Džerom Dejvid Selindžer

quentin

Iskusan
Poruka
5.998
Piše B92:

Vašington -- Džerom Dejvid Selindžer, čuveni američki pisac i autor kultnog romana "Lovac u žitu", preminuo je danas u Nju Hempširu, u 91. godini.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=01&dd=28&nav_category=78&nav_id=407372

Ono što mene zanima je da li je zaista decenijama, svakodnevno, pisao o ekscentričnoj porodici Glas, kako je rekla jedna njegova bivša ljubavnica. Da li će to biti objavljeno? Da li ćemo saznati nešto više o njegovoj sumnjivoj fascinaciji mlađim tinejdžerima?
Ili je bolje da neke priče ostanu neispričane?

Bilo je već nekih tema o Selindžeru, ali raspišite se i sad, ako imate o čemu. Mogu i kritike. Za mene je ona "o pokojniku sve najljepše" prilično glupa izreka.
 
Bas maloprije slucajno naletim na neki website jevrejske zajednice u US ili nesto tako, i ovako kaze:

J.D. Salinger: great author, recluse and icon - buuuuut was he Jewish????
Pa onda: Salinger lived in his home in Cornish, dddddddd
But was Salinger Jewish????

Gluposti, najmanje je bitno šta je bio?

Bice interesantno da se vidi je li on pisao tokom ovih godina i ako jeste kakvog su kvaliteta djela.
 
Inrigantnije je sto se sada shpekulishe sa tim da je ostavio sef pun rukopisa, mada ja u tu pricu ne verujem.
I ako je i pisao, a zadrzao prichu na odrastanju u 50tim, nishta...

Ovako, negdje šezdesetih godina Selindžera je posjetila jedna mlada novinarka s namjerom da uradi intervju - to je bilo u doba dok još nije odbijao svaki kontakt s javnošću. Ne znam da li je intervju urađen, ali ona je ostala živjeti sa Selindžerom još nekoliko godina nakon toga. Kasnije je opisala neke zanimljive detalje iz njegovog svakodnevnog života: kako se bavi jogom, svakodnevno meditira, kako je vegetarijanac - uglavnom se hrani povrćem koje samo skuva i potom ga jede bez dodavanja ikakvih začina... Ona je isto tako rekla da Selindžer svaki dan piše, isključivo o ekscentričnoj porodici Glas - akterima mnogih priča koje je objavio.
Dakle, to je bilo dosta davno. Ne znam da li je pisao do kraja. Da li je to sačuvao, da li je želio da se to ikad objavi, da li ćemo ikada išta od toga ugledati...
U suštini, nemam posebna očekivanja - smatram da nikad ne treba žaliti za onim što nam pisac nije želio pokazati. On je autor i sam čin objavljivanja, ili neobjavljivanja, je njegovo suvereno pravo.
 
Mislim da ako pisac sam nije hteo nešto da se obajvi ne treba da se objavi. Ako je on smatrao da je loše ili nije želeo da ostali pročitaju, možda je previše lično, onda treba da se poštuje njegova želja. Iskreno se ježim pomisli šta su sve ljudi u stanju da napišu, kažu, urade nakon nečije smrti. Čovek ne može da se brani, pa je lak plen. Samo neljudi mogu napadati i na bilo koji način dobijati (novac, pažnju, zadovoljene zlih misli) od onoga ko ne može da reaguje u svoju korist.
 
Ogromno zanimanje književne javnosti prošle godine je izazvala i nova biografija autora "Lovca u žitu" Džeroma Selindžera, čiji su autori Dejvid Šilds i Šejn Salerno. Djelo je otkrilo mnoge piščeve tajne, koje je uspješno skrivao posljednjih 50 godina života. Prikazan je kao osoba veoma traumatizovana ratnim iskustvom, ali i zatečena slavom pomenutog djela.

Zajednička knjiga o Selindžeru na 700 stranica iznijela je nove informacije, rijetke fotografije i pisma, do sada nepoznate detalje o piščevim ratnim godinama i kratkom prvom braku.

Niz Selindžerovih posthumih djela biće objavljen u periodu od 2015. do 2020. godine.
 

Back
Top