Istorijski:
Hrišćanska crkva se 1054 podelila na pravoslavnu i katoličku. Naš patrijarh i njihov papa su se prokleli međusobno i za navek raskrstili. Mislim da uzroke i posledice ovog rascepa ne treba da pišem, pretpostavljam da ih znate.
Začetnik loze Nemanjića, rođen je u vreme pre raspada ali je u prvo vreme nakon toga bio katolik. Kasnije se odlučio za pravoslavlje. Srbija je od tada pa sve do danas, Bogu hvala, pravoslavna zemlja.
Uzroci mnogih ratova na našim prostorima upravo leže u veri, i znamo svi za netrpeljivost između vera. Iako su obe pomenute Hrišćanske, svi to dobro znamo, nisu baš na dobroj nozi jedna s drugom. Podela je jednostavno takva ( a o uzrocima pitaj istoriju) na pravoslavnu Srbiju i katoličku Hrvatsku. Iako su to poreklom i krvlju isti narodi, zapravo Sloveni, ovi drugi to ne žele da priznaju uglavnom i teorišu nastanak od Ostrogota itd ( inače verovatno ne znajući da su se Sloveni iz Indije raseljavali u tri naleta i da su Ostrogoti samo naziv za jedne od njih koji se pominje kod domaćeg stanovništva, kao i Vandali kao i Goti kao i Germani...). I ustvari ta podela na različite narode ima uzročno posledičnu vezu sa podelom crkvi. Crkva i nacija jako su povezane na našim prostorima, i to i treba da je tako jer je komunizam unazadio veru mnogo mnogo i bitno je da je vratimo jer zbog nje i zahvaljujući njoj i postojimo još uvek na karti sveta.
Lično moje je mišljenje, a ti se sad nemoj naći uvređenim, da je takva podela istorijski i verski opravdana jer sva ta mišljenja takva nisu od juče nego od mnogo, mnogo pre. Jedino mislim da roditelji silno greše kad odnesu bebu da je pod hitno krste čim se rodi, mislim da jednostavno treba da puste da dođe u neke godine kad već svesno i odlučno razmišlja pa da osluči, a pritom svakako pošto je poželjno da bude u istoj veri kao i roditelji da od njih dobije pravo vaspitanje.
Što se mešovitih brakova tiče, eto još jednog razloga zašto nisam za to. NISAM NACIONALISTA da se odmah razumemo ali sam vernik i nadam se da nikada neću pasti u takvo iskušenje da nešto i pomislim s nekim ko nije moje vere. Žao mi je ako ovo mišljenje nekome ne odgovara ali kroz istoriju malo po malo shvatiće svako ako ga zanima, da je vera OSNOV svega, da je ona jedino pravo trajno i večno a sve ostalo prolazno i bezvredno.
Naravno imam drugove koji su katolici i sasvim se fino slažem s njima ali to je jedini odnos koji imam s njima a to naravno uopšte nije malo, prijateljstvo se gradi iz čistote odnosa, iz dobrote i iskrenosti a svako ko je vernik to zna i može s nekim takvim bez obzira na veru ili naciju.