Serdar Scepan Radojevic
Domaćin
- Poruka
- 3.617
O NARODU U OSAM DRŽAVA
U Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Sloveniji broj Srba danas je za 34,4 odsto manji nego pre dvadeset godina
Napredni klub je objavio Izveštaj o političkim pravima srpskog naroda u regionu za 2008/2009. godinu. Koliko mi je poznato ovo je prvi put, otkako su krajem osamdesetih godina prošlog veka uspostavljene višestranačka demokratija i njoj neophodne slobode, da je položaj srpskog naroda, koji izvan granica Srbije autohtono živi u osam balkanskih država, postao predmet jedne opširnije analize. Izveštaj, pri tom, nema neposredan kratkoročan politički cilj, nije ga finansirala bilo koja vlada, neka fondacija ili nevladina organizacija.
Na Balkanu je tokom proteklih dvadeset godina trijumfovao nacionalizam. Poražen je samo onaj nacionalni pokret koji nije imao jasne ciljeve, čiji je prioritet bila odbrana postojećeg, odavno preživelog, stanja. Danas, baš kao i pre 2000. godine, politika Srbije nema očigledan i čvrst pravac. Izuzev želje za priključivanje Evropskoj uniji ne postoji trajna, promišljena i obavezujuća politika. Reč je samo o nekakvom iščekivanju novih nedaća, izlaznim strategijama, ekonomiji destrukcije koja pokriva zjapeći ponor između potrošnje i proizvodnje...
Naša spoljna politika, naši ekonomski odnosi sa inostranstvom, naša prosvetna i kulturna politika ne prepoznaju odnose sa Srbima u regionu kao važnu temu. Da li je ova nezainteresovanost podstaknuta objektivnim sagledavanjem zastarelosti i besmislenosti ovog pitanja? Pitanje ovih prava bilo je nekada veliki razlog ili ključno opravdanje. Srbija je danas država sa najviše izbeglica u Evropi, a u svetu je trinaesta. Nevolje naših sunarodnika i danas znatno utiču na raspoloženje miliona građana Srbije koji potiču iz ovih krajeva, ugrožavajući time temelje naše demokratije. Uostalom, kakva može biti naša saradnja sa susedima, o kojoj se toliko govori, ako je njena cena loš odnos prema našem narodu?
Srbija je prošle godine odvojila iz budžeta skoro tri puta više novca za finansiranje raznih projekata nacionalnih manjina koje žive na njenoj teritoriji nego što je odvojila za slične ili iste aktivnosti četiri puta brojnijeg srpskog stanovništva iz osam država koje je okružuju. Srbija, recimo, godišnje pomaže makedonsku nacionalnu manjinu sa čak 15,5 puta većom svotom novca od one kojom vlada Makedonije finansira aktivnosti srpskih organizacija! Pri tom Srba u Makedoniji ima više, njihova partija je parlamentarna, a pre stotinu godina činili su čak trećinu stanovništva ove teritorije.
Zvanična Srbija i naša javnost moraju da se odrede prema činjenici da je u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Sloveniji broj Srba danas za 34,4 odsto manji nego pre dvadeset godina! Za to vreme, samo je na teritoriji Republike Hrvatske vođen rat.
Treba li da se oglušimo o činjenicu da naš narod u Sloveniji i Albaniji nema čak ni status (autohtone) nacionalne manjine. Koliko čitalaca zna da je Hrvatska posle 1995. ukinula autonomne kotare Knin i Glinu? Da li je u našoj javnosti bilo reči o preporukama Saveta Evrope Hrvatskoj da uskladi ustav sa stanjem od pre 1991. godine? Kolika je pažnja posvećena činjenici da se iz Hrvatske i tokom 2007. godine više Srba iselilo nego što se u nju vratilo (3.818 u odnosu na 1.479 građana)?
Tokom proteklih četrnaest godina ukinuto je 68 nadležnosti Republike Srpske. Samo tri su ukinute u skladu sa slovom ustava. U protekle dve godine traje međunarodna politička, medijska i sudska kampanja protiv demokratski izabranog vođstva Republike Srpske. Površna analiza štampanih i elektronskih medija pokazuje ko je taj sukob započeo, sa kojim ciljem i iz kojih je centara vođen. Isti oni kojima ne bi smetao opstanak Severnog Kipra, kao samostalne federalne jedinice budućeg, „ujedinjenog” evropskog Kipra, tvrde da je dalje gašenje Republike Srpske uslov građenja evropske budućnosti BiH.
Treba li podsetiti da Srbi u Crnoj Gori čine trećinu stanovništva, ali nemaju određen status, da su simbolično zastupljeni u državnoj upravi i svim dužnostima koje imenuje vlada u Podgorici (od 1 do 5 odsto)? Da li je opšte poznata činjenica da Srbi u Makedoniji ne uživaju punu slobodu veroispovesti?
Da li smo demokrate samo dok ćutimo o ovim pitanjima važnim za evropsku budućnost Srbije i Balkana? Mnogi od nas su se borili protiv režima koji je tolerisao ratne zločince i veličao kriminalce. Da li ćemo biti dostojni sebe ako se svrstamo uz one aktiviste koji javno tvrde da su civilne žrtve iz redova srpskog naroda i „prizvale rat” u kome su stradale?
