe gestanden. The Austrian variant avoids this potential ambiguity (bin gestanden from stehen, habe gestanden from gestehen).

Also, the preterite (simple past) is very rarely used in Austria, especially in the spoken language, except for some modal verbs (ich sollte, ich wollte).

Vocabulary
There are many official terms that differ in Austrian German from their usage in most parts of Germany. These include
Jänner (January) rather than Januar,
heuer (this year) rather than dieses Jahr,
Kasten (wardrobe) instead of Schrank,
Sessel (chair) instead of Stuhl,
Stiege (stairs) instead of Treppe,
Rauchfang (chimney) instead of Schornstein,
Vorzimmer (hall[way]) instead of Diele,

many administrative, legal and political terms –
and a whole series of foods and vegetables such as:
Erdäpfel (potatoes) German Kartoffeln (but Dutch Aardappel),
Schlagobers (whipped cream) German Schlagsahne,
Faschiertes (ground beef) German Hackfleisch,
Fisolen (green beans) German Gartenbohne (but Czech fazole and Italian fagioli),
Karfiol (cauliflower) German Blumenkohl (but Italian cavolfiore),
Kohlsprossen (Brussels sprouts) German Rosenkohl,
Marillen (apricots) German Aprikosen,
Paradeiser (tomatoes) German Tomaten,
Palatschinken (pancakes) German Pfannkuchen (but Czech palačinky),
Topfen (a semi-sweet cottage cheese) German Quark,
Kren (horseradish) German Meerrettich (but Czech křen).[2]

Austrians, in particular, will say "Grüß Gott" (literally "greet God!", meaning "May God bless you") when greeting someone, rather than the "Guten Tag" ("Good day")...

PS. Neko ko tako često istrajava na etnonimiji svojih nickova, trabalo bi da se malo zabrine...

TijanaMP:

Možemo li svrstati makedonski jezik u jedan dijalekt srpskoga jezika ili ga mozemo videti kao vezu između bugarskog i srpskog jezika?

Kliknite za proširenje...

Nemoguće je odgovoriti sa da ili ne. To je deo priče iz epohe Titove Jugoslavije u kojoj se bestidno forsiralo načelo "slaba Srbija - jaka Jugoslavija".

Moramo razlikovati pojmove 1) standardni jezik i 2) dijalekat. Srpski policentrični standardni jezik sa sve četiri svoje lokalno-političke varijante ima za osnovu istočnohercegovački dijalekat srpskog jezika.

Makedonski standardni jezik stvoren je oko 1950-te kao naddijalektalan, bez dijalekatske osnove, kao potpuno nova mešavina dijalekata koji se mogu, ali i ne moraju smatrati dijalektima na prelazu iz srpskog u bugarski jezik. Kada je stvoren makedonski književni jezik sredinom XX. veka, tada niko živ u NR Makedoniji nije tako govorio i svi su morali da ga uče. Za taj arteficijalni amalgam ciljano su birane osobine govora i dijalekata koji su što više udaljeni od današnjih srpskih južnih dijalekata, odnosno od srpskog standardnog jezika, kako bi se novi makedonski standardni jezik što više razlikovao od srpskog jezika, bio što manje razumljiv Srbima, odnosno da bi se po svaku cenu sprečilo eventualno kulturno ujedinjenje Makedonaca sa Srbima.

Treba napomenuti da je kroz istoriju Makedonija bila poznata i kao Južna Srbija, te da su Skoplje i Prilep bili prestoni gradovi srpske srednjovekovne države.

Uzgred, kad je reč o principu "slaba Srbija - jaka Jugoslavija", treba dodati da smo mi Srbi jedan infantilan narod koji je, između ostalih kosmičkih gluposti, 60 godina (najduže od svih Jugoslovena) kao zlu mantru na melodiju poljske himne pevao hrvatsku himnu, ponešto izmenjenog teksta:

Pjesmarica: Zbirka najpoznatijih i rado pjevanih hrvatski pjesamah. (Von Kirinski ?) (Liederbuch. Sammlung der bekanntesten kroatischen Lieder.)
http://books.google.com/books/about/Pjesmarica.html?id=52MAAAAAcAAJ
A. Jakić, 1865




Pa ti sad budi moderna... ako možeš.

