Prof. dr Emil Vlajki - kolumne
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikazujem rezultate 1 do 25 od 31

Tema: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

  1. #1
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Arrow Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Marš smrti

    Kada tragika srebreničkih događaja od 1992. do 1995. postane metafora za stradanje svih naroda u BiH bez onoga: ,,Ne mogu se izjednačavati agresori sa žrtvama" (zar su ubijeni i protjerani srpski seljaci iz zapaljenih sela oko Srebrenice bili agresori?), kada jedni i drugi shvate da su bili žrtve onih izvana koji su ih uvukli u bratoubilački rat, kada se istinski kazne zločinci i odstrane „protektori", međusobno povjerenje zasigurno će porasti

    Piše: prof. dr Emil Vlajki

    Nedavno su „objektivne" banjalučke novine prenijele agencijski (?) tekst pod nazivom „Marš smrti“. Riječ je o filmu koji je u američkom Kongresu prikazao Helsinški komitet za ljudska prava SAD o stradanjima Bošnjaka u BiH, posebno u Srebrenici.
    Čudna je ta Amerika! Prema onome što se događa, činilo bi se da Kongres i Helsinški komitet imaju aktuelnijih i težih stvari za razmatranje. Na primjer, postoji oko 600.000 iračkih civila koji su, prema sarajevskom filozofu Muhamedu - Tunji Filipoviću (koji je to iznio na TV), stradali od početka američke „pacifikacije" Iraka kada su SAD počele sa pročišćavanjem te zemlje od „sredstava za masovno uništavanje"!
    Točno je, da tu vrst oružja nisu našle, ali zato dobrano i radikalno pročišćuju irački narod. Dakle, bilo bi tu filmova strave i užasa za prikazivanje u Kongresu! Ali, vrag bi ga znao čemu vode putevi Gospodnji. Vjerovatno su za ,,SAD-humanitarce", nekadašnje muslimansko-bošnjačke žrtve aktuelnije i daleko vrednije od sadašnjih stotina tisuća muslimansko-iračkih žrtava!
    Dodirnuo bih se ovdje i novinarske deontologije. Srebrenica je postala metafora za „genocidnost" bosanskih Srba. Američki naučnik Hejvud je to „sasvim ispravno" istakao u svom udžbeniku „Politika“ po kojem uče studenti društvenih nauka u Srbiji! Dakle to, da su (bosanski) „Srbo-četnici" „genocidan narod", to je već svjetski poznata stvar; i vrapci o tome cvrkuću!
    Ali, razmotrimo slijedeću naučnofantastičnu situaciju. Recimo, da Helsinški odbor počne učestalo prikazivati filmove u Kongresu o stradanjima Srba u Sarajevu: o onih (priznato od strane Bošnjaka) pobijenih 900 samo zato što su bili Srbi i o više od 100.000 Srba koji su morali pobjeći iz tog grada. Da ovaj odbor kaže (kao što je rečeno za Srebrenicu) kako je to bio genocid nad Srbima jer je u Sarajevu namjerno uništen srpski reprodukcioni fond. Ili, da više od tisuću ubijenih Srba nakon KFOR-okupacije Kosmeta, kao i protjerivanje više stotina hiljada Srba i ostalih sa tog područja proglasi genocidom!
    Da li itko misli da bi bošnjački i albanski mediji objavili vijest o ovakvim filmskim aktivnostima u američkom Kongresu. Naravno da ne bi. A ako bi i uradili, onda bi to obilno komentirali. Ispravno ili neispravno, branili bi čast svojih naroda. Ali Srbi ko Srbi! „Međunarodna zajednica" ih je „ispravno" proglasila „genocidnim narodom", pa se srpski mediji trse da tu „ispravnost" „objektivno" reproduciraju. Nema veze što srpski narod krvari od ovakvih etiketa koje mu se svakodnevno prišivaju, a koje su povezane prvenstveno sa Srebrenicom. Što je genocidnost u školskim udžbenicima, znanstvenim knjigama, revijama, TV emisijama, video-igrama i drugim medijima Zapada izjednačena sa srpstvom! Srpsko-bosanski mediji to sasvim „dobro i objektivno" shvaćaju i sa svojom „objektivnošću" produbljuju rane vlastitog naroda.
    I kad smo već, glede Srebrenice, kod „Marševa smrti“, pogledajmo, što „istinska" nauka o tome kaže. U svojoj „znanstvenoj“ („An enclave toofare“) studiji, dvojica Britanaca Honig i Both, iznijeli su slijedeću monstruoznu tvrdnju: „Naravno da je bosanski garnizon rukovođen Orićem bio kriv za zločine, posebno tokom zima 1992/1993; i izvjesno je da se nisu razoružali, kao što je to bilo predviđeno planom o 'sigurnosnim zonama'. Ali ovi su zločini bili tek reakcija; oni se ne mogu nikako porediti sa proračunatom kampanjom agresije i etničkog premještanja koje su počinili Srbi. Osim toga, samo vještina i nemilosrdnost Orića mogli su spasti Srebrenicu od skorog istrebljenja u rukama njenih srpskih susjeda u 1992.“
    Iz tog suludog teksta „postaje jasno" zašto je stotinak srpskih sela oko Srebrenice „moralo biti spaljeno" i zbog čega su hiljade srpskih civila morali biti bilo ,,preventivno" masakrirani, bilo otjerani od strane muslimanskih snaga stacioniranih u Srebrenici. Izgleda da samim tim što su bili živi, srpski su civili „mogli prouzrokovati istrebljenje" srebreničkih muslimana! Prema tome: Kada žrtve nisu Srbi, to je dokaz „srpske bestijalnosti" i „srpske genocidne prirode". Kada su masakrirani civili Srbi, ovi su zločini u stvari „dobra djela" kao „reakcija" i „prevencija" na „buduća srpska zlodjela".
    Uostalom, o stradanju Srba oko Srebrenice od 1992. do 1995., treba vidjeti i izvještaj generalnog sekretara UN-a iz 1999: ,,U svojim napadima, Bošnjaci su se koristili tehnikama etničkog čišćenja sličnim onima koje su koristili Srbi u ostalim područjima, paleći kuće i terorizirajući civilnu populaciju". Slične ocjene dao je i UN-ov izvjestilac Akaši.
    Srebrenica iz jula 1995. Predaja grada Srbima od strane muslimanskog rukovodstva, napuštanje grada, dan uoči predaje, od strane 15 tisuća vojno sposobnih muslimanskih muškaraca koji su mogli braniti Srebrenicu, masakri zarobljenih muslimana od strane Srba na lokacijama Branjevo, Pilicama, Petkovcu, Kozluku i Kravici gdje su, uključujući sekundarne grobnice, pronađena tijela i dijelovi tijela (često nemogućih za identifikaciju) za više od tisuću osoba, više tisuća nestalih, upletenost Zapada u srebreničku tragediju, relativiziranje izraza „genocid“ što kod mnogih vrijeđa uspomenu na istinske genocide, itd., sve to čini od julske Srebrenice bol, mit i misteriju.
    Kada tragika srebreničkih događaja od 1992. do 1995. postane metafora za stradanje svih naroda u BiH bez onoga: ,,Ne mogu se izjednačavati agresori sa žrtvama" (zar su ubijeni i protjerani srpski seljaci iz zapaljenih sela oko Srebrenice bili agresori?), kada jedni i drugi shvate da su bili žrtve onih izvana koji su ih uvukli u bratoubilački rat, kada se istinski kazne zločinci i odstrane „protektori", međusobno povjerenje zasigurno će porasti i možda ćemo, skupa sa američkim Kongresom, moći ubuduće gledati, umjesto filmova „Marševi smrti“, filmove „Marševa mira“.

    Novi Reporter - br. 195, 6/12/2006
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић



  2. #2
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    O riječima i stvarima

    Na kraju, na scenu stupa „međunarodni sud pravde“. On, na primjer, odbija da osudi nelegalni i genocidni NATO napad na „nepostojeću zemlju“ (s kim li je to „međunarodna zajednica“ prethodno u Rambujeu pregovarala?!), ignorira zločine „dobrih momaka“, ali zato olako proglašava genocidom skup zločina na jednom uskom području gdje ostarjeli, te žene i djeca, nisu stradali

