1389. Koliko se vojske steklo na Kosovu

Mr. Prot

Iskusan
Poruka
6.079
15. jun 1389. godina. Jedna od najvecih i najvaznijih bitaka u srpskoj istoriji, u kojoj su izginuli ''da svagda zivi budu'' ''velehvalni i muzastveni, i blagodarni koje podize srpska zemlja''. Ono sto je istoricare oduvek mucilo je utvrdjivanje velicine srpske i turske vojske, koje su se sukobile na Kosovu Polju tog dana. Na ovoj temi iznosite podatke koje imate o ovom problemu kao i svoja misljenja koliko je nejverovatnije bilo vojske na jednoj i drugoj strani.

Po turskom letopiscu Urudzu, Murat je imao pedeset do sezdeset hiljada vojnika: 10.000 pesaka (jaja) iz Anadolije, 10.000 Azapa iz Rumelije, 20.000 akindzija. Mehmed Mula Nesrija je, naprotiv, jedini turski pisac koji pise o srpskoj nadmocnosti: Lazar je imao 500.000 vojnika, a Muratdeset puta manje - 50.000. Naravno preteruje. Nekoliko izvora navode iste gubitke na obe strane - po 20.000.
Konstantin Janicar procenjuje da je turska vojska ukupno imala 176.450 vojnika, bez akindzija i tvrdjavskih janicara, a Jakobo de Promontorio de Kampis, koji je 25 godina ziveo na osmanskom dvoru navodi da je 1475. godine sultan raspolagao sa 76.000 vojnika. Na dvoru je bilo 8.000 spahija, 1.000 konjanika Tatara, 700 konjanika-robova, 4.300 ostalog personala i 6.000 janicara-pesaka. U komori dvora je bilo 500 vozila, 2500 kamila i 600 mazgi, 500 licnih sultanovih jahacih konja i 2700 teglecih. Osim toga od grckog beglerbega je dobijao 32.800 a od turskog 30.400 vojnika.
Nasi istoricari takodje se razlikuju u proceni broja vojnika na jednoj i drugoj strani. Pominju se velike vojske od sto i vise hiljada.
Petar Tomac, vojni istoricar, pozabavio se u svojoj knjizi ''Kosovska bitka'' i odnosom snaga srpske i turske vojske. Po njegovom proracunu, u bici je ucestvovalo 25.000 vojnika na strani Kneza Lazara i 40.000 vojnika kojima je komandovao turski sultan Murat:
"Nije mnogo verovatno da je Lazar pri krajnjem naprezanju mogao dici sa svojih poseda vise ljudi no sto je prikupio Decanski 1330. godine protiv Bugara i Vizantinaca. Imam pri tome u vidu da je njegova teritorija bila manja i da se stanovnistvo nije moglo znatno povecati, s obzirom na katastrofalne epidemije kuge koje su harale u medjuvremenu. Dakle, svega oko 15.000. Po istom merilu Vuk Brankovic je mogao prikupiti oko 5000. Vlatko Vukovic nije doveo vise od 5000, s obzirom na to da je Tvrtko bio angazovan u ratu sa Madjarima...
U broj bosanaca uracunao sam i nekoliko stotina Hrvata pod Ivanom Horvatom. U svemu dakle, na srpskoj strani oko 25.000, a oni koji smatraju da su na Kosovu bili i Zecani neka dodaju 2000 do 3000."
 
Poslednja izmena:
15. jun 1389. godina. Jedna od najvecih i najvaznijih bitaka u srpskoj istoriji, u kojoj su izginuli ''da svagda zivi budu'' ''velehvalni i muzastveni, i blagodarni koje podize srpska zemlja''. Ono sto je istoricare oduvek mucilo je utvrdjivanje velicine srpske i turske vojske, koje su se sukobile na Kosovu Polju tog dana. Na ovoj temi iznosite podatke koje imate o ovom problemu kao i svoja misljenja koliko je nejverovatnije bilo vojske na jednoj i drugoj strani.

