Život je lep onoliko koliko si sposoban da iz trena, a u trenu lepote upiješ

LJILJA MMM

Zaslužan član
Poruka
104.670
Možda vam se svidi, a možda i ne, ali ideja mi je da na ovoj temi pišemo, postavljamo fotografije i klipove naših porodica.....jednostavno, tema je porodica, šta to beše. Znači, ne preuzeto sa net-a, već naše, originalno, ono što smo mi stvorili i što negujemo. Dajte da se podsetimo šta je to što daje smisao, utehu, radost i naravno suzi i nervozu.
Pri tom, pod porodica podrazumevam sve ukućane, mame, tate, bake, deke....kućne ljubimce....jer sve to čini porodicu.....ne samo muža, ženu i decu......neoženjeni i neudati takodje imaju svoje porodice i ispunjen i smislen život.
Hajde da vidimo lepe dogadjaje, da izmamimo još neki osmeh i ulepšamo dane jedni drugima. Hajde da na najbolji način iskoristimo ovaj forum i virtuelne kontakte.
Možda će nekom umornom podići moral,
možda će neko da nadje po nešto izgubljeno, zaboravljeno,
možda će se neko neopredeljen ipak opredeliti za porodicu,
možda će neko uplašen prestati da se plaši,
možda će nekom pomoći neki savet ili blaga reč........
ne možemo izgubiti ništa, možemo samo dati.....
hajde da damo po maleni lepi deo sebe :heart:

Molim bez spama, svadja i prepucavanja i miniranja teme......unapred hvala.
 
Da počnem z:)

Imam 47 godina, dvoje-troje dece, udata već .....duuuuugo. Privatnik sam 18 godina. Živimo sa mojim ocem u kući, imamo tri psa. Deca su odrasla 31god. ćera,24 god. opet ćera i 21 god. sin.

img2815o.jpg


ćere, ovoga leta........pauza
 
RUŽIČNJAK (ljubavna pesma a la Ljilja )

Davno,davno igra poče.
igrala se oka čet’ri,
igrale se čet’ri ruke,
i dve glave mislile su
šta je koja htela reći
i pogledom i osmehom,
i sa ljutnjom i sa suzom,
i sa vikom i sa drekom,
isto vala k’o sa smehom.

Te dve glave smislile su
šta će ruke da urade.
Čet’ri ruke radile su,
dan i noć u poslu bile.
Čet’tri oka uživaše
gledajući u miline,
gledajući kako rastu
ruže što su posadile.

I ružičnjak njihov sada
pun k’o oko, liči na nar,
ljubav širi, pogled pleni
niza stazu i niz pute
kud su glave prolazile
i ruke su posadile.

U špaliru deca uče
kako ružu orezati,
i kako je negovati.
Trn ne boli, trn se voli.
Trn je deco deo ruže.
Bez njega bi gola bila,
Bez njega se uplašila,
Ruža bez njeg’ ne bi snila.

Igra traje već poduže,
ostariše čak i ruže,
al’ i dalje miris daju
i pupoljci izbijaju.
Samo što su stabla njina
Jaka, tvrda, nelomljiva.


img2342e.jpg
 
Evo jedne priče......
Svakoga leta nas tri ostajemo same otprilike mesec dana. Muški odlaze u selo. Sa mojim ludim radnim vremenom, nabavkama, tri psa, dvorištem, cvećem i svim ostalim je prilično naporno, ali uspevamo. Volim da fotografišem, da sačuvam trenutak, pa kad me život malo samelje pomognu mi te forografije da shvatim da će lepo opet doći......da sve ima rok trajanja. Letos, jednog vrelog dana u predvečerje, podjosmo nas tri da povemo psa na Savu na kupanje i jurcanje. Normalno da sam ponela foto aparat. Vraćale smo se kada je sunce počelo da zalazi. Prelep prizor u oku.. Ali, ne skreće moja ćera levo, u našu ulicu, nego produži pravo, prema Sručinu. “Kuda idemo” pitam. “Videćeš” odgovaraju moje devojke u glas. Ma sigurno idemo kod kume u Surčin, zaključujem I prepuštam se mislima. Kad, kola skrenuše desno, prema aerodromu. Već nervoznim glasom ponavljam pitanje a one opet kažu “Videćeš”. Stadosmo, ja zadubljena u misli mazeći psa koji dahće pored mene I ne gledam u okoliš. One se okrenuše ozarenih lica I kažu “Slikaj Ljiljka”. A ja……..nemam pojma kako sam slikala jer videla ništa nisam od suza u oku. Škljocam a srce mi puno ljubavi njihove što me dovede ovde. Valjda će neka biti dobra. Starije ćera viče “Ujna, požuri, ovo je zona bezbednosti, ne sme se fotografisati. Uhapsiće nas”. “More, neka apse, vredelo je” odgovaram I ulazim u malena kola.
Kafica, pa daj da vidimo fotografije, pa ruže I žubor vode, psi oko nas I prepuno roditeljsko srce. Šta ćeš više. Raj


 
Tema je divna ijednostavno moram dati svoj doprinos...
Imam 31 godunu,udata sam vec 7 za divnog coveka.Pocetak nase price je izuzetno lep,skoro pa filmski.Ali vas necu zamari sa duzenjem price.Do pre godinu dana ziveli smo u garsonjeri i onda smo nasim zalaganjem i kreditom banke :mrgreen: kupili staru kucicu pokraj aerodroma.To gde se nalazi ne bi ni bilo toliko bitno da moj dragi nije vazduhoplovni avijaticar.
img3762.jpg

Imamo dvoje,kazu drugi divne dece,Jovanu 6 i Lazara 5 godina.
img0889cc9.jpg

Prelazak iz stana u kucu mi uopste nije tesko pao jer sam dobila ono sto sam uvek zelela.
Da kafu popijem u dvoristu dok mi grozdje mirise iznad glave, da posadim cvece koliko volim,da mi deca slobodno i po ceo dan trce i uzivaju napolju...
Uz svo uzivanje naradili smo se bas mnogo jer smo krenuli da renoviramo nasu staru kucu.
Sve smo odradjivali sami i uz nesebicnu pomoc prijatelje.Ali sve to ima svoje cari.
Nekon useljenja dobili smo i dva nova clana porodice,Djoleta(tigricu) i Pakija(kozicu) ili kao sto bi moje mladje dete reklo :leteceg tigra i letecu kozu
img3559o.jpg

img3821f.jpg

Nakon toga polako su u nas dom pristigle i Mileva(maca) i Zaklina(kuca)
img4598f.jpg

Toliko od mene za pocetak z:girl:
 
Na ovom nasem brdu snega ima i kad ga u gradu nema tako da deca stvarno uzivaju u zimskim radostima,a ovako izgleda Snesko iako stoji malo nakrivo...i slika je malo losija ali nema veze

32zuw08.jpg

Ma nema veze ako je fotografija lošija, pa nije ovo forum "fotografija"....važno je ono na slici i priča koja teče........bože, kad su moji bili ovako mali...:heart:........ali i ovako veliki su deca z:)
 

Back
Top