Da bi pisac bio dobar, potrebno je (ne i dovoljno) da bude iskusan, a ne star! Slažem se da je tržište zasićeno gledanjem unazad. Treba gledati u budućnost i pisati o njoj.
I ja se bavim pisanjem, pišem kratke priče, i te priče uglavnom se bave tekućim događajima (desetak njih nalazi se na
mojoj prezentaciji). Želim svojim primerom da pokažem da je moguće
ne pisati o raspadu SFRJ, o Slobi, o redovima za mleko, a i dalje pisati o onome što se baš danas događa oko nas. Evo primera koje sam postavio na Internetu:
- - u priči 'Trofej' kritikujem tzv. sportski lov, tj. ubijanje životinja radi ubijanja životinja; junak, lovac, doživljava nezgodu u lovu i prvi put stiče pogled na prorodu drugačiji od onog pogleda preko nišana na koji je navikao;
- u priči 'Hospitalizacija erotskog trilera' kritikujem predvidivost i monotonost televizijskog programa; sve teme su obrađene, novi filmovi i nove serije samo prežvakavaju već viđeno;
- u priči 'Subota, podne' opisujem čoveka koji svakog petka na kraju radne nedelje da sa društvom popije gajbu piva; svake subote budi se u podne i priseća prijatnih snova - priča pokazuje da jedan običan službenik i dalje može da ima sasvim vedar i opušten privatni život, i da nijednog trenutka sebe ne doživi kao mediokriteta i nekog ko nije zaslužio da živi;
- u priči 'Cena slobode' opisujem preokret u životu jednog beogradskog kriminalca (ova priča nastala je kao sastav na zadatu temu 'negativac u prvom licu' i nije karakteristična za mene) - eto jedne teme slične Goranovim 'Olovnim suzama', ali bez pominjanja političara, rata, nedavne istorije, 'kaubojskog ponašanja Amerike' i sličnih istrošenih tema.
Dakle, tema ima beskrajno mnogo. Nemojmo da pišemo više o onome što je iza nas, to je tako izanđalo, istrošeno i preko svake mere tmurno i pesimistično. Cilj književnosti je da svet učini boljim, a ne da nabraja šta je sve juče i prekjuče urađeno loše.
Izvinjavam se svima ako je moj odgovor preopširan.