V
Vekrott
Gost
Da li postoji Bog?
Kada uđemo u prodavnicu tehničke robe ili odemo na sajam elektronike, često puta bivamo fascinirani savršenim dizajnom i besprekornim mogućnostima određenog elektronskog uređaja. Kompjutersko upravljanje automobila i aviona, mobilni telefoni, sateliti, svemirske letilice, samo su neka od čuda savremene nauke i tehnike.
Ali, jedan najsavremeniji avion predstavlja trivijalan sistem u poređenju sa jednim komarcem. Jedna travka u polju ili cvet na livadi, milijardama i milijardama puta su složeniji sistemi od bilo koje satelitske stanice. Jedan mikroskopski mali organizam, kao što je bakterija, nebrojeno je puta složeniji sistem od najsavremenijeg kompjutera. A da ne govorimo o čoveku koji predstavlja najsloženiji i najsvrsishodniji sistem u prirodi sa preko 12 hiljada milijardi ćelija, koja svaka u sebi sadrži preko 100 hiljada gena. Geni najprostijeg živog sistema, na nivou bakterije, poseduju složeniji program i informaciju od bilo kog kompjuterskog programa kojeg su ljudi napravili.
Prvo pitanje koje postavljamo glasi: Kako je nastao jedan savremeni kompjuter? Postoje tri moguća odgovora na ovo pitanje: a) nastao je sam od sebe; b) nastao je stvaralačkim aktom inteligentnog bića; c) ne znam.
Sa apsolutnom izvesnošću možemo da zaključimo da je kompjuter produkt stvaralačkog akta inteligentnog bića.
Drugo pitanje koje postavljamo glasi: Kako je nastao najprostiji oblik života na Zemlji, jednoćelijski organizam kao što je bakterija? Takođe postoje tri moguća odgovora na ovo pitanje, koja su ista kao i u prethodnom slučaju.
Ako kažemo da je bakterija nastala sama od sebe, po logici stvari to znači da tvrdimo da je i kompjuter nastao sam od sebe, jer je bakterija nebrojeno puta složeniji sistem od bilo kog kompjutera. Ako kažemo da ne znamo odgovor na to pitanje, po logici stvari to znači da ne znamo ni kako je nastao kompjuter, takođe iz istog razloga. (Zvanična nauka tvrdi da je prvi jednoćelijski organizam na Zemlji nastao sam od sebe.)
Mi možemo sa apsolutnom izvesnošću, bez trunke sumnje, da zaključimo da su živi sistemi, počev od najprostijeg na nivou bakterije, pa sve do najsloženijeg na nivou čoveka, produkt inteligentnog stvaralačkog akta.
Dakle, u prvom koraku možemo zaključiti, bez ikakvih rezervi, da mora postojati superiorna inteligencija koja je stvorila nezamislivo složene žive sisteme. Nešto više o toj inteligenciji zaključujemo na osnovu zakona biogeneze kojeg je formulisao Luj Paster, a koji glasi: "Živo nastaje samo od živog", što znači da živa bića mogu nastati samo od živih bića, a to je ono što vidimo svuda oko sebe. (Zvanična nauka tvrdi da je prvi život nastao od nežive materije, sam od sebe.) To znači da prvi život na zemlji mora poticati od živog.
Na osnovu do sada iznetog možemo jasno zaključiti dve stvari - da su živi sistemi produkt superiorne inteligencije, i da ta inteligencija ima atribut živog.
I još jedan korak. Svi naučnici priznaju, što je logički jasno, da ako "živo nastaje samo od živog", onda život mora biti večan u svemiru. I to je treća karakteristika entiteta koji je odgovoran za nastanak života na zemlji - da je večan.
Taj entitet za kojeg smo ustanovili da je superiorno inteligentan, živ i večan, jeste ono za šta u nauci kažemo da se zove Tvorac. Termin koji se takođe koristi za ovo superiorno inteligentno, živo i večno biće jeste "Bog".
