Demencija

Mama i tata se sele u privatan dom, po njegovoj izricitoj zelji da do kraja budu zajedno.Sta ce ovo da donese, ne znam , strepim sada za oboje, ali ne mogu vise da se borim sa tom ocevom idejom. Kad vidim toliku njegovu upornost i patnju sa obe strane, nemam prava ni argumenata da se suprotstavim. Eto..
 
Mama i tata se sele u privatan dom, po njegovoj izricitoj zelji da do kraja budu zajedno.Sta ce ovo da donese, ne znam , strepim sada za oboje, ali ne mogu vise da se borim sa tom ocevom idejom. Kad vidim toliku njegovu upornost i patnju sa obe strane, nemam prava ni argumenata da se suprotstavim. Eto..

Da li u privatnom domu postoje svi potrebni uslovi za negu tvoje mame? Mnogi privatni domovi nemaju ni prisutnog lekara, ni sanitetsko vozilo, ni organizaciju oko upucivanja kod specijaliste... Moras prvo da utvrdis sve to. Koliko sam primetila, do sada je tvoja mama imala solidnu medicinsku negu. Ko ce to da finansira? Pa jos ako ne budete zadovoljni?! Bojim se da ne bude vise stete nego koristi. Da li tata moze sada da odlazi sam u posetu mami? Koliko je dozvoljeno zadrzavanje? I u privatnom domu nece moci da budu u istoj sobi, s obzirom da je tvoja mama nepokretna I da joj treba posebna nega. Imas prava da se suprotstavis, ako je to odluka koja bi ugrozila I stanje tvoje mame I tvog tate, a I tebe. Argumenti su odgovori na pitanja koja sam postavila. A verovatno ih ima jos. Nasi roditelji dodju u doba kada ne mogu razlozno da donose odluke I kada pokusavaju da vrate ono vreme koje je davno proslo. Moras im pomoci da se prilagode novom stanju
 
Može to da bude i dobro rešenje, ako je pristojan dom. Zavisi i koliko je neophodno da bude pod nadzorom lekara specijaliste ili je potrebna samo nega nepokretne osobe i redovna terapija.
 
Uhh,prodje i ovaj dan. Toliko je sve bilo emotivno...Mama je bila nesigurna kad je shvatila da nekuda ide, kaze da nije sigurna da ce joj biti dobro. Lepo su je sestre ispratile i sanitetom je prebacise u novi smestaj. Ja sam kasnije posla zbog administrativnih obaveza.
Kad je mama stigla, vec je tamo cekap njen muzic i moja sestra.
Uglavnom smestili su se, rucali, pa sam se popodne vratila kuci.
Cula sam se sa tatom pre par sati kaze sve je dobro, bio je kod mame, dao joj veceru, pa onda i on otisao da jede.
Navodno mu je mama rekla da ce svuda da ide s' njim.
Mozebiti da je Beket u pravu, da ovo nije uopste lose resenje.
Dom ima lekara opste prakse, intrnistu, sociologa, fizioterapeuta, svoj sanitet, a moji pravo koriscenja kucne nege prenose samo u drugi reon.
Mama ne prima nikakvu terapiju za demenciju par meseci unazad, uglavnom lekove za srce i pritisak. Kako ce bolest da se razvija, vreme ce pokazati..

Cena: Prava sitnica 750e+ pelene+ participacija za lekove.
Ma , bicu srecna samo da mami ne bude gore i da tata najzad bude srecan sto su skupa, sto moze nesto da ucini za nju.
 
...zvala fizijatricu iz doma da joj se zahvalim za sav trud koji je ulozila da mamu pokrene, ali bezuspesno....kaze ako vam je za utehu
otisla je spokojno u snu, oslobidila se bolova koje je imala, jer je artritis strasno bolan, a videlo se da ona vec godinam ima problem sa tim...
...godinama sam se borila sa lekarima da joj ne lece osteoporozu koju nema, vec taj artritis ali bezuspesno....sad je za nju to ionako nevazno,
ali za vase zive roditelje ce da znaci ako ste uporniji mozda od mene, a ja sam dala sve od sebe nadrvarajuci se sa njenim lekarima koji su se
menjali da njoj treba druga vrsta terapije...:(

...zagrlite jako svoje roditelje kad god ste u njihovoj blizini, da znaju da ih volite i radite najbolje za njih, mozda ne razumeju ali ce osetiti vasu toplinu, a to ce im vise
znaciti od bilo kakvih reci :heart:

....drzite se :zag:
 
Evo i mene opet malo...Ne znam kako će bolest dalje napredovati al znam da će uskoro postati samo gore. Mama je već mesecima u pelenama mada je pokretna jednostavno ne ode u wc i onda smo se odlučili na ovo i zbog nje i zbog nas samih,u međuvremenu sam saznala da sma trudna muž i ja smo presrećni naravno al bojim se da će tata biti sad preopterećen brigom o njoj a ja neću biti u mogućnosti toliko da mu pomažem...Sve u svemu njeno stanje je sve gore,ne priča,ne mogu ni da je pitam kako je,ni dal je gladna retko kad se desi da mi odgovori na pitanje. Gledam da budem što mirnija pogotovo sada jer ne bih smela da se nerviram al nekad je sve jače od mene.
 
