OSOBINE I KARAKTERISTIKE
Opasnost je na vratima.. Šakal se slabo primećuje. A tu je.
Treba imati na umu da je ovo izuzetno prilagodljiva vrsta i da na novoosvojenim terenima koji su plodni za razvoj ove populacije, on dobija odlike izgleda i navika koje nisu baš kao u njegovoj primarnoj postojbini. Na našim terenima šakal dostiže vrlo lako težine do 20 kg. Zabeležene su i težine preko 28kg. Ova životinja nema prirodnog neprijatelja osim čoveka. U poslednjih 40 godina zabeleženo je samo pet slučajeva besnila na svim teritorijama. Ostale bolesti nisu zabeležene. Ne podleže i ne zahvataju ga bolesti koje su tipične za vrste pasa / canidae /. Nema problema sa digestivnim traktom ili parazitima. Vrlo je otporan na visoke i niske temperature kao i na dehidraciju.Dnevno može pojesti izmedju 1.6 – 2.2kg raznovrsne hrane. Spada u grupu / klasu sisara sa jako ubrzanim metabolizmom. Ljudi bi rekli : Stalno je gladan. Još nešto, ovo je monogama životinja. Živi u paru dok ih smrt ne rastavi. Za podmladak se brinu i mužjak i ženka. Savršena porodica. Ženke iskazuju neverovatnu ljubomoru prema suparnicima.
Šakal, i ako ima sve odlike i ponašanje predatora, nije krvoločan predator. Ubija samo šta će pojesti. Lovinu donosi kući. Kada preti opasnost u familijarnom okruženju, mužjak je taj koji se eksponira i odvlači pažnju od svoje porodice.
Pametno, nema šta.
Takodje, poseduje prirodnu genetsku regulaciju očuvanja vrste. Ne pari se u prvom najbližem srodstvu. Priroda mu je podarila da bude zaštićen od neželjenih genetskih mutacija. Intelegentan, snažan predator sa odlikama invazione vrste. Žestok protivnik u našim lovištima, da se zna.
A kako mu stati na rep, pitanje je sad.??!
NAVIKE
E to je posebna priča.
O familijarnoj podeli posla već smo nešto rekli, ali da dopunimo. U većini familija šakala, minimum jedan a nekada i dva člana, ostaju uz mužjaka i ženku i posle sticanja polne zrelosti. Literatura ih zove „pomagači“. Oni su ti, koji uz majku, vode računa o sledećoj generaciji mladih. Tek kada mladi stasaju do 6 meseci, oni odlaze i zasnivaju svoju familiju. Mužjak sa pomagacima je taj koji se brine o ženki koja nosi mlade u poslednjim nedeljama skotnosti i dok ženka doji mlade. Oni love za sve.
A šakali love od sumraka do svitanja. Love u paru, love tri mužjaka iz istog legla ili ne retko love i u čoporu. Uglavnom, u čoporu maksimalno love tri para. Kod situacija kada love krupnu / visoku divljač love i tri kompletne familije. Posao je podeljen i zna se ko lovi, ko je u zasedi, ko tera divljač ili više njih i ko koju divljač juri.
Da li vam to liči na njihovog rodjaka Vuka ?!!
Šakali svoju teritoriju obeležavaju urinom i izmetom.Vrlo drže do svoje teritorije i retko love u tudjoj, osim ako se ne udruže u čopor radi lova. Posle lova svaka familija se vraća na svoju teritoriju.
Ove životinje vole da obitavaju na suvim i preglednim terenima brdskog i ravničarskog profila, uz prirodne puteve, doline i reke. Obožavaju šikare, parloge, prosušene barske terene, trnovitu vegetaciju, visoku travu, velike remize, retke niske šume sa podrastom. Obično kod nas ne prelaze 900 metara nadmorske visine osim ako ne žive u takvom okruženju. Vole blizinu vode ali se uvek nastanjuju na suvom terenu. Izbegavaju ogromna prostranstva sa monokulturama. Prilaze i žive u okruženju poluurbanih / seoskih / sredina.
Sa svim vrstama pasa i lisica žive u antagonizmu i potiskuju ih. Jedino izbegavaju / plaše se / vuka i ne žive na terenu gde je on dominantan. Čak su potisnuli i daleko veću mačku – risa na teritoriji gde se susreću. Beže i sklanjaju se od domaćih pasa da ne bi privlačili pažnju. Ne retko, ako su naterani, prihvataju borbu sa njima. Uvek će se šakal povući ukoliko su i šakal i ker iste kilaže ili veličine.