    Piše: prof. dr Emil Vlajki

    Moj otac Lujo, Hrvat, i nekoliko njegovih prijatelja, odlučili su na početku Drugog svjetskog rata da se ožene Jevrejkama da bi ih otrgli od smrti. Majka, Bea Askenazi, preživjela je, ali ne bez opasnosti. Iako udata za nejevreja, na ulici je morala nositi traku sa žutom Davidovom zvijezdom. U tri navrata, bila je internirana diljem istočne Europe. Otac ju je nekako pronalazio i spašavao.
    Porodica moje majke nije bila te sreće. Skrila se u nekoj napuštenoj kući, ali ne zadugo. Susjedi su javili da su jednog jutra došli nacisti, na silu izvukli moju baku, djedu i dvije mlađe majčine sestre. Susjedima se učinilo da se baka i djeda plačući mole. Ali Jahve, jevrejski bog, očito ih nije uslišio pošto nitko od njih nikada više nije bio viđen.
    Bilo je to vrijeme Hitlerovog „finalnog rješenja“ za Jevreje od kojih je samo u Aušvicu ubijeno četiri miljuna. Tada je filozof Horkheimer rekao da nakon Aušvica više ne može biti humanizma. To se onda, kada se ubijalo bez odabira: muškarce, žene, staro i mlado kako bi se zatro čitav jedan narod, zvalo: genocid. Tada su riječi pokrivale univerzalnu bol, imale su dignitet i odgovarale su stvarima.
    Horkheimer se nije prevario. Nakon rata, planetu je zahvatio užas neokolonijalne eksploatacije. Danas, kada je najveći dio svijeta u dužničko - ropskom odnosu prema „međunarodnoj zajednici“, svake godine od aranžiranih ratova i bijede umire oko četrdeset milijuna ljudi, od čega, prema UNICEF-u, sedamnaest milijuna djece! Ali, začudo, nitko se na te „nevažne žrtve“ niti osvrće, niti to zove genocidom! Ovdje riječi, ne samo da su izgubile, nego su dobile obrnuti smisao: genocid na svjetskom nivou proglašava se procesom demokratizacije!
    Perverznost međunarodnih odnosa posebno se ispoljila nakon propasti „socijalističkog bloka“ kada je svijetom zavladao Veliki Brat. Od tada, ne samo riječi, već stvari i ljudi nemaju nikakvog značenja. Ratovi i povodi za rat aranžiraju se po volji:
    - da bi se napao Irak, 1991. godine bilo je izmišljeno da su iračke snage u Kuvajtu bacale na pod bebe iz inkubatora i gazile im glave. Sve to je, navodno, vidjela jedna bolničarka koja je svjedočila pred Kongresom „Velikog Brata“, a milijuni ljudi su pri tom plakali pred TV ekranima. Kasnije se ispostavilo da je to svjedočenje bilo laž i da je navodna bolničarka bila kćer kuvajtskog ambasadora koja se godinama nije vraćala u svoju zemlju. Nakon rata je, „Veliki Brat“, zaveo embargo protiv Iraka zbog čega je, po UNICEF-u, samo do 1995. umrlo više od pola milijuna djece. Tko je ikada to nazvao genocidom?
    - da bi se 1999. napala Jugoslavija, isfabriciran je „masakr“ u Račku, a usput je rečena laž o tome da su Srbi već pobili sto tisuća Albanaca, te da se strahuje za ostalih četiristo tisuća! Nakon nelegalnog NATO napada i okupacije Kosmeta, jedna španjolska komisija konstatirala je da je od početka 1999. stradalo, na svim stranama, svega par tisuća ljudi! U ime tih laži, u Jugoslaviji su dva i pol mjeseca uništavane bolnice, škole, mostovi, ceste, TV stanice, zagađeni su zrak, voda i zemlja osiromašenim uranijumom, a ubijeno je na tisuće ljudi. Usput se prijetilo Srbima: „vratit ćemo vas na 1389. godinu“! Riječi su ponovo izgubile smisao: taj genocidni pokušaj nazvan je „humanitarnom intervencijom“!
    - da bi se nanovo napao Irak, 2003. godine izmišljena su „iračka sredstva za masovnu destrukciju“, a svijetu je predstavljen lažan dokument o, navodnoj, iračkoj opasnosti; riječ je, u stvari, o petnaest godina starom magistarskom radu nekog studenta! I ponovo je „Veliki Brat“ napao jednu zemlju bez odobrenja UN-a! Naravno, to što u Iraku postoji 12 posto svjetske rezerve nafte, „nema nikakve veze“ sa suštinom stvari! Od 2003. do danas, u toj zemlji ubijeno je par stotina tisuća civila, što od „humanitarne intervencije“, što od isprovociranog građanskog rata. Ali, nitko to ne zove genocidom!
    Ne priznaje se, nadalje, ni genocid nad Indijancima, ni nad australskim autohtoncima, ni nad Armenima, ni nad Vijetnamcima. Genocid je ono što od sada „Veliki Brat“ proglasi genocidom i što legitimira njegovu neokolonijalnu politiku. Jedna od „formula“ za „genocid“ je sljedeća:
    Prvo se međusobno pokrve narodi na nekom (strateški važnom) području, s tim da su već odabrani „dobri i loši momci“. Na ratnu scenu stupaju mediji „međunarodne zajednice“, centri za psihološko ratovanje, špijunske službe, diplomate, falš - satelitski snimci, a sve u suradnji sa banana-političarima „dobrih momaka“ koji su u stanju da žrtvuju „mir za nezavisnost“. Kada međusobno klanje i etničko čišćenje dođu do vrhunca, onda oni koji su sve zakuhali „humanitarno“ interveniraju; naravno, jedino protiv „loših momaka“! Da, ipak, ne bi bilo sumnje u ispravnost njihove „humanitarne“ intervencije, aranžiraju se sve pretpostavke za jedan „mini-selekcijski genocid“. „Dobri momci“, muškarci i vojska, napuštaju neki grad, prepuštaju ga neprijatelju i kukavički ostavljaju na licu mjesta žene i djecu! Računa se da, čak i ako ih neprijatelj ne povrijedi, napravit će nekoliko masakra nad muškarcima, bilo zbog obijesti zločinaca kojih ima u svakoj vojsci, bilo zbog osvete radi prethodnih zločina koje su počinili „dobri momci“. Ako žrtava nije dovoljno, one će proizaći iz proboja „dobrih momaka“ kroz neprijateljske linije. Na kraju, na scenu stupa „međunarodni sud pravde“. On, na primjer, odbija da osudi nelegalni i genocidni NATO napad na „nepostojeću zemlju“ (s kim li je to „međunarodna zajednica“ prethodno u Rambujeu pregovarala?!), ignorira zločine „dobrih momaka“, ali zato olako proglašava genocidom skup zločina na jednom uskom području gdje ostarjeli, te žene i djeca, nisu stradali.
    Bože, pitam se, zašto i nacisti nisu imali ovakvu koncepciju „genocida“? Aron, Berta, Sara i Hana bi živjeli, pružili bi mi ljubav za koju sam prikraćen, a u životu bi bili i milijuni drugih koji su nestali u konc logorima. Ovako, ostaju samo vječito neisplakane žrtve i spomenici, te beskrupulozni svjetski mešetari koji sve ljudsko skrnave i obezvrjeđuju, oduzimajući riječima i stvarima svako dostojanstvo i smisao.


    Novi Reporter - br. 211, 28/3/2007
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  3. #3
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Okupacija i kolonizacija BiH

    Glavni generator ovakve ponižavajuće i kriminalne situacije jeste okupacijska „međunarodna zajednica“. Njeni beskrupulozni profesionalni kadrovi sa ogromnim međunarodnim iskustvom ove vrste, rutinski uspostavljaju i vrše eksploatatorski i anestezirajući politički i socijalni inženjering


    Piše: prof. dr Emil Vlajki


    Okupacija i kolonizacija Bosne i Hercegovine spadaju među rutinske postupke koje su mnogi članovi „međunarodne zajednice“ primjenjivali u toku prošlih desetljeća. Po principima te zajednice, treba stvoriti što veći broj malih država koje će u svakom pogledu, a pogotovo ekonomskom, biti inferiorne u odnosu na (post)industrijske gigante postojećih supersila i njihovih transnacionalnih korporacija, što osigurava osnovu tzv. „slobodne trgovine“ koja se odvija na štetu rascjepkanih i posvađanih nacija. Tako je, od stvaranja Ujedinjenih nacija do naših dana, broj država sa oko 50 skočio na oko 200! Istovremeno, broj gladnih i obespravljenih u svijetu raste geometrijskom progresijom; tako svake godine umire u zemljama u razvoju oko 40 milijuna ljudi (od toga 17 milijuna djece), što od gladi, što od ratova koje aranžira „međunarodna zajednica“.
    U našem slučaju, prvo je razbijena Jugoslavija na (zasada) šest državica. U stilu „humanitarne“ ideologije 20. stoljeća, trebalo je naći krivca za raspad. Zbog svoje navodne, potencijalne povezanosti sa Rusijom (što je bio motiv za SAD), te zbog revanšizma koji su ispoljili Njemačka, Austrija i (indirektno) Vatikan radi poraza koje su doživjele u Drugom svjetskom ratu, za krivca je označen srpski narod. On je, posebno u BiH, od zapadnih medija prljavo demoniziran, podmetnuti su mu (pored zločina koje su sve tri strane radile) različiti zločini koje taj narod nikada nije počinio, bombardiran je, stavljen pod embargo, proglašen je genocidnim narodom, da bi konačno, zajedno sa ostalim bh. narodima, bio okupiran u cilju neokolonijalne eksploatacije, kao i u cilju raznih političkih manipulacija, da bi se ugodilo i/ili naškodilo drugim, susjednim narodima i državama.
    Okupacija BiH, iz „humanitarnih razloga“, da bi se, navodno spriječilo daljnje krvoproliće koje je, uzgred rečeno, prvenstveno izazvala „međunarodna zajednica“, jest totalna i totalitarna. Kao prvo, ta vojno, socijalno i ekonomski uništena zemlja, sada se „humanizira“ tako što se oni koji su sve zakuhali sada predstavljaju kao mirotvorci. Preko tzv. „pomoći“ koju daju, recikliraju svoj kapital, iz nje plaćaju svoje vojnike, administraciju i policiju i tako djelomično rješavaju vlastitu nezaposlenost, a iz iste „pomoći“ naši moraju kupovati prvenstveno njihovu tehnologiju i proizvode, kao i vrlo skupo oružje.
    U okupaciji, rečeno je, sudjeluju strane trupe, policija i administracija. Sve što je iole vrijedno kupuju, skoro džabe, moćne strane kompanije: rudnike, banke, tvornice, velike sisteme itd. Svjetske financijske institucije ne žele, na primjer, bh. domaćim proizvođačima drveta financirati izradu finalnih proizvoda, već ih se prisiljava da prodaju trupce i polufinalne proizvode na međunarodno tržište. Nezaposlenost u zemlji je oko 40 posto. Za veći broj radnika prosječna plaća je oko 350 maraka. Na hiljade radnika radi godinama bez ikakvih primanja, ne uplaćuje im se čak ni socijalno i zdravstveno osiguranje. Novopečene gazde u kafićima, kafanama, pekarama, piljarnicama i drugdje, nesmiljeno eksploatiraju radnu snagu uz minimalnu nadnicu (oko šest KM), daju im svega jedan-dva dana odmora u mjesec dana i otpuštaju ih po volji, a često i ne prijavljuju. Tajkuni-kriminalci stavljaju svoj kapital u strane banke, a u najboljem slučaju, investiraju kapital u nekretnine i u trgovinska posredništva. Siva ekonomija cvjeta.
    S druge strane, formirala se tzv. „politička klasa“ čijim bi primanjima mogli zavidjeti i zaposleni u visokorazvijenim zemljama. Kao i u ostalim dijelovima nerazvijenog svijeta, okupatori ne samo da toleriraju, već i favoriziraju tu klasu. Njen je zadatak da održava status quo, da omogući privatizaciju i eksploataciju svega što je vrijedno u ovoj zemlji i da preko raznovrsnih metoda političkog inženjeringa drogira eksploatirani narod da se previše ne buni. Ako dobro izvršava te zadatke, „politička klasa“ ne samo da beneficira enormna primanja, u prosjeku 10-15 puta veća od prosječne zarade, već joj stoje (in)direktno na raspolaganju i luksuzni automobili, odmarališta, skupi restorani, mogućnost za djecu da studiraju u stranim školama i na univerzitetima itd. U ovakvom sistemu korupcija i mafijaštvo cvjetaju (prema međunarodnim mjerilima, BiH je među prvima na svijetu u tim kriminalnim oblastima), radna mjesta se (in)direktno moraju kupovati, a općenito, zapošljavanje se, na svim nivoima i u svim sferama, odvija i po babu i po stričevima. Neposlušnost rasprostranjenoj mafiji u kojoj su uključeni ideološki i represivni aparati, skupo se plaća: od gubitka radnih mjesta do fizičke eliminacije. Posebno su pripadnici „političke klase“ u strahu, jer njihova egzistencija ovisi o milosti okupatora koji ih može smijeniti u bilo kom trenutku bez mogućnosti žalbe. Zato su oni poltroni, ulizice, liježu na rudu i čine sve da bi se dodvorili svojim gospodarima. Na taj način čuvaju svoje privilegije, a rezultat je velika patnja naroda.
    Drugim riječima, glavni generator ovakve ponižavajuće i kriminalne situacije jeste okupacijska „međunarodna zajednica“. Njeni beskrupulozni profesionalni kadrovi sa ogromnim međunarodnim iskustvom te vrste, rutinski uspostavljaju i vrše eksploatatorski i anestezirajući politički i socijalni inženjering. U multietničkim zajednicama kao što je to naša, raspiruju etničku i vjersku mržnju, kada im odgovara favoriziraju nacionalističku retoriku, nameću svoje zakone; tako su od Dejtona do danas nametnuli u BiH oko 800 zakona. Strana policija sa lažnim pretekstima upada kad joj se svidi i gdje joj se svidi u privatne domove, te fizički i psihički maltretira ljude, pa i svećenike, oduzima im osobne i putne isprave. Visoki predstavnici smjenjuju po volji demokratski izabrane političare, zabranjuju rad političarima bez ikakve zakonske osnove, neprekidno prijete ukidanjem pomoći i sankcijama; tako je (vjerovalo se ili ne) općina Pale još uvijek pod sankcijama „međunarodne zajednice“! U svojoj drskosti, visoki predstavnici zabranjuju rad rektorima univerziteta i prijete poništavanjem njihovih ocjena; čine nešto što se nije radilo ni u bivšim kolonijama 19. stoljeća. Ali, prava kalvarija najvjerojatnije tek dolazi, jer konačne granice na Balkanu još nisu utvrđene.
    Jadna je i čemerna Bosna i Hercegovina van svih civilizacijskih tokova sa stranim gospodarima, otuđenim bogatstvima, mafijaštvom, etnički očišćenim područjima i produbljenom mržnjom. U njoj okupatori, političari i mediji zajednički zastrašuju i obmanjuju izgladnjelo pučanstvo koje više ni na izbore ne izlazi, servirajući mu lažne probleme, falš političke krize i mediokritetske „vođe“. Ovi su „humanisti“ toliko snažno stegli u svoj zagrljaj ovaj narod da on od toga, hropćući, jedva i da diše.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  4. #4
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Yankee go home