Po turskom letopiscu Urudzu, Murat je imao pedeset do sezdeset hiljada vojnika: 10.000 pesaka (jaja) iz Anadolije, 10.000 Azapa iz Rumelije, 20.000 akindzija. Mehmed Mula Nesrija je, naprotiv, jedini turski pisac koji pise o srpskoj nadmocnosti: Lazar je imao 500.000 vojnika, a Muratdeset puta manje - 50.000. Naravno preteruje. Nekoliko izvora navode iste gubitke na obe strane - po 20.000.
Konstantin Janicar procenjuje da je turska vojska ukupno imala 176.450 vojnika, bez akindzija i tvrdjavskih janicara, a Jakobo de Promontorio de Kampis, koji je 25 godina ziveo na osmanskom dvoru navodi da je 1475. godine sultan raspolagao sa 76.000 vojnika. Na dvoru je bilo 8.000 spahija, 1.000 konjanika Tatara, 700 konjanika-robova, 4.300 ostalog personala i 6.000 janicara-pesaka. U komori dvora je bilo 500 vozila, 2500 kamila i 600 mazgi, 500 licnih sultanovih jahacih konja i 2700 teglecih. Osim toga od grckog beglerbega je dobijao 32.800 a od turskog 30.400 vojnika.
Nasi istoricari takodje se razlikuju u proceni broja vojnika na jednoj i drugoj strani. Pominju se velike vojske od sto i vise hiljada.
Petar Tomac, vojni istoricar, pozabavio se u svojoj knjizi ''Kosovska bitka'' i odnosom snaga srpske i turske vojske. Po njegovom proracunu, u bici je ucestvovalo 25.000 vojnika na strani Kneza Lazara i 40.000 vojnika kojima je komandovao turski sultan Murat:
"Nije mnogo verovatno da je Lazar pri krajnjem naprezanju mogao dici sa svojih poseda vise ljudi no sto je prikupio Decanski 1330. godine protiv Bugara i Vizantinaca. Imam pri tome u vidu da je njegova teritorija bila manja i da se stanovnistvo nije moglo znatno povecati, s obzirom na katastrofalne epidemije kuge koje su harale u medjuvremenu. Dakle, svega oko 15.000. Po istom merilu Vuk Brankovic je mogao prikupiti oko 5000. Vlatko Vukovic nije doveo vise od 5000, s obzirom na to da je Tvrtko bio angazovan u ratu sa Madjarima...
U broj bosanaca uracunao sam i nekoliko stotina Hrvata pod Ivanom Horvatom. U svemu dakle, na srpskoj strani oko 25.000, a oni koji smatraju da su na Kosovu bili i Zecani neka dodaju 2000 do 3000."

Mislim da su ove zadnje cifre i najrealnije.

Ima mnogo preuvelicavanja.
 
Mislim da su ove zadnje cifre najrealni Mr. Prot... Mada ko zna?
Citao sam nesto gde se pominjalo da je u pomoc Srbima poslo dosta Bosanaca... Medjutim iz nekih razloga su se povukli... Navodi se cifra od oko 20000 ljudi. To zvuci dosta nelogicno... Ali odavno sam procitao to pa ga sad ne mogu naci da se podsetim... :(
A ima i izvora gde se navodi da je broj zrtava bio slican, ali da je Turska kao razvijenija drzava to mnogo lakse podnela od Srbije... Ma ko ce ga znati? :confused:
 
Mene vise zanima sam tok bitke.

Nekako mi to sto je opisano vise lici na mit nego na stvarno stanje.

Da li je tacno sa su se Srpske aristokrate i vojskovodje dobro napile uoci bitke?

Па то неби били Срби да се нису добро напили пре борбе. Имамо примере, наравно из несрпских извора, о томе кроз читаву српску историју, од Драгутина у Мачви до четника у задњим ратовима.
 
Za to napijanje nisam cuo. A o toku bitke se stvarno malo zna ali zna se da je Knez Lazar stavio tesku konjicu u prve redove, sto se veoma retko radilo. Uobicajeno je da je u prvim redovima pesadija. E sad, nasa teska konjica je bila jedna od najboljih u to doba pa je u prvom udaru skoro unistila turkse strelce i laksu pesadiju, i skroz razorila njihovo krilo koje je vodio Jakub sin Muratov. A kasnije, kad je u bitku usla turska laka konjica, situacija se promenila...
 
Pa ovako malo pogrdno bih rekao sudarile su se dve vojske,
srpska pijana od vina
turska naduvana hašišem i opiumom.

Rezultat je odličan za cifre ljudi na srpskoj strani ali jedinstvena Srbija bi taj napad odbila i još gore možda uz pomoć okolnjih država čiji je interes bio poljuljan možda bi Turci već tad završili u Maloj Aziji a posle posredstvom Grčke i možda Ruske kneževine ko zna gde.
Posle pada Vizantije očekivalo se mnogo od Srbije da je pobeda bila ubedljivija podigla bi moral svim narodima okolo.
 