Dakle, ako prihvatimo da je "nauka primenjena logika" ili da je nauka isto što i znanje (nauka, engleski "science", latinski "scientia" = znanje), onda nedvosmisleno dolazimo do naučnog zaključka da mora postojati Tvorac ili Bog. Sa čisto naučne tačke gledišta ne postoji alternativan odgovor na pitanje nastanka života na Zemlji. Sama činjenica postojanja života na Zemlji je neoboriv naučni dokaz za postojanje Tvorca koji ima najmanje tri spomenuta atributa - superiornu inteligenciju, život i večnost.
Ko je Tvorac (Bog)?
Obično se teologija naziva "naukom o Bogu". Međutim, veoma lako se možemo uveriti da se sve oblasti nauke mogu svrstati pod teologiju, jer nam sve one pomažu da identifikujemo i prepoznamo Tvorca.
Već u prvom segmentu smo videli da nauka nedvosmisleno pokazuje da postoji Tvorac. Na osnovu tvorevine koju je stvorio mi možemo mnogo toga zaključiti o samom Tvorcu. Ali, po logici stvari bilo bi za očekivati da taj Tvorac i govori, da se On otkriva čoveku i na druge načine osim kroz savršeni dizajn u prirodi.
Naučnici koji su postavili temelje nauci, kao što su bili Njutn, Paster, Mendel, Kepler, Faradej, Kivije, Morz, Line, Bojli mnogi drugi, tvrdili su da je Tvorac ponudio čovečanstvu svoju "ličnu kartu" i pozvao ljude da provere Njegov identitet. U 1. Knjizi Mojsijevoj, koja je pisana pre 3.500 godina, u prvih 11 poglavlja te knjige, dat je izveštaj o stvaranju univerzuma, Sunčevog sistema, planete Zemlje i života na njoj, kao i drugi važni događaji iz Zemljine istorije, koje možemo naučno da testiramo.
Dakle, postoji pisano otkrivenje koje prihvataju sve monoteističke religije: hrišćanstvo, islam i judaizam, a to je takozvani "Mojsijev izveštaj o stvaranju" za koji religiozni naučnici tvrde da predstavlja "otkrivenje" koje je Tvorac zapisao preko Mojsija. Pošto u nauci "argument autoriteta" nije argument, mi ne treba da verujemo Njutnu, Pasteru i ostalima, već da proverimo naučnu opravdanost Mojsijevog izveštaja o stvaranju.
Stvaranje za 6 dana
Biblijski izveštaj o stvaranju započinje tvrdnjom da su planeta Zemlja i život na njoj stvoreni u periodu od 6 dana. Nije ništa nelogično da isti Onaj moćni Tvorac koji je u stanju da stvori izuzetno složene sisteme kao što su živi sistemi, bude u stanju i da za tako kratko vreme stvori našu planetu i život na njoj. Ali, da li postoji neki naučni dokaz koji bi potvrdio ovaj biblijski izveštaj. Da, postoji, i mi ćemo se poslužiti jednom ilustracijom da bismo ga objasnili.
Zamislimo da u čašu vode ubacimo tabletu vitamina C. Tableta će početi da "šušti" i da stvara mehurove u vodi. Za otprilike tri minuta, cela tableta će se dezintegrisati i više neće biti mehurova u vodi.
Ako u čašu vode ponovo ubacimo tabletu vitamina C, a odmah zatim tu čašu stavimo u zamrzivač i ostavimo je da tamo stoji pola sata, uočićemo nakon tog vremena da se voda u čaši zaledila.
Postavljamo pitanje: Da li su u tom ledu zaleđeni i mehurovi koji su nastali raspadanjem tablete vitamina C? Naravno da nisu, pošto je proces dezintegrisanja tablete dosta brži (traje tri minuta) od procesa zaleđivanja vode (traje oko pola sata).
Međutim, ako biste videli čašu zaleđene vode u kojoj se takođe nalaze i zaleđeni mehurovi nastali raspadom tablete vitamina C, mogli biste da izvučete najmanje dva zaključka:
1. Neko je ubacio u čašu vode tabletu vitamina C (pošto tablete vitamina C ne nastaju u prirodi, već se vitamin C stvara u biljkama).
