Zašto se osećam suvereno?

Goran Jovanic

Zainteresovan član
Poruka
325
Pre nekoliko meseci , kada sam po prvi put zapoceo na ovaj nacin komunikaciju sa Vama , tj. sa praznim a tako iznenadjujucim monitorom , osecao sam se poprilicno uzbudjeno.Kasnije su osecanja samo u retkim situacijama bila pozitivna. Mejutim , ova tehnika je cudo. Omogucava mi da , sa malim zakasnjenjem dokazem svoju suverenost. Ne bi se moglo reci da sada zelim da nastavim tamo gde smo stali , da se nadovezem. Za one koji su primetili da se osecam nadmeno , prepotentno i sl. a nisu znali zbog cega , i za one koji bi dosli do mojih knjiga a nisu znali kako , ostavljam ovaj mali prozor za sajt www.citymanager.co.yu , na kome ce naci odgovore. Ostale naravno svim srcem pozdravljam. Cao svima! :D :wink: :!:
 
... ok ... ovo je dakle tvoje opravdanje?! Za suverenost, a pretpostavljam i za gordost, nadmenost, mozda i "obozenje" samog sebe. Povredjena ti je verovatno, sujeta, jer su forumasi uporno pobijali tvoje dokaze i uveravanja o vrednostima tebe kao pisca. Mislim da je to u redu ... ali cemu sve to?! Zasto ti je to toliko bitno? Cela ta sarada?!

Poz.
C.
 
Dont_Break_The_Oath:
E dragi moj kolega..sta da ti kazem.Sve je ok sto si ti napisao,pozdravljam to kao covek,ali kao pisac mislim da ni ti neces ostati postedjen mojih kritika.
Cemu pisanje ponovo o socijalnim desavanjima i slicno? Dokle vise takvih knjiga o svetskim velesilama i nacinu zivotai ostalim vec vidjenim stvarima? Jadno,dosadno,beskvrno.
Pa zar smo Svetozar Vlajkovic i ja jedini ljudi sa ovih prostora koji nece da pisu o tome kako svi mi lose zivimo i slicno tome?
Dosta mi je laznih novih pisaca,nijednu kap nisu prolili da bi napisali SEBE na papiru.

Cao kolega. Pregledajuci deo tvoje komunikacije sa forumom zapazio sam da umes da izneses svoje misljenje o raznim temama. Jedino sto znam o tebi je da si jako mlad za knjizevnika. Mozda je trebalo da izneses forumu svoje ime i naslove svojih knjiga , jer to bi ti svakako znacilo za karijeru. Ono sto hocu da ti kazem , a vazi i za mnoge druge tvojih godina i slicnog misljenja , je da sam se i ja tako osecao i slicno razmisljao kada sam bio vasih godina i pocinjao svoju umetnicku karijeru. Kada sam se prvi pud nasao u kancelariji direktora Prosvete , upoznao sam Pavica , koji je tu bio da se sa direktorom dogovori oko detalja u vezi stampanja nove knjige. Razmenili smo par recenica , ali je ostao utisak da me nije ni primetio. Ja mlad drcan , a on star , nizak , obucen u gotovo olinjali kaput bez boje. U toj velikoj ovalnoj kancelariji na zidu je stajao samo Ivo Andric i niko vise. Mozda mi je to bio jedini pravi podstrek da nastavim sa pisanjem. Pavica sam sreo jos samo jednom , nije me poznao naravno. A u meni se otvorila bol , nesvesno , i sad posle svih ovih godina znam da sam bio jako sujetan. Iako sam predhodno procitao njegove knjige "Predeo slikan cajem i Unutrasnju stranu vetra" , nisam dugo mogao da dovrsim Hazardski recnik. Bio sam ubedjen da je to losa knjiga i da su kriticari laici. Nisam bio u pravu. Problem je bio u meni. Nisam zeleo da priznam da jos neko u ovoj zemlji moze da napise dobru knjigu , pa cak kad iza njega stoji sila kriticarskog sveta. Ja pa svi ostali posle. Samo ja sam sposoban da dobijem tu drugu "Nobelovu nagradu". Ne moze mi to niko od domacih pisaca pokvariti. Nije bilo bitno sto pisac takvog kalibra kao sto je Pavic iza sebe ima brojna zaista jaka dela i sto je to priznao ceo svet , on je za mene dugo ostao samo cicica , u svetlom , tako obicnom kaputu. Tek sam posle nekoliko godina smogao snage da procitam Hazardski recnik , a kasnije sa odusevljenjem sam iscekivao sva ostala dela. Sta se tu zapravo desilo. Da li sam ja kao i sada vi bio zaslepljem svojim egoom? Da li sam svoje zakljucke zasnivao na nepristrasnosti i poznavanju situacije , ili su to bile samo moje zablude? Da li sam tada izistinski poznavao snagu njegovih dela ili je moje oreol bio prejak da mi oslobodi misli? Ono sto sada znam je da vreme cini svoje i da se njegovim protokom stvari polako bistre. Jos je puno zabluda koje cekaju da stignu na red i da mi svojim nestankom razjasne sliku sveta. Ono sto sada znam u vezi knjizevnosti je da knjige najpre procitam pa tek posto prodje neko duze vreme mogu da iznesem svoj sud. I tada ja knjige ne gledam kroz pisce , vec ih posmatram zasebno. Imena pisaca mi nisu bitna. Ona mi sluze kako bi se opredelio za odredjenu knjigu. Znam da te pisce nikada necu da sretnem , ili da napisem koju rec o njihovom delu. Jedino sto mi znaci , kad procitam novu knjigu , jeste da sam sagledao neki meni novi pogled na svet. Moj zivot lagano ide , kroz neko vreme ce se ugasiti. Dan za danom , nedelja za nedeljom , godine. Radjaju se u medjuvremenu novi ljudi , novi Pavici , Andrici. Ja ih sada docekujem sa zadovoljstvom , ne sa strahom da ce me neko baciti u senku , jer ako moje knjige ista vrede , one ce to vremenom i dokazati.
Ne mogu da znam koliko ova moja beseda moze da ti pomogne ili koliko ces da je prihvatis , tek da znas da ja u tebe imam poverenja i zelim ti najveci moguci uspeh.Sto pre naravno.
 