Knezeva_vecera.jpg


Pa, dobro, [ta li je bilo u ovim čašama (ili peharima) na slici...

... i zašto ovaj junak levo čuči (sedi) na podu, mođda i dremucka... :)

A i zdravica domaćina na slavi...

Цар узима златан пехар вина,
Па говори свој господи српској:
"Коме ћ' ову чашу наздравити?
Ако ћу је напит' по старјешству,
Напићу је Вуку Бранковићу;
Ако ћу је напит' по милости,
Напићу је мојим девет шура,
Девет шура, девет Југовића;
Ако ћу је напит' по љепоти,
Напићу је Косанчић-Ивану;
Ако ћу је напит' по висини,
Напићу је Топлици Милану;
Ако ћу је напит' по јунаштву,
Напићу је војводи Милошу.
- Та ником је другом напит' нећу,
Већ у здравље Милош-Обилића!
Здрав, Милошу, вјеро и невјеро!
Прва вјеро, потоња невјеро!
Сјутра ћеш ме издат' на Косову,
И одбјећи турском цар-Мурату!
Здрав ми буди, и здравицу попој,
Вино попиј а на част ти пехар!"
 
Ucivsi u osnovnoj i srednjoj skoli o kosovskom boju saznao sam samo detalje iz kosovske legende. Mnogo toga se zapravo ne zna.

Moje pitanje je: Kako je moguce da tako malo znamo o necemu za sta govorimo da je najvazniji dogadjaj u citavoj istoriji Srba?

Da li neko od vas zna nesto o cemu se ne govori?

Sta god znate o kosovskom boju a nije spomenuto u udzbenicima pisite.

Hvala unapred! ;)
 
Pa dobro, da se pilo vino - pilo se. Ali nisam siguran sad da su se bas ojadili pred bitku toliko da ne mogu da stoje. Mada, mozda da ubiju strah, ipak je to odlazak u smrt... Ljudi dajte neke podatke o broju vojske, o tome je tema. Ako imate. A da dodam sto se tice vojnog poredka, zanimljivo je da nasa vojska tada nije bila razvrstana po rodovima tipa - strelci, laka pesadija, teska pesadija, kopljanici... Bila je samo osnovna podela na konjicu i pesadiju.
 
Koliko malo samo znamo o ljudskoj istoriji. Mnogo je tu nagadjanja, naucnici i dalje ne znaju kako je nastao covek. Samo nagadjaju, lupaju po diktatu vladara iz senke. Na kraju ce se zaista potvrditi da smo produkt vanzemaljaca.

O Kosovskom boju rekla bih da su price o izdaji Vuka Brankovica cista laz. Ali jedno je sigurno, treba priznati da se nikada necemo osloboditi svojih mitova.
 
Knezeva_vecera.jpg


Pa, dobro, [ta li je bilo u ovim čašama (ili peharima) na slici...

... i zašto ovaj junak levo čuči (sedi) na podu, mođda i dremucka... :)

A i zdravica domaćina na slavi...

Цар узима златан пехар вина,
Па говори свој господи српској:
"Коме ћ' ову чашу наздравити?
Ако ћу је напит' по старјешству,
Напићу је Вуку Бранковићу;
Ако ћу је напит' по милости,
Напићу је мојим девет шура,
Девет шура, девет Југовића;
Ако ћу је напит' по љепоти,
Напићу је Косанчић-Ивану;
Ако ћу је напит' по висини,
Напићу је Топлици Милану;
Ако ћу је напит' по јунаштву,
Напићу је војводи Милошу.
- Та ником је другом напит' нећу,
Већ у здравље Милош-Обилића!
Здрав, Милошу, вјеро и невјеро!
Прва вјеро, потоња невјеро!
Сјутра ћеш ме издат' на Косову,
И одбјећи турском цар-Мурату!
Здрав ми буди, и здравицу попој,
Вино попиј а на част ти пехар!"

ove stihove smo morali da ucimo napamet u 7 razredu -.-'
 
Boj mora da je zaista bio strašan. Opisi pominju strele koje sunce zaklanjaju a "beše toliki zvek i grohot, da se potreslo mesto na kome se boj zbivao", a mrtvih i ranjenih bilo je toliko da se "tolika krv prolila, da se konjima kroz prolivenu krv trag poznavao". Bitku opisuju kao dva mora koja se izmešaše, "sablje svetleše kao blistavi nebeski plamen", od kopalja ni vetar nije mogao da duva, a od konjskih nogu, ni bujica, da je bila, ne bi mogla proći. Ipak, najfantastičniji je opis koji kaže kako je "od piske vojničkih rogova zverinje u šumama crkavalo". Da li je u pitanju preuveličavanje, istočnjačka retorika? Preterivanje? Ali, zašto takvog preterivanja nema u opisima drugih turskih bitaka?