Evo i mene opet malo...Ne znam kako će bolest dalje napredovati al znam da će uskoro postati samo gore. Mama je već mesecima u pelenama mada je pokretna jednostavno ne ode u wc i onda smo se odlučili na ovo i zbog nje i zbog nas samih,u međuvremenu sam saznala da sma trudna muž i ja smo presrećni naravno al bojim se da će tata biti sad preopterećen brigom o njoj a ja neću biti u mogućnosti toliko da mu pomažem...Sve u svemu njeno stanje je sve gore,ne priča,ne mogu ni da je pitam kako je,ni dal je gladna retko kad se desi da mi odgovori na pitanje. Gledam da budem što mirnija pogotovo sada jer ne bih smela da se nerviram al nekad je sve jače od mene.

Moja mama jednog dana brblja sve uobicajeno, pa onda sledeceg dana cuti, pa dva dana prica o svemu a treci cuti... bas se sekiram. Jos je I ne vidjam, nego pokusavam preko telefona da kontrolisem situaciju. Kod moje mame je to pocelo od februara kada je imala neku jaku upalu I kada se pogorsalo I fizicko I psihicko stanje. Primetila sam da kada je odredjeni med.tehnicari I negovatelji animiraju na pricu, onda je pricljivija. Doktorica je predlozila da razmislim o leku Aminalon, koji je u prodaji u Ruskoj apoteci u Beogradu. Koliko sam procitala, utice na povracaj govora I motornh sposobnosti posle sloga a preporucuje se I u drugim situacijama. Videla sam na internetu da se hvali jedna korisnica da je mami usporila vaskularnu demenciju uz pomoc ovog leka. Ne znam da li neko jos ima iskustva s tim. I da li vredi probati. Ne kosta mnogo, ali sam ja plasljiva kada su lekovi za cirkulaciju u mozgu u pitanju. Mozda kada bih bila pored mame ako krene da pije taj lek... jer treba kontrolisati. Sta tvoja mama sada pije?
 
Iskreno moram proveriti jer toliko lekova smo već promenili da ovaj sad ne znam kako se zove...Ona u suštini priča al niko nema pojma šta priča,ne odgovara na pitanja recimo nego ima svoju neku priču.Odprilike ovako izgleda razgovor sa njom: Moramo da radimo,i onda radimo al ja ne mogu da radim i moramo da radimo...I tako u krug satima.
 
Nikad čula za taj aminalon. Ali sad sam malo pretražila internet, ne samo na našem jeziku. Reklamira se kao prirodni lek, a zapravo je na bazi aminokiselina, kao što i ime kaže. Upozorenje stoji i na sajtu ruske apoteke, da se nikako ne sme uzimati u kombinaciji sa lekovima za smirenje tipa bromazepan. Ima još nekih kontradikcija, a od prevelike doze može da izazove velike komplikacije.

Bezuslovna, bolje pitaj još nekog lekara. Meni ovo sumnjivo.
 
Moja mama jednog dana brblja sve uobicajeno, pa onda sledeceg dana cuti, pa dva dana prica o svemu a treci....
Doktorica je predlozila da razmislim o leku Aminalon, koji je u prodaji u Ruskoj apoteci u Beogradu. Koliko sam procitala, utice na povracaj govora I motornh sposobnosti posle sloga

Moja mama je pila Oikamid u tu svrhu, ali se nije pokazalo od koristi. I ona je juce pricala pez prestanka, a danas ni reci, drema ili spava i cuti.
Inace o mojima, posto su sad zajedno: Mama oseca tatino stalno prisustvo, tako da je na nekom emocionalnom nivou verovatno bolje. Ranije je za maltene svaku posetu , kad ga vidi padala u plac, kuka do neba, ocajanje, haos. Nisam mogla dugo da je smirim. Sada toga nema. Tata je super zadovoljan uslovima i tretmanom prema njemu, ali je tuzan sto nekim delom svog mozga shvata, da je mamina bolest teska. Nismo mogli da ga razuverimo da njegovo prisustvo, nece nju izleciti.
U pocetku je kljukao, preko onog sto je dobijala za obrok. To je trajalo do pre 3 dana kada se desio karambol, o tome posle. Onda je prilikom voznje kolicima da joj namesta noge kako treba ( noge deformisane), pa i da ih veze kablicem koji je tu negde nasao. Sve se to dogadja za kratko vreme, doktorka jedva postize da ga spreci u namerama. Polako , ali sigirno shvata realnost
 
Sonjche <3

Moja mama je opet počela da vršlja po lekovima. Umislila je da joj škodi jedan lek, a nije tačno. I neće da ga pije. A njoj je sve lošije, iako sam se ja vec privikla na njeno stanje, tačno primećujem da joj nije dobro. Zove me već nekoliko dana da me podseti da je podsetim da popije lekove. Odmah zatim me zove da me prekori zašto je nisam podsetila :(
Sa drugima ume lepo da razgovara, ako se ne diraju teme van njenih interesovanja, a sve ih je manje. Ume da sakrije da ne moze da se seti imena, ili reci. Ume da sakrije da je komšija potkrada, jer zna da je svi prekorevamo zbog toga. Zato, kad priča sa nepoznatim ljudima ne može odmah da se primeti da je bolesna. Sa poznatima već zna šta kome treba ili ne treba da kaže da bi je pohvalili kako joj je puno bolje :(
Za mesec dana idemo na kontrolu. Doktorka je rekla da mora češće da je viđa.
 

Back
Top