Demencija

Ufff, te puste promene vremena, ovo moje siroče siroto uopšte ne zna šta da obuče, taman prihvati da je zahladnelo opet grane sunce a ona ubeđena da će da se smrzne... Svako veče debata čime da se pokrije, ne može njen mozak više da prihvati da je raspon temperatura od 10C do 30C u jednom danu. No, guramo nekako, ja se, bar za sad, uopšte ne pitam šta je zbog čega, fizički je zdrava, sve je od nemca koji vršlja po glavi.
Šta god da je, samu je spopadne pa je i prođe, postala sam carica ignorisanja i menjanja teme, kako me nervira nekom glupošću ja okrenem priču na nešto što je njoj sigurno zabavno, najbolje su priče o njenim babama, ujacima, tetkama... To je ne povređuje kao priče o mom bratu i njenoj sestri, a blisko joj je i valjda se vrati u najbezbrižnije vreme. Zaključaj poslednjeg takvog razgovora je da ovo naše kuče liči na njenu babu. Kuče je, inače, udomljeno, nađeno na ulici, a sad neće da ide u šetnju kad je kiša, hladno, duva vetar, kao da je u dvorcu odraslo. Mamina baba se iz sela udala u grad u gospodsku kuću i nikad nije dozvoljavala da joj se pomene da je seljanka, pošto je ona samo detinjstvo i to kratko devojaštvo provela u selu a onda je udajom postala gospođa. I, eto, ako niste znale, kuće je nasledilo gene, sad ga zovemo po babinom devojačkom prezimenu i to nam je mnogo smešno.
:bob:
 
Ufff, te puste promene vremena, ovo moje siroče siroto uopšte ne zna šta da obuče, taman prihvati da je zahladnelo opet grane sunce a ona ubeđena da će da se smrzne... Svako veče debata čime da se pokrije, ne može njen mozak više da prihvati da je raspon temperatura od 10C do 30C u jednom danu. No, guramo nekako, ja se, bar za sad, uopšte ne pitam šta je zbog čega, fizički je zdrava, sve je od nemca koji vršlja po glavi.
Šta god da je, samu je spopadne pa je i prođe, postala sam carica ignorisanja i menjanja teme, kako me nervira nekom glupošću ja okrenem priču na nešto što je njoj sigurno zabavno, najbolje su priče o njenim babama, ujacima, tetkama... To je ne povređuje kao priče o mom bratu i njenoj sestri, a blisko joj je i valjda se vrati u najbezbrižnije vreme. Zaključaj poslednjeg takvog razgovora je da ovo naše kuče liči na njenu babu. Kuče je, inače, udomljeno, nađeno na ulici, a sad neće da ide u šetnju kad je kiša, hladno, duva vetar, kao da je u dvorcu odraslo. Mamina baba se iz sela udala u grad u gospodsku kuću i nikad nije dozvoljavala da joj se pomene da je seljanka, pošto je ona samo detinjstvo i to kratko devojaštvo provela u selu a onda je udajom postala gospođa. I, eto, ako niste znale, kuće je nasledilo gene, sad ga zovemo po babinom devojačkom prezimenu i to nam je mnogo smešno.
:bob:

Moja fora je da pitam mamu kakva sam bila kao beba. Da li sam samo kmecala I bila ruzna. Onda me ona hvali da sam bila lepa kao lutka. Pa je pitam da li sam sada ruzna kada sam omatorila, a mama nekad kaze da nisam a nekada kroz smeh kaze da jesam... Kada nece da jede onda joj kazem *Hej znas sta sam cula danas da se desilo sa najstarijom tetkom...* posto smo se njenim biserima uvek smejali. *Hajde uzmi malo corbice I mesa pa da ti pricam*. Onda mama zainteresovano gleda u mene, uzima zalogaj a ja pocinjem pricu po mogucnosti da je smesna. Isto kada hocu da je prebacim sa stolice na krevet ili obrnuto *Dodji da sednemo ovda pa da ti pricam sta je juce uradila ona nasa...*
A da li si nasla drugu gerontodomacicu?
 
