Живојин Мишић - "Ко се усрећио са Хравитма?"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Ултрас Ментал

Zainteresovan član
Poruka
441
Ко се усрећио са Хрватима? Био је управу...

По наређењу краља Александра Мишић је отишао у Хрватску да се на лицу места увери у какво је тамошње расположење за заједничку државу. Без длаке на језилу је реферисао: "Након свега што сам тамо видео и чуо, дубоко сам зажалио што смо се ми на силу Бога обмањивали идејама о некаквом братству и заједништву са Хрватима".

Војвода Мишић је предложио Александру: "Да им дамо државу, независну самоуправу, па нека ломе главе како знају". "А границе, шта ћемо са границама?" " Границе ће бити тамо где их ми повучемо. Не где наше амбиције избијају на површину, него онде где историја и етнографија кажу, где језик и обичаји, традија налажу и најзад где се народ по слободној вољи определи".

Александар констатује: "То би Италијани оберучке прихватили", а Мишић одвраћа "Нека им је са срећом, нека се они са Хрватима усреће. Ја сам дубоко уверен да се ми са њима усрећити нећемо"
 
Ко се усрећио са Хрватима? Био је управу...

По наређењу краља Александра Мишић је отишао у Хрватску да се на лицу места увери у какво је тамошње расположење за заједничку државу. Без длаке на језилу је реферисао: "Након свега што сам тамо видео и чуо, дубоко сам зажалио што смо се ми на силу Бога обмањивали идејама о некаквом братству и заједништву са Хрватима".

Војвода Мишић је предложио Александру: "Да им дамо државу, независну самоуправу, па нека ломе главе како знају". "А границе, шта ћемо са границама?" " Границе ће бити тамо где их ми повучемо. Не где наше амбиције избијају на површину, него онде где историја и етнографија кажу, где језик и обичаји, традија налажу и најзад где се народ по слободној вољи определи".
-
Александар констатује: "То би Италијани оберучке прихватили", а Мишић одвраћа "Нека им је са срећом, нека се они са Хрватима усреће. Ја сам дубоко уверен да се ми са њима усрећити нећемо"

ovaj dijalog se pripisuje vojvodi misicu, i tvrdi se da je on to napisao u svojim memoarima, sto je netocno.

U Vojno-istoriskom institutu u Beogradu nalazi se svežanj brzojava i izveštaja generalštabnog potpukovnika Dušana T. Simovića, delegata srpske Vrhovne komande kod vlade Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918. Srpska Vrhovna komanda poslala je Simovića u Zagreb istog dana, kad je Hrvatski sabor, u istortijskoj sednici 29. X. 1918., proglasio, da raskida sve državnopravne veze s Austrijom i Ugarskom,
Simovićevo akreditivno pismo ima ovaj tekst:

Vladi Narodnog vijeća SHS u Zagrebu.

Imam čast dostaviti do znanja Vladi Narodnog Vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, da sam odredio đeneralštabnog potpukovnika g. Dušana Simovića da održavu vezu između te Vlade i Srpske Vrhovne komande, po svima pitanjima, koja se budu pojavila u našiim sadanjim međusobnim odnosima.
Upućujući ovoga oficira, ja molim Vladu Narodnog Vijeća SHS da mu izvoli pokloniti puno poverenje i izaći mu na susret u izvršenju njegove misije.

29. oktobra 1918. g. Načelnik štaba
Beograd Vojvoda, Ziv. P. Mišić.