    Amerikanci su vidjeli da je ovoga puta vrag odnio šalu. Vrlo praktični, žele da umanje rizik revolta bosanskih Srba povodom njihovih mahinacija sa Kosmetom. U tu svrhu pribjegavaju oprobanoj metodi ucjene političkih vrhuški
    Piše: prof. dr Emil Vlajki

    Povodom kosmetske krize, treba shvatiti sljedeće. Ta kriza nastala je isključivo djelovanjem Sjedinjenih Američkih Država. SAD se nalaze u ekonomskom kolapsu. Njihov vanjski dug penje se na više desetina hiljada milijardi dolara. Ekonomija im ne funkcionira. Europa preuzima svjetski primat u mnogo čemu. Euro prijeti da zamijeni dolar kao postojeću svjetsku monetu. Kosmetska kriza i, šire gledano, Novi hladni rat koji Amerika vodi protiv Rusije, znači revitalizaciju američke privrede. Znači recikliranje američkog kapitala i njegovih multinacionalnih korporacija, znači veću prodaju američkog oružja na svjetskom tržištu, znači usporavanje europske privrede i procesa europske integracije, znači nametanje Amerike Europi preko NATO-a. To je suština kosmetske krize. Sve ostalo je medijsko bla, bla, bla i jadikovke američkih marioneta u balkanskim banana državicama.
    SAD gledaju jedino sebe i svoje interese. Njima patnje, razaranja, destabilizacije vlada, međusobni ratovi etničkih i vjerskih skupina i sva ostala zla koja oni prouzrokuju u svijetu po sistemu: divide et impera (zavadi pa vladaj), ne znače apsolutno ništa. Pri tom njihovi poltroni na balkanskim banana prostorima odrađuju najveći dio posla. Mediokriteti i mafijaši kakvi jesu, moralno i materijalno uništavaju vlastite narode. Samo da je njihovim guzicama dobro. Njihova beskrupuloznost ide toliko daleko, da kao topovsko meso šalju svoje vojnike u kolonijalne ratove koje SAD vode posvuda po svijetu da ginu umjesto Amerikanaca za imperijalističke ciljeve „novih gospodara svijeta“. A u vlastitim zemljama, te marionete, po naredbama svojih nalogodavaca, proizvode međusobnu mržnju svojih žitelja na vjerskoj i etničkoj osnovi.
    Nova „humanistička“ igra SAD u cilju proizvodnje novih ratova i mržnje sastoji se u otimačini tuđih teritorija i njihovoj preraspodjeli. Balkan je, izgleda, za Ameriku nepresušan izvor te morbidne zabave. Prvo je njenim djelovanjem uz oduševljeno angažiranje američkih vazala: Njemačke i Austrije, a uz asistenciju Vatikana, razbijena Jugoslavija. Ali, to je bio tek first step (prvi korak) te „zabavne“ igre. Drugi korak bio je rasparčavanje i uništenje Srbije uz istovremeno stvaranje Greater Albania (Velike Albanije). „Zabavni“ dio sastojao se u tome da se sami Srbi međusobno podijele i suprotstave i da prihvate rasparčavanje vlastite teritorije kao neminovnost koja će ih voditi u „svijetlu“, „europsku“ budućnost. Američka poruka Srbima: što ste manji i nerazvijeniji Europa vam je bliža, objeručke je prihvaćena od intelektualne i političke elite Srbije. Razdor koji su SAD postigle u sve manjoj „Velikoj Srbiji“ ide toliko daleko da se ta zemlja podijelila i na, navodno razvijeni Sjever i nerazvijeni Jug i da je nova prijetnja - razbijanje Srbije i po toj osnovi sasvim realna mogućnost.
    Posebno „zabavan“ dio igre bio je odvajanje bosanskih Srba od onih u Srbiji. Prilikom NATO-agresije na Jugoslaviju/Srbiju, 1999. godine, to je sasvim dobro funkcioniralo. Čini se da se i u ovom času, kada je kosmetska kriza na vrhuncu, dešava ista stvar. Vlada ovdje smiruje situaciju i pomaže Amerikancima da se kosmetski konflikt lokalizira na samu Srbiju. Ali, ne lezi vraže. Non est idem (nije više ista stvar). Na sceni se pojavio „novi ruski car“ u obliku Vladimira Putina, koji je „međunarodnoj zajednici“ i njenom „novom svjetskom poretku“ rekao: Niet, ovo što radite proturječi međunarodnom pravu i ljudskom moralu; od sada više tako ne ide! Te stavove spremno je prihvatio Koštunica koji je, makar i verbalno, postao opasniji od Che Gevare i Chaveza zajedno, sa porukom: Yankee go home!
    Amerikanci su vidjeli da je ovoga puta vrag odnio šalu. Vrlo praktični, žele da umanje rizik revolta bosanskih Srba povodom njihovih mahinacija sa Kosmetom. U tu svrhu pribjegavaju oprobanoj metodi ucjene političkih vrhuški. Izbacuju na površinu dosjee navodnih kriminalnih radnji čelnika Republike Srpske: Ako ne uradite ono što mi želimo, onda ćemo vas na sud, te vam zatvor i blamaža ne ginu. Ali, mač ima dvije oštrice. Da nije Putina, ta bi taktika bila sasvim uspješna. Ali, od ponovnog dolaska Rusije na svjetsku scenu, Pinokiji su se pobunili, počeli su gledati na sebe kao na ljudska bića. Još uvijek lažu i nosevi im se neprekidno produžuju, ali tko zna? Sa novim osjećajem ljudskosti, Pinokiji mogu u određenom trenutku pomoći svoju braću s druge strane Drine. Šanse za to nisu velike, ali postoje pogotovo ako Amerikanci budu pretjerano upotrebljavali batinu kao prijetnju svojim balkanskim pulenima.
    Tvrdnje SAD da je „kosovski slučaj“ jedinstven na svijetu i da bosanski Srbi nemaju pravo izvlačiti bilo kakve analogije naprosto su smiješne. Aktuelno, takvih „jedinstvenih“ slučajeva ima oko 200 na našoj planeti! A što se tiče ovog drugog, Srbi u BiH prisiljeni su da izvlače analogije:
    - kao prvo, Albanci su u Srbiji nacionalna manjina, dok su Srbi u BiH konstitutivan narod
    - drugo, Kosmet je u Srbiji tek pokrajina, dok je Republika Srpska državotvorni i državopravni entitet.
    U Ustavu Republike Srpske, zasnovanom na Dejtonu, piše sljedeće: „Republika Srpska je država srpskog naroda i svih njenih građana (član 1), ili:
    „Republici pripadaju sve državne funkcije i nadležnosti... (član 3), ili:
    „Građani Republike imaju državljanstvo Republike Srpske“ (član 6).
    A u članu 7 Ustava Bosne i Hercegovine stoji sljedeće:
    „Postoji državljanstvo BiH koje reguliše parlamentarna skupština i državljanstvo svakog entiteta koje regulišu sami entiteti...“
    Vidljivo je da po Ustavu RS, koji nisu osporili ni drugi entitet ni „međunarodna zajednica“, srpski narod Republike Srpske, koja je implicite međunarodno priznata, ima puno pravo da odredi vlastitu sudbinu, uključujući izdvajanje i samoopredjeljenje. Ako se žiteljima jedne pokrajine, Kosmeta, teritorija koji nema nikakav državnopravni status daje pravo da stvaraju drugu albansku državu, onda većinski narod državotvorne Republike Srpske ima apsolutno pravo na stvaranje druge srpske države. Naravno, druga je stvar hoće li srpski narod u BiH to svoje pravo iskoristiti ili neće, ali nitko na svijetu nema pravo da mu tu mogućnost osporava.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  5. #5
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne


    Pohvala gluposti


    A posta sam još blesaviji i kompleksiraniji otkad živin u ovoj republici samih doktora: te doktor Karađić, doktor Plavšić, doktor Poplašen, doktor Šešelj, dr Ivanić, doktor Cenić i ostali. Pa kako onda ova zemlja ne bi prosperirala sa tako pametnim rukovodiocima, bivšim i sadašnjim. Pogotovo otkad je onaj SNSD – dr Milorad Dodik doša na vlast, sve je toliko dobro, da sam se dibidus mozgovno opustija. Ova je stranka optimistična i nakon što su joj Ameri uskratili financijsku pomoć. Misli, sve će to, ionako, narod pozlatiti