Nisam, digla sam ruke, ova se malo upristojila, blesa se navikla, a ja pogiboh i kod kuće i na poslu pa nemam vremena. Neka ih za sad ovako, treba još dva pregleda da završim pa da predam za dom, onda će malo lakše da mi bude psihički pa ću da razmišljam.
Juče sam je hvalila, da bi mi jutros napravila takav haos da sam mogla da poludim. Spavam ja mirno, čujem zvono interfona, nastavim mirno da spavam jer nema ko kod mene da zvoni. Nastavlja da zvoni, ja rešim da odem do wc-a, izađem iz sobe, ni gospođe ni kučeta nema, a interfon razbija. Otvorim im, sačekam da dođu, izvrištim se kao luda... One su otišle da kuče obavi jutarnju toaletu, a naš ulaz ima pokvarenu bravu i mora da se otključava na foru, što ona, naravno, i ne zna jer je kvar od nedelje, a ja je puštam samu u šetnju samo kad sam kod kuće. Jesam i sad bila kod kuće, ali bilo je 05:15, još nije ni svanulo :dash:
 
Nisam, digla sam ruke, ova se malo upristojila, blesa se navikla, a ja pogiboh i kod kuće i na poslu pa nemam vremena. Neka ih za sad ovako, treba još dva pregleda da završim pa da predam za dom, onda će malo lakše da mi bude psihički pa ću da razmišljam.
Juče sam je hvalila, da bi mi jutros napravila takav haos da sam mogla da poludim. Spavam ja mirno, čujem zvono interfona, nastavim mirno da spavam jer nema ko kod mene da zvoni. Nastavlja da zvoni, ja rešim da odem do wc-a, izađem iz sobe, ni gospođe ni kučeta nema, a interfon razbija. Otvorim im, sačekam da dođu, izvrištim se kao luda... One su otišle da kuče obavi jutarnju toaletu, a naš ulaz ima pokvarenu bravu i mora da se otključava na foru, što ona, naravno, i ne zna jer je kvar od nedelje, a ja je puštam samu u šetnju samo kad sam kod kuće. Jesam i sad bila kod kuće, ali bilo je 05:15, još nije ni svanulo :dash:

Vise puta sam, unazad nekoliko godina, pricala o situaciji kada je moja mama izasla nocu oko 1h ili 2h iz stana. To je jaaaaaako opasno. Nemaju orijentaciju u vremenu I prostoru. Toliko je u poslednje vreme apela za pomoc u potrazi za starim osobama. Nocu mora kljuc da bude izvadjen iz brave. A preko dana moraju da budu pod nadzorom. Niko ne zna kada ce dementnom kliknuti da ode negde. Sedela sam kod mojih prijatelja uvece oko 22 h kada je usao, sada pokojni svekar, I stavio *jutarnju kafu* I spremao se da ide u bastu. Sledeci put su ga trazili po periferiji... Potrebno je da nadjes gerontodomacicu, nophodno je da kontrolises kretanje tvoje mame... Poslusaj me I nemoj se uljuljkivati da je tvoja mama sada dobro. Mozda ce biti dobro I narednih 5 godina. Daj Boze, da bude tako. Ali uvek moras biti oprezna sa demencijom. UVEK! Moras reci sebi da si krenula u borbu sa demencijom a ne sa tvojom mamom. Naravno, specificno je od slucaja do slucaja... ali lutanje je svojstveno svima. Osim kada vise ne mogu da hodaju. Pa I sada, kada se moja mama jedva krece uz neciju pomoc, izasla je jedne noci sama iz sobe na hodnik I krenula negde.
 
Poslednja izmena:
Ne mogu da pravim dramu od toga što je izašla da šeta kuče, to je najnormalnija stvar na svetu, lepo se obukla, kuče je najnormalnije vezala, samo nije bilo normalno da budi mene u 5 i 15. Da poznajete moju mamu, znale bi da je najnormalnija stvar na svetu da se leže u 9 uveče a ujutru ustaje u 5, tako je to čitav njen život, to nije posledica demencije. Niti je izvođenje kučeta da piški lutanje, čak ni u zoru jer to uvek tako radi. Nenormalno za nju bi bilo ovo kuvanje kafe u 22h, u to vreme ona je budna samo za doček NG. Napisala sam ovo samo zato da vam ispričam kako sam se ja iznervirala, a ona ni jednu jedinu stvar nije pogrešno uradila, samo nije mogla da otključa pokvarenu bravu. Danas i nemamo bravu na ulazu, skinuli su je pošto verovatno ni 75% komšija nije moglo da je otključa.

Oko gerantodomaćica ne znam šta da kažem, to u mom gradu ne postoji, postoje samo *žene koje čuvaju babe* i ama baš ni jedna sa kojom sam razgovarala ne želi da radi od pola 10 do pola 7 uveče osim ove koja je sad tu. Mogu da besnim na nju koliko god hoću, ali je jedina koja mi nije rekla da je to ceo dan i da joj nikako ne odgovara takvo radno vreme. Kad nađem novu, menjaću, ova ostaje tu dok ne nađem drugu jer je, ma kakva bila, bar tu. Gerantodomaćice žive u nekim fensi gradovima, tamo gde postoje i dnevni boravci za stare, kursevi za treće doba, privatni starački domovi i tako to. Kod nas je ovako kako je, raspituj se, nađi nekog ko zna neku koja traži posao, zovi tu neku telefonom, reci joj od kad do kad ti treba pomoć i slušaj kako te odbija jer je to skroz nenormalno radno vreme i kako ona treba ceo dan da izgubi, pošto je posao za koji bi primali platu inače za naš narod gubljenje dana.
 
