Plutarh
Gost
- Poruka
- 2.359
Ili kako je propala bijela rasa.
Danas se uzima kao normalno da zena "unosi nered" medju muskarce, u porodicu i da "bez ljubavi" nece brak, a ni djecu.
Medjutim, to moze doci samo od hriscanstva, jer je ono u srzi ustanak robova, a znamo da je hriscanstvo takodje religija ljubavi, a ne braka i potomstva. Dakle, hriscanstvo protezira iskljucivo femiinsticke ideale.
Sad ce opet mnogi misliti "evo ovoga opet, jadnicak, blablabla...", ali precesto su mi cenzurisali temu, jer su moderatori pristrasni, pa se tu ne moze nista. Valjda to zavisi od karaktera gazdarice sajta.
No, idemo dalje...
Meni je dovoljno iznijeti sledeci dokaz o ljubavi, jer sam je ja upravo ovako dozivio, da bih dokazao koliko je ona nebitna za bioloski opstanak vrste:
"Svedočanstvo za to je savremeni brak. U savremenom braku je očigledno da je nestao svaki um ali, to nije prigovor braku, nego modernosti. Um braka – on se nalazio u pravnoj odgovornosti koja je ležala isključivo na mužu: to je braku pružalo stabilnost, dok danas on hramlje na obe noge. Um braka – on se nalazio u njegovoj principijelnoj neraskidivosti: to mu je davalo takav ton koji je, uprkos slučajnom osećaju, strasti i trenutku, umeo da sebi obezbedi pažnju On je, isto tako, bio u odgovornosti porodica za izbor supruga. Porastom indulgencije u korist brakova iz ljubavi, eliminisala se upravo osnova braka. To što i čini od njega instituciju. Institucija se nikada i ni u kom slučaju ne zasniva na idiosinkraziji, kao što je rečeno, brak se ne zasniva na "ljubavi" – on se zasniva na seksualnom instinktu, na instinktu vlasništva (žena i deca kao vlasništvo), na instinktu gospodarenja, koji stalno organizuje sebi najmanju formaciju gospodarenja, porodicu, kojem su neophodna i deca i naslednici da bi održao, i fiziološki, već postignutu meru vlasti, uticaja, bogatstva, da bi se pripremio za duge zadatke, instinktivnu solidarnost kroz vekove. Brak kao institucija već sadrži u sebi potvrđivanje najvećeg, najtrajnijeg organizacionog oblika (drzave)"
Prema tome, danas nema ni solidarnosti, ni dugih zadataka, ni uma, ni racionalnosti, i sve se bacilo na trenutno osjecanje ljubavi, dakle, na idiosinkraziju koju je proguralo hriscanstvo.
To ima za posledicu izumiranje ljudi.
Primijetio sam isto tako da su crnci i muslimani daleko orjentisaniji ka braku nego bijelci. Vjerovatno zato sto u Africi hriscanstvo nije uhvatilo korijena.
Odete na FaceBook i mozete naci bezbroj grupa gdje se propagiraju starinske vrijednosti, ali ciji su clanovi iskljucivo tamnoputi.
Danas se uzima kao normalno da zena "unosi nered" medju muskarce, u porodicu i da "bez ljubavi" nece brak, a ni djecu.
Medjutim, to moze doci samo od hriscanstva, jer je ono u srzi ustanak robova, a znamo da je hriscanstvo takodje religija ljubavi, a ne braka i potomstva. Dakle, hriscanstvo protezira iskljucivo femiinsticke ideale.
Sad ce opet mnogi misliti "evo ovoga opet, jadnicak, blablabla...", ali precesto su mi cenzurisali temu, jer su moderatori pristrasni, pa se tu ne moze nista. Valjda to zavisi od karaktera gazdarice sajta.
No, idemo dalje...
Meni je dovoljno iznijeti sledeci dokaz o ljubavi, jer sam je ja upravo ovako dozivio, da bih dokazao koliko je ona nebitna za bioloski opstanak vrste:
"Svedočanstvo za to je savremeni brak. U savremenom braku je očigledno da je nestao svaki um ali, to nije prigovor braku, nego modernosti. Um braka – on se nalazio u pravnoj odgovornosti koja je ležala isključivo na mužu: to je braku pružalo stabilnost, dok danas on hramlje na obe noge. Um braka – on se nalazio u njegovoj principijelnoj neraskidivosti: to mu je davalo takav ton koji je, uprkos slučajnom osećaju, strasti i trenutku, umeo da sebi obezbedi pažnju On je, isto tako, bio u odgovornosti porodica za izbor supruga. Porastom indulgencije u korist brakova iz ljubavi, eliminisala se upravo osnova braka. To što i čini od njega instituciju. Institucija se nikada i ni u kom slučaju ne zasniva na idiosinkraziji, kao što je rečeno, brak se ne zasniva na "ljubavi" – on se zasniva na seksualnom instinktu, na instinktu vlasništva (žena i deca kao vlasništvo), na instinktu gospodarenja, koji stalno organizuje sebi najmanju formaciju gospodarenja, porodicu, kojem su neophodna i deca i naslednici da bi održao, i fiziološki, već postignutu meru vlasti, uticaja, bogatstva, da bi se pripremio za duge zadatke, instinktivnu solidarnost kroz vekove. Brak kao institucija već sadrži u sebi potvrđivanje najvećeg, najtrajnijeg organizacionog oblika (drzave)"
Prema tome, danas nema ni solidarnosti, ni dugih zadataka, ni uma, ni racionalnosti, i sve se bacilo na trenutno osjecanje ljubavi, dakle, na idiosinkraziju koju je proguralo hriscanstvo.
To ima za posledicu izumiranje ljudi.
Primijetio sam isto tako da su crnci i muslimani daleko orjentisaniji ka braku nego bijelci. Vjerovatno zato sto u Africi hriscanstvo nije uhvatilo korijena.
Odete na FaceBook i mozete naci bezbroj grupa gdje se propagiraju starinske vrijednosti, ali ciji su clanovi iskljucivo tamnoputi.
cega nikad dosta i nikad sigurnog.