Pa kolega knjizevnice,ako te smem tako nazvati,sebe nimalo ne smatram mladim da bi bio pisac jer to je moja zivotna zakletva koju sam polozio na moj sopstveni oltar jos davno,i nemam nameru da se bavim icim drugim.Tako da necu podneti tvoje vredjanje i omalovazavanje u startu jer mi to od ljudi "od iskustva" nije nimalo potrebno.
Ja necu namerno da napisem ovde moje pravo ime i imena svih mojih dela da bi time pospesio karijeru jer meni nije glavni interes da postanem karijerista kao sto mnogi od vas mojih krvnih neprijatelja,savremenih pisaca radite.
Ja za razliku od tebe pisem sopstvenom krvlju,sam sam,ne trebaju mi nikakva udruzenja niti ista slicno cemu bi pripadao jer su moje ideje i moje knjige daleko od moderne knjizevnosti.Moje knjige ne doticu socijalne teme i totalno zaobilaze sve sto je danas populrno.Moje knjige nisu za svakoga,ja ne dajem lako citljivo stivo za svakoga,nego za razliku od tebe volim da se igram izmedju zivota i smrti kada radim neko delo,da pljujem krv po papiru,da dam sve od sebe da to delo bude kvalitetno,a ako ce se ono nekome svideti ili ne,to nije moja stvar.Moje je da dam sve najbolje i najgore od sebe.
A kada si vec pomenuo gospodina lesinara Pavica,sa tim covekom i sa mnogim ljudima ovde u domacoj knjizevnosti sam na ratnoj nozi i to upravo zato sto su takvi kakvi jesu.Matorci cije ime znaci autoritet pa se sada prave vazni i usudjuju se da budu ekstravagantni umetnici.Pavic se istica,pise gluposti,nijednu pametnu recenicu od njega nisam cuo,nista,jedno veliko nista!!!
Volim ljude koji svoj posao rade svojim srcem,volim one koje godinama stoje na margini ne pokusavajuci da naprave karijeru niti bilo sta slicno,i na zalost ovde u SCG samo jedan takav covek postoji i smatram da je on jedini knjizevnik sa ovih prostora koji je vredan paznje:Svetozar Vlajkovic.
A kao sto tebe fascinira Pavic kao covek u bezbojnom kaputu,onaj koji Te ne primecuje,tako je mene fascinirao Bjørnstjerne Bjørnson na prvom mestu.
Taj germansko-finski duh u meni je znatno jaci nego slovenski i lepsa mi je pohvala kada mi iz nekog gradica u Skandinaviji stigne pismo da je neko procitao moju knjigu i nije rekao nista,nego sto su me ovde mnogi pljuvali ili hvalili.
Ali bice vremena i ovde za mene.
Radim na tome da moje ime i prezime i sve moje odjekne i ovde,pa iskreno ne ocekujem nista pozitivno od vas,mojih kolega koji ste prepuni sujete jer je za vas najveca uvreda ako neko ne pohvali vase delo a mladji je od vas.
Zato nemoj mi ti kolega zeleti srecu i uspeh,bolje mi pozeli propast i brzu smrt,bolje cu se osecati.
 
