tgdanijela
Poznat
- Poruka
- 7.092
Pet faza umiranja su:
1. Odbijanje i izolacija
2. Srdžba, ljutnja, protest. Svaki čovjek želi umrijeti brzo, bezbolno i dostojanstveno
3. Nevjerica
4. Depresija
5. Prihvatanje
Palijativna njega je aktivna kompletna njega pacijenta čija bolest ne reaguje na tretman liječenja, a podrazumjeva kontrolu bola, drugih simptoma, psiholoških, socijalnih i duhovnih problema.
Sprovodi se u kućama, prihvatilištima i u bolnici. Timski rad je centralni dio efikasne palijativne njege (med.sestre,ljekari, socijalni radnik, fizeoterapeut, okupacioni terapeut i duhovnici )
- Bolesnikove želje su presudne pri planiranju njege
- Pacijent ima svoja osjećanja i svoje dostojanstvo, svoje želje i mišljenje i pravo da bude saslušan.
- Njegovi bližnji obično misle da bolesnik nema pravo i da drugi trebaju o njemu odlučivati
- Za neke (bolesnike na samrti) život se treba produžiti pa čak i po cijenu boli, a za neke je kvalitet života glavna briga - više vole ugodnu smrt od produžene nesposobnosti i patnje.
Često se dešava baš ovo da se ne brine uopšte o željama osobe koja boluje od teške bolesti. Svi smi imali nekog bliskog ili ćemo imati pri čijem umiranju ćemo biti prisutni ili smo bili prisutni. Ponekad smo bili u takvoj situaciji da ništa nismo mogli učiniti, iako smo vidjeli šta pacijent želi, ali nam najbliža rodbina nije dozvolila da pomognemo.
Ako pacijent, makar bio u delirijumu, želi da mu se produži život, šta vi mislite, da li smo dužni da mu to obezbedimo?
Kakve to osobe mogu preuzeti na sebe odgovornost za nečiji život na ovakav način?
1. Odbijanje i izolacija
2. Srdžba, ljutnja, protest. Svaki čovjek želi umrijeti brzo, bezbolno i dostojanstveno
3. Nevjerica
4. Depresija
5. Prihvatanje
Palijativna njega je aktivna kompletna njega pacijenta čija bolest ne reaguje na tretman liječenja, a podrazumjeva kontrolu bola, drugih simptoma, psiholoških, socijalnih i duhovnih problema.
Sprovodi se u kućama, prihvatilištima i u bolnici. Timski rad je centralni dio efikasne palijativne njege (med.sestre,ljekari, socijalni radnik, fizeoterapeut, okupacioni terapeut i duhovnici )
- Bolesnikove želje su presudne pri planiranju njege
- Pacijent ima svoja osjećanja i svoje dostojanstvo, svoje želje i mišljenje i pravo da bude saslušan.
- Njegovi bližnji obično misle da bolesnik nema pravo i da drugi trebaju o njemu odlučivati
- Za neke (bolesnike na samrti) život se treba produžiti pa čak i po cijenu boli, a za neke je kvalitet života glavna briga - više vole ugodnu smrt od produžene nesposobnosti i patnje.
Često se dešava baš ovo da se ne brine uopšte o željama osobe koja boluje od teške bolesti. Svi smi imali nekog bliskog ili ćemo imati pri čijem umiranju ćemo biti prisutni ili smo bili prisutni. Ponekad smo bili u takvoj situaciji da ništa nismo mogli učiniti, iako smo vidjeli šta pacijent želi, ali nam najbliža rodbina nije dozvolila da pomognemo.
Ako pacijent, makar bio u delirijumu, želi da mu se produži život, šta vi mislite, da li smo dužni da mu to obezbedimo?
Kakve to osobe mogu preuzeti na sebe odgovornost za nečiji život na ovakav način?