2. Zamrzivač koji je korišćen za zaleđivanje vode je neko čudo tehnike pošto je u stanju da zaledi vodu za manje od tri minuta i na taj način zaledi i mehurove koje stvara tableta vitamina C prilikom svog raspadanja.
Ovaj primer će nam pomoći da razumemo odgovor na pitanje jedne od najvećih misterija u savremenoj nauci - misterije nastanka planete Zemlje. Naime, postoji jedna stena, koja predstavlja fundament naše planete, za koju se ne zna kako je nastala. U pitanju je najlepša stena - granit, od koje se prave nadgrobni spomenici i popločavaju velelepne palate. Granit predstavlja osnovu kontinenata (slika 1).
Većina naučnika danas smatra da je planeta Zemlja nastala hlađenjem usijanog komada materije koji se odvojio od Sunca i da je to hlađenje trajalo više miliona godina. Na taj način je, veruje se, došlo do formiranja granita. Međutim, za ovu hipotezu nema dokaza i u nju se samo veruje, slično kao i u hipotezu da je život nastao od neživog. Ukoliko bismo granit istopili, pa ga ohladili, ne bismo ponovo dobili granit, već jednu drugi stenu - riolit. Takođe, u prirodi se nigde ne može posmatrati nastanak granita.
Dakle, odgovor na pitanje nastanka granita predstavlja i odgovor na pitanje nastanka naše planete (pošto nastanak ostalih stena u prirodi uglavnom možemo da posmatramo).
Odgovor na pitanje nastanka granita, odnosno planete Zemlje, dao je pre više od 35 godina američki fizičar Robert Džentri serijom spektakularnih otkrića u granitu. Naime, on je u granitu otkrio "mehurove" hemijskog elementa polonijuma koji nigde samostalno ne postoji u prirodi (kao ni tableta vitamina C), i koji ima vreme poluraspada 3 minute (slično kao i vreme raspada tablete vitamina C). Pored toga, pošto je polonijum nestabilan element, on se raspada izbacujući iz svog jezgra alfa čestice formirajući "mehurove" u okolnoj čvrstoj steni (slika 2).
Ovo otkriće ukazuje na dva neminovna zaključka, slično kao i u slučaju čaše sa zaleđenih mehurovima tablete vitamina C:
ČAŠA VODE GRANIT
neko je ubacio tabletu vitamina C neko je ubacio polonijum u granit u čašu vode
voda se zaledila za manje od 3 minuta granit je formiran kao čvrsta stena za manje od 3 minuta
Dakle, ako se granit hladio milionima godina onda polonijum ne bi mogao da ostavi svoje "mehurove" u tečnoj fazi. Oni mogu da nastanu samo u čvrstoj steni. To nedvosmisleno ukazuje da su granit, odnosno naša planeta kao sirova materija, nastali za manje od tri minuta, što je u skladu sa biblijskim izveštajem koji kaže da je planeta Zemlja stvorena "prvog dana" stvaranja.
Ovo otkriće je izazvalo velike potrese u naučnoj zajednici, a u državi Arkanzas se vodio sudski proces oko uvođenja jednog oblika veronauke u škole. Na tom suđenju je učestvovao kao svedok i Robert Džentri koji se zalagao za uvođenje veronauke. Zastupnici evolucije nisu mogli da ospore njegove dokaze, ali su ih nazvali "malom misterijom" koja će uskoro biti rešena. Sudija je prihvatio ovo njihovo obrazloženje.
Prošlo je više od 35 godina od otkrića polonijumovih "mehurova" u granitu, a "mala misterija" i dalje nije rešena od strane evolucionista. Robert Džentri je napisao i knjigu "Mala misterija stvaranja" u kojoj objašnjava svoja otkrića i iznosi izveštaj sa suđenja na kojem je učestvovao kao svedok. (Knjiga je objavljena na srpskom jeziku.)