Pricaju dva Dalmatinca:
"Jel si kupija kola?
Jesan.
Koja?
Nisan?
A nisi?
Ma jesan.
Pa koja?
Nisan?
Nisi?....."

Mene zanima zašto Hrvati koji su toliki jezički puritanci svoju nauku o jeziku krstiše Kroatistika?

Zar ne bi trebalo Hrvatistika? Croat je strani naziv.

Mrkalj:

Uzgred, kad je rěč o principu "slaba Srbija - jaka Jugoslavija", trěba dodati da smo mi Srbi jedan infantilan narod koji je, između ostalih kosmičkih gluposti, 60 godina (najduže od svih Jugoslověna) kao zlu mantru na melodiju poljske himne pěvao hrvatsku himnu, poněšto izměnjenog teksta:

Pjesmarica: Zbirka najpoznatijih i rado pjevanih hrvatski pjesamah. (Von Kirinski ?) (Liederbuch. Sammlung der bekanntesten kroatischen Lieder.)
http://books.google.com/books/about/Pjesmarica.html?id=52MAAAAAcAAJ
A. Jakić, 1865

Spojler

Pa ti sad budi moderna... ako možeš.

Kliknite za proširenje...

Odlična i veoma bitna tema, koju rado čitam.

Nego, mala ispravka

Tekst je delo slovačkog pesnika Same Tomašika (Samuel Tomášik), koji je nadahnut stanjem poljskog jezika u Pragu 1834. godine napisao "Hej, Slováci".

Prvi prevod kod nas je onaj Dragutina Rakovaca "Hej Iliri".


U originalu:

Znam Akay. Možda si stekao utisak, ali nisam rekao da su pesmu smislili Hrvati. Poenta je u tome da smo pevali himnu, koja je reciklirana hrvatska nacionalna budnica - na upravo taj, gotovo nedirnut hrvatski (adaptirani) tekst.




Loša karma, ja ti kažem.

Mrkalj:

Znam Akay. Možda si stekao utisak, ali nisam rekao da su pesmu smislili Hrvati. Poenta je u tome da smo pevali himnu, koja je reciklirana hrvatska nacionalna budnica - na upravo taj, gotovo nedirnut hrvatski (adaptirani) tekst.

Spojler

Loša karma, ja ti kažem.

Kliknite za proširenje...

Na kraju se ipak ispostavilo da je zbilja loša karma... Nego, o srbistici.