(Izveštaj o političkim pravima srpskog naroda u regionu za 2008/2009 godinu su ispred udruženja Napredni klub napisali Igor Jaramaz, Milan Dinić, Milan S. Milutinović, Miljan Premović i potpisnik ovih redova)
Napredni klub
Čedomir Antić
[objavljeno: 23/07/2009]
http://www.politika.rs/pogledi/Chedomir-Antic/O-NARODU-U-OSAM-DRZAVA.lt.html
dobar tekst Cedomira Antica
U Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Sloveniji broj Srba danas je za 34,4 odsto manji nego pre dvadeset godina
Napredni klub je objavio Izveštaj o političkim pravima srpskog naroda u regionu za 2008/2009. godinu. Koliko mi je poznato ovo je prvi put, otkako su krajem osamdesetih godina prošlog veka uspostavljene višestranačka demokratija i njoj neophodne slobode, da je položaj srpskog naroda, koji izvan granica Srbije autohtono živi u osam balkanskih država, postao predmet jedne opširnije analize. Izveštaj, pri tom, nema neposredan kratkoročan politički cilj, nije ga finansirala bilo koja vlada, neka fondacija ili nevladina organizacija.
Na Balkanu je tokom proteklih dvadeset godina trijumfovao nacionalizam. Poražen je samo onaj nacionalni pokret koji nije imao jasne ciljeve, čiji je prioritet bila odbrana postojećeg, odavno preživelog, stanja. Danas, baš kao i pre 2000. godine, politika Srbije nema očigledan i čvrst pravac. Izuzev želje za priključivanje Evropskoj uniji ne postoji trajna, promišljena i obavezujuća politika. Reč je samo o nekakvom iščekivanju novih nedaća, izlaznim strategijama, ekonomiji destrukcije koja pokriva zjapeći ponor između potrošnje i proizvodnje...
Naša spoljna politika, naši ekonomski odnosi sa inostranstvom, naša prosvetna i kulturna politika ne prepoznaju odnose sa Srbima u regionu kao važnu temu. Da li je ova nezainteresovanost podstaknuta objektivnim sagledavanjem zastarelosti i besmislenosti ovog pitanja? Pitanje ovih prava bilo je nekada veliki razlog ili ključno opravdanje. Srbija je danas država sa najviše izbeglica u Evropi, a u svetu je trinaesta. Nevolje naših sunarodnika i danas znatno utiču na raspoloženje miliona građana Srbije koji potiču iz ovih krajeva, ugrožavajući time temelje naše demokratije. Uostalom, kakva može biti naša saradnja sa susedima, o kojoj se toliko govori, ako je njena cena loš odnos prema našem narodu?
Srbija je prošle godine odvojila iz budžeta skoro tri puta više novca za finansiranje raznih projekata nacionalnih manjina koje žive na njenoj teritoriji nego što je odvojila za slične ili iste aktivnosti četiri puta brojnijeg srpskog stanovništva iz osam država koje je okružuju. Srbija, recimo, godišnje pomaže makedonsku nacionalnu manjinu sa čak 15,5 puta većom svotom novca od one kojom vlada Makedonije finansira aktivnosti srpskih organizacija! Pri tom Srba u Makedoniji ima više, njihova partija je parlamentarna, a pre stotinu godina činili su čak trećinu stanovništva ove teritorije.
Zvanična Srbija i naša javnost moraju da se odrede prema činjenici da je u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Sloveniji broj Srba danas za 34,4 odsto manji nego pre dvadeset godina! Za to vreme, samo je na teritoriji Republike Hrvatske vođen rat.
Treba li da se oglušimo o činjenicu da naš narod u Sloveniji i Albaniji nema čak ni status (autohtone) nacionalne manjine. Koliko čitalaca zna da je Hrvatska posle 1995. ukinula autonomne kotare Knin i Glinu? Da li je u našoj javnosti bilo reči o preporukama Saveta Evrope Hrvatskoj da uskladi ustav sa stanjem od pre 1991. godine? Kolika je pažnja posvećena činjenici da se iz Hrvatske i tokom 2007. godine više Srba iselilo nego što se u nju vratilo (3.818 u odnosu na 1.479 građana)?
Tokom proteklih četrnaest godina ukinuto je 68 nadležnosti Republike Srpske. Samo tri su ukinute u skladu sa slovom ustava. U protekle dve godine traje međunarodna politička, medijska i sudska kampanja protiv demokratski izabranog vođstva Republike Srpske. Površna analiza štampanih i elektronskih medija pokazuje ko je taj sukob započeo, sa kojim ciljem i iz kojih je centara vođen. Isti oni kojima ne bi smetao opstanak Severnog Kipra, kao samostalne federalne jedinice budućeg, „ujedinjenog” evropskog Kipra, tvrde da je dalje gašenje Republike Srpske uslov građenja evropske budućnosti BiH.
Treba li podsetiti da Srbi u Crnoj Gori čine trećinu stanovništva, ali nemaju određen status, da su simbolično zastupljeni u državnoj upravi i svim dužnostima koje imenuje vlada u Podgorici (od 1 do 5 odsto)? Da li je opšte poznata činjenica da Srbi u Makedoniji ne uživaju punu slobodu veroispovesti?
Da li smo demokrate samo dok ćutimo o ovim pitanjima važnim za evropsku budućnost Srbije i Balkana? Mnogi od nas su se borili protiv režima koji je tolerisao ratne zločince i veličao kriminalce. Da li ćemo biti dostojni sebe ako se svrstamo uz one aktiviste koji javno tvrde da su civilne žrtve iz redova srpskog naroda i „prizvale rat” u kome su stradale?
(Izveštaj o političkim pravima srpskog naroda u regionu za 2008/2009 godinu su ispred udruženja Napredni klub napisali Igor Jaramaz, Milan Dinić, Milan S. Milutinović, Miljan Premović i potpisnik ovih redova)
Napredni klub
Čedomir Antić
[objavljeno: 23/07/2009]
http://www.politika.rs/pogledi/Chedomir-Antic/O-NARODU-U-OSAM-DRZAVA.lt.html
dobar tekst Cedomira Antica