Tvoj pesimizam mi se svidja , a pored toga i neki pogledi kroz koje sam i sam prosao. Nemoj da te vredjaju oni koji te ne primecuju. Tvoj zivot za tvoje delo ne treba da bude vazan. Nasa dela i mi davno su se rastali. Svako ima svoj zaseban put. Pomenuo sam Pavica da bi citaoci svatili kako smo svi podlozni slicnim manama. Sujeti najpre , a potom zavisti. Treba pisati kao da citaoci ne postoje oko nas , kao da su u nekom drugom , nama neznanom sistemu. Ako pisemo tako da nam citaoci uopste ne trebaju , onda degradiramo sopstveni trud i delo.
 
Cecilija:
... ok ... ovo je dakle tvoje opravdanje?! Za suverenost, a pretpostavljam i za gordost, nadmenost, mozda i "obozenje" samog sebe. Povredjena ti je verovatno, sujeta, jer su forumasi uporno pobijali tvoje dokaze i uveravanja o vrednostima tebe kao pisca. Mislim da je to u redu ... ali cemu sve to?! Zasto ti je to toliko bitno? Cela ta sarada?!

Poz.
C.
Rado bih ti odgovorio , posto mi se tvoji radovi dopadaju , kad bi tvoje pitanje shvatio kao izvinjenje na opasku da mi nesto viri...
 
naporan si za citanje, mislim da ce nobel da ode ipak meni.
i de pises ovoliko po internetu. ko bre to moze da cita.
ali vidim snagu u tebi bicu tvoj sluga tako da nadam se da si se inspirisao ovim forumom
uzmi neko drugo ime ali zvuchnije na primer Goxy J
 
Goran Jovanic:
Ponekad covek dodje u gotovo bezizlaznu situaciju. Zato Vas molim za pomoc. Ako neko poznaje prevodioca spremnog da literalno delo prevede sa srpskog na engleski uz zadrzavanje kvaliteta , molim neka mi se javi na meil. Hvala.

ahahah mozda ti igrash ulogu kao velikog pisca :lol:
e to je sjajno
kao sad ti mislish da si pisac i onda s tom ulogom saljes postove
pitaj timoti bajforda..
 
Goran Jovanic:
Dont_Break_The_Oath:
E dragi moj kolega..sta da ti kazem.Sve je ok sto si ti napisao,pozdravljam to kao covek,ali kao pisac mislim da ni ti neces ostati postedjen mojih kritika.
Cemu pisanje ponovo o socijalnim desavanjima i slicno? Dokle vise takvih knjiga o svetskim velesilama i nacinu zivotai ostalim vec vidjenim stvarima? Jadno,dosadno,beskvrno.
Pa zar smo Svetozar Vlajkovic i ja jedini ljudi sa ovih prostora koji nece da pisu o tome kako svi mi lose zivimo i slicno tome?
Dosta mi je laznih novih pisaca,nijednu kap nisu prolili da bi napisali SEBE na papiru.