Title Libro od mnozijeh razloga: dubrovački ćirilski zbornik od g. 1520

Publisher Srpska kraljevska akademija, 1926

Srpski Molitvenik od g. 1512

Iako je naveden u dva bibliografska izdanja 1907. godine, za dubrovački "Molitvenik", tiskan ćirilicom godine 1512. u Veneciji, kod nas se doznalo 1932. godine. Tada je M. Roques, profesor na pariškom sveučilištu, objavio temeljit opis "Molitvenika": "Deux livres d'heures du XVIe siécle en cyrillique bosniaque", Revue des études slaves, XII., 1932., 49-69. Zapravo Roques je opisao u to vrijeme jedini poznati primjerak, kojemu je dodano Petnaest molitava sv. Brigite (Pariz, Bibliotheque Nationale, Réserve B 50009). Čim je Roques objavio opis, Milan Rešetar je predložio Srpskoj kraljevskoj akademiji da "Molitvenik" ponovo objavi. Prijedlog je obrazložio tvrdnjom da je to najstarija čisto srpska knjiga štampana ćirilicom, da je knjiga srpska i po jeziku i da se od nje očuvao samo jedan jedini primjerak, i to u tuđini. Srpska akademija smjesta je prihvatila Rešetarov prijedlog i "nije žalila troška da dobavi fotografsku reprodukciju cijele knjige", po kojoj je Rešetar priredio novo kritičko izdanje teksta, a objavila ga je 1938. Srpska kraljevska akademija u nizu Posebnih izdanja (knj. CXXII., "Filozofski i filološki spisi", knj. 32). Iste je godine (1938) Srpska akademija objavila Rešetarovu opširnu raspravu o jeziku "Molitvenika" ("Jezik srpskoga Molitvenika od g. 1512.", Glas Srpske kraljevske akademije, CLXXVI., Drugi razred 90, 173-238). Danas se zna za još dva primjerka dubrovačkoga tiskanog "Molitvenika" iz godine 1512. (bez dodanih Petnaest molitava sv. Brigite). Jedan se primjerak čuva u Oxfordu u knjižnici koledža All Souls, a drugi u Washingtonu u Mullen Library University of America. U incipitu knjiga se naziva "Ofičje: U ovom ofičju svi mieseci ; Ofičüje od blažene gospođe ; Ofičüje odü svetoga karüsta". Što se pak jezika tiče, sam Rešetar kaže da je "Molitvenik" dubrovačko štokavsko-jekavski spomenik unatoč tomu što se u njemu nalaze tragovi "(dalmatinske) čakavsko-ikavske redakcije iz koje je potekao".

Rešetar, Milan. 1898. Primorski lekcionari XV. vijeka. RAD JAZU, 134, 80—160; Rad JAZU, 136, 97—199, Zagreb : JAZU.

Rešetar, Milan. 1938a. Srpski Molitvenik od g. 1512., u: Rešetar, Milan i Đaneli, Ćiro : Dva dubrovačka jezična spomenika iz XVI vijeka. Posebna izdanja SKA, CXXII, Filosofski i filološki spisi, 32, Beograd : SKA.

Rešetar, Milan. 1938b. Jezik srpskoga Molitvenika od g. 1512. Glas Srpske kraljevske akademije, 176, Drugi razred, 90, Beograd : SKA.

Rešetar, Milan. 1951. Najstariji dubrovački govor. Glas Srpske akademije nauka, CCI, Odeljenje literature i jezika, Nova serija 1, Beograd : SAN.

Rešetar, Milan. 1952. Najstarija dubrovačka proza. Posebna izdanja SAN, CXCII, Odeljenje literature i jezika, 4, Beograd : SAN.

Na samom srpskom Molitveniku iz 1512. godine stoji da je ispisan „srpskim pismom i jezikom“, (Aleksandar Milanović, „Kratka istorija srpskog književnog jezika“, Beograd 2004. ISBN 86-17-11104-6)

http://www.rastko.rs/rastko-du/istorija/jmitrovic/1992/jmitrovic-dubrovnik_l.html

Da dokaže postojanost tradicije donete iz bliskog hercegovačkog zaleđa na prostor Dubrovačke Republike, Rešetar se obratio i knjizi štampanoj ćirilicom, namenjenoj srpskoj dubrovačkoj sredini. Prvo se zaustavio na poznatom ćirilskom Molitveniku iz 1512. štampanom "srpskim pismom i jezikom". [69, 137] Njega je štampao u Mlecima Franja Ratkov[ić] Micalović, u štampariji Ruskonija, upravo kao prevod sa čakavskog teksta. Sem retkih izuzetaka tekst je prenet u štokavsku ijekavštinu, a to je još jedan dokaz o štokavskom govoru Dubrovčana. Zatim nas je Rešetar bliže obavestio o trima knjigama na narodnom jeziku s kraja XVI veka. Jedna je Način kako se ima govoriti misa, ćirilicom štampana u Rimu 1592. Druge dve su Nauk karstianski – jedna ćirilicom a druga latinicom štampane u Mlecima 1583. Na obema knjigama piše da su prevedene "u jezik dubrovački". Po jeziku su obe knjige iste, a to je posebno važno; ovim se dokazuje da i grad Dubrovnik i njegova sela govore istim jezikom i da doseljenici sa okolnih brda slobodno upotrebljavaju ćirilicu uz svoje sveštenike zvane "ćirilice". [167, 169] Isti sud o jeziku Dubrovčana u ovom ćiriličnom i latiničnom Nauku karstianskom Rešetar donosi i u raspravi o jeziku Marina Držića: "Taj dubrovački narodni govor, koji se najviše čuje u komediji, govor je dubrovačkih građana, pa je vrlo važno da uz Držića i dubrovačka vlastela (plemići) govore sasvim isto kao i ostali građani (pučani)." [146, 75] Ličnost Kučivrat u Držićevom Arkulinu, čak i dalje stare vere, slobodno se kune svojim svetim Savom. (O ovoj tradiciji svetoga Save u Dubrovniku biće još reči kad se budemo zaustavili na stihovima Antuna Sasina.) Uz ove molitvenike dodajmo i onaj poznati ćirilski molitvenik štampan u Beogradu 1567. kao prevod sa čakavsko-kajkavskog latiničnog na štokavski dubrovački govor. [69, 138]