Prvi Simovićev brzojav iz Zagreba, koji se sačuvao, datiran je 14. XI. 1918 (1. XI. po st,), a glasi:
»Vrhovnoj komandi.
Stanje u Hrvatskoj je sledeće: Svi Srbi bez izuzetaka su za dinastiju Karađorđevića. To je gledište svih dalmatinskih Hrvata, većeg dela bosansko-hercegovačkih Hrvata, skoro svih Hrvata iz Primorja i sve mlađe hrvatske inteligencije. Isto gledište dele i Slovenci, izuzev klerikalaca. Ovi ljudi prestavljaju većinu srpsko-hrvatsko-slovenačkog naroda. Za republiku propagiraju oni koji su dosada bili najveće prista-lice Habsburške dinastije: frankovci, Radieeva stranka, Ivan Lorković4 i ljudi oko »Obzora«.
Starčevićeva stranka podeljena u dva dela: jedan je blizak Srbima, a drugi traži obrazovanje federativne republike Jugoslavije, zasebnu državu Hrvatsku u istoj.
Zagreb je danas u većini zapojen idejom jugoslovenske solidarnosti, ali presta-vlja kolebljlv element, na koji se ne može sa pouzdanjem računati. Pored toga opko-Ijen je elementima seljačkim i uopšte nepouzdanim, dok su naši elementi dalje od Zagreba. Republikanska akcija pojačava nepouzdanost situacije u Zagrebu, ma da se je situacija znatno popravila. Kao garancija mlira i bezbednosti u varoši i stub ideje jugoslovenske služi naš puk obrazovan u Zagrebu od zarobljenika. 2 hrvat-ska pešadiska puka5 imaju svega dve do tri stotine ljudi, koji prestavljaju krajnje nepouzdan elemenat za ma kakvu akciju.
Veoina Narodnog Vijeća i Vlade stoji na gledištu nerazdvojne i nedeljive države Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom našom. Ukoliko jugoslovenski odbor u Že-nevi ne bi zastupao isto gledište, neka VLada Srbije izjavi da članovi jugoslovenskog odbora ne poznaju mnjenje naroda i da traži da se direktno sasluša Narodno vijeće u Zagrebu. Gospodin Pribićević moli za izveštaj o novim informacijama od Pašića o detaljima postignutoga sporazuma sa jugoslovenskim odborom u Ženevii i za obaveštenje, da li će narooito zajedničko ministarstvo koje će se obrazovati iz vlade Srbije i Narodnog Vijeća bitd samo ministarstvo za spoljašnje poslove, a da ostanu pokrajinske vlade, ili tim obrazovanjem prestaju funkcije pokrajinske vlade, kao što bi to trebaio. Po njegovom mišljenju treba odmah i što pre pristupiiti i obrazovati tu zajedničku vladu, koja bi odmah preduzela prethodne radove za opšte stvaranje države, jer je svaki provizorijum opasan. Međutim Srpska Vlada još nije ni odgovorila na notu vlade Narodnog Vijeća, kojom je lizražena želja za prisajedinjenje jugoslovenskih oblasti Kraljevini Srbiji. Potrebno je ovo učiniti što pre, jer će tek taj odgovor služiti kao osnova za dalji rad Narodnog Vijeća. (Siimović)«

ne govorimo o hrvatima, nego o srbima, hrvatima i slovencima :)

simovicev pomoćnik u Zagrebu bio potpukovnik Milisav Antonijević

-Voino-istoriski institut, Popisnik III, kutija 113, grupa 10. Napominjem, da
svežan nije potpun; netko ga je već prije »škartirao«.

-J Horvat, Politička povijest Hrvatske 1918—1929, Zagreb 1938, str. 139.)
 
Ultras Mental, ne može se otvoriti tema bez navođenja izvora - zatvaram dok mi privatno ne pošalješ izvor iza kojeg stoji ime i prezime.

Kiseli: ovaj dijalog se pripisuje vojvodi misicu, i tvrdi se da je on to napisao u svojim memoarima, sto je netocno.

Kiseli, ovako ćemo. Pošto si ti ustvrdio jednu pozitivnu tvrdnju "to je netačno" ti to moraš i dokazati. U suprotnom, ti si neozbiljan. Ako nastaviš sa ponavljanjem svoje tvrdnje bez dokaza, ti si bezobrazan. Ako ustraješ i pored mojih upozorenja, ti si prljavi propagandista.

Međutim, imaš tri izlaza:

1) da nedvosmisleno dokažeš svoju tvrdnju;

2) da odstupiš od svoje tvrdnje;

3) da svoju pozitivnu tvrdnju preinačiš u negativnu: "ovaj dijalog se pripisuje vojvodi misicu, i tvrdi se da je on to napisao u svojim memoarima, sto nije dokazano." U tom slučaju diskusija staje dok se ne pojavi dokaz druge strane koja svoju pozitivnu tvrdnju mora da dokaže.


*********
Tema privremeno otvorena jer je Ultras Mental izašao sa izvorom. Svi koji imaju relevantne izvore mogu mi se privatno javiti da okončamo ovu temu kako valja.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top