Cao kolega. Pregledajuci deo tvoje komunikacije sa forumom zapazio sam da umes da izneses svoje misljenje o raznim temama. Jedino sto znam o tebi je da si jako mlad za knjizevnika. Mozda je trebalo da izneses forumu svoje ime i naslove svojih knjiga , hocu da ti kazem , a vazi i za mnoge druge tvojih godina i slicnog misljenja , je dajer to bi ti svakako znacilo za karijeru. Ono sto sam se i ja tako osecao i slicno razmisljao kada sam bio vasih godina i pocinjao svoju umetnicku karijeru. Kada sam se prvi pud nasao u kancelariji direktora Prosvete , upoznao sam Pavica , koji je tu bio da se sa direktorom dogovori oko detalja u vezi stampanja nove knjige. Razmenili smo par recenica , ali je ostao utisak da me nije ni primetio. Ja mlad drcan , a on star , nizak , obucen u gotovo olinjali kaput bez boje. U toj velikoj ovalnoj kancelariji na zidu je stajao samo Ivo Andric i niko vise. Mozda mi je to bio jedini pravi podstrek da nastavim sa pisanjem. Pavica sam sreo jos samo jednom , nije me poznao naravno. A u meni se otvorila bol , nesvesno , i sad posle svih ovih godina znam da sam bio jako sujetan. Iako sam predhodno procitao njegove knjige "Predeo slikan cajem i Unutrasnju stranu vetra" , nisam dugo mogao da dovrsim Hazardski recnik. Bio sam ubedjen da je to losa knjiga i da su kriticari laici. Nisam bio u pravu. Problem je bio u meni. Nisam zeleo da priznam da jos neko u ovoj zemlji moze da napise dobru knjigu , pa cak kad iza njega stoji sila kriticarskog sveta. Ja pa svi ostali posle. Samo ja sam sposoban da dobijem tu drugu "Nobelovu nagradu". Ne moze mi to niko od domacih pisaca pokvariti. Nije bilo bitno sto pisac takvog kalibra kao sto je Pavic iza sebe ima brojna zaista jaka dela i sto je to priznao ceo svet , on je za mene dugo ostao samo cicica , u svetlom , tako obicnom kaputu. Tek sam posle nekoliko godina smogao snage da procitam Hazardski recnik , a kasnije sa ...

..."Pisac". Kad smognes snage da, PRVO naucis da citas NASLOVE ROMANA, ti KASNIJE javi kako ti se dopao Pavicev roman
HAZARSKI RECNIK -
ili roman o Hazarima. O NARODU JE REC. O davno iscezlom, hazarskom narodu.
Ne o kocki. Ne o hazarDu. :idea:

:roll:
 
A tek koliko se ja osecam suvereno kada dobijem savete od ljudi kao sto je Goran Jovanic.
Samo me razbesni taj nadmeni stav da je on stariji pisac od mene i da sam ja previse mlad,pa samim tim i slabiji nego on.
Nije u pitanju rivalstvo ovde,nego pristup pisanju.
Goran Jovanic je covek koji je ponosan na to sto je pisac i ne shvata to kao zlu kob,nego istice to kao vrlinu,kao nesto sa cime se ponosi,sto je za divljenje u svakom pogledu.
Pa "kolega" Gorane,da sam ja hteo da brzo uspem i da marim za svoju karijeru kao ti,sigurno bi se eksponirao mnogo vise i razmetao sa imenima svojih kjniga i upucivao ostale forumase gde i kako mogu da dodju do mojih knjiga.Ali necu zato sto ja sebe ne smatram iznad ostalih iako sam javna licnost.
Moje misli iznete na ovom forumu jesu ono sto stoji u mojim knjigama,ali kakav bih to ja bio pisac kada bi ostavljao web stranice gde se nalaze moja dela???
Bio bi trgovac onda,gledao bi da se moja roba samo proda,kao sto ti radis.
Jedino ljudi sa ovog foruma koji su mi postali i privatno prijatelji imaju uvid u moje knjige,jer njih smatram bliskim sebi.
A tebi savetujem da ne trujes sve nas ovde tvojom "velicinom" i tvojim nepotrebnim savetima.
 
Da bi pisac bio dobar, potrebno je (ne i dovoljno) da bude iskusan, a ne star! Slažem se da je tržište zasićeno gledanjem unazad. Treba gledati u budućnost i pisati o njoj.