Kada uđemo u prodavnicu tehničke robe ili odemo na sajam elektronike, često puta bivamo fascinirani savršenim dizajnom i besprekornim mogućnostima određenog elektronskog uređaja. Kompjutersko upravljanje automobila i aviona, mobilni telefoni, sateliti, svemirske letilice, samo su neka od čuda savremene nauke i tehnike.
Ali, jedan najsavremeniji avion predstavlja trivijalan sistem u poređenju sa jednim komarcem. Jedna travka u polju ili cvet na livadi, milijardama i milijardama puta su složeniji sistemi od bilo koje satelitske stanice. Jedan mikroskopski mali organizam, kao što je bakterija, nebrojeno je puta složeniji sistem od najsavremenijeg kompjutera. A da ne govorimo o čoveku koji predstavlja najsloženiji i najsvrsishodniji sistem u prirodi sa preko 12 hiljada milijardi ćelija, koja svaka u sebi sadrži preko 100 hiljada gena. Geni najprostijeg živog sistema, na nivou bakterije, poseduju složeniji program i informaciju od bilo kog kompjuterskog programa kojeg su ljudi napravili.
Prvo pitanje koje postavljamo glasi: Kako je nastao jedan savremeni kompjuter? Postoje tri moguća odgovora na ovo pitanje: a) nastao je sam od sebe; b) nastao je stvaralačkim aktom inteligentnog bića; c) ne znam.
Sa apsolutnom izvesnošću možemo da zaključimo da je kompjuter produkt stvaralačkog akta inteligentnog bića.
Drugo pitanje koje postavljamo glasi: Kako je nastao najprostiji oblik života na Zemlji, jednoćelijski organizam kao što je bakterija? Takođe postoje tri moguća odgovora na ovo pitanje, koja su ista kao i u prethodnom slučaju.
Ako kažemo da je bakterija nastala sama od sebe, po logici stvari to znači da tvrdimo da je i kompjuter nastao sam od sebe, jer je bakterija nebrojeno puta složeniji sistem od bilo kog kompjutera. Ako kažemo da ne znamo odgovor na to pitanje, po logici stvari to znači da ne znamo ni kako je nastao kompjuter, takođe iz istog razloga. (Zvanična nauka tvrdi da je prvi jednoćelijski organizam na Zemlji nastao sam od sebe.)
Mi možemo sa apsolutnom izvesnošću, bez trunke sumnje, da zaključimo da su živi sistemi, počev od najprostijeg na nivou bakterije, pa sve do najsloženijeg na nivou čoveka, produkt inteligentnog stvaralačkog akta.
Dakle, u prvom koraku možemo zaključiti, bez ikakvih rezervi, da mora postojati superiorna inteligencija koja je stvorila nezamislivo složene žive sisteme. Nešto više o toj inteligenciji zaključujemo na osnovu zakona biogeneze kojeg je formulisao Luj Paster, a koji glasi: "Živo nastaje samo od živog", što znači da živa bića mogu nastati samo od živih bića, a to je ono što vidimo svuda oko sebe. (Zvanična nauka tvrdi da je prvi život nastao od nežive materije, sam od sebe.) To znači da prvi život na zemlji mora poticati od živog.
Na osnovu do sada iznetog možemo jasno zaključiti dve stvari - da su živi sistemi produkt superiorne inteligencije, i da ta inteligencija ima atribut živog.
I još jedan korak. Svi naučnici priznaju, što je logički jasno, da ako "živo nastaje samo od živog", onda život mora biti večan u svemiru. I to je treća karakteristika entiteta koji je odgovoran za nastanak života na zemlji - da je večan.
Taj entitet za kojeg smo ustanovili da je superiorno inteligentan, živ i večan, jeste ono za šta u nauci kažemo da se zove Tvorac. Termin koji se takođe koristi za ovo superiorno inteligentno, živo i večno biće jeste "Bog".