Evo malo opisa boja od turskog letopisca Mehmed Mula Nesrije, isto iz knjige Petra Tomca.

**Jedan od najopširnijih opisa bitke može se naći u turskoj istoriji Mula Mehmeda Nešrije. Prema ovom izvoru, glavni strateški savetnik sultana Murata je Evrenos-beg, jedan od turskih komandanata koji imaju najveće iskustvo iz borbi sa hrišćanima.Mula Mehmed opisuje trenutak kad su vojske već postrojene za bitku i navodi kako Evrenos-beg daje sledeća uputstva, upozoravajući Murata da srpske oklopnike ništa ne može zaustaviti.

- Oni se nikad ne odvajaju, niti znaju da odstupe. Valja im se skloniti s puta, pa im doći odastrag i tada, opskakujući oko njih, treba ih udarati neprestano i ubijati, jer su obučeni u oklop od željeza. Inače ih natrag suzbijati nije moguće!

Vojske su postavljene jedna naspram druge. Bitku započinje Murat, komandom strelcima:

- Odapnite strele na nevernike!

Strelci istrčaše napred da bi došli na domet strela kojima su obasuli srpske konjanike i to ne samo konjanike krila, nego verovatno i centar, jer kako smo pretpostavili, srpski centar je natkriljivao turski centar pa je prelazio i prema turskim krilima.Kad se pljusak strela spustio na srpske oklopnike koji su dotle stajali kao gvozdeni bregovi - nastavlja Nešri - krenu oni napred valjajući se i hučeći kao more. Navale na strelce s leve strane, suzbiju ih pa udare na isturene redove centra, probiju se kroz falange, jednu za drugom, dopreše do vojničke čaršije u pozadinu vojske i razbiše je. No mesto gde je bilo smešteno slagalište meda, masla i pirinča ostalo je puno. Mazge, konji i denjkovi behu se tako izmešali da se načinila kao neka brana. Nisu utekli. Polomiše se, izgiboše za veru. Nevernici bejahu potpuno porazili levo krilo. Pošto je orijentalnom rečitošću opisao žestinu borbe, Nešri nastavlja: Posle toga je nevernik, kad je otud došao, postao još oduševljeniji, jer toplota na kraju bude.

Ukratko, možemo ponoviti Nešrijeve reči da su Srbi potpuno porazili tursko levo krilo. Samo, ovaj uspeh ne smemo preceniti. Azapi su mogli biti pregaženi, komora ispreturana, ali su spahije i akindžije više potisnute nego potučene. Setimo se Evrenosovih reči o elastičnoj borbi. U Nešrijevom opisu osećamo (brana!) kao da su Srbi ovde dostigli kulminacionu tačku napada u Klauzevicevom smislu.

U drugoj fazi bitke Nešri govori o protivnapadu Turaka.Dok je Jakubovo levo tursko krilo trpelo poraz, Bajazit - kaže Nešri - na desnom krilu stajao je nepomično i dostojanstveno ćutao. Kada vide da posao ide nekako kako ne treba, malo je još trebalo pa da vojska islamska bude pobeđena, odjednom bozundžije počeše da dovikuju govoreći: "O gazije, što stojite? Nevernik je razbijen. Pobeže... Posle toga odjednom Bajazit han snažno stiže pred nevernika kao grom... - dakle krene u protivnapad. Ugledavši se na njega, krenu napred Ali-paša, Evrenos-beg, Jahši-beg, Šahin-beg, Isa-beg, Sarudža-paša, Ejne-beg subaša, Kara Mukbil, Indžendžik Balaban, Tovudža Balaban i "jaja" (pešak po prvom prevodu) Šir Merd. Za Ali-pašu znamo, po Nešriju, da je bio veliki vezir pa je prema tome morao biti u centru uz Murata; Evrenos-beg je, takođe po Nešriju, bio na krajnjem desnom krilu borbenog poretka, Ejne-beg i Sarudža-paša na levom, a Balabani su bili raspoređeni desno i levo. Mesta ostalih u borbenom poretku Nešri nam nije saopštio, ali i ovoliko je dovoljno za zaključak da je sva turska vojska krenula u protivnapad.