Ne mogu da pravim dramu od toga što je izašla da šeta kuče, to je najnormalnija stvar na svetu, lepo se obukla, kuče je najnormalnije vezala, samo nije bilo normalno da budi mene u 5 i 15. Da poznajete moju mamu, znale bi da je najnormalnija stvar na svetu da se leže u 9 uveče a ujutru ustaje u 5, tako je to čitav njen život, to nije posledica demencije. Niti je izvođenje kučeta da piški lutanje, čak ni u zoru jer to uvek tako radi. Nenormalno za nju bi bilo ovo kuvanje kafe u 22h, u to vreme ona je budna samo za doček NG. Napisala sam ovo samo zato da vam ispričam kako sam se ja iznervirala, a ona ni jednu jedinu stvar nije pogrešno uradila, samo nije mogla da otključa pokvarenu bravu. Danas i nemamo bravu na ulazu, skinuli su je pošto verovatno ni 75% komšija nije moglo da je otključa.

Oko gerantodomaćica ne znam šta da kažem, to u mom gradu ne postoji, postoje samo *žene koje čuvaju babe* i ama baš ni jedna sa kojom sam razgovarala ne želi da radi od pola 10 do pola 7 uveče osim ove koja je sad tu. Mogu da besnim na nju koliko god hoću, ali je jedina koja mi nije rekla da je to ceo dan i da joj nikako ne odgovara takvo radno vreme. Kad nađem novu, menjaću, ova ostaje tu dok ne nađem drugu jer je, ma kakva bila, bar tu. Gerantodomaćice žive u nekim fensi gradovima, tamo gde postoje i dnevni boravci za stare, kursevi za treće doba, privatni starački domovi i tako to. Kod nas je ovako kako je, raspituj se, nađi nekog ko zna neku koja traži posao, zovi tu neku telefonom, reci joj od kad do kad ti treba pomoć i slušaj kako te odbija jer je to skroz nenormalno radno vreme i kako ona treba ceo dan da izgubi, pošto je posao za koji bi primali platu inače za naš narod gubljenje dana.

Razumem te. Kroz sve to sam prosla. Samo se bojim da u nekom trenutku dementan ne napravi sokantan potez. Kao sto je moja mama uradila jedne noci. A da probas sa nekom zenom koja ce dolaziti manji broj sati? To je bolje, nego da ti je mama sama celog dana. Jel se ta prva geronto domacica bar malo uzela u pamet?
 
Napraviće i ona šokantne poteze, ne zavaravam se, polako samo. Sa tatom je u domu bila dementna žena, isto mlada, koja je po ceo dan stajala pored ulaznih vrata i čekala da otključaju nekom od gostiju pa da ona šmugne, znamo da ih nešto tera na skitnju, valjda sam i ja onako bunovna pomislila na neku najgoru opciju, pa sam zato odvalila. Mene, još od početka, mnogo plaše oni slučajevi pobeglih iz domova, pre neku godinu se neki završio tako što su je, na kraju, našli smrznutu.

Što se žena tiče, ova ne može više od ovoga da se uzme u pamet, al dolazi svakog dana na vreme i sedi dok je ne pošaljem kući :) Ne pravi štetu, ako ništa drugo. Vidim da je mamu počela da nervira, al nije strašno, bolje ona da je nervira nego ja. Nema šanse da smanjujem broj sati, jednostavno nemam nikog ko bi tu novu dočekivao i ispraćao, mora da dođe dok sam ja kod kuće. Ako naleti neka razumna, promeniću, a ako ne, do doma će da bude ova, nemam drugo rešenje.

Nemam rešenje ni za sledeću subotu, udaje mi se jedna jako draga prijateljica, a ja ću, po svemu sudeći, da ostanem kod kuće. A još uvek se pravim da se spremam za svadbu, tako mi lakše, valjda.
 
Više od osamdeset odsto starijih od sedamdeset godina ili su u demenciji, ili su tu negde

Na zalost mnogi ne prepoznaju odmah. U javnosti se jako malo ukazuje na taj problem.

- - - - - - - - - -

Napraviće i ona šokantne poteze, ne zavaravam se, polako samo. Sa tatom je u domu bila dementna žena, isto mlada, koja je po ceo dan stajala pored ulaznih vrata i čekala da otključaju nekom od gostiju pa da ona šmugne, znamo da ih nešto tera na skitnju, valjda sam i ja onako bunovna pomislila na neku najgoru opciju, pa sam zato odvalila. Mene, još od početka, mnogo plaše oni slučajevi pobeglih iz domova, pre neku godinu se neki završio tako što su je, na kraju, našli smrznutu.

