Neki filozofi i ne traze covjeka, nego supercovjeka, a neki traze "psihicku masinu sastavljenu od mesa (atoma mesa i energije mesa)", misleci da je to covjek. Neki traze andjele, Bogove, da bi ih pitali sto je to covjek. Malo ko trazi covjeka onako "na svoju ruku", individualno.
Katolicka definicija je da je covjek bice neodvojivo od svog andjela cuvara, i da snosi odredjene odgovornosti prema roditeljima i caru i crkvi i skoli! I drzavi!
A neki traze covjeka u raznim (hemijskim) kisjelinama. Imaju mnoge podatke, ali mala znanja, a jos manju mastovitost.
Neki traze objasnjenje za mastovitost, da bi je povecali (kao sposobnost gledano), jer misle da bez toga nema nalazenja covjeka. Ipak, nauka ipak nije pronasla gen za mastovitost.
Neki ga traze po mozgu, a neki ga i danas traze Kreneoskopijom, tj. "snimanjem lobanje".
Neki ga traze iskljucivo kroz jedan pol.
Neki iskljucivo kroz odrasle, muskarce, radno-sposobne, nenarkomane,- misle da ce proucavanjem samo njih doci do formule.
Neki ga traze svugdje osim u ludnicama, jer misle da tamo i ne postoje ljudi.
Neki ga traze u pokusajima tumacenja snova.
Ali malo ko ce stvarno reci kako trazi covjeka.
Ja trazim resenje za to da li je moguce doci do covjeka, a tek cu onda kada to rijesim traziti covjeka (ako resenje bude da moze da se nadje)
Neki uopste ne vjeruju u istinu, pa i ne traze iste vezano za covjeka
Neki veliki pisci su ga trazili po zatvorima.
Vjerovatno je uzrok ove sarenolikosti to sto vecina ne mogu ni da nadju cep na boci dok ne popiju "prvu kafu", ili "prvu cigaru", ili "prvu casicu", a kamo li covjeka.