69. Ivić, Pavle – Srpski narod i njegov jezik, Beograd 1971.

136/7. Nodilo, Natko – "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka", Rad JAZU, 1883, sv. 65, str. 92-128.

138. Obad, Stijepo – "Stanovništvo Dubrovnika u doba pada Republike", Beritićev zbornik, Dubrovnik 1960, str. 241-256.

167. Rešetar, Milan – "Jezik srpskog Molitvenika od g. 1512", Glas SKA, 1938, sv. 176, str. 171-240.

168. Rešetar, Milan – "Libro od mnozijeh razloga. Dubrovački ćirilski zbornik od g. 1520", Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, sv. 15, Sremski Karlovci [Beograd] 1926.

169. Rešetar, Milan – "Najstariji dubrovački govor", Glas SAN, 1951, sv. 201, str. 1-48.

Mrkalj:

Ne sěćam se više gdě si drvio o uzajamnosti engleskih (američkih i britanskih) udžbenika, pa evo ti nešto na tu temu:

Standard German in Austria
A street sign in Vienna, "Fußgeher" is normally replaced with "Fußgänger" (in English "Pedestrian") in Germany.

With German being a pluricentric language, Austrian dialects should not be confused with the variety of Standard German spoken by most Austrians, which is distinct from that of Germany or Switzerland. Distinctions in vocabulary persist, for example, in culinary terms, where communication with Germans is frequently difficult, and administrative and legal language, which is due to Austria's exclusion from the development of a German nation-state in the late 19th century and its manifold particular traditions. A comprehensive collection of Austrian-German legal, administrative and economic terms is offered in: Markhardt, Heidemarie: Wörterbuch der österreichischen Rechts-, Wirtschafts- und Verwaltungsterminologie (Peter Lang, 2006).

Former Standard (spoken)

The "Former Standard," used for about 300 years or more in speech in refined language, was the "Schönbrunner Deutsch", a Sociolect spoken by the imperial Habsburg Family and the nobility of Austria-Hungary. It differs from other dialects in vocabulary and pronunciation: it appears to be spoken through the nose a little, and could be compared to the Queen's English. This was not a standard in a modern sense – it was the standard "upper class" way of speaking. Here are some examples:

* "Crown Prince" Otto von Habsburg

Special forms in written language

For many years, Austria had a special form of the language for official government documents. This form is known as: "Österreichische Kanzleisprache" or "Austrian chancellery language" in English. It is a very traditional form of the language, probably derived from Middle Ages Deeds documents, and has a very complicated structure and vocabulary which is generally reserved only for such documents. For most speakers (even native speakers), this form of the language is generally difficult to understand, as it contains many highly specialised terms for diplomatic, internal, official, and military matters. There are no regional variations, because this special written form has mainly been used by a government that has now for centuries been based in Vienna. "Österreichische Kanzleisprache" is now used less and less, thanks to various administrative reforms which have led to there being fewer of the classic civil servants, the Beamter. As a result, Standard German is replacing it in government and administrative texts.