    Piše: Emil Vlajki

    Teško je kad je čovik glup. Uvik ga nešto muči, stalno ima lažne probleme. Kad san bija u Splitu u školi, nisam uvik razumija šta su mi nastavnici pričali. Naravno, onda bi ih pita za objašnjenja. Ali, to je, čini se, bilo tako često, da je njima bilo dozlogrdilo. Tada bi mi rekli:
    «Šta nas, gospe ti, Vlajki, maltretiraš svojom glupošću, mandrilo jedan! Vidiš, da svi u razredu šute, da svi sve razumiju, a ti uporno gnjaviš!»
    Od onda sam svatija da nešto sa mnom nije u redu. Suzdržavan se koliko mogu da ne govorin idijotarije, ali kako vrime prolazi, sve manje razumim ono šta se događa oko mene. A Frojd veli da nije dobro potiskivat u sebi probleme, jer čovik može ozbiljno pošandrcat. To sam negdi pročita i od tada sam posta veliki frojdovac. Ne pušim, ne pijem, ne beštimam, ni seks mi nije previše čest u zadnje vrime, ali zato pričam. Ipak, koliko god da se ličim pričanjem, uvik me i dalje nešto muči.
    Eto, sidimo mi u kavani, a ja navalim:
    «Nikako ne svaćan ovo sa entitetima. Ovi iz politike vele: tri naroda, dva entiteta. A ča ne bi svaki narod ima svoj entitet?»
    Pametni judi oko mene me gledaju i ne viruju da mogu bubnut takvu glupost. Ipak, odluče da me prosvitle:
    «Emile, Emile! U onom drugom, negenocidnom entitetu su ti Hrvati, Jevreji i ostali, muslimansko cviće. Vidiš Komšića i Alkalaja. Sve Bošnjak do Bošnjaka, ni Silajđić i Tihić zajedno im nisu ravni. A prešli su i na islam, samo šta to još kriju. Šta će ti onda tri entiteta, kad u Federaciji imaš faktički jedan jedini narod?»
    Ali se ja nisan da tako lako uvirit.
    «A šta ćemo sa jezikom?“ pitam.
    «Bože, tebe budale! Pa tamo se govori bosanski, a sve ostalo su varijante. Uostalom, vidićeš kad, ubrzo, i iz Srpske sve nadležnosti demokratski priđu u Sarajevo, sve će doć na svoje misto. Bošnjaci u tome imaju odlučnosti. Čak su i Lajčaku rekli da mora usavršiti bosanski ako će tit ostat ka visoki predstavnik. Ako bude i dalje tija govorit varijantom onog genocidnog naroda u Milinom pašaluku, islamske zemje će ukinut dotacije Ujedinjenim nacijama, pa će Lajčak ostat bez posla. A šta se tiče onih čiriličara čije pismo više niko u normalnom svitu ne razumi, uvest će im se latinica ka obavezna pa će se i oni malo normalizirat.»
    Pokunija san se. Razumi san da nisam učija prave stvari kad je bilo za to vrime. A posta sam još blesaviji i kompleksiraniji otkad živin u ovoj republici samih doktora: te doktor Karađić, doktor Plavšić, doktor Poplašen, doktor Šešelj, dr Ivanić, doktor Cenić i ostali. Pa kako onda ova zemlja ne bi prosperirala sa ovako pametnim rukovodiocima, bivšim i sadašnjim. Pogotovo otkad je onaj SNSD – dr Milorad Dodik doša na vlast, sve je toliko dobro, da sam se dibidus mozgovno opustija. Ova je stranka optimistična i nakon što su joj Ameri uskratili financijsku pomoć. Misli, sve će to, ionako, narod pozlatiti.
    A sve je to Milina zasluga. Eto, virovali ili ne, otkad je Mile zavlada, dešava se pravi prirodni fenomen, nema čak ni prave zime, a već dvi godine zaredom sve cvita, i to, što je najčudnije, baš u proliće. Čak i ptičice pivaju u to doba. A narod je sve više na ulici. Čovik bi mislija da se buni šta nima posla, šta mu je potrošačka korpa četri puta veća od crkavice koju zarađuje, što borci i penzioneri crkavaju od gladi. Ali jok! Narod je na ulici jer je proliće i ća je lipo vrime. I ništa ga više ne može iznenadit ni uznemirit: ni prodaja banaka, ni rudnika, ni Telekoma, ni rafinerija, ni propadanje „Boske“, ni trostruko veći troškovi od normalnih za izgradnju cesta, ni korupcija, ni bilo šta drugo. Sve može otić dovraga ako triba, ali policija i Mile moraju ostat srpski pa makar svi Bošnjaci načisto popizdili! Jer, ako se tu stvari zakompliciraju, narod je čak spreman pozvat Putina u pomoć, pa i otić protestirat pred Savjetom bezbjednosti u Njujork da bi spričija da mu se takve grozne stvari dese.
    Eto kakva sriča vlada u zemlji Dembeliji. Još samo da su u Srpskoj mediji, a posebno televizija, malo pošteniji. Cilo vrime diskriminiraju nekog. Posebno Ceničku i Mihajlicu. Dok je, na primjer, Mile barem dva puta dnevno na televiziji, ovo dvoje su na ekranima tek svaku večer. Čovik ne zna zašto Lajčak ne upotribi bonska ovlašćenja da tu nepravdu ispravi, a ni zašto se ne bune nevladine organizacije.
    Ipak, usprkos svemu, živit će ovaj narod. Ako ne baš u nekom od entiteta, onda u Iraku ili Avganistanu, a ako Bog da, i u Iranu. Ameri ne mogu sami istribit sve teroriste na svitu. Ubili su ih dosad petsto ijada samo u Iraku. Ali njih je puno više. Šta će jadni Ameri. Moraju zvat ovdašnji narod u pomoć koji je naučia da sve trpi, da živi bez ičeg i u svim okolnostima. A u Iranu i Avganistanu takvi su najkorisniji. Međutim, Srbi i Bošnjaci će, sa Komšićem na čelu koji predstavja one treće, pored normalne, formirat i posebnu diviziju sastavjenu od stručnjaka za korupciju koji su sve ovdje opljačkali, pa su privremeno nezaposleni. Kad ovi priznati svitski eksperti dođu u oslobođena područja u kojima vlada američka demokracija, infiltrirat će se među talibane i slične teroriste, naučit će ih korupciji, pa će ove organizacije loših momaka propast same od sebe. To će biti srpsko-bošnjačka ulaznica za NATO koji nas je, na ovim prostorima, već obradova svojim bombama i ostalim humanitarnim potezima kojima se ovaj narod, na njegovu neizmjernu sriču, neprekidno, već petnajst godina, svojski uništava, pardon, demokratizira.
    Čao, đaci.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  6. #6
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Srpski antibarbarus

    Kada se Srbi odreknu pravoslavne izvornosti koja je, rekli smo, dječje iracionalna i usmjerena prema suprotstavljanju nepravdi, i zamijene je sa katoličko-protestantskom racionalnošću, tada gube orijentaciju i pretvaraju se u služinčad koja se, pored svega, i međusobno izjeda. Ne snalazeći se u novom ruhu, ostaju bez osnovnih moralnih vrijednosti, odriču se svojih veličina, svoga tla i identiteta. Postaju izuzetno „prilagodljivi“, mazohisti, doušnici, prihvaćajući logiku prvenstveno onih koji im žele zlo umotano u ambalažu „humanizma“

    Piše: prof. dr Emil Vlajki

    Izvjesno je da Srbi ne mogu van historije, ali čini se da ni historija ne može van Srba. Srpsko-pravoslavno, u mnogo čemu, antiracionalno ponašanje, zadavalo je neizmjerne muke i malima i velikima. Srbi su vjekovima stajali u obranu kršćanske Europe sprečavajući prodor islama, zadali su odlučne udarce Austro-Ugarskoj u Prvom svjetskom ratu, istupili su iz nacističkog pakta 1941. godine, da bi iste godine uspostavili prvu slobodnu teritoriju u okupiranoj Europi. I ma što god tko pričao, Srbi su 1999. godine, naizgled suludo, ali hrabro ušli u rat protiv najmoćnije koalicije na svijetu koju su, prema analizama zapadnih stručnjaka, vojno nadmudrili, taktički i strateški. S obzirom na činjenicu da je NATO bio pred raspadom, možda bi, i pobijedili da nije bilo Jeljcinove izdaje.
    Srpski otpor barbarima svih vrsta i njihova težnja za pravdom, duboko je ukorijenjena u ortodoksnom kršćanstvu, koje se od svojih početnih dana nije mnogo promijenilo. Ono je nesuglasno sa rimsko-katoličkom hijerarhijom i ofiranjem s vjernicima u obliku olakog oprosta grijehova. Mistika izvornih vrijednosti kršćanstva čini da je revolt koji osjećaju pravoslavne mase upotrebljiv za stvaranje idealnih društava pod vođstvom ovaploćenog svjetovnog gospodara sa karakteristikama koje utjelovljuju tu želju za pravdom. Zato su se u pravoslavnom svijetu, posebno ruskom, snažne ličnosti mogle s lakoćom nametnuti narodu. To je slučaj Petra Velikog, Katarine, Lenjina, Staljina i, danas, Putina. Diskurs takvih ličnosti morao je biti zasnovan na pravdi, bez obzira na to što se u praksi moglo događati nešto sasvim suprotno kao, na primjer, užasi staljinističkih koncentracionih logora. Ali, kao što ni užasi inkvizicijskog perioda katoličanstva ne mogu dovoditi tu religiju u pitanje, tako se ni pravoslavlje kao vjera ne može dovesti u pitanje zato što je, ne htijući, iznjedrilo staljinizam. Što bilo da bilo, a što je naglasio kršćanski filozof Berđajev, jedino su izvornost i mističnost pravoslavnog kršćanstva mogli animirati i u praksi uspostaviti komunizam kao sistem idealno koncipiranih odnosa. Uostalom, pogledajmo na koji način danas Rusi gledaju Putina. Oni mu daju plebiscitarnu podršku, jer je on za njih ovaploćenje boga koji je tu na zemlji da Rusima donese pravdu.

