Društvo me prilično uobličava, samim tim upijam od njega i dosta dobrog i dosta lošeg... Nažalost, neminovno je da se čovek vremenom prilagođava okolini i gubi na indivdualnosti. Gledajući svoju prošlost shvatam da sam postao sasvim drugačija osoba od prvobitne i da autentičnost i dalje nestaje... Sve više se stapam sa okruženjem i prilično me guši ta asimilacija, iako zadržavam neku posebnost... To stapanje se odnosi na ponašanje, u biti ostajem isti, ali mimo toga i misaonih sfera, u stvarnim okolnostima i prostom životu sve više dopuštam da me drugi oblikuju, a samim tim, rekao bih, donekle kvare...