dela973
Aktivan član
- Poruka
- 1.090
Porodica koja je, po predanju, s juga presla u podunavlje posle pada srpskog carstva pod tursku vlast. Clanovi te porodice zahvaceni pokretom za napustanje podrucja pod Turcima, iselili su se u XVI veku u Lipovu i Jenopoljski okrug. Za erdeljske Brankovice se govorilo da lazu na vlaskom, da cute na grckom, broje na cincarskom, da u crkvi poju na ruskom i samo kad hoce da ubiju, progovore na svom maternjem - srpskom jeziku.
Oni su poreklom iz Hercegovine, iz okoline Trebinja iz mesta Korjenici, pa otuda i njihovo drugo prezime - Korjenici. Kao sto se istakla vojnicki u okrsajima na granici dva veka i dve drzave, Ugarske i Turske, porodica Brankovic je na svom podrucju uz reku Moris, u Jenopolju, Lipovu i Pankoti, dala niz istaknutih svestenih lica.
Brankovici su tvrdili da su poreklom od despota Brankovica, a odakle im silno imanje tesko je reci. Postojala je izreka da u Brankovica kesu ide na javi sve sto se po cincarskim snovima stekne, od kavale do Zemuna. Njihovo prstenje je ledeno kao guja, njihove posede ptica ne moze preleteti, a narodne pesme ih vec mesaju sa vladarskim porodicama. Knez Zigmund Rakocidarovao je Brankovica rodjacima po zenskoj liniji naselja, pustare i plemstvo, a po zenskoj celjadi Brankovici su u srodstvu sa erdeljskim Sekeljima, pa se jedan deo njihovih bogatstva prilio i otud u vidu imanja.
Bili su zastitnici manastira u Vlaskoj i na Atosu, podizali su utvrde i crkve, kao one u Stonom Beogradu ili u Kupiniku. Treba reci da se nasledstvo u porodici dodeljuje prema boji brade. Svi naslednici ridje brade ( a nju su nasledili po zenskoj liniji jer uzimaju ridjokose za zene) ustupaju pravo crnobradima, cija brada svedoci da su naslednici po muskoj krvi.
Ako njihove rodovnicke tablice i nisu najpouzdanije, njihovo bogatstvo je pouzdano i tvrdo kao zemlja po kojoj jasu, i preko 200 godina poneki zlatnik nije uopste napustao njihove skrinje.
(izvestaj Nikona Sevasta, pisara Avrama Brankovica, beckom dvoru, druga pol. XVII veka)
Oni su poreklom iz Hercegovine, iz okoline Trebinja iz mesta Korjenici, pa otuda i njihovo drugo prezime - Korjenici. Kao sto se istakla vojnicki u okrsajima na granici dva veka i dve drzave, Ugarske i Turske, porodica Brankovic je na svom podrucju uz reku Moris, u Jenopolju, Lipovu i Pankoti, dala niz istaknutih svestenih lica.
Brankovici su tvrdili da su poreklom od despota Brankovica, a odakle im silno imanje tesko je reci. Postojala je izreka da u Brankovica kesu ide na javi sve sto se po cincarskim snovima stekne, od kavale do Zemuna. Njihovo prstenje je ledeno kao guja, njihove posede ptica ne moze preleteti, a narodne pesme ih vec mesaju sa vladarskim porodicama. Knez Zigmund Rakocidarovao je Brankovica rodjacima po zenskoj liniji naselja, pustare i plemstvo, a po zenskoj celjadi Brankovici su u srodstvu sa erdeljskim Sekeljima, pa se jedan deo njihovih bogatstva prilio i otud u vidu imanja.
Bili su zastitnici manastira u Vlaskoj i na Atosu, podizali su utvrde i crkve, kao one u Stonom Beogradu ili u Kupiniku. Treba reci da se nasledstvo u porodici dodeljuje prema boji brade. Svi naslednici ridje brade ( a nju su nasledili po zenskoj liniji jer uzimaju ridjokose za zene) ustupaju pravo crnobradima, cija brada svedoci da su naslednici po muskoj krvi.
Ako njihove rodovnicke tablice i nisu najpouzdanije, njihovo bogatstvo je pouzdano i tvrdo kao zemlja po kojoj jasu, i preko 200 godina poneki zlatnik nije uopste napustao njihove skrinje.
(izvestaj Nikona Sevasta, pisara Avrama Brankovica, beckom dvoru, druga pol. XVII veka)