I ja se bavim pisanjem, pišem kratke priče, i te priče uglavnom se bave tekućim događajima (desetak njih nalazi se na mojoj prezentaciji). Želim svojim primerom da pokažem da je moguće ne pisati o raspadu SFRJ, o Slobi, o redovima za mleko, a i dalje pisati o onome što se baš danas događa oko nas. Evo primera koje sam postavio na Internetu:
  • - u priči 'Trofej' kritikujem tzv. sportski lov, tj. ubijanje životinja radi ubijanja životinja; junak, lovac, doživljava nezgodu u lovu i prvi put stiče pogled na prorodu drugačiji od onog pogleda preko nišana na koji je navikao;
    - u priči 'Hospitalizacija erotskog trilera' kritikujem predvidivost i monotonost televizijskog programa; sve teme su obrađene, novi filmovi i nove serije samo prežvakavaju već viđeno;
    - u priči 'Subota, podne' opisujem čoveka koji svakog petka na kraju radne nedelje oda da sa društvom popije gajbu piva; svake subote budi se u podne i priseća prijatnih snova - priča pokazuje da jedan običan službenik i dalje može da ima sasvim vedar i opušten privatni život, i da nijednog trenutka sebe ne doživi kao mediokriteta i nekog ko nije zaslužio da živi;
    - u priči 'Noć' opisujem dogodovštine regruta koji odlučuje da se oslobodi služenja vojnog roka, jer ima 'pametnija posla u životu'; priča ima veze sa vojskom, ali nema pomena bilo kakvog rata, stradanja, nema nijedne negativne rečenice u celoj priči; potpuno opušten opis boravka u kasarni: ne pominje se uniforma, oružje, oficiri, a i dalje ima o čemu da se piše!
    - u priči 'Cena slobode' opisujem preokret u životu jednog beogradskog kriminalca (ova priča nastala je kao sastav na zadatu temu 'negativac u prvom licu' i nije karakteristična za mene) - eto jedne teme slične Goranovim 'Olovnim suzama', ali bez pominjanja političara, rata, nedavne istorije, 'kaubojskog ponašanja Amerike' i sličnih istrošenih tema.
Dakle, tema ima beskrajno mnogo. Nemojmo da pišemo više o onome što je iza nas, to je tako izanđalo, istrošeno i preko svake mere tmurno i pesimistično, i neoriginalno. Cilj književnosti je da svet učini boljim, a ne da nabraja šta je sve juče i prekjuče urađeno loše.

Izvinjavam se svima ako je moj odgovor preopširan.
 
zoranh:
Da bi pisac bio dobar, potrebno je (ne i dovoljno) da bude iskusan, a ne star! Slažem se da je tržište zasićeno gledanjem unazad. Treba gledati u budućnost i pisati o njoj.

I ja se bavim pisanjem, pišem kratke priče, i te priče uglavnom se bave tekućim događajima (desetak njih nalazi se na mojoj prezentaciji). Želim svojim primerom da pokažem da je moguće ne pisati o raspadu SFRJ, o Slobi, o redovima za mleko, a i dalje pisati o onome što se baš danas događa oko nas. Evo primera koje sam postavio na Internetu:
  • - u priči 'Trofej' kritikujem tzv. sportski lov, tj. ubijanje životinja radi ubijanja životinja; junak, lovac, doživljava nezgodu u lovu i prvi put stiče pogled na prorodu drugačiji od onog pogleda preko nišana na koji je navikao;
    - u priči 'Hospitalizacija erotskog trilera' kritikujem predvidivost i monotonost televizijskog programa; sve teme su obrađene, novi filmovi i nove serije samo prežvakavaju već viđeno;
    - u priči 'Subota, podne' opisujem čoveka koji svakog petka na kraju radne nedelje da sa društvom popije gajbu piva; svake subote budi se u podne i priseća prijatnih snova - priča pokazuje da jedan običan službenik i dalje može da ima sasvim vedar i opušten privatni život, i da nijednog trenutka sebe ne doživi kao mediokriteta i nekog ko nije zaslužio da živi;
    - u priči 'Cena slobode' opisujem preokret u životu jednog beogradskog kriminalca (ova priča nastala je kao sastav na zadatu temu 'negativac u prvom licu' i nije karakteristična za mene) - eto jedne teme slične Goranovim 'Olovnim suzama', ali bez pominjanja političara, rata, nedavne istorije, 'kaubojskog ponašanja Amerike' i sličnih istrošenih tema.
Dakle, tema ima beskrajno mnogo. Nemojmo da pišemo više o onome što je iza nas, to je tako izanđalo, istrošeno i preko svake mere tmurno i pesimistično. Cilj književnosti je da svet učini boljim, a ne da nabraja šta je sve juče i prekjuče urađeno loše.