Dakle, ako prihvatimo da je "nauka primenjena logika" ili da je nauka isto što i znanje (nauka, engleski "science", latinski "scientia" = znanje), onda nedvosmisleno dolazimo do naučnog zaključka da mora postojati Tvorac ili Bog. Sa čisto naučne tačke gledišta ne postoji alternativan odgovor na pitanje nastanka života na Zemlji. Sama činjenica postojanja života na Zemlji je neoboriv naučni dokaz za postojanje Tvorca koji ima najmanje tri spomenuta atributa - superiornu inteligenciju, život i večnost.
Ko je Tvorac (Bog)?
Obično se teologija naziva "naukom o Bogu". Međutim, veoma lako se možemo uveriti da se sve oblasti nauke mogu svrstati pod teologiju, jer nam sve one pomažu da identifikujemo i prepoznamo Tvorca.
Već u prvom segmentu smo videli da nauka nedvosmisleno pokazuje da postoji Tvorac. Na osnovu tvorevine koju je stvorio mi možemo mnogo toga zaključiti o samom Tvorcu. Ali, po logici stvari bilo bi za očekivati da taj Tvorac i govori, da se On otkriva čoveku i na druge načine osim kroz savršeni dizajn u prirodi.
Naučnici koji su postavili temelje nauci, kao što su bili Njutn, Paster, Mendel, Kepler, Faradej, Kivije, Morz, Line, Bojli mnogi drugi, tvrdili su da je Tvorac ponudio čovečanstvu svoju "ličnu kartu" i pozvao ljude da provere Njegov identitet. U 1. Knjizi Mojsijevoj, koja je pisana pre 3.500 godina, u prvih 11 poglavlja te knjige, dat je izveštaj o stvaranju univerzuma, Sunčevog sistema, planete Zemlje i života na njoj, kao i drugi važni događaji iz Zemljine istorije, koje možemo naučno da testiramo.
Dakle, postoji pisano otkrivenje koje prihvataju sve monoteističke religije: hrišćanstvo, islam i judaizam, a to je takozvani "Mojsijev izveštaj o stvaranju" za koji religiozni naučnici tvrde da predstavlja "otkrivenje" koje je Tvorac zapisao preko Mojsija. Pošto u nauci "argument autoriteta" nije argument, mi ne treba da verujemo Njutnu, Pasteru i ostalima, već da proverimo naučnu opravdanost Mojsijevog izveštaja o stvaranju.
Stvaranje za 6 dana
Biblijski izveštaj o stvaranju započinje tvrdnjom da su planeta Zemlja i život na njoj stvoreni u periodu od 6 dana. Nije ništa nelogično da isti Onaj moćni Tvorac koji je u stanju da stvori izuzetno složene sisteme kao što su živi sistemi, bude u stanju i da za tako kratko vreme stvori našu planetu i život na njoj. Ali, da li postoji neki naučni dokaz koji bi potvrdio ovaj biblijski izveštaj. Da, postoji, i mi ćemo se poslužiti jednom ilustracijom da bismo ga objasnili.
Zamislimo da u čašu vode ubacimo tabletu vitamina C. Tableta će početi da "šušti" i da stvara mehurove u vodi. Za otprilike tri minuta, cela tableta će se dezintegrisati i više neće biti mehurova u vodi.
Ako u čašu vode ponovo ubacimo tabletu vitamina C, a odmah zatim tu čašu stavimo u zamrzivač i ostavimo je da tamo stoji pola sata, uočićemo nakon tog vremena da se voda u čaši zaledila.
Postavljamo pitanje: Da li su u tom ledu zaleđeni i mehurovi koji su nastali raspadanjem tablete vitamina C? Naravno da nisu, pošto je proces dezintegrisanja tablete dosta brži (traje tri minuta) od procesa zaleđivanja vode (traje oko pola sata).
Međutim, ako biste videli čašu zaleđene vode u kojoj se takođe nalaze i zaleđeni mehurovi nastali raspadom tablete vitamina C, mogli biste da izvučete najmanje dva zaključka:
1. Neko je ubacio u čašu vode tabletu vitamina C (pošto tablete vitamina C ne nastaju u prirodi, već se vitamin C stvara u biljkama).