    Odricanje od srpstva:
    To ne znači da ostali pravci kršćanstva, kao što su to katoličanstvo i protestantizam, nisu u stanju iznjedriti izvornu pravednost. Europska socijaldemokracija, a i anglosaksonski pravni sistemi, vrste su njenih utjelovljenja. Ali, dok je karakteristika pravoslavnih masa nevjerojatna naivnost u gledanju na pravdu, mase na Zapadu impregnirane su svjetovnom religijom i njenim praktičnim aspektima. Te posljednje mnogo su, uvjetno rečeno, zrelije, racionalnije i promućurnije. Najjasnije se to ogleda u protestantizmu, koje je od kršćanstva napravilo biznis-religiju. Tako, suvremeni protestant misli da bi Isus Krist, da je živio danas, bio ili kapetan fudbalskog tima, ili vrhunski menadžer!
    Što se drugih aspekata tiče, nasilje pravoslavlja najčešće ima kao osnovu revolt protiv neke nepravde ili pak izvršenje pravde, što ne znači da takav revolt ne može i sam, u svojoj iracionalnoj zaslijepljenosti, biti nepravedan, pa i zločinački, što se pokazalo u pojedinim slučajevima u Hrvatskoj i u nedavnim bh. sukobima i što aktuelno rezultira izvjesnim antisemitizmom, pošto mnogi Srbi smatraju da su Jevreji u osnovi nepravde koja ih pogađa u svjetskim razmjerima. S druge strane, nasilje na Zapadu često je egoistično motivirano, prepuno je neistinitih opravdanja i nerijetko racionalno-zločinački sprovedeno. U modernim vremenima spomenimo genocide nad autohtoncima u Americi i Australiji, kao i trgovinu afričkim robljem. Istovjetno, koncentracioni logori kao Aušvic, Treblinka, Buhenvald, Jasenovac, SAD-logori neljudskog karaktera kao Abu Graib u Iraku i Gvantanamo na Kubi, te logori za mučenje zatvorenika diljem Europe i, konačno, uništavanje iračkog, afganistanskog i srpskog naroda od „međunarodne zajednice“ predvođene Amerikom, primjeri su takvog racionalnog antihumanizma.
    Ali, kao i sve ostalo, antibarbarus ima svoju dijalektiku. Kada se Srbi odreknu pravoslavne izvornosti koja je, rekli smo, dječje iracionalna i usmjerena prema suprotstavljanju nepravdi, i zamijene je sa katoličko-protestantskom racionalnošću, tada gube orijentaciju i pretvaraju se u služinčad koja se, pored svega, i međusobno izjeda. Ne snalazeći se u novom ruhu, ostaju bez osnovnih moralnih vrijednosti, odriču se svojih veličina, svoga tla i identiteta. Postaju izuzetno „prilagodljivi“, mazohisti, doušnici, prihvaćajući logiku prvenstveno onih koji im žele zlo umotano u ambalažu „humanizma“. U tom smislu, odričući se vlastitog srpstva, što se posebno odnosi na njihove političke i intelektualne elite, prihvaćaju pripadnost „genocidnom“ narodu, poslali su svoje heroje u haške ralje „međunarodne zajednice“, dozvolili onima, a la Solana, koji su ih demonizirali i uništavali njihov teritorij, i koji to i dalje rade, da slobodno šeću njihovom zemljom i da im kroje zakone, te nude, svakom tko zaželi, svoju djedovinu za iluzornu šaku eura.
    U „Majstoru i Margariti“ ruskog pisca Bulgakova, đavo okuplja u kazalištu svitu onih koji liče kao jaje jajetu sadašnjoj „demokratskoj“ srpskoj eliti koja je, kada joj se ponudi „ulazak u Europu“, spremna da se odrekne svega srpskog. Vrag se na pozornici prikazuje izuzetno human i darežljiv. Svi prisutni gledaoci dobijaju poprilične količine zlata. I upravo kada je njihova sreća na vrhuncu, zlato im se pretvara u prah. Sličnu sudbinu doživljavao je i sam Milošević u nekoliko navrata. U burnim devedesetim, „međunarodna zajednica“ od njega je tražila različite koncesije, obećavajući mu skidanje sankcija sa tadašnje Jugoslavije. Nastojeći da bude racionalan, po njegovom mišljenju za dobrobit zemlje, Milošević je pristajao na takve ponude. Ali, svaki put bio je prevaren. Sankcije bi bile skinute za par mjeseci, a nakon toga, ponovo uspostavljane! Sadašnje ponude Srbiji u stilu: „Odreknite se Kosmeta, pa ćete ući u Europu“, liče na prethodno opisanu prodaju magle.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  7. #7
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Danajski darovi: „Međunarodna zajednica“ koja ohrabruje razne nacionalističke pokrete (Albanaca, Bošnjaka, Mađara, itd.) da razdiru Srbiju po volji, postaje cinično nehumana prema toj zemlji. U stvari, što Srbija sve pokornije spušta glavu, cinizam samozvane i vrlo ekskluzivne „međunarodne zajednice“ u kojoj (faktički) nema Rusa, ni Kineza, ni Indijaca, ni Afrikanaca, ni Latinoamerikanaca, postaje sve izrazitiji i brutalniji. Za vrijeme dok je bombama uništavala Jugoslaviju 1999. godine, istovremeno je bacala letke na kojima je pisalo: „Srpski narode, mi te volimo“! Ali kako je rat neočekivano dugo trajao, leci su bili zamijenjeni još krupnijim („inteligentnim“ i radioaktivnim) bombama bacanim na škole, bolnice, vodovode, dječje vrtiće i slično. U ovim trenucima, nastavljajući istu politiku, Sjedinjene Američke Države koje su protupravno otele jedan dio srpskog teritorija i poklonile ga drugima, poručuju Srbiji: „Mi smo vaši najveći prijatelji“!
    Do sada su ofucani „novi gospodari svijeta“ najviši stepen cinizma prema srpskom narodu i, bez ikakvog pretjerivanja, neviđenim u svjetskoj povijesti, pokazali kroz ponašanje lažnog suda pravde - Haškog tribunala. Tako je, prilikom suđenja V. Šešelju, izveden protiv njega sljedeći „dokaz“. Na ekranu je reproduciran video-snimak vladike Filareta iz ranih devedesetih koji pokazuje lubanju jednog srpskog dječaka, mučki ubijenog na početku rata. Pošto nitko, pa ni sudija, nije u trenutku shvatio kako se jednom Srbinu može suditi radi ubojstva nekog drugog Srbina počinjenog od srpskih neprijatelja, tužilac je dao kratko objašnjenje: „To je dokaz srpske propagande“! Za svoj navod nije pružio nikakav dokaz, nikakvu ekspertizu! Sudsko vijeće je pola minute nešto pričalo, i prihvatilo protiv optuženog takav „dokaz“ kao validan. Dakle, kada Srbi ginu, i onda su krivi jer njihovom, navodno „lažnom“ pogibijom, obmanjuju javnost. Tako se u Hagu sudi jednom Srbinu kako za neprijateljske, tako i za vlastite žrtve.
    Ali, priča još nije završena. U toku suđenja Šešelju, prikazan je i video-snimak jednog mitinga iz 1996. godine, gdje ovaj izjavljuje da ne treba imati posla sa takvom Europom koja neprekidno Srbiju ucjenjuje. I ništa se drugo nije vidjelo ni čulo. Taj „dokaz“ Šešeljeve „krivice“ očito spada u izražavanje političkog mišljenja čiju nemogućnost sankcioniranja garantira niz međunarodnih povelja. Ali, „genocidni“ Srbi očito ne mogu beneficirati ikakva ljudska prava. Umjesto da ustanovljava individualnu odgovornost na čvrstim dokazima, taj prostituirani sud išao je tako daleko, da je u jednoj osudi, nezapamćenoj u sudskoj praksi, presudio i srpskoj historiji spomenuvši da „genocidni srpski nacionalizam“ vuče svoje korijene iz samog „Načertanija“! „Naučna osnova“ takvih stavova data je kroz pero dvojice britanskih akademika (!) koji su devedesetih godina napisali da je točno da je Orić počinio mnogobrojne zločine nad Srbima, ali da je to bilo ispravno pošto su Srbi genocidan narod, pa je bilo korisno preventivno ih ubijati u što većem broju da ovi ne bi naknadno uništavali muslimanski narod!
    Posve je jasno da Zapad preko Haga nije mogao osuditi Orića i Haradinaja za počinjene zločine nad Srbima, jer bi tako doveo čitavu svoju politiku u pitanje: od glavnog akterstva u raspadu Jugoslavije, preko demoniziranja Srba, favoriziranja Hrvata i muslimana u nedavnim sukobima, zločinačke NATO-agresije 1999. godine, do promotorstva „nezavisnog“ Kosova. Ali, to je shvatljivo jer je riječ o neprijatelju. Ono što nije shvatljivo jeste činjenica da je srpska „demokratska“ elita i dalje, nakon navedenih presuda, spremna na punu suradnju sa Hagom koji je postao, par excellence, antisrpska, institucija. U vrlo bliskoj budućnosti vidjećemo da li će srpski narod, fizički i duhovno uništavan, pokleknuti i prihvatiti danajske darove, ili će reafirmirati svoju izvornost i još jednom „iracionalno“ reći NE suvremenim barbarima.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  8. #8
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Zmajevo sjeme nacionalizma


    A da su u današnjem dobu, kako se tvrdi: «miroljubivi i humani» kleronacionalizmi, u stvari, generatori netolerancije i mržnje, već je jasno demonstrirano. List «Feral tribjun» u seriji članaka pokazao je da su vrhovi katoličkog svećenstva u Hrvatskoj glavni proizvođači aktualno dominirajuće ustaške ideologije