Što se žena tiče, ova ne može više od ovoga da se uzme u pamet, al dolazi svakog dana na vreme i sedi dok je ne pošaljem kući :) Ne pravi štetu, ako ništa drugo. Vidim da je mamu počela da nervira, al nije strašno, bolje ona da je nervira nego ja. Nema šanse da smanjujem broj sati, jednostavno nemam nikog ko bi tu novu dočekivao i ispraćao, mora da dođe dok sam ja kod kuće. Ako naleti neka razumna, promeniću, a ako ne, do doma će da bude ova, nemam drugo rešenje.

Nemam rešenje ni za sledeću subotu, udaje mi se jedna jako draga prijateljica, a ja ću, po svemu sudeći, da ostanem kod kuće. A još uvek se pravim da se spremam za svadbu, tako mi lakše, valjda.

Probaj da dogovoris bar na par sati da neko pricuva mamu. Mozda bi ta gerontodomacica uz nadoknadu ostala s njom. Ne moras dugo ostati. Znacilo bi ti da se malo opustis. Moja mama se ljutila kada joj kazem da idem da se provedem. Ne moras mami pricati, ako mislis da bi je to uznemirilo.
 
Sutra putujem kod mame na 5-6 dana. Od subote je bila jako mrzovoljna I cutljiva. U subotu su ih kupali popodne, sto je mamu jako iritiralo. Osim toga, izgleda da su bili grubi, jer je ponavljala uznemireno Jao sve me boli, jeo tesko meni. Bila me...bila me... Cimerke kazu da nije bilo tako, ali ne znam sta se desavalo iza zatvorenih vrata kupatila. MOram da proverim ko je kupao, jer vec znam otprilike ko je grub I bezobrazan. Doduse, ume mama da besni I odbija saradnju...ali moje je da proverim. Mama je tek danas bolje raspolozena. I dalje stoji I onaj problem da nema lekova na kraju jednog I pocetkom sledeceg meseca. Idem da ih postrojim sve:rtfm: I naravno da mazim moju mamu:cmok2:
 
Uf, što me to sa lekovima nervira! Jel ti njima daš pare da joj kupuju lekove, mislim na one što ne idu na recept, ili im nosiš? Moja mama ima samo flastere i AD kapi na recept, ostalo sve kupujem sama, 6 različitih preparata, ko će to da pohvata kad ode u dom, živa nisam.

Ljubi mamu, verujem da je izdramila to za kupanje, prošle nedelje je bilo hladno, sigurno joj se nije svlačilo, znaš kako se zainate, a ako je bila i neka baksuzasta sestra, eto za čas svađe. Izgrdi ih ti za svaki slučaj, ali sigurno je nisu tukli, ne brini.
 
Evo me, ponovo sam raspamecena. Mama je ovih nedelja bila promenljivog raspolozenja, uglavnom neko stanje koje mi je poznato, bilo da je dobre ili lose volje. Svaka poseta mi napravi kamen u stomaku, ali ide nekako
Medjutim, danas me je ubila recima :
"Gde si, ja od jutros placem. Vodi me kuci, hocu kuci.
....
Zar za svakog ima mesta u kuci, samo za mene nema
....
Ja sam sve vas cuvala, zar mene nema ko....
.....
Da dodjem do kuce, pa ispred praga me ostavite....
....
Ko zna kako strasno izgledam, kad me oni (deca) nece...
....
Pobecicu odavde, sigurno, evo videces
....
Daj mi otrov da popijem, da me nema...
...
Ljuta sam, mnogo sam ljuta....mislim i to duboko mislim da nadjem razlog (resenje)...
...
Ja sve razumem i znam, vredja me njihov (misli na nas) cinizam...
....
Zasto ne mozes ti da me cuvas..."

Ovih recenica se secam, a bilo je tu jos price, apsolutno sam bila nespremna za neke odgovore i pitanja kojim bi je navela na neku drugu pricu.
Cak je i tata zapoceo neku sasvim desetu temu, ne sa namerom da skrene tok razgovora, jer ne cuje dobro. Medjutim, ona se vrati na isto...
Najgore mi je bilo sto sam je ostavila tako uzrujanu, jer se ocu slosilo, pa daj njemu nitroglicerin i kreci kuci da njega smestim na sigurno.
Nema te hladne glave, koja bi mi smislenim i razloznim odgovorima na majcina pitanja mogla srce da smire.
Savest ubija natenane...
Idem sutra sama da vidim kako je, da li se smirila....
 