2. Zamrzivač koji je korišćen za zaleđivanje vode je neko čudo tehnike pošto je u stanju da zaledi vodu za manje od tri minuta i na taj način zaledi i mehurove koje stvara tableta vitamina C prilikom svog raspadanja.
Ovaj primer će nam pomoći da razumemo odgovor na pitanje jedne od najvećih misterija u savremenoj nauci - misterije nastanka planete Zemlje. Naime, postoji jedna stena, koja predstavlja fundament naše planete, za koju se ne zna kako je nastala. U pitanju je najlepša stena - granit, od koje se prave nadgrobni spomenici i popločavaju velelepne palate. Granit predstavlja osnovu kontinenata (slika 1).
Većina naučnika danas smatra da je planeta Zemlja nastala hlađenjem usijanog komada materije koji se odvojio od Sunca i da je to hlađenje trajalo više miliona godina. Na taj način je, veruje se, došlo do formiranja granita. Međutim, za ovu hipotezu nema dokaza i u nju se samo veruje, slično kao i u hipotezu da je život nastao od neživog. Ukoliko bismo granit istopili, pa ga ohladili, ne bismo ponovo dobili granit, već jednu drugi stenu - riolit. Takođe, u prirodi se nigde ne može posmatrati nastanak granita.
Dakle, odgovor na pitanje nastanka granita predstavlja i odgovor na pitanje nastanka naše planete (pošto nastanak ostalih stena u prirodi uglavnom možemo da posmatramo).
Odgovor na pitanje nastanka granita, odnosno planete Zemlje, dao je pre više od 35 godina američki fizičar Robert Džentri serijom spektakularnih otkrića u granitu. Naime, on je u granitu otkrio "mehurove" hemijskog elementa polonijuma koji nigde samostalno ne postoji u prirodi (kao ni tableta vitamina C), i koji ima vreme poluraspada 3 minute (slično kao i vreme raspada tablete vitamina C). Pored toga, pošto je polonijum nestabilan element, on se raspada izbacujući iz svog jezgra alfa čestice formirajući "mehurove" u okolnoj čvrstoj steni (slika 2).
Ovo otkriće ukazuje na dva neminovna zaključka, slično kao i u slučaju čaše sa zaleđenih mehurovima tablete vitamina C:
ČAŠA VODE GRANIT
neko je ubacio tabletu vitamina C neko je ubacio polonijum u granit u čašu vode
voda se zaledila za manje od 3 minuta granit je formiran kao čvrsta stena za manje od 3 minuta
Dakle, ako se granit hladio milionima godina onda polonijum ne bi mogao da ostavi svoje "mehurove" u tečnoj fazi. Oni mogu da nastanu samo u čvrstoj steni. To nedvosmisleno ukazuje da su granit, odnosno naša planeta kao sirova materija, nastali za manje od tri minuta, što je u skladu sa biblijskim izveštajem koji kaže da je planeta Zemlja stvorena "prvog dana" stvaranja.
Ovo otkriće je izazvalo velike potrese u naučnoj zajednici, a u državi Arkanzas se vodio sudski proces oko uvođenja jednog oblika veronauke u škole. Na tom suđenju je učestvovao kao svedok i Robert Džentri koji se zalagao za uvođenje veronauke. Zastupnici evolucije nisu mogli da ospore njegove dokaze, ali su ih nazvali "malom misterijom" koja će uskoro biti rešena. Sudija je prihvatio ovo njihovo obrazloženje.
Prošlo je više od 35 godina od otkrića polonijumovih "mehurova" u granitu, a "mala misterija" i dalje nije rešena od strane evolucionista. Robert Džentri je napisao i knjigu "Mala misterija stvaranja" u kojoj objašnjava svoja otkrića i iznosi izveštaj sa suđenja na kojem je učestvovao kao svedok. (Knjiga je objavljena na srpskom jeziku.)