    Piše: Emil Vlajki


    Netolerancija i mržnja vladaju pučanstvom BiH, fenomeni koji su u ovom času čak i više prisutni nego što je to bio slučaj u vrijeme donošenja Dejtona. Za to su se, skupa sa OHR-om, pobrinule političke oligarhije postojeće okupirane i kolonizirane banana-republike koje su ozakonile etnička čišćenja na «svojim» entitetskim teritorijima. Praktično iste vladajuće koalicije sa istom nacionalističkom i klerikalističkom retorikom koje su se formirale 1991. godine i koje su nam donijele rat, mržnju i genocid, formiraju se i danas uvjeravajući nas da su one jedine garant europske budućnosti. Čega su one uistinu garant, to možemo svakodnevno vidjeti na bivšim ju-prostorima, gdje se permanentno odigravaju mafijaški obračuni sa krvavim posljedicama, obračuni dostojni Čikaga iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Politički, medijski i drugi poslenici kao Đinđić, Pukanić, Vukelić i «nešto sretniji» Kopanja, da od žrtava ne spomenemo nego njih, simbolički odražavaju takvo sumorno i besperspektivno stanje, izazivajući istovremeno strah i teror među osiromašenim i izgladnjelim ljudima najvećeg dijela Balkanskog poluotoka.
    A da su u današnjem dobu, kako se tvrdi: «miroljubivi i humani» kleronacionalizmi, u stvari, generatori netolerancije i mržnje, već je jasno demonstrirano. List «Feral tribjun» u seriji članaka pokazao je da su vrhovi katoličkog svećenstva u Hrvatskoj glavni proizvođači aktualno dominirajuće ustaške ideologije. Na srpskim područjima pokušava se, od strane dijelova SPC-a i određenih intelektualnih krugova, afirmirati četništvo kao humanitarni pokret sa maltene jugoslavenskom orijentacijom (!); trebalo bi priupitati Hrvate i muslimane što oni o tome misle. Muslimanski kler doveo je svoju pastvu do takvog stanja duha da ona živi u fantazijama sanjajući o nekakvoj džamahiriji oličenoj u nekoj od islamskih zemalja što se jasno manifestira prilikom međunarodnih sportskih i drugih javnih događaja; nije li nedavno vjerski islamski poglavar u BiH rekao da je Turska majka bošnjačkog naroda!
    Na planu obrazovanja, napravljen je najmonstruozniji sistem indoktrinacije unutar dvije stotine godina stare građanske i laičke Europe. Prvo je u školama dogmatski marksizam zamijenjen vjeronaukom. Rečeno je da je u Europi vjera, isto kao i nacionalnost, već dva vijeka izbačena iz javnog sektora, posebno iz škola, postajući privatna stvar svakog građanina. U Francuskoj je istaknutije nošenje vjerskih simbola u javnim školama automatski sankcionirano; u 2006. godini, 60 učenica koje su, usprkos upozorenja, nastavile sa nošenjem muslimanskih marama oko glave, bilo je izbačeno iz škola, pa od tada nitko više ne nosi taj simbol u javnim obrazovnim ustanovama.
    Ali na prostorima BiH historija ide unazad, potpuno opravdavajući karakteriziranje ovih područja kao «tamnog vilajeta». Zato je, u skladu sa mračnjaštvom koje kod nas vlada, urađeno nešto čega se čitav Stari kontinent zgrozio: vjeronauk je uveden u dječje vrtiće! Dakle, djeca od najmanjih nogu moraju znati da nisu ista kao i njihove drugarice i drugari i da se ne smiju s njima igrati. Jer, ne budimo naivni! Vjersko obrazovanje u školama, u ovom slučaju, samo kompletira porodični odgoj prepun predrasuda. A vjerojatno je, da se, na primjer, u muslimanskim porodicama tvrdi kako su pravoslavlje i Srbi nešto genocidno. S druge strane, u nekim školama, hrvatski roditelji nisu htjeli da njihova djeca budu pod istim krovom sa muslimanskom. Evidentirani su slučajevi gdje su djeca u Istočnom Sarajevu imala ozbiljnih problema prilikom upisa u školu zato što njihovi roditelji nisu htjeli da ona pohađaju vjeronauk, itd.
    U balkanskoj mućkalici za proizvodnju mržnje, izuzetno je važan jezik. Hrvati, Srbi, Crnogorci i Bošnjaci govore istim jezikom u različitim varijantama (koje se sada proglašavaju posebnim jezicima), poglavito ekavskoj, ijekavskoj i njihovoj kombinaciji (u BiH), te sa dva pisma: latinicom i ćirilicom. Stvar je u tome što taj jezik, u ovom času, nema službenog naziva, ali i dalje ostaje jedan jezik. Tako na primjer, do osamnaestog stoljeća, u Hrvatskoj je prevladavalo ćirilično pismo. U Srbiji postoje krajevi gdje se govori čistom ijekavicom. Srbin i Hrvat sasvim normalno razgovaraju, dok je u Hrvatskoj jezička komunikacija znatno otežana između Dalmatinaca i Zagoraca.
    Novokomponirane ili jedva različite riječi koje pojedini narodi na našim prostorima ubrzano uvode da bi što jasnije istakli međusobnu različitost (udruga umjesto udruženja, glasovanje umjesto glasanja, oporba umjesto opozicija, itd.) ništa ne mijenjaju što se tiče razumijevanja, pa ni govora. Tisuću i hiljadu, vlak i voz, ****** i dupe itd. su sinonimi. Prisustvo turcizama u jezičnoj praksi Bošnjaka jednako ne mijenja karakter tog jezika, kao ni prisustvo talijanizama u jezičnoj praksi dalmatinskih i istarskih Hrvata. Sve su to daleko sitnije razlike nego, na primjer, one između kvebečkog francuskog i francuskog francuskog, ili američkog i engleskog engleskog, ili pak škotskog i irskog engleskog itd. pa još nitko nije negirao francuski ili engleski u ime tih razlika. Prije par godina, Hrvatska je otkupila jedan srbijanski film koji je punio zagrebačke kino-dvorane. Međutim, Zagrepčani nisu taj film dolazili gledati zbog njegovog sadržaja nego zbog «hrvatskog prijevoda» u obliku titla koji je bio jednak onome što se je govorilo na filmu, pa su gledaoci umirali od smijeha.
    I dok frustrirani intelektualni mediokriteti koji nameću trojezičnu koncepciju u BiH misle da su postali historijske veličine na području lingvistike, njihovi naredbodavci, nacionalne političko-mafijaške oligarhije, pljačkaju i korumpiraju gdje stignu u ime nametnutih razlika, rugajući se i na taj način međusobno posvađanim narodima. Najljepše u svemu jeste to što Europa traži od BiH da u budućem saobraćanju sa Unijom to čini na jednom jedinom jeziku! Doba koje dolazi pokazat će tragikomičnost tog zahtjeva a zbog njega zasigurno će se sukobiti BiH i EU. Za to će vrijeme «obična raja», a bogme i njeni «multijezični političari», nastaviti normalnu međusobnu «poliglotsku» komunikaciju.
    Zmajevo sjeme nacionalizma zahvatilo je duboke korijene u dušama žitelja BiH. Ribari tih duša su pripadnici političke klase, i sami marionete «međunarodne zajednice». Da bi se ta patologija iskorijenila, treba, u prvom redu, iskorijeniti nakaradni, negrađanski shvaćen skup životnih fenomena: etnicitet, religiju i jezik. Zasada se ne vidi nijedna društvena snaga koja bi bila u stanju da tu patologiju prevlada, da od bh. feudalizma, tog tamnog vilajeta i njegovih anakronih podjela, napravi građansko društvo. Patološko je postalo normalno, i obratno, pa nam se daljnja podjela u nacionalne torove, gdje se od DRUGOG branimo netolerancijom i mržnjom, čini jedino ispravnim. Neka nam svima nama, ako je u mogućnosti, Bog nekako pomogne.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  9. #9
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Prof. dr Emil Vlajki, politički filozof

    Na Balkanu nema nevinih

    Sad se sve više pokazuje da su svi činili zločine tokom ratova u prošloj deceniji, mada se to i prije znalo, ali, u tom času mediji su vodili jednostranu i neobjektivnu propagandu protiv jednog naroda – Srba. To je trebalo da posluži Americi i njenim saveznicima da razbiju Jugoslaviju, da stvore satelitske banana – državice i da se nakon toga infiltriraju na ovaj prostor preko NATO-a




    Naučni opus prof. dr Emila Vlajkija obilježen je snažnim kritičkim osvrtima na politiku glavnih centara moći u savremenom svijetu. Međutim, poznati intelektualac, koji bez dlake na jeziku optužuje vladajuće garniture Sjedinjenih Američkih Država za mnoga zla naše sadašnjosti i bliske prošlosti, ističe da ukazivanje na tragične posljedice planetarne dominacije Vašingtona, kada je o njemu riječ, ne podrazumijeva identifikaciju sa nacionalnim eksluzivizmima na prostoru bivše Jugoslavije. U razgovoru za „Novi Reporter“, Emil Vlajki objašnjava da je njegov angažman protiv brutalne diskvalifikacije Srba u dijelu zapadne javnosti pogrešno tretiran kao pristrasnost. Kao Jugosloven po uvjerenju, a sin oca Hrvata i majke Jevrejke po rođenju, Vlajki ističe da je etiketu „srbofila“ dobio od tendencioznih neistomišljenika, jer je branio dio svog kulturnog identiteta i razotkrivao pogubne poteze uticajnih internacionalnih adresa tokom balkanskog krvoprolića: „U više mojih knjiga, objavljenih u Kanadi na engleskom jeziku, ja sam direktnu odgovornost za događaje na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do danas pripisao takozvanoj međunarodnoj zajednici. Izraz 'takozvana' koristim zbog toga što je riječ o bloku zemalja sa 20 odsto svjetskog stanovništva, pa mi nije jasno kako se može govoriti o 'međunarodnoj zajednici' u tim koordinatama. Oni su krivi za raspad Jugoslavije, a posebno njihov lider - SAD. Amerika kao velika nacija ima svoju geopolitiku i geostrategiju, jer je nakon raspada Sovjetskog Saveza i socijalističkog bloka ostala jedina istinska supersila. Postoji tzv. Pentagonski dokument, koji je procurio u javnost 1992. godine, u kome jasno piše da je jedini pravi konkurent SAD - ujedinjena Evropa u nastajanju. Znači, oni su morali raditi sve što je u njihovoj moći da se ta Evropa što sporije ujedini. Uglavnom su to radili na dva načina. Jedan je bio serija balkanskih ratova, a drugi – obnova hladnog rata protiv Rusije. Naravno, za ljubav je potrebno dvoje. To bi se teže dogodilo da nije bilo domaćih ekstremno-nacionalističkih ekipa, suodgovornih za genocid i masakre, naročito na prostoru Bosne i Hercegovine, gdje su tri partije 1991. napravile postizbornu vladajuću koaliciju, uz istovremeno naoružavanje vlastitih milicija.“

    Novi Reporter: U podnaslovu knjige „Američki teror“, opisujete SAD kao „naciju koja nije prestala ratovati od početka svog postojanja“. Za aktuelni politički rezultat konstantnog vojnog intervencionizma često se koristi formulacija „novi svjetski poredak“. Kako vi definišete tu kategoriju?
    Vlajki: Izraz „novi svjetski poredak“ prvi je počeo koristiti bivši predsjednik SAD Džordž Buš stariji. On je 1991. u nekoliko navrata upotrebio tu sintagmu. Novi svjetski poredak znači amerikanizaciju svijeta. Navodnu osnovicu tog poretka čine demokratski izbori i slobodna trgovina. Međutim, nema traga ni od jednog, ni od drugog. Slobodna trgovina je nečija cinična šala, zbog toga što oko 80 odsto svjetskog tržišta u ovom času kontroliraju multinacionalne korporacije, od kojih su najjače američke. Na američkom tržištu ne može se ništa pojaviti ukoliko te korporacije ne dozvole i tu nema nikakvog slobodnog protoka robe i novca. Pogotovo su slobodni izbori teški cinizam, jer se stvarni gospodari svijeta miješaju u sve moguće izbore. Kada bi neko pokušao da se miješa u izborne procese u zemljama zapadne demokracije, posebno u SAD, oni bi to odmah srezali i možda bi bombardirali i napadali tu zemlju koja to radi. S druge strane, oni su organizirali obaranje Miloševića. Plaćali su ljude da dođu u Segedin i Budimpeštu, ulažući 40 miliona, a prema pojedinim tvrdnjama i cijelih 70 miliona dolara, da bi financirali članove „Otpora“ i druge Miloševićeve protivnike. Također, prije mjesec dana američki ambasador pozvao je narode u BiH da izađu na izbore, što se nikad nije desilo u svjetskoj povijesti, da diplomat na takav način dozvoljava sebi da se miješa u tuđe izborne procese.

    Da li je na dominantni negativni stav vodećih političkih i medijskih aktera Zapada o Srbima više uticala lična ostrašćenost ili generalni ignorantski odnos tog miljea prema svim „neposlušnim“ nacijama i zemljama u svijetu?
    Međunarodna zajednica pod američkim liderstvom ne mrzi, niti voli ni Hrvate, ni Srbe, ni Albance, niti bilo koga. Oni, jednostavno, imaju svoje geostrateške i geopolitičke ciljeve i žele da ih sprovedu. Pošto su Amerikanci htjeli napraviti nered u Evropi, da bi preko NATO-a djelomično vladali Evropom i usporili njeno ujedinjenje, oni su iskoristili činjenicu što je Srba bilo posvuda u avnojskoj Jugoslaviji. U tom času, 36 posto Srba živjelo je van teritorija Srbije, prvenstveno u Hrvatskoj i BiH. To su iskoristili da bi na etničkoj i vjerskoj bazi natjerali ljude i narode jedne protiv drugih. Pri tom je Srbe trebalo ocrniti zato što je s njima bilo najlakše manipulirati, jer su bili posvuda. S druge strane, američki geostratezi smatraju da su Srbi prirodni prijatelji Rusije i oni su na svaki način htjeli da eliminiraju ruski uticaj na Balkanu, u kontekstu obnove hladnog rata protiv Rusije. Dakle, cilj demonizacije Srba bio je da se pronađu loši momci. To su trebali biti Srbi, što su neki mediji i pojedinci tvrdili sa strašću, kao što su, recimo, u Francuskoj u tome učestvovali Bernar Anri-Levi, Andre Gliksman i Alen Finkelkraut.