Otisla danas u posetu. Mama spavala kad sam dosla, rekose mi da je prespavala celo prepodne.
Iskoristila sam da porazgovaram sa doktorkom, ispricala sam joj juceresnji razgovor, na sta mi je ona dala sva ona razumna objasnjenja, koja ste i vi davali drugima u slicnoj situaciji.
Uglavnom, mama se danas nece secati onog o cemu ste pricale, rece doktorka.
Posto je ona nepokretna i uz to tezak bolesnik, trebace vam 3 zene da 24h prate njeni stanje. Vi ne mozete biti neprestano sa njom, a uz sve to, majka ce Vam verovatno uputiti iste recenice, kao i juce. Razlika je da ste juce osetili krivicu, pekla vas je savest, a ako bi se te je odveli kuci i culi to bili bi ste ljuti i bespomicni , jer dajete sve od sebe.
Takodje i zene koje cete angazovati nisu profedionalci, mozda im se ne svidja reakcija majke na njih, pa daju otkaz, a onda opet trazite novu zenu.
Ovde ce ona odmah dobiti infuziju,ako je to potrebno...kod kuce to bad nije moguce....
I tako, svaki argument stoji cvrsto, a mene dusa boli.
Najzad udjem kod mame, ona spava, pustim je jos malo i kad je doslo vreme rucku, polako je probudim.
Naravno , zbunjena, polako se rasvescuje, ali neraspolozena, nece da prica.
Pitam je, da li zna da smo bili juce, ona klima glavom. Pitam je, ko je jos bio? Ona odgovara, niko, bila si sama.
Secas li se o cemu smo pricale, ona vrti glavom, ne zna.
Poseta je protekla u nekom turobnom raspolozenju , hranim je , ona se zagleda u cimerku iz sobe koja nesto radi, pa se kao iz sna trgne, pogleda kroz mene i tako, kao da nisam tu...
 
Uf, što me to sa lekovima nervira! Jel ti njima daš pare da joj kupuju lekove, mislim na one što ne idu na recept, ili im nosiš? Moja mama ima samo flastere i AD kapi na recept, ostalo sve kupujem sama, 6 različitih preparata, ko će to da pohvata kad ode u dom, živa nisam.

Ljubi mamu, verujem da je izdramila to za kupanje, prošle nedelje je bilo hladno, sigurno joj se nije svlačilo, znaš kako se zainate, a ako je bila i neka baksuzasta sestra, eto za čas svađe. Izgrdi ih ti za svaki slučaj, ali sigurno je nisu tukli, ne brini.

Mama je prilicno euforicna i kontrira za sve i to je zabavlja bas. Danas je 15 minuta drzala vodu i tabletu u ustima i na svaki nas pokusaj da je nago orimo da proguta, smejala se stisnutih usta i pomazivala sipak. Izasla sam u hodnik. Posle parminuta pitam jel hoce da popije jos dve bombonice pa da dobije krofnu sa kremom. Bez pro lema je popila. E sax, tehnicari nemaju strpljenja i desava se ovih dana da preskoci terapiju. A oni to ne prijavljuju. Cujem od cimerki. I to se odrazava na mamino raspolozenje. Na svako pitanje ili konstataciju odgovara nekada smisleno a nekada besmisle im re ima kojima boce da pokaze da je zeznula. I smeje se samozadovolj o kao dete. Moram da idim sa psihijatrom sta cemo sa odbijanjem lekova. Ovako ce odlepljivati sve vise. Popodne posto sam uspela da joj dam tablete, bila je tiha i zabrinuta. Veceras je pospana i nece da prica preko telefona. Bojim se da ce prestati komunicira na mobilni. Tako je bilo svake jeseni i zime. Tako naidje period kada ne znam kako cemo u okolnostima gde se nalazi. Jer .ed.teh icari i negovatelji nece da gube vreme. Pogotovo kada mama zeza. Jos sutra sam kod mame. Placem vec dve veceri.