European Union
When Austria became a member of the European Union, the Austrian variety of the German language — limited to 23 agricultural terms — was “protected” in Protocol No 10, regarding the use of specific Austrian terms of the German language in the framework of the European Union, which forms part of the Austrian EU accession treaty.[1] Austrian German is the only variety of a pluricentric language recognized under international law / EU primary law. All facts concerning “Protocol no. 10” are documented in Markhardt, Heidemarie: “Das österreichische Deutsch im Rahmen der EU,” Peter Lang, 2005.

Grammar
Verbs

In Austria, as in the German-speaking parts of Switzerland and in southern Germany, verbs that express a state tend to use sein as the auxiliary verb in the perfect, as well as verbs of movement. Verbs which fall into this category include sitzen (to sit), liegen (to lie) and, in parts of Carinthia, schlafen (to sleep). Therefore the perfect of these verbs would be ich bin gesessen, ich bin gelegen and ich bin geschlafen respectively (note: ich bin geschlafen is a very rare form, usually you will hear ich habe geschlafen; but ich bin eingeschlafen [I fell asleep] is quite normal). In the variant of German that is spoken in Germany, the words stehen (to stand) and gestehen (to confess) are identical in the present perfect: habe gestanden. The Austrian variant avoids this potential ambiguity (bin gestanden from stehen, habe gestanden from gestehen).

Also, the preterite (simple past) is very rarely used in Austria, especially in the spoken language, except for some modal verbs (ich sollte, ich wollte).

Vocabulary
There are many official terms that differ in Austrian German from their usage in most parts of Germany. These include
Jänner (January) rather than Januar,
heuer (this year) rather than dieses Jahr,
Kasten (wardrobe) instead of Schrank,
Sessel (chair) instead of Stuhl,
Stiege (stairs) instead of Treppe,
Rauchfang (chimney) instead of Schornstein,
Vorzimmer (hall[way]) instead of Diele,

many administrative, legal and political terms –
and a whole series of foods and vegetables such as:
Erdäpfel (potatoes) German Kartoffeln (but Dutch Aardappel),
Schlagobers (whipped cream) German Schlagsahne,
Faschiertes (ground beef) German Hackfleisch,
Fisolen (green beans) German Gartenbohne (but Czech fazole and Italian fagioli),
Karfiol (cauliflower) German Blumenkohl (but Italian cavolfiore),
Kohlsprossen (Brussels sprouts) German Rosenkohl,
Marillen (apricots) German Aprikosen,
Paradeiser (tomatoes) German Tomaten,
Palatschinken (pancakes) German Pfannkuchen (but Czech palačinky),
Topfen (a semi-sweet cottage cheese) German Quark,
Kren (horseradish) German Meerrettich (but Czech křen).[2]

Austrians, in particular, will say "Grüß Gott" (literally "greet God!", meaning "May God bless you") when greeting someone, rather than the "Guten Tag" ("Good day")...

PS. Něko ko tako često istrajava na etnonimiji svojih nickova, trabalo bi da se malo zabrine...

Kliknite za proširenje...

Kad vidim ovakva pisanija, zapitam se je li pisac uopće razumio o čem se radi ?

1. njemački i austrijski njemački su varijante njemačkoga jezika. Ti se jezici zovu njemački u obje zemlje

2. te varijante imaju istu baštinu (Eckhart, Lutherova "Biblija", Angelus Silesius,
Herder, Lichtenberg, Goethe,..)

3. te varijante se razlikuju u nekoliko -možda i nekoliko desetaka naziva.

Sve to nema veze sa situacijom hrvatskog i srbskog.