    Kakvi su dometi tog ocrnjivanja?
    Neko je morao da bude odgovoran za rat i stradanja i onda su označili Srbe na taj način, prema manihejskoj podjeli na dobro i loše, crno i bijelo, inače omiljenoj u SAD, jer tamo nemate nijanse i suptilnost. Sve to, naravno, ne opravdava grupe i pojedince iz srpskog naroda koji su činili zločine, kao što su ih pravili i svi drugi u tom sukobu. Nema nevinih na Balkanu. Sad se sve više pokazuje da su svi činili zločine, mada se to i prije znalo, ali, u tom času mediji su vodili apsolutno jednostranu propagandu protiv jednog naroda – Srba. Nisu bili nimalo objektivni i to je trebalo da posluži Americi i njenim saveznicima da razbiju Jugoslaviju, da stvore satelitske banana – državice i da se nakon toga infiltriraju na ovaj prostor preko NATO-a, koji sa Evropom nema apsolutno nikakve veze, zato što sve komandne pozicije u NATO-u drže Amerikanci, a SAD, koliko znam, još uvijek nisu Evropa.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  10. #10
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    U srpskoj javnosti povremeno vam zamjeraju podršku Slobodanu Miloševiću. Zbog čega ste i vi, bez obzira na afirmativne ocjene, Miloševića nazvali „političarem bez vizije“?
    Moj stav prema Miloševiću je jasan. U knjizi „Novo totalitarno društvo i uništenje Jugoslavije“, jasno sam napisao da je Milošević nedostatkom vizije praktično doveo do uništenja Jugoslavije i nanio neprocjenjivu štetu Srbiji. S druge strane, Milošević nije bio diktator, kao što su često govorili za njega. On je bio autokrata, i to sve manje i manje sposoban autokrata. Da je bio to što tvrde, on bi, kao i svi diktatori, pokupio veliki novac i našao sebi utočište u Kini, Rusiji ili nekoj trećoj zemlji, a ne bi ostao da čeka da ga uhapse. Kad su ga uhapsili, on je svoju prirodnu inteligenciju koja, nažalost, nije vizionarska, ali jest praktične naravi, upotrebio da raskrinka prljavi način na koji se tzv. novi svjetski poredak odnosio prema jednom narodu, Srbima. Mislim da je on to dobro radio. Također, smatram da je međunarodna zajednica direktno ili indirektno kriva za njegovu smrt. U aprilu 2005. meni je objavljen članak koji se zove „Kako ubiti Miloševića i zašto“. Dakle, Miloševića se, ako ništa drugo, pustilo da umre.

    Vi ste bili član komiteta za Miloševićevu odbranu?
    Ne, nisam. Vidim da se puno misli o meni, što je jako lijepo, ali je netočno tvrditi da sam bio u tom komitetu. Takve priče vjerovatno potiču zbog nekoliko mojih susreta sa Miloševićem u Hagu. Tokom tih razgovora, on je od mene tražio neke praktične savjete koji se tiču međunarodne političke situacije i načina kako da se izađe iz svega onoga što se pričalo o njemu. U jednom času, rekao mi je: „Emile, kada me nakljukaju ovim sedativima, ja se po dva sata ne mogu dići iz kreveta.“ To je bilo koncem 2004. godine, kada je međunarodni tim liječnika konstatovao da mu je potrebno hitno liječenje, poslije čega je uslijedio njegov zahtjev da ga se privremeno pusti na slobodu. U posljednjem razgovoru s njim, on je rekao: „Emile, uradite nešto da se ovo stanje promijeni.“

    Pripisivali ste marionetski karakter bloku koji je došao na vlast u Srbiji poslije 5. oktobra. Da li su postojale razlike unutar tog kruga ličnosti i opcija?
    Dobar dio ekipe koja je došla na vlast nakon tzv. oktobarske revolucije, a to je izraz Vojislava Koštunice, odrađivao je posao. Oni su kao opozicionari bili plaćeni od kojekakvih fondova za slobodu i demokraciju, a to su, uglavnom, fondovi gospodara novog svjetskog poretka i imaju namjensku svrhu - da se daju pare onima koji će biti njihove marionete kada se izvrše ti prevrati ili smjene vlasti. Ja ne bježim od toga, ja sam to napisao i potpisao ko zna koliko puta. Dakle, oni su odrađivali posao i još uvijek odrađuju posao. Oni su ti koji rade sve što im novi gospodari svijeta narede, a, nažalost, i puno više od toga. Što se tiče nijansi, iskreno, ja sam se prevario u Đinđiću.

    Na koji način?
    Zoran Đinđić je bio prava politička vidra. On je praktično izveo puč, Koštunica je samo figurirao. U tome mu je pomogla činjenica da je Milošević bio okružen suradnicima koji su se jedino napljačkali u toj zemlji. Sa svojom birokratskom sviješću, Milošević je bio socijalistički dogmata. Kad sam se prvi put susreo s njim, ja sam se zapanjio. Ja sam mislio da on to govori zbog neke taktike održanja vlasti. Međutim, on je u to vjerovao, to nije bio njegov predizborni štos, nego je on u svojoj glavi imao šeme neke svjetske revolucije. Stvarno je bio vjernik, indoktriniran tim idejama. Prvi put sam ga vidio u avgustu 2000. godine, kada sam prisustvovao jednom skupu dijaspore. Slobodan Milošević je pozvao učesnike konferencije na prijem na Dedinje. U jednom trenutku, kad je nastala tišina ja sam mu pristupio i rekao: „Gospodine predsjedniče, znate šta, ja razgovaram sa ljudima sa ulice, koji moraju svakodnevno živjeti od 70-80 maraka, i to oni koji rade, da ne govorim o onima koji ne rade i nemaju od čega živjeti. S druge strane, vidio sam luksuzna kola koja ne mogu naći nigdje ni u Kanadi, ni u Francuskoj. Dakle, postoje ogromne disproporcije, neko se bogati na račun tog naroda.“ Ljudi oko njega su zanijemili, on me je gledao i rekao: „Jeste, gospodine Vlajki, ali, to će svjetska revolucija ispraviti. Pogledajte šta se događa u Sijetlu.“ Govorio je o antiglobalističkim protestima protiv MMF-a i ja sam u tom času shvatio da on više nije sposoban da vlada, jer je izgubio osjećaj za realnost. Par godina kasnije, to sam mu kazao kad je bio u zatvoru u Hagu.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  11. #11
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Šta vam je odgovorio?
    Milošević se toga sjetio i onda se potužio na svoje suradnike: „Pogrešno sam procijenio te ljude, to ništa nije vrijedilo, vidio sam da su oni najobičniji poltroni.“ Naravno, kasno se sjetio. Ali, Milošević je stvarno vjerovao u te svoje ideale i to je bilo pogubno za srpski narod, jer nije imao realnu procjenu stvari, a birokracija koja se stvorila oko njega bila je katastrofa za Srbiju. Taj čvor je trebalo presjeći. Ja nisam siguran da li je to trebalo presjeći na taj ili neki drugi način, ali, ako ništa drugo, sad su barem otvorene neke perspektive, za razliku od Miloševićeve vladavine koja je bila takva kakva jeste – egalitarna i dogmatska, ali je pljačkaško-birokratski krug njegovih suradnika bio takve naravi, da se ništa pozitivno i progresivno ne bi moglo uraditi u Srbiji dok je jedna takva mafija vladala oko njega.

    Vratimo se na Koštunicu i Đinđića.
    Đinđić je vjerojatno bio jedan od najsposobnijih političara koje je Srbija imala u zadnjih nekoliko desetljeća. On jest uradio ono što je uradio. Recimo, otvoreno je govorio – ja sam prodao Miloševića za milijardu i 200 milijuna dolara, srpski narod će to shvatiti. Onda mu, naravno, nisu ništa htjeli dati, nego su rekli - dobićete pare za njegovo hapšenje, ali to ide na otplatu duga. On se zbog toga žalio nekim njemačkim novinama, da su ga, u suštini, prešli i da mu nisu dali pare. Kad je došlo doba suprotstavljanja Evrope američkoj politici u Iraku, on je počeo pristupati evropskoj osovini Berlin – Pariz – Moskva. Tad je Đinđić promijenio ploču i počeo govoriti da je Kosovo teritorijalni dio Srbije. Također, previše toga je znao, pošto je učestvovao u svrgavanju Miloševića i onda su ga sredili, to je jasno kao dan. Onima koji dirigiraju ekipama koje su došle nakon „oktobarske revolucije“ nije bila u interesu promjena Đinđićevog stava, tako da je on bio uklonjen. Što se tiče Koštunice, puno ljudi tvrdi da on praktično vodi istu politiku, uslužnu i servilnu prema Amerikancima. Međutim, ja smatram da on pokušava sprovesti taktiku gdje simulira da ide u susret nekim zahtjevima međunarodne zajednice. Koštuničin problem nedostatak je realne moći, jer njegova partija ima manjinsku vladu, a s druge strane, zabranjeno mu je da se udruži sa radikalima, što bi bio prirodan savez, zahvaljujući čemu bi mogao imati većinu u skupštini i biti daleko efikasniji. Mislim da Koštunica pokušava da se suprotstavlja taktiziranjem. Ali, zbog taktiziranja narod gubi povjerenje u njega i to se vidi po padu njegovog rejtinga kod birača. Možda su njegove namjere vrlo poštene. Osobno mislim da on nastoji da se od Srbije spasi ono što se može spasti, mada ne vjerujem da će uspjeti u tome, jer nema ni karizme, ni dovoljno hrabrosti da učini prave poteze u srpskoj politici. Nisam siguran da će uspjeti, ali ne dijelim mišljenje onih koji smatraju da je on jednaka izdajica ili da je kao svi drugi iz tog talasa.