- - - - - - - - - -

Otisla danas u posetu. Mama spavala kad sam dosla, rekose mi da je prespavala celo prepodne.
Iskoristila sam da porazgovaram sa doktorkom, ispricala sam joj juceresnji razgovor, na sta mi je ona dala sva ona razumna objasnjenja, koja ste i vi davali drugima u slicnoj situaciji.
Uglavnom, mama se danas nece secati onog o cemu ste pricale, rece doktorka.
Posto je ona nepokretna i uz to tezak bolesnik, trebace vam 3 zene da 24h prate njeni stanje. Vi ne mozete biti neprestano sa njom, a uz sve to, majka ce Vam verovatno uputiti iste recenice, kao i juce. Razlika je da ste juce osetili krivicu, pekla vas je savest, a ako bi se te je odveli kuci i culi to bili bi ste ljuti i bespomicni , jer dajete sve od sebe.
Takodje i zene koje cete angazovati nisu profedionalci, mozda im se ne svidja reakcija majke na njih, pa daju otkaz, a onda opet trazite novu zenu.
Ovde ce ona odmah dobiti infuziju,ako je to potrebno...kod kuce to bad nije moguce....
I tako, svaki argument stoji cvrsto, a mene dusa boli.
Najzad udjem kod mame, ona spava, pustim je jos malo i kad je doslo vreme rucku, polako je probudim.
Naravno , zbunjena, polako se rasvescuje, ali neraspolozena, nece da prica.
Pitam je, da li zna da smo bili juce, ona klima glavom. Pitam je, ko je jos bio? Ona odgovara, niko, bila si sama.
Secas li se o cemu smo pricale, ona vrti glavom, ne zna.
Poseta je protekla u nekom turobnom raspolozenju , hranim je , ona se zagleda u cimerku iz sobe koja nesto radi, pa se kao iz sna trgne, pogleda kroz mene i tako, kao da nisam tu...

Kao da slusam i gledam sebe. Dva dana se zaplakujem vise puta dok sam kod mame u tomu dana. Jedva se uzdrzim. A kod kuce se isplacem . Onda opet o jasnim sebi...i opet me boli dusa
 
Uf, što me to sa lekovima nervira! Jel ti njima daš pare da joj kupuju lekove, mislim na one što ne idu na recept, ili im nosiš? Moja mama ima samo flastere i AD kapi na recept, ostalo sve kupujem sama, 6 različitih preparata, ko će to da pohvata kad ode u dom, živa nisam.

Ljubi mamu, verujem da je izdramila to za kupanje, prošle nedelje je bilo hladno, sigurno joj se nije svlačilo, znaš kako se zainate, a ako je bila i neka baksuzasta sestra, eto za čas svađe. Izgrdi ih ti za svaki slučaj, ali sigurno je nisu tukli, ne brini.

Mama je izdramila, jer su je kuali popodne, a taman pridremala. Negovateljicu poznajem. Robusna je ali dobrodusna. Ali moja mama oponira svemu i hirovita je. Obozavam moju nestasnu micu. Boli me sto ce nauditi samoj sebi, jer ovi u domu jed a cekaju opravdanje, a ona se poigrava njima...uh...onda jedni tvrde da emaju s njom problem a drugi kazu da je totalno nesaradljiva...onda ja napadnem da nisu obuceni za dementne...svako preskakanje terapije narusava stanje. Nadam se da ce se .malo smiriti. Bojim se da nastavi u tom smeru.
 
Kupila sam na beli recept tablete konih ima 28 u kutiji. To na kraju svakog meseca pravi zbrku, jer ne mogu da izdaju reccepte pre prvog. Trazila sam od sestara da mi dostave stanje lekova. Nisu imale vremena a zapravo izbegavaju. Onda sam trazila od blagajnika kopije fiskalnih racuna. Kaze ne.a gde da iskopira. Kazem da mi da da ja nadjem kopir aparat. Odgovara da krece kuci za pet minuta. A tek je 13,30h. Upozorim ga da cu se obraditi nekom dragom. Drzak je i kaze da mogu. Pozovem direktora aa o zauzet. Sretne .me u hodniku i tu ga nakrpim da se treslo sve. I za neobuceno osoblje i za nestanak garderobe i za neprijavljivanje stanja korisnika i za bezobrazluk blagajnika i za izostavljanja leka na recept...lupetao je nesto i obecavao...pitala sam jel da idem dalje ako on ne moze da resi problem. Pocrveneo je i mucao...posto mi je naisao taxi, otkacila sam direktora. Cekam sta ce preduzeti. Cekam da li ce mama biti stabilnija. Ona je i dalje zvezda odeljenja. Ali bez lekova ne vredi da se zabavlna i mama i oni oko nje
 
Kupila sam na beli recept tablete konih ima 28 u kutiji. To na kraju svakog meseca pravi zbrku, jer ne mogu da izdaju reccepte pre prvog
Da li ti uzimas na recept lekove, pa ih dajes sestrama u domu?
Moja mama ima kompletnu terapiju u gerontoloskom.
Za oca ponekad uzimam lekove za 2 meseca, bas zato sto ima i tih od 28 kom. u kutiji, ali mi nikad iz Kucne nege nisu odbili izdavanje recepta, makar i doslo do preklapanja u datumima.
I kod mame nestaju stvari, ima nekih koji "skupljaju" stvari, pa se kod njih obicno i nadju.
Vrlo cesto sam kod mame i vidim kako osoblje radi. Obzirom na broj bolesnih, starih o kojima brinu, oni zaista daju profesionalno svoj maksimum.
Nisam cula da se ikome obracaju povisenim glasom ili nervozno. To me cini malo mirnijom i nekako verujem da se zaista trude oko svakog podjednako.
 