Po čijem naređenju? U bici kod Konije Nešri nam kazuje da se Bajazit bacio ocu pred noge da bi izmolio dopuštenje za protivnapad. Izbor momenta prelaza iz odbrane u napad je u odbrambenim bitkama bio oduvek vrlo delikatno pitanje, koje načelno rešava vrhovni komandant. Na Kosovu je po Nešriju jasno da je odluku doneo Bajazit, a ne Murat. Po Bajazitovom naređenju su bozundžije stale da viču, jer je Murat po svoj prilici bio mrtav ili na samrti. To nam je upravo dalo pravo na raniji zaključak da se i kod Nešrija oseća da je Murat ubijen u toku bitke pre rešenja.
I ona vojska - nastavlja Nešri - koja beše odstupila, vide da su muslimani pobedili nevernike. Ohrabri se, pa se ponovo vrati i poče nevernika da bije sabljama... poduhvatiše nevernika u ruke i tako ga razbiše, da takve bitke i takvoga loma nije bilo od stvaranja sveta. Dan se još ne beše završio, a nevernička vojska bila je malaksala i došla do poraza.**
 
Poslednja izmena:
Za kosovsku bitku ima i izvora da su srbi pobedili. Otom potom na krja krajeva srbi i turci su bili na kraju za snagama i imali su svoje sopstvene probleme. Srbe za madjarima i Bajazid za njegovom bracom.

Srpsko carstvo je vec bilo nakon bitke na marici unisteno. Na kosovu su se borile male knezine za malo vojnika iz bosne i albanije.
 
kosovskabitkaleksikon_48dff90f9b1c3dae10bf7cf3968fad4b.jpg

kosovskabitkapozicija_a9598dc9503d90ccf3f5638458e166bf.jpg


iz vojnog leksikona JNA

Jovan MIskovic - Kosovska bitka - vojno-istorijska rasprava.pdf

se moze skinuti sa:
http://www.megaupload.com/?d=9WP3ABCJ

po meni je ovo totalno nelogicno.....

kako moze turska vojska da vodi "odbrambenu bitku"??......pa nisu srbi stigli u tursku...

dalje,kako neko moze zakljuciti da su Srbi posle kosovske bitke vojnicki slomljeni??.....a sta sa despotom Stefanom Lazarevicem,njegovom vojskom i njegovim bitkama?......sta sa despotom Dujradjem Brankovicem i njegovim ratovima protiv turaka?......o je bio jedan od glavnih ucesnika vojnih operacija hriscana toko 30tih i 40tih godina 15 veka protiv turaka..........tokom citave prve polovine 15 veka,Srbi su i dalje bili najjaca vojna sila na balkanu....

a i onaj graficki raspored i manevri su takodje totalno nelogicni.......mislim,po tome ispada da su srbi doziveli TOTALNI poraz i neopisivu katastrofu.......vlatko vukovic po tome nije cak ni ulazio u bitku (?!).............i ako je bilo kao sto je navedeno ovde,kako je Murat uopste uspeo i da pogine??
 
Knezeva_vecera.jpg


Pa, dobro, [ta li je bilo u ovim čašama (ili peharima) na slici...

... i zašto ovaj junak levo čuči (sedi) na podu, mođda i dremucka... :)

A i zdravica domaćina na slavi...

Цар узима златан пехар вина,
Па говори свој господи српској:
"Коме ћ' ову чашу наздравити?
Ако ћу је напит' по старјешству,
Напићу је Вуку Бранковићу;
Ако ћу је напит' по милости,
Напићу је мојим девет шура,
Девет шура, девет Југовића;
Ако ћу је напит' по љепоти,
Напићу је Косанчић-Ивану;
Ако ћу је напит' по висини,
Напићу је Топлици Милану;
Ако ћу је напит' по јунаштву,
Напићу је војводи Милошу.
- Та ником је другом напит' нећу,
Већ у здравље Милош-Обилића!
Здрав, Милошу, вјеро и невјеро!
Прва вјеро, потоња невјеро!
Сјутра ћеш ме издат' на Косову,
И одбјећи турском цар-Мурату!
Здрав ми буди, и здравицу попој,
Вино попиј а на част ти пехар!"

Ovaj "junak" što čuči je sluga, koji supa vino u pehar
 

Back
Top