Mrkalj:

Srpski Molitvenik od g. 1512

Iako je naveden u dva bibliografska izdanja 1907. godine, za dubrovački "Molitvenik", tiskan ćirilicom godine 1512. u Veneciji, kod nas se doznalo 1932. godine. Tada je M. Roques, profesor na pariškom sveučilištu, objavio temeljit opis "Molitvenika": "Deux livres d'heures du XVIe siécle en cyrillique bosniaque", Revue des études slaves, XII., 1932., 49-69. Zapravo Roques je opisao u to vrijeme jedini poznati primjerak, kojemu je dodano Petnaest molitava sv. Brigite (Pariz, Bibliotheque Nationale, Réserve B 50009). Čim je Roques objavio opis, Milan Rešetar je predložio Srpskoj kraljevskoj akademiji da "Molitvenik" ponovo objavi. Prijedlog je obrazložio tvrdnjom da je to najstarija čisto srpska knjiga štampana ćirilicom, da je knjiga srpska i po jeziku i da se od nje očuvao samo jedan jedini primjerak, i to u tuđini. Srpska akademija smjesta je prihvatila Rešetarov prijedlog i "nije žalila troška da dobavi fotografsku reprodukciju cijele knjige", po kojoj je Rešetar priredio novo kritičko izdanje teksta, a objavila ga je 1938. Srpska kraljevska akademija u nizu Posebnih izdanja (knj. CXXII., "Filozofski i filološki spisi", knj. 32). Iste je godine (1938) Srpska akademija objavila Rešetarovu opširnu raspravu o jeziku "Molitvenika" ("Jezik srpskoga Molitvenika od g. 1512.", Glas Srpske kraljevske akademije, CLXXVI., Drugi razred 90, 173-238). Danas se zna za još dva primjerka dubrovačkoga tiskanog "Molitvenika" iz godine 1512. (bez dodanih Petnaest molitava sv. Brigite). Jedan se primjerak čuva u Oxfordu u knjižnici koledža All Souls, a drugi u Washingtonu u Mullen Library University of America. U incipitu knjiga se naziva "Ofičje: U ovom ofičju svi mieseci ; Ofičüje od blažene gospođe ; Ofičüje odü svetoga karüsta". Što se pak jezika tiče, sam Rešetar kaže da je "Molitvenik" dubrovačko štokavsko-jekavski spomenik unatoč tomu što se u njemu nalaze tragovi "(dalmatinske) čakavsko-ikavske redakcije iz koje je potekao".

Rešetar, Milan. 1898. Primorski lekcionari XV. vijeka. RAD JAZU, 134, 80—160; Rad JAZU, 136, 97—199, Zagreb : JAZU.

Rešetar, Milan. 1938a. Srpski Molitvenik od g. 1512., u: Rešetar, Milan i Đaneli, Ćiro : Dva dubrovačka jezična spomenika iz XVI vijeka. Posebna izdanja SKA, CXXII, Filosofski i filološki spisi, 32, Beograd : SKA.

Rešetar, Milan. 1938b. Jezik srpskoga Molitvenika od g. 1512. Glas Srpske kraljevske akademije, 176, Drugi razred, 90, Beograd : SKA.

Rešetar, Milan. 1951. Najstariji dubrovački govor. Glas Srpske akademije nauka, CCI, Odeljenje literature i jezika, Nova serija 1, Beograd : SAN.

Rešetar, Milan. 1952. Najstarija dubrovačka proza. Posebna izdanja SAN, CXCII, Odeljenje literature i jezika, 4, Beograd : SAN.

Na samom srpskom Molitveniku iz 1512. godine stoji da je ispisan „srpskim pismom i jezikom“, (Aleksandar Milanović, „Kratka istorija srpskog književnog jezika“, Beograd 2004. ISBN 86-17-11104-6)

Kliknite za proširenje...

Taj je molitvenik izdao Rešetar u skladu sa svojim pansrpskim shvaćanjima iz mladosti u izdanju SKA.
Sam jezik nije srpski, i u to se lako uvjeriti proučavajući ga kontrastno s ostalima iz zbornika Šiško-Džore.