Da li ti uzimas na recept lekove, pa ih dajes sestrama u domu?
Moja mama ima kompletnu terapiju u gerontoloskom.
Za oca ponekad uzimam lekove za 2 meseca, bas zato sto ima i tih od 28 kom. u kutiji, ali mi nikad iz Kucne nege nisu odbili izdavanje recepta, makar i doslo do preklapanja u datumima.
I kod mame nestaju stvari, ima nekih koji "skupljaju" stvari, pa se kod njih obicno i nadju.
Vrlo cesto sam kod mame i vidim kako osoblje radi. Obzirom na broj bolesnih, starih o kojima brinu, oni zaista daju profesionalno svoj maksimum.
Nisam cula da se ikome obracaju povisenim glasom ili nervozno. To me cini malo mirnijom i nekako verujem da se zaista trude oko svakog podjednako.

Ostavljam novac na blagajni, med,osoblje nabavlja, odnosno sociolozi posreduju. S obzirom da ne zivim u istom mestu gde je gerontocentar, to je nacin, Kao i za one koji nemaju srodnike ili su udaljeni boravkom i poslovima. Imam teskoce u pracenju troskova. Prave se blesavi i borim se s tim. Primetila sam da je mama nervozna i nestabilna krajem jednog i pocetkom drugog meseca i tada su mi objasnili. Sada sam kupila vise lekova na beli recept, da stoji u rezervi. Ali sam ih hvatala da ne daju mami u sred meseca lekove koji idu na recept. Recimo u podne rispolet. Prebacivali su krivicu sa jednog a drugog. Posle se malo uzmu u pamet, nakon sto ja posizim i izvicem se. Mora stalno da se prati. Preda mnom se osoblje topi od miline i usluznosti.A ima retkih pojedinaca koji budu i u mom prisustvu osorni. Odmah reagujem cim nesto primetim. A pazljivo pratim. Dementnima je potreban specifican pristup. A to mnogi ne znaju ili ne zele da nauce.
 
Ja pokvarila komp pa me nije bilo :D

Kod nas je sve po starom, samo sto imamo novu dadilju i ludo smo obe zaljubljene u nju. Nadam se da ce to tako i da ostane, ja sam imala ludi septembar na poslu i jos nisam zavrsila sve papire za dom, tako da se i ne seli skoro. Cini mi se da se malo pogorsava situacija, i dalje je OK, ali je cesce hvata pubertetsko raspolozenje, odlaze do maksimuma nesto sto mora da se radi, tipa tusiranje i pranje kose, ali jos uvek kapira da ima smisla sve sto joj pricam.

Inace, gledale smo zajedno u petak na Prvoj neku novu seriju gde je Svetlana Bojkovic dementna majka, vristala je od smeha i bila presrecna sto je ona bolja od te majke iz serije. Jos jedna od stvari koje deluju glupo, al u mom slucaju deluju, ne preporucujem nikome.
 
Ja pokvarila komp pa me nije bilo :D

Kod nas je sve po starom, samo sto imamo novu dadilju i ludo smo obe zaljubljene u nju. Nadam se da ce to tako i da ostane, ja sam imala ludi septembar na poslu i jos nisam zavrsila sve papire za dom, tako da se i ne seli skoro. Cini mi se da se malo pogorsava situacija, i dalje je OK, ali je cesce hvata pubertetsko raspolozenje, odlaze do maksimuma nesto sto mora da se radi, tipa tusiranje i pranje kose, ali jos uvek kapira da ima smisla sve sto joj pricam.

Inace, gledale smo zajedno u petak na Prvoj neku novu seriju gde je Svetlana Bojkovic dementna majka, vristala je od smeha i bila presrecna sto je ona bolja od te majke iz serije. Jos jedna od stvari koje deluju glupo, al u mom slucaju deluju, ne preporucujem nikome.