Familija šakala uvek živi na nepristupačnom mestu, rupama, usecima, kamenim ukopima, ispod oborenih stabala, pećinama, lisičijim ili jazavičijim rupama. Takodje u višegodišnjim parlozima prave skloništa ukopavajući se u zemlju u okviru natkralja vegetacije. Familija koja je zauzela odredjenu teritoriju nikada je neće napustiti ukoliko nije egzistencijalno ugrožena po pitanju hrane ili ako su roditelji smrtno stradali a naročito ženka. Ukoliko je ženka izgubila para , sa novim parom će se opet vratiti na svoju teritoriju i u svoju familiju. Šakal nije strvinar kako se to veruje. Otpatke, mrcine i ostalo će konzumirati samo u krajnjoj nuždi.
Generalno on voli sve što je sveže.
ISHRANA
I ako spadaju u mesoždere u principu šakali su svaštojedi / omnivori /.Medjutim, njihova potreba se kreće za preko 60 % životinjskom hranom dok je ostalo rezervisano za biljnu. Potrebe za proteinima, belančevinama, mastima su dosta velike kod ove vrste životinja. Hrani se glodarima, pticama, jajima, reptilima, žabama, ribom ali i zečevima, srnećom divljači, prasićima crne divljači i svim mladunčadima sisavaca. Takodje hrani se i sa divljim voćem, bobicama, slatkim povrćem.U našim lovištima šakal je posebno opasan u priodu april – jul kada mu na svet dolaze mladi. Treba prehraniti novu porodicu. Tada šakal ne preza ni od čega. Posebna poslastica su jaja, mladi fazani, zečevi,lanad pa i srne kada ih love u čoporu. U odredjenim revirima zbog velike populacije šakala prosto ne može doći do obnavljanja srneće divljači. Ništa ne preživi.
Zanimljivo je da mužjak provodi 80 % vremena u lovu ili pripremi za lov. Kada lovi u paru procenat ulova je preko 80 % od svakog pokušaja. Može uloviti divljač dvostruko veću od svoje težine. Ukoliko na svojoj teritoriji ništa ne ulovi duže od 7 dana, odmah menja teritoriju. Ženka usled opasnosti može premeštati mlade više puta iz skloništa. U isto sklonište se vraća tek posle 4 – 6 dana.
UMESTO ZAKLJUČKA
I na kraju šta reći. Šta reći o životinji koja čuje na 4 km, koja se u okviru familije doziva samo njima posebnim zavijanjem koju svaka jedinka prepoznaje, koja ne želi u principu, da uzme strvinu stariju od jednog dana tj. da ne oseti svežu krv. Šta reći o tome da u svoj literaturi na koju sam do sada naišao, skoro je uvek naznačeno da ne postoji preterana opasnost kod invazije šakala?? Njegova brojnost kako nastavlja osvajanje novih terena opada i svodi se na razumnu količinu. Za primer se uzima Grčka koja je muku mučila sa njima izmedju dvadesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, a danas jedva da je ostala petina populacije. Šta to znači? Da li je grčki šakal izgubio reproduktivnu moć? Ili i mi moramo čekati narednih trideset godina, pa šta nam se desi.
Generalno šta reći o životinji koju još uvek dovoljno ne poznajemo na našim terenima, životinju koju još uvek ne kontrolišemo. Šta reći o životinji o kojoj znamo samo da pravi štetu i da se ne uklapa u simbiozu zoo sveta na našim terenima.
Možda će stručne službe i umne glave našeg lovstva moći dati odgovor na mnoga pitanja oko Slučaja Šakal. Šta i kako dalje?
Do tada valja sakupiti saznanja o najboljim efektima i rezultatima lova na ovu vrsta predatora. Po dosadašnjim evidentiranim iskustvima najbolje se pokazala hajka. I to zimi, periodu bez vegetacije. A šta leti? Čeka? Ili nešto drugo?
Na kraju možemo konstatovati da je šakal u Srbiji – ozbiljno pitanje ili ŠAKAL KAKO TO JEZIVO ZVUČI?
http://www.lorist.co.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=63&Itemid=27