Također, jezik cu samom molitveniku nije izrijekom imenovan srpskim, nego je tako klasificiran
od nekih slavista 19. stoljeća - slično stanju s tobože srpsko-turskim rječnikom o kojem si razdivanio, a pokazalo
se da se isto radi o ćorku.

Usput- licemjerno je i glupo ovo Mrkaljevo petljanje, jer se jednostavno radi o
nečem što je uza sve proklamacije protivno zdravomu razumu.

Tko bi od normalnih, umno zdravih Srba, prihvatio kao svoj jezik
ovaj jezik- n.pr. u školstvu i lektiri ?

Shakespeareovi soneti u školskoj lektiri



Aristotel na nekom fakultetu



Ili u jezično-književnim raspravama ovaj jezik:



Mislim da svatko zdrave pameti zna odgovor.

Urvan Hroboatos:

Usput- licemjerno je i glupo ovo Mrkaljevo petljanje, jer se jednostavno radi o
nečem što je uza sve proklamacije protivno zdravomu razumu.

Tko bi od normalnih, umno zdravih Srba, prihvatio kao svoj jezik
ovaj jezik- n.pr. u školstvu i lektiri ?

Spojler

Shakespeareovi soneti u školskoj lektiri

Aristotel na nekom fakultetu

Ili u jezično-književnim raspravama ovaj jezik:

Mislim da svatko zdrave pameti zna odgovor.

Kliknite za proširenje...

He, he, he... Na Internetu je i počelo upravo srpskim argumentom - "ko bi zdrave pameti rekao da nije u pitanju jedan jezik", a završava se potpunim debaklom kroatistike koja se u ropcu, premda samo retorički, "brani" sopstvenom izdavalačkom masom i apelima na "zdravu pamet" propagandom indoktrinirane javnosti.

Nazdravlje!

Mrkalj:

He, he, he... Na Internetu je i počelo upravo srpskim argumentom - "ko bi zdrave pameti rekao da nije u pitanju jedan jezik", a završava se potpunim debaklom kroatistike koja se u ropcu, premda samo retorički, "brani" sopstvenom izdavalačkom masom i apelima na "zdravu pamet" propagandom indoktrinirane javnosti.

Nazdravlje!

Kliknite za proširenje...

Nitko normalan ne vidi po čemu je to kroatistika "pukla" i u hropcu je.

+ pravno , jezik je jasno definiran u zemlji
+ stručno i strukovno se obrađuje na solidan način
+ na svim životnim poljima nazočan je i pokriva sva područja života
+ međunarodno je priznat (Kongresna knjižnica, EU it.d.)
+ inozemni slavisti koji se bave tim područjem brojni su, objavljuju studije
i radove i knjige, dok su "serbokroatisti" izumiruća vrsta s 2-3 još postojeća imena
+ sve se više gubi 2sepsko-hrvatski" i iz katedara stranih sveučilišta, i zamijenjuju
ga hrvatski, srpski i bošnjački, raznih udjela ovisno o sredini
+ ...
Jednostavno, ne vidim ćime je ta tvrdnja o njekom navodnom "slomu" kroatistike
podkrijepljena, i koji su to "dokazi".

No, ni ne očekujem nikakav razuman odgovor.

Urvan Hroboatos:

Nitko normalan ne vidi po čemu je to kroatistika "pukla" i u hropcu je.

+ pravno , jezik je jasno definiran u zemlji
+ stručno i strukovno se obrađuje na solidan način
+ na svim životnim poljima nazočan je i pokriva sva područja života
+ međunarodno je priznat (Kongresna knjižnica, EU it.d.)
+ inozemni slavisti koji se bave tim područjem brojni su, objavljuju studije
i radove i knjige, dok su "serbokroatisti" izumiruća vrsta s 2-3 još postojeća imena
+ sve se više gubi 2sepsko-hrvatski" i iz katedara stranih sveučilišta, i zamijenjuju
ga hrvatski, srpski i bošnjački, raznih udjela ovisno o sredini
+ ...
Jednostavno, ne vidim ćime je ta tvrdnja o njekom navodnom "slomu" kroatistike
podkrijepljena, i koji su to "dokazi".

