zivot dez dece

beograd74

Zainteresovan član
Poruka
292
Da li mozete da zamislite zivot bez dece? Problemi u trudnoci, pobacaji, sterilitet? Kako uspeti i ostvariti se kao roditelj? Da li bi usvojili dete? Kakva su vasa iskustva?
 
Poslednja izmena:
Da li mozete da zamislite zivot bez dece? Problemi u trudnoci, pobacaji, sterilitet? Kako uspeti i ostvariti se kao roditelj? Da li bi usvojili dete? Kakva su vasa iskustva?

Нисам баш разумела шта треба да замислимо: како бисмо живели без деце, како би било када бисмо имали проблеме у трудноћи, или како се остварујемо као родитељи?
Прво тражиш да замислимо ситуацију, а онда да пишемо из сопственог искуства...па сад не знам шта је поента....:confused:
 
Poslednja izmena:
Ja recimo ne mogu da zamislim da se ne ostvarim kao roditelj, decu obozavam. Imali smo par pobacaja, trebamo da nadjemo uzrok. Pada nam na pamet da ako ne uspemo, da onda usvojimo dete, mada sredina ko zna kako bi na to gledala.
Ako ima neko ko je prosao kroz slicnu situaciju, mislim na pobacaje, sta ste sve radili od analiza, da li ste pronasli uzrok i napokon dobili toliko zeljenu bebu?
 
Ја могу да замислим живот без деце.
У животу постоји небројено активности које могу подједнако да испуњавају као деца.
 
Ja recimo ne mogu da zamislim da se ne ostvarim kao roditelj, decu obozavam. Imali smo par pobacaja, trebamo da nadjemo uzrok. Pada nam na pamet da ako ne uspemo, da onda usvojimo dete, mada sredina ko zna kako bi na to gledala.
Ako ima neko ko je prosao kroz slicnu situaciju, mislim na pobacaje, sta ste sve radili od analiza, da li ste pronasli uzrok i napokon dobili toliko zeljenu bebu?
Pa šta vas briga kako bi sredina reagovala,ako vi mislite da je to ispravno i ako je to ono što bi vas usrećilo...To nije pitanje koje se njih tiče.
Nemam dete,niti ću ga verovatno ikada imati a to je ono što sam najviše želela i to je ono što sebi nikada neću oprostiti.
 
ja sam pre nego shto sam dobila dete sasvim mogla da zamislim zzivot bez dece.
kad sam dobila svoje dete, sasvim ne mogu da zamislim zzivot bez njega.

ali mislim da bih sebi sasvim lepo organizovala zzivot, iz one prve perspektive, i da ne bih zzalila za decom uopshte.

iskreno, nekad mi nedostaju ona lenja popodneva, dan u krevetu uz knjigu, dan uz reku i pivo, shopping bez zzurbe, ali onda beba dodje i zagrli me ili mi kazze : "KA!" i ja zaboravim. :D
 
Moja najveca zelja je da se ostvarim kao majka....mozda ta zelja i ne bi bila toliko jaka da nisam prosla pakao koji sam prosla.... spontani sa blizanackom trudnocom, pa infekcije zbog ne strucne kiretaze... evo vec godinu dana pokusavam da saniram nestrucnost lekara, od svog tog haosa hormoni su mi poludeli, proradila stitna zlezda.... i ko zna sta sve ne... ali ne odustajem.... idem ka svom cilju, jeste da kao bosa po trnju, ali valjda tako mora da bude. Jos ne razmisljam u pravcu da necu imati decu i sta onda.... Ali imam prijatelje koji su pre godinu dana usvojili bebca i presrecni su, vole ga cini mi se vise nego sto pojedini roditelji vole svoju biolosku decu...
 
Moja najveca zelja je da se ostvarim kao majka....mozda ta zelja i ne bi bila toliko jaka da nisam prosla pakao koji sam prosla.... spontani sa blizanackom trudnocom, pa infekcije zbog ne strucne kiretaze... evo vec godinu dana pokusavam da saniram nestrucnost lekara, od svog tog haosa hormoni su mi poludeli, proradila stitna zlezda.... i ko zna sta sve ne... ali ne odustajem.... idem ka svom cilju, jeste da kao bosa po trnju, ali valjda tako mora da bude. Jos ne razmisljam u pravcu da necu imati decu i sta onda.... Ali imam prijatelje koji su pre godinu dana usvojili bebca i presrecni su, vole ga cini mi se vise nego sto pojedini roditelji vole svoju biolosku decu...

Imam osecaj da sto vise zelim dete, da mi ono sve vise izmice. Krecem se u drustvu koje vecinom ima decu, cini mi se kad posmatram tudju da mi sve vise moje izmice. Mozda trebam da prestanem da mislim na to, ali godine stizu jedna za drugom sve brze i brze.
Gubim strpljenje. Valjda ce sve biti u redu.
 
imam dvoje dece
i stalno zamišljam kako bi mi bilo da ih nemam:p
sa jedne strane bilo bi mi lakše
manje obaveza, manje briga, život posvećen samo sebi
sa druge strane bila bih uskraćena onih zadovoljstava koje samo deca mogu da pruže...radost, ponos

jednostavno, moj život bi ićao drugim tokom
 
Da li mozete da zamislite zivot bez dece? Problemi u trudnoci, pobacaji, sterilitet? Kako uspeti i ostvariti se kao roditelj? Da li bi usvojili dete? Kakva su vasa iskustva?

