- Poruka
- 5.549
Osim istorije, tradicije, u nekim državama i vere u određivanju nacionalnog identiteta, odnosno pripadanju određenoj naciji, jezik igra jednu od najbitnijih uloga.
Svesni smo svi da je sveprisutna tendencija u Srba da se prisvajaju vrlo lako tuđice, pa se gotovo više i ne pominju naše reči za neke pojmove poput "mejnstrima", "bekstejdža" i sličnih gluposti na čelu sa "akcidentom" i "arestacijom" (npr. Ratlka Mladića )
Reči poput "taze", "turšija", "zejtin", pa preko "ajvara", "kajmaka" i sličnih poslastica više i ne shvatamo kao turcizme, već su to postale izvorne srpske reči.
Hrvati se, što je nama smešno, protiv toga bore stvaranjem svojih reči i izraza, uglavnom se tome smejemo u Srbiji, međutim, da li je to toliko smešno ili se može reći da Hrvati bar pokušavaju da naprave svoj jezik, delom i očuvaju (nije tema da li je Hrvatski u stvari srpski, manje je bitno)? U svakom slučaju nešto pokušavaju...
Snaga jednog jezika bi trebalo da se meri brojem izvornih reči, kao i prihvatanjem svojih reči u drugim jezicima (nećemo se sad baviti time što je engleski prihvaćen za univerzalni svetski jezik, niti time što su se Turci ovuda šećkali vekovima)...
Zanimljivo bi bilo istražiti koje su to NAŠE izvorne reči, a to bi trebalo da budu one koje nemaju utemeljenje u drugim jezicima:
Sudeći po tome, nekako su nama Srbima najizvornije psovke i "bezobrazni" izrazi, što je proučavao i naš velikan Vuk Karadžić. Pi..a, ku...c, jeb..i, go..o, su samo neke koje su izgleda, ostale iste tokom vremena ili možda grešim...(neka me neki lingvista ispravi)
A vi dodajte još nešto što zvuči kao izvorno naše
Spasimo naš jezik, makar i psovkama...one su nas održale, zato njima hvala
Svesni smo svi da je sveprisutna tendencija u Srba da se prisvajaju vrlo lako tuđice, pa se gotovo više i ne pominju naše reči za neke pojmove poput "mejnstrima", "bekstejdža" i sličnih gluposti na čelu sa "akcidentom" i "arestacijom" (npr. Ratlka Mladića )
Reči poput "taze", "turšija", "zejtin", pa preko "ajvara", "kajmaka" i sličnih poslastica više i ne shvatamo kao turcizme, već su to postale izvorne srpske reči.
Hrvati se, što je nama smešno, protiv toga bore stvaranjem svojih reči i izraza, uglavnom se tome smejemo u Srbiji, međutim, da li je to toliko smešno ili se može reći da Hrvati bar pokušavaju da naprave svoj jezik, delom i očuvaju (nije tema da li je Hrvatski u stvari srpski, manje je bitno)? U svakom slučaju nešto pokušavaju...
Snaga jednog jezika bi trebalo da se meri brojem izvornih reči, kao i prihvatanjem svojih reči u drugim jezicima (nećemo se sad baviti time što je engleski prihvaćen za univerzalni svetski jezik, niti time što su se Turci ovuda šećkali vekovima)...
Zanimljivo bi bilo istražiti koje su to NAŠE izvorne reči, a to bi trebalo da budu one koje nemaju utemeljenje u drugim jezicima:
Sudeći po tome, nekako su nama Srbima najizvornije psovke i "bezobrazni" izrazi, što je proučavao i naš velikan Vuk Karadžić. Pi..a, ku...c, jeb..i, go..o, su samo neke koje su izgleda, ostale iste tokom vremena ili možda grešim...(neka me neki lingvista ispravi)
A vi dodajte još nešto što zvuči kao izvorno naše
Spasimo naš jezik, makar i psovkama...one su nas održale, zato njima hvala