Izvinjavam se svima ako je moj odgovor preopširan.
Drago mi je sto si se javio i izneo svoje misljenje. Za razliku od vecine , ti nudis konstruktivni pristup temi. Moj pogled na knjizevnost je drugaciji. Ali nije jedini ili neprevazidjen.Jednostavno , goni me nesto da bi se iskazao na odredjenu temu. Kad nemam taj nagon , nemam ni zelju , ni inspiraciju da pisem. Pre par dana sam se setio da svoju poslednju knjigu uporedim sa Asteriksom. U njoj mala grupa ljudi uspeva da narusi stabilnost drzave kao sto je Amerika. Inace , taj roman sam zapoceo u prolece pred jedanaesti septembar. Uradio sam vise od pola i desila se tragedija u Americi. Iz straha za svoj zivot i grize savesti sam prestao da ga pisem , sve do momenta kada je Bus resio da posle Avganistana , napadne Irak. To je bilo dovoljno da mi se ponovo probudi snaga. Roman sam zavrsio drugog dana od pocetka intervencije.
Ono sto zelim da ti kazem je da svako treba da nadje svoj put. Nije bitno kako drugi pisu , vazno je da u tome pronadjes sebe.
 
Slažem se da svako treba da traži svoj put. Nijedna tema nije zabranjena. Ono što nazivam istrošenim temama jesu teme o kojima se mnogo pisalo.

A tamo gde ima mnogo pisaca, ima i mnogo prosečnih pisaca. Tema o kojoj piše mnogo prosečnih pisaca postaje otrcana, jeftina. Ako se neko upusti u pisanje u okviru takve teme, mora da stvori nešto suštinski novo, inače tone u prosek i u dosadu.
 
zoranh:
Slažem se da svako treba da traži svoj put. Nijedna tema nije zabranjena. Ono što nazivam istrošenim temama jesu teme o kojima se mnogo pisalo.

A tamo gde ima mnogo pisaca, ima i mnogo prosečnih pisaca. Tema o kojoj piše mnogo prosečnih pisaca postaje otrcana, jeftina. Ako se neko upusti u pisanje u okviru takve teme, mora da stvori nešto suštinski novo, inače tone u prosek i u dosadu.
Dobro je to receno , jer sadrzi veliki deo istine. Medjutim , mnoge stvari na svetu su tako naizgled otrcane , desavaju se gotovo svima , pa ipak ne mozemo duhovno bez njih. Jedna od takvih stvari je ljubav.
U svoja dva poslednja romana napravio sam iskorak. U Kavezu se pored kriminalne katarze , kao pletenica uvija prica o ljubavi muza i zene. Da li ona moze biti jaka , da li se zbog nje moze zrtvovati zivot , da li moze biti potresna , lomljiva? Zapravo se ne secam kada sam pogledao neki film ili procitao knjigu na temu ljubavi supruznika.
Druga ili cetvrta "Kad otpisani uzvracaju", je knjiga koja je u isto vreme i video igra , a donosi pricu male grupe nazovi heroja , koji uz pomoc velike sile koja je u senci , osvaja mudroscu i oruzijem , najvecu vojnu i ekonomsku silu. Ono sto mi citaoci kazu je da se kroz nju vidi da je to zaista lako i izvodljivo i da sa njom padaju sve dogme u vezi snage te drzave. Za nju trazim vec mesec dana prevodioca , jer izdavac u Americi moze da je prevede najpre na ruski , pa tek sa ruskog na engleski.
S te strane gledano , one su itekako inovativne , drugacije te ne osecam da sam u sivilu drugih.
 
jagodica:
mislim naporan po poruci onoj velikoj nisam izdrzala do kraja

Izvini sto ti nisam odgovorio odmah.
Mislim da vecina umetnika koristi svoj dar da bi uzdigla na pijedestal svoje ime. To je u prirodi coveka , u njegovoj sujeti. Ja sam svoj treci roman objavio pod pseudonimom Gorko Jova. To su zapravo moji nadimci.Knjiga je kasnila sa izlazenjem i u poslednjem momentu sam iz revolta prema ljudima koji rade u knjizevnosti promenio ime. Dao sam i vrlo otrovan teks kao predgovor , sto su u "Narodnoj knjizi" odbili da upisu. Posle toga sam odbio bilo kakvu mogucnost da se knjiga prezentira. Nisam prihvatio promociju ni u Smederevu , gde imam znacajan broj svojih poklonika. Ovih dana razmisljam da li da ovoj knjizi sto je prevodim dam svoje ime ili pseudonim. Mislim da strancima nasa prezimena nisu ni malo simpaticna. Mozda bi bilo bolje da se predstavim pseudonimom , koji je neobican i lako pamtljiv. Kod njih je to uobicajena stvar. Ne znam sta mislis o tome?
 