Mogu....deca su cesto teret u zivotu, ali mozda nekada i pozelim dete za sada NE....sve je to individualno...a za usvajanje svakako jesam, to je humano....:)
 
Imam osecaj da sto vise zelim dete, da mi ono sve vise izmice. Krecem se u drustvu koje vecinom ima decu, cini mi se kad posmatram tudju da mi sve vise moje izmice. Mozda trebam da prestanem da mislim na to, ali godine stizu jedna za drugom sve brze i brze.
Gubim strpljenje. Valjda ce sve biti u redu.

Mora da ti je jako teško. Naravno da treba da nastavite da se trudite... a ja bih usvojila dete, ako ne bih mogla da postanem biološka majka, a recimo želim to najviše na svetu... ali lako je savetovati druge... Često strah, stres i panika utiču na to da ljudi nikako da zatrudne i dobiju dete... možda ne bi bilo loše da pričaš sa nekim psihologom koji bi ti pomogao da se opustiš, da prestaneš da se brineš i paničiš...

(ja nemam decu i sasvim mogu da zamislim život bez njih, ali nikada nisam imala tako jaku želju da postanem roditelj)
 
Mora da ti je jako teško. Naravno da treba da nastavite da se trudite... a ja bih usvojila dete, ako ne bih mogla da postanem biološka majka, a recimo želim to najviše na svetu... ali lako je savetovati druge... Često strah, stres i panika utiču na to da ljudi nikako da zatrudne i dobiju dete... možda ne bi bilo loše da pričaš sa nekim psihologom koji bi ti pomogao da se opustiš, da prestaneš da se brineš i paničiš...

(ja nemam decu i sasvim mogu da zamislim život bez njih, ali nikada nisam imala tako jaku želju da postanem roditelj)


Ma opustena sam ja, nije problem zatrudneti nego odrzati trudnocu. Gubim strpljenje vise zbog drzave u kojoj zivim, gde je totalni javasluk u zdravstvu, gde ako ne platis tretiraju te ko da i ne postojis, setaju te od jednog do drugog lekara, urade par analiza i to je to.
Zato cemo ici privatno, uraditi sve potrebne analize, platiti, pa tek onda pokusati ponovo.:ceka:
 
Ja recimo ne mogu da zamislim da se ne ostvarim kao roditelj, decu obozavam. Imali smo par pobacaja, trebamo da nadjemo uzrok. Pada nam na pamet da ako ne uspemo, da onda usvojimo dete, mada sredina ko zna kako bi na to gledala.
Ako ima neko ko je prosao kroz slicnu situaciju, mislim na pobacaje, sta ste sve radili od analiza, da li ste pronasli uzrok i napokon dobili toliko zeljenu bebu?
proverite da nije toxoplasma(u slucaju da dr nije gledao to vec)


a sto se usvajanja tice,sta vas briga sta ce okolina da misli i da kaze?


usvajanjem osim sto postajete roditelji,pomogli ste nekom detetu...
ne vidim zasto bi iko normalan imao problem sa tim sto je neko koga zna usvojio dete
 
Naravno. Ja sam neozenjen, nemam biolosku decu, hranitelj sam ali sam svestan da ce to dete jednog dana da ode svojim putem...
I biološka deca jednom odrastu i odlepršaju,ali ako mu pružaš ljubav i pažnju ono će ti se uvek vraćati,jer porodično gnezdo je najveće bogatstvo.Nije bitno što imaš status hranitelja bitno je da se to mlado biće oseća voljenim i sigurnim kod tebe.:heart::zpozdrav:z:gs:
 
Iako me dekad dovedu na rub nervng sloma, iako sve potrebe i vreme organizujem prema njima, iako mi donose i nervozu i umor i bes, oni su moje sve. Moja potvrda da postojimo, moje trajanje i kada me ne bude, moje sreće...Sa njima sam potpuna i često se zahvaljujem ne znam, bogu, sudbini ili već kome na njima.
Mislim da mi život bez njih ne bi bio potpun, kao što bez stida kažem i da mi život bez braka ne bi bio po meri. Mojoj, što ne znači da je to mera za svakoga.
Mislim da ne bi usvojila dete iako se divim svakome ko to uradi.
 
Da li mozete da zamislite zivot bez dece? Problemi u trudnoci, pobacaji, sterilitet? Kako uspeti i ostvariti se kao roditelj? Da li bi usvojili dete? Kakva su vasa iskustva?
Život bez dece je za mene nezamisliv i pored svih teškoća kroz koje sam prošla od trenutka prvog plača pa sve do sada.Imam tri deteta.Oni su sada pravi momci.I sada uživam gledajući te tri čupave glave zarasle u brade.Poželim da ih čupnem za kosu ali se uzdržavam,pa oni su momci.U mome domu je večito tutnjalo.Uvek neka pometnja.To mi strašno nedostaje ali se radujem našim zajedničkim vikendima.
Da nemam svoju decu sigurno bih usvojila bez obzira na čaršijske priče.:heart::zag::mazi:z:gs::bye:
 
Zivot bez dece meni ne bi imao smisla.
Naravno, postujem osobe koje ne zele da imaju decu i izasno sazaljevam parove koji zarko zele decu a ne mogu da ih dobiju( nedao Bog nikome!)

Ali meni se bukvalno zivot vrti oko dece. I od malih nogu sam znao da zelim da imam decu.

I mzoda malo glupa recenica, ali ne mogu da mi budu drugarice zene koje ne zele da imaju decu. Ne osudjujem ih, njihovo je to pravo, ali....
 

Back
Top