Za ideale ne ginu budale.

Iliti ne ginu budale za ideale.

Budalu cini upravo to sto misli da ce zivjeti vjecno i da postoji nacin da se to dostigne, a da nece umrijeti, iliti poginuti. Kao da svaki pojedinac, pa i bice i nebice u prirodi nije u stalnom ratu sa svim ostalim bicima, od cega najzad i gine. Primijetio sam takodje da postoje oni koji u cilju "obezbjedjenja egzistencije" zagovaraju izmirenje svih bica sa svima.
A armije onih koji u tom cilju izbjegavaju da jedu biljke i zivotinje su neizmjerne i svakim danom rastu, kao i oni koji se iz petnih zila upinju da otkriju nekakav "znak" kojim bi nas priroda obavjestavala o potencijalnom eliksiru vjecnog zivota - tamo gdje su ljudi dugovjecni. I najzad je otkriveno "obrazovanje" koje sluzi zadovoljenju svih tih "potreba" - "obezbjedjenja egzistencije" i "vjecnog zivota".

Medjutim, ko moze voljeti takve ludake? Mogu li oni voljeti dovoljno sebe da bi zivjeli jedni s drugima, kao sto su stari ljudi zivjeli jedni s drugima oslanjajuci se na ideale herojizma? Jer herojizam je dobrovljno zrtvovanje za jedan visi cilj, pa bilo to makar i samo jedno jedino djelo koje niko drugi nije izveo do tada, i koje djeluje neizvodivo!
To se zove zivjeti s razlogom, to je opravdani zivot! - To se moze voljeti!

Ono sto je mene vodilo krz zivot je uvjerenje da govorenje istine moze biti herojsko djelo. Kasnije sam otkrio istu misao i kod Platona, a ispostavlja se da su svi veliki filozofi bili egoisti iz istog ubjedjenja.
I naravno, takvi ljudi su vodjeni mislju da je njihova rijec neprevazidjena - u tome je herojizam. Prema tome, pravi filozof se mora razlikovati od svih drugih ljudi time sto ce misliti misli koje jos niko drugi nije smio ili mogao da misli, po istom receptu po kojem heroji izvode djela koje niko nije smio da izvede.

A ta teznja za neizvedenim, za neizrecenim i neprevazidjenim se naziva ideal.
A u filozofiji najvisa misao je Natcovjek, pa prema tome svi smo mi samo "pripravnici" u filozofiji, dok ne shvatimo (ili ne zamislimo) na sta tacno se odnosi ta rijec.

A rulja koja mrzi i filozofiju i herojizam djela i ideale uopste, nije pozvana da diskutuje na ovu temu. Ako oni izumru, lako cemo za njih naci zamjenu.

Pod idealima ne podrazumijevam nista sto ima narkoticka svojstva, kao sto je vjera u nirvanu ili patuljke ili bajke i sl.

Da li je moguce da svaki stanovnik planete(sest milijardi ljudi)ima neki svoj poseban ideal?

Da je moguce, ne bi se bakcali samo sa "obezbijedjenom egzistencijom" i "vjecnim zivotom".

Svaki stanovnik ima ideale....samo sto nisu sa velikim I.....

Tuzni_patak:

Svaki stanovnik ima ideale....samo sto nisu sa velikim I.....

Kliknite za proširenje...

Ovo si odlično rekao.

I naravno, samo naš, sopstveni ideal je sa velikim "i".

ispostavlja se da su svi veliki filozofi bili egoisti iz istog ubjedjenja.
I naravno, takvi ljudi su vodjeni mislju da je njihova rijec neprevazidjena - u tome je herojizam

Kliknite za proširenje...

OndaK sam ja heroina

U prolazu sam, samo..........

Odlicno! De mi onda objasni sta je Natcovjek, svojim rijecima!

Plutarh:

Pod idealima ne podrazumijevam nista sto ima narkoticka svojstva, kao sto je vjera u nirvanu ili patuljke ili bajke i sl.

Kliknite za proširenje...

Za ideale ne ginu budale; za ideologije- obavezno.

Ideal svakog muškarca je – žena. A ideal svake žene je – muškarac.
- Težnja da imamo svoj ideal ima za posledicu – opstanak vrste.
- Težnja da dostignemo svoj ideal ima za posledicu – homoseksualnost.

Plutarh:

Odlicno! De mi onda objasni sta je Natcovjek, svojim rijecima!

Kliknite za proširenje...

Ako pratim tvoje mudre definicije onda opet nekako izadje da sam to je.
Htedoh ti reci onim postom da ti je definicija pogresna, jer u toj definiciji opisujes heroja, a ja npr. sebe nikada nisam smatrala heroinom, iako se uklapam u definiciju. Ne samo ja, ima jos ljudi koji se mogu uklopiti u tu definiciju, a nisu ni heroji, ni heroine.


Sad sam se zabrinula, ne smatram sebe heroinom...........o, da li je to znak skromnosti? Fuj, fuj, moracu pod hitno da nesto uradim sa tom vrlinom (utepam je ), jede me vrline, uticu mi na lepotu.

Jeste, tesko je biti lazno skroman, to utice na ljepotu, kao sto sam na jednoj drugoj temi objasnio, jer zavist iskrivljuje nase lice.

Umemo mi i da se precenimo, a i da se potcenimo upotrebljavajući reč budala.

kvaka i jeste zapravo u toj razlicitoti..inace o kakvoj mi to besmrtnosti pricamo?
i sta da je dostignemo?
recimo pera nadje eliksir zivota i ivi jedno 500 godina..gleda svet oko sebe kako se menja evoluira..i sposobnosti koje je pera imao postaju arhaicne i pera vise nije u mogucnosti da se adaptira na okolinu..mi produzavamo vrstu..i svaka sledeca generacija je vise prilagodjena svojoj novoj sredini..ljudi danas cak i oni sredovecni koj nisu starci ne mogu da se adaptiraju na upotrebu interneta i racunaar uopste ..dete od 5 godina bolje barata kompom od njih..

besmrtnost bi zaustavila svaki dalji razvoj tog coveka..poneo bi sa sobom sva ogranicenja savoje generacije..