Gorane,ja sam sve svoje knjige izdao pod pseudonimom,i tako je ipak bolje.
Ali cu se izgleda nacekati da ovdasnja citalacka publika i izdavaci se smiluju i prihvate malo iracionalnosti u knjizevnosti.
Trenutno mi odgovara ova pozicija da sam u SCG,a tamo na dalekom severu se objavljuju i citaju moja dela.

Sto se tice Narodne knjige,moj savet ti je da ih se klonis,ljudi ne znaju svoj posao.
Preporucujem ti fantasticnu izdavacku kucu za ubuduce koji ce i meni ocigledno stampati knjige.
Predrag i Nenad. www.pnbooks.co.yu
Videces kako se zaista radi posao.Veruj mi.
Iako sam mladji od tebe,u knjizevnosti imam jako mnogo iskustva.
 
Dont_Break_The_Oath:
Gorane,ja sam sve svoje knjige izdao pod pseudonimom,i tako je ipak bolje.
Ali cu se izgleda nacekati da ovdasnja citalacka publika i izdavaci se smiluju i prihvate malo iracionalnosti u knjizevnosti.
Trenutno mi odgovara ova pozicija da sam u SCG,a tamo na dalekom severu se objavljuju i citaju moja dela.

Sto se tice Narodne knjige,moj savet ti je da ih se klonis,ljudi ne znaju svoj posao.
Preporucujem ti fantasticnu izdavacku kucu za ubuduce koji ce i meni ocigledno stampati knjige.
Predrag i Nenad. www.pnbooks.co.yu
Videces kako se zaista radi posao.Veruj mi.
Iako sam mladji od tebe,u knjizevnosti imam jako mnogo iskustva.
Hvala ti na savetu. Svaka pomoc je dobrodosla. Probacu da uspostavim kontakt sa njima.
Sto se tice "Narodne knjige" , njihov nacin rada mi definitivno vise ne odgovara. Svaka izdavacka kuca bolje ce raditi sa piscima od njih. Velika je navala , a oni imaju samo tri urednika i dva organizatora. Da se posteno odradi posao za toliki obim stampe tremalo bi im bar deset puta vise ljudi.Ja sam imao izvanredno iskustvo sa "Prosvetom". Medjutim , ovo sto se ovrde radi (najbolje) i u svetu , ne moze se uporediti , te mi nije cudo sto tvoje knjige idu van granice mnogo vise nego ovde.
Pozdrav.
 
jagodica:
Goran Jovanic:
Ne znam sta mislis o tome?

idi u glumce ili solo pevache?
Probudi se malo.
Misliio sam da si shvatila da mi nije do licne prezentacije. Bitno je da knjige probiju sumu sunda i nezainteresovanosti. Ja gotovo uvek imam tremu za vreme prezentacija , te taj vid pojavljivanja u javnosti ne volim. Ne spadam u one koji su pricljivi i privlace na sebe svu paznju sagovornika. U poslednjig nekoliko godina , kad sam u drustvu jako malo iznosim svoje misljenje i ne pravim se pametan ili pametniji od drugih.A to bas i nije osobina onih sto vole kamere i mikrofone. Mnogo mi je udobnije ovako.
 
Ono sto sam prvo primetio na forumu , je da se ovuda setaju slobodnjaci Laze Lazarevica. Ali sta uraditi protiv njih? Da mi je pri ruci da ga izlupam , ne mogu , a nije ni lepo sa bolesnicima tako. Ostaje mi da ih ignorisem koliko mogu jer su oni nazalost proizvod ovog napacenog drustva. Nisu oni jadni krivi sto su takvi. Pomalo priroda , momalo nasledni geni , a ponajvise sistem , koji zbog prebukiranosti , ne vodi racuna o njima. Ova masturbaci.. im dolazi kao terapija , jer ih u stvarnom zivotu tretiraju kao stoku. Niko ih ne sljivi , pa se na ovom nepoznatom terenu "isticu" svojim ispadima. Ja na zalost nemam poznanike u "Lazi" , a da imam , sigurno bi ih upoznao sa problemom , da makar preko interneta pomognu jadnim napacenim stvorenjima. Mislim , bolesnicima. :? :!:
 

Back
Top