No, ni ne očekujem nikakav razuman odgovor.

Kliknite za proširenje...

Ja ga uvek očekujem, ali ga od tebe nikada ne dobijem.

Urvan Hroboatos:

Taj je molitvenik izdao Rešetar u skladu sa svojim pansrpskim shvaćanjima iz mladosti u izdanju SKA.
Sam jezik nije srpski, i u to se lako uvjeriti proučavajući ga kontrastno s ostalima iz zbornika Šiško-Džore.

Također, jezik cu samom molitveniku nije izrijekom imenovan srpskim, nego je tako klasificiran
od nekih slavista 19. stoljeća - slično stanju s tobože srpsko-turskim rječnikom o kojem si razdivanio, a pokazalo
se da se isto radi o ćorku.

Kliknite za proširenje...

Šta lupaš, bre, kakav ćorak, kakvi bakrači? Na Rečniku koji se i dan danas nalazi u biblioteci Aja Sofija, jasno stoji napisano da je "srpski", a ti...


... uzmi paloma maramice...

Hroboatose, jel si ti to postavio onog Ladana koji je pisao turbo-prevode Aristotela, i koji je nadaleko omrznut od strane hrvatskih studenata filozofije zbog svoje nerazumljivosti?


Hteo bih radi razjašnjenja svih nedoumica da postavim komentar, sa Forum.hr, jednog čitatelja koji je imao iskustva sa Ladanom i njemu sličnim:

Pa kaj je tebi, ženo? Uvela si u univerzum novi psihički poremećaj lingvističku diluziju. Tebi se pričinjava neki hrvatski kakav nigdje ne postoji. Jel ti poznato ime profesora Laszla? Ta hrvatina, već samo ime mu govori, je radila takve jezične nakaznosti. I još su ga smatrali vrsnim lingvistom. Najzgodnije je kada je lingvist ili filolog kreativan. Onda dobiš ljudske nakaze poput Laszla ili Tomislava Ladana, čiji prijevodi se jednostavno ne daju čitat.

Kliknite za proširenje...

hefajst:

Hroboatose, jel si ti to postavio onog Ladana koji je pisao turbo-prevode Aristotela, i koji je nadaleko omrznut od strane hrvatskih studenata filozofije zbog svoje nerazumljivosti?


Hteo bih radi razjašnjenja svih nedoumica da postavim komentar, sa Forum.hr, jednog čitatelja koji je imao iskustva sa Ladanom i njemu sličnim:

Kliknite za proširenje...

I zašto bi mišljenje nekog tikvana bilo iole važno ?

To je jedna od razlučnica onih Hrvata koji vole i proučavaju svoj jezik, i njekakvih pokondiranih tikvana ili sličnih kojima smeta hrvatsko nazivlje, ukratko smeta im "hrvatskost" hrvatskoga.

Ja sam od Ladana pročitao ili cijela djela i li veći dio sljedećih prijevoda:

+U škarama
+Ta kritika
+ dijelovi Biblije (Propovjednik, Knjiga mudrosti)
+Sv. Augustin- O državi božjoj, 1-3.
+Aristotel- Nikomahova etika
+Saga o Nibelunzima
+ prijevod Evanđelja po Ivanu
+ Etymologicon

Radi se o tom da postoji škola prevoditeljstva koja njeguje hrvatski jezični izraz, stvara novotvorenice i vrlo je uspješna u tom. Toj su školi pripadali stari prevoditelj Viktor Sonnenfeld, Ladan, a sada Daniel Bučan u mnogobrojnim prijevodima s arapskoga, francuskoga i engleskoga i Mislav Ježić u prijevodima sa sanskrta i engleskog. U umjetničkoj- ne filozofskoj književnosti- tu su Mate Maras, Mirko Tomasović, Luko Paljetak, Ante Stamać, ...

Oni kojima to smeta-njima smeta hrvatski jezik.