Tvoju mamu hvata pubertet, a moja je cas devojcica koja tek polazi u skolu a cas je ozbiljna zena u klimaksu.:zper: Uglavno, kako je ovo sunce ogrejalo tako je I njeno stanje stabilnije a ona mnogo bolje raspolozena. Pred moj obilazak je bas potonula. Jedva da je progovarala po neku rec preko telefona, odbijala je lekove, mrzovoljna, konfuzna... Kazu da sada pije lekove. I nadam se da ce je drzati raspolozenje I dalje. Jako je uznemirilo ono traumaticno kupanje pre 2-3 nedelje. Proverila sam I znam da je ta negovateljica dobra zena, samo je mozda zurila I insistirala na kupanju u popodnevnim satima sto inace nije obicaj. A I pre toga je mama vec bila nervozna I konfuzna. Ipak, takve situacije mogu bas da dovedu do pogorsanja. Jako se uplasila. A ne ume da izrazi emocije I strahove...Jos I one promene vremena I moje odsustvo... Hiljaditi put sam objasnjavala u domu kako treba sa dementnima. Svima. I svi gledaju belo...:think: Seriju sam pogledala. Ima bas situacija sa kojima se svi borimo. Samo mi lik Svetlane Bojkovic nije uvek ubedljiv. Mislim da nije upoznata sa tim kako gledaju dementni, kako hodaju, kako reaguju... bar meni to nije odgovarajuce a nagledala sam se dementnih...
 
Sta se desava kod vas? Sa strepnjom iscekujem zahladjenje, jer je svake godine u ovo doba mama konfuznija nego inace. Petljamo nekako... osim sto cujem pre neki dan kako komsinica kaze mami da prestane da zvace papirnu maramicu:eek::sad2: Desavalo se I ranije da pobrka sok I sampon, pa sam sve sklonila sto bi moglo da izazove problem. Uvece mama na moje pitanje kako je odgovara - Dobro sam, nego ne povezujem stvari. Nesto nije kako treba.:sad2:
 
Moja majčica je na infuziji. Od pre proslog vikenda sam primetila da ima sekreta u plucima. Verovatno od lezanja, ne znam ni sama. Uglavnom pila je antibiotike jednu turu, snimili joj pluca i nastavili sa sirupom za iskasljavanje jer nema nalaz na plucima.
Danas kad sam otisla do nje zatekoh gde prima infuziju, veoma tesko dise, nema snage da iskaslje sekret. Dugo sam bila pored nje, mislila sam zaspace, ali nikako nije mogla od kaslja.
Zvacu kasnije da vidim kako je, ali se sada ozbiljno plasim za nju.
 
Bezuslovna :* Sonjche :* i sve ostale :*

Mi smo dobro, dan po dan, nekad malo zeza, nekad je skoro zdrava... Taman pomislim kako su promasili dijagnozu, ona zakuca, mi smo i dalje pocetnici u ovoj bolesti pa tako i prolazimo. Dozivela sam da mi se obrati sa "mama", koliko je to samo strasno...U prinicpu, sve je zavisnija, stalno sve pita, jel da jedem ovo, dal da obucem ono, devojcica moja.
Nova dadilja joj je stvarno super, juce su se zakacile oko luftiranja, ali to mi je OK, izgladili smo, posto voli svoju neni, a neni je na oporavku od teske bolesti, onda smo usvojili da moramo da hladimo kucu jer nam je vazno da nam neni ostane. Evo, sad dok pricam sam je pitala sta je danas bilo sa luftiranjem, kaze, danas se zamotala u cebe, ali sta ce, nije zena kriva, nego ona jer cigaru ne gasi. I da je bolje da se smrzne nego da joj ova ode, pametnica moja, sve je lepo shvatila.

Inace, ja od posla i od nje jos papire za dom spremila nisam, nadam se da cu uskoro da skupim sve i da predam. A umorna sam da ne znam za sebe, ne moze ovo jedan covek sam, definitivno, ne znam koliko para da ima, za ovu igru treba i mnogo para i mnogo clanova porodice.
 
https://uploads.tapatalk-cdn.com/20170917/3b0c88cd48b6590e58fd0b9d4d8ff405.jpg

3b0c88cd48b6590e58fd0b9d4d8ff405.jpg
 
Moja majčica je na infuziji. Od pre proslog vikenda sam primetila da ima sekreta u plucima. Verovatno od lezanja, ne znam ni sama. Uglavnom pila je antibiotike jednu turu, snimili joj pluca i nastavili sa sirupom za iskasljavanje jer nema nalaz na plucima.
Danas kad sam otisla do nje zatekoh gde prima infuziju, veoma tesko dise, nema snage da iskaslje sekret. Dugo sam bila pored nje, mislila sam zaspace, ali nikako nije mogla od kaslja.
Zvacu kasnije da vidim kako je, ali se sada ozbiljno plasim za nju.

Insistiraj da je pregleda pulmolog. Da li joj je jastuk podignut vislje, da ne lezi u horizontali? Mozda je samo prehlada, virus... Probaj da obilazis cesce i da proveravas da li lekari daju odgovarajucu terapiju. Gledaj i sebe da sacuvas. Uzimaj vitamine da sprecis pad imuniteta. Znam da se sekiras i da si pod stresom. Mislim na tebe:heart:
 

Back
Top