    Kada je riječ o postizbornoj situaciji u RS i BiH, vi ste se osvrnuli na naglašenu nacionalnu retoriku Milorada Dodika u posljednjih godinu dana. Čime argumentujete svoj stav?
    Ja sam tek nedavno došao u BiH i posebno RS. Tek sam se u toku posljednje godine kao univerzitetski profesor u to uključio i ne bih mogao donositi nikakve definitivne stavove o ličnostima koje ne poznajem dobro. Isto tako, mogu shvatiti da neko zbog predizborne taktike nastoji dobiti glasove na onoj osnovi koja će mu donijeti najveći broj glasova, bila to nacionalistička ili ne znam koja retorika. To je upalilo i cilj je postignut, jer je sadašnja vladajuća partija dobila većinu glasova. To znači da su ljudi bili senzibilni na argumente Milorada Dodika i da on ipak ima određenu karizmu i neke sposobnosti koje su došle do izražaja u toku ove predizborne kampanje. S druge strane, treba uzeti u obzir činjenicu da za SNSD nije glasalo više od četvrtine glasačkog tijela, 75 posto birača. Naravno, što se tiče legalnosti tu nema nikakvog spora. Ali, bojim se da ljudi ne žive samo od nacionalne retorike, već od toga da li će imati posla, da li će se moći primjenjivati dosta dobro radno zakonodavstvo koje postoji ovdje, da li će nestati korupcije, da li će se rješavati ozbiljan problem nezaposlenosti. Imam dojam da su strukture na vlasti pasivne zbog jedne ekstremne činjenice, jer, ova je zemlja ipak okupirana.

    Da li se može prejudicirati budućnost BiH?
    Očita je centralizirana tendencija - da sve ovlasti koje je imala RS dođu u Sarajevo. To se još nije desilo sa policijom, poljoprivredom i obrazovanjem, ali, RS sve više postaje prazna ljuštura, a sve nadležnosti idu prema Sarajevu, gdje na nacionalnoj osnovi vlada druga većina, koja nije prosrpski raspoložena. Ne može se dati nikakav definitivan sud ni o vladajućoj partiji RS, ni o ličnosti na čelu te partije, zbog toga šta je predizborna kampanja bila takova da su se afirmirali neki nacionalni ciljevi. Ja sam nekim važnim ljudima iz te partije predložio čitav socijalni program, jer ljudi žive od toga, oni ne žive ni od nacionalne retorike, ni od zraka. Ljudi žive od posla i ulaska stranog kapitala, žele da imaju neku perspektivu. Dobar dio stanovništva izgubio je povjerenje, čim 75 posto biračkog tijela ne sudjeluje u pobjedničkoj opciji. Znači, kod njih vlada apatija i trebalo bi obratiti pažnju ne samo na one koji su glasali „za“, nego i na one koji nisu glasali „za“. Naravno, nacionalna retorika je vrlo važna, jer, nažalost, postoji animozitet prema Srbima, koji se stvorio unutar tzv. međunarodne zajednice. To i dalje traje, čak se i pojačava, tako da je nacionalni aspekt vrlo važan, ali nije jedini, pogotovu u ovom trenutku nije najvažniji. Ljudi moraju vidjeti budućnost. Zasada se ta perspektiva ne ukazuje, zbog toga jer se ne zna šta će biti na ovom prostoru. Postoji nekoliko glavnih opcija, secesionističkih i centralističkih, i svaka od njih je moguća.

    Biografija
    Emil Vlajki je rođen u staroj dubrovačkoj porodici. Odrastao je u Splitu. U Zagrebu je završio Fakultet političkih nauka i Ekonomski fakultet, a magistrirao i doktorirao iz političkih nauka u Parizu. Bio je profesor političkih nauka u Sarajevu do 1993. godine, te profesor na više svjetskih univerziteta (Yale, Leuven, Montreal, Laval, Ottava). Autor je desetak knjiga iz filozofsko-političke esejistike, objavljenih na više jezika. Na ovom prostoru, naročito su zapažena njegova djela „The New Totalitarian Society and the Destruction of Yugoslavia“, „Antihumanizam“, „Demonizacija Srba“ i „Američki teror“. Nakon perioda dužeg od jedne decenije, obilježenog životom i radom u Kanadi i Francuskoj, prof. dr Emil Vlajki od jeseni 2005. predaje na Nezavisnom univerzitetu za političke i društvene nauke u Banjaluci.

    Vi
    Koji zabranjujete
    Svaku kritiku
    Samostalnost
    I polemiku
    Tjerajući sve druge
    U jeftinu prostituciju
    I kulturnu redukciju
    Stvarajući od nas
    Birokrate
    Idiote
    Konsumacijske debile
    Topovsko meso
    Bratoubilačke svite
    Olovne vojnike
    I bezdušne krvnike.
    (odlomak iz pjesme Emila Vlajkija, objavljene u zbirci „Biti i nebiti“, Zagreb, „Nova knjiga Rast“, 2005. godine)

    Naser Orić
    Sud u Hagu morao je osloboditi Nasera Orića. Ne ulazim u to koliko je on kriv, ali, da je Haški tribunal osudio Orića za zločine jedinica Armije BiH pod njegovom komandom nad Srbima u selima u okolini Srebrenice, onda bi svjetsko javno mnjenje, na koncu, čak i da su Srbi napravili masakr, shvatilo da je to prethodilo onome što se kasnije dešavalo ili nije dešavalo u Srebrenici. Oni nisu mogli osuditi Orića da se ne bi stvorilo negativno mišljenje u odnosu na Bošnjake, odnosno, muslimane, zbog zločina koji su urađeni prije nego što je došlo do pada Srebrenice. Orić je morao biti oslobođen. To je poenta, bez ulaska u obim njegove krivice, mada sam ja u knjizi „Demonizacija Srba“ sam citirao izjavu u kanadskom listu „Toronto Star“, gdje se Orić „hvalio“ sa preko sto pobijenih Srba.

    Novi Reporter - br. 190, 1/11/2006
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  12. #12
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Imperijalne pretenzije SAD
    Treći svjetski rat


    Današnja situacija daleko je opasnija od one za vrijeme hladnog rata iz jednostavnog razloga što je NATO došao na ruske granice i što u pentagonskim krugovima postoji moćna struja jastrebova koja zagovara preventivni nuklearni udar na Rusiju
    Piše: Emil Vlajki




    Naslov «Treći svjetski rat», koji kao da potječe iz nekog petparačkog tabloida, stravična je i realna mogućnost i rezultat je zapadne smrtonosne geopolitike koja se u ovom času sprovodi na planetarnom nivou. Već šezdesetih godina prošlog stoljeća, treći svjetski rat zamalo je bio započeo i nije se desio samo zahvaljujući mudrosti bivšeg sovjetskog čelnika Hruščova, koji je odustao od instaliranja raketnog sistema na Kubi. Nakon toga, u dva navrata, rat dvaju blokova izbjegnut je za dlaku kada su američki računari povezani sa radarima zamijenili jata ptica sa ruskim raketama. Nakon što se Rusija povukla u toku kubanske krize, Zapad, sa SAD na čelu, priglupo je to shvatio kao svoju pobjedu i za čitavo vrijeme hladnog rata nastavio je zveckati oružjem, smatrajući da se Rusija (s pravom) boji nuklearne konfrontacije, gdje ne bi bilo pobjednika i gdje bi čovječanstvo bilo uništeno. Smrtonosna prepotencija Zapada posebno je narasla u doba raspada socijalističkog bloka koji je izazvao zasigurno najnesposobniji političar u svjetskoj historiji Gorbačov. U tim trenucima, Bush – otac, tadašnji predsjednik SAD, pobjedonosno je najavio «novi svjetski, američki, poredak», koji mediokriteti i plaćenici Zapada, u pozitivnom smislu, nazivaju «globalizacijom».

    Rusofobija Zapada: Misleći da vladaju svijetom i da im nitko ništa ne može, Amerikanci su uništili međunarodno pravo svojom samovoljom i bahatošću, sijući teror po svijetu vojnim, političkim i ekonomskim intervencijama. Pri tom su imali tri prioritetna cilja: staviti pod kontrolu najvažnije energetske i mineralne resurse planete, dominirati glavnim geostrateškim područjima i nuklearno opkoliti Rusiju, implantirajući se u njenim susjednim državama. U svojim akcijama, najviše su uništavali muslimane na Bliskom i Srednjem istoku, imajući za obrazac Huntingtonovu kulturno-rasističku teoriju o sukobu kršćanske i islamske civilizacije. Međutim, «da se Vlasi ne dosjete», oni su uništavanje i okupaciju islamskih država «kompenzirali» podrškom muslimanskim entitetima na Balkanu, prvenstveno na račun Srba i Hrvata.
    Krajnje makijavelistički, SAD su natjerale neke istočnoeuropske zemlje, posebno Poljsku i Češku, da prihvate instaliranje američkog nuklearnog potencijala, koji je eufemistički nazvan «antibalističkim štitom» i službeno se sastoji od radarskih sistema i raketa za presretanje neprijateljskih projektila, a (tajno) uključuje dodatni nuklearni arsenal, što je ravno stavljanju noža pod grlo Rusiji. Američka priča o tome da taj «antiraketni štit» služi kao prevencija protiv prijetnji koje dolaze iz Sjeverne Koreje i Irana, smiješna je. Te dvije zemlje ne posjeduju ni vrijedno pažnje nuklearno naoružanje, ni adekvatan računarski sistem, ni ikakvu dalekometnu raketnu tehnologiju, a i kad bi je imale, eventualne fantomske rakete morale bi preletjeti Rusiju da bi stigle do Zapadne Europe, pa onda do Amerike. Ta je konstrukcija apsurdna u toj mjeri da liči na osobu koja lijevom rukom češe desno uho!
    Ali, ovoga puta na čelu Rusije nisu ni priglupi Gorbačov, ni alkoholičar Jeljcin, već jedan od najvećih ruskih državnika svih vremena Putin. On je, kao i predsjednik Kennedy šezdesetih, koji je povodom kubanske krize natjerao SSSR da ustukne, rekao Zapadu: «Dosta», a upozorio je u više navrata Poljsku i Češku da se od sada nalaze na nišanu ruskih raketa. Zajedno sa ovim, a vidjevši situaciju u Iranu, gdje je vojna intervencija Zapada skoro neminovna, te jedva izbjegnutu konfrontaciju sa NATO-om u Gruziji, kao i situaciju u Ukrajini, koja je na rubu građanskog rata, oružani sukobi u spomenutim neuralgičnim točkama lako bi se mogli pretvoriti u nuklearni rat Zapada i Rusije.
    Racionalna rusofobija Zapada dobila je teorijsku osnovu u radovima engleskog oca geopolitičara i geostratega ser Halforda Mackindera (1861-1947). Mackinder se smatra ocem geopolitike, mada je taj termin prvi upotrijebio Šveđanin Rudolph Kielen (1864-1922). Halford je 1904. godine u svom radu «The Geographical pivot of History» istakao važnost Euroazije, a samim tim i Rusije, kao centra budućih geopolitičkih zbivanja. Nastavljajući tu ideju nekoliko decenija kasnije Zbigniew Brzezinski ustvrdio je da «tko vlada Euroazijom, vlada i svijetom». Mackinder je izvorno razvio tu misao u knjizi «Democratic Ideals and Reality» (1919), procijenivši da je Rusija sa površinom od preko 20 milijuna kvadratnih kilometara i sa ogromnim prirodnim bogatstvima, a rasprostirući se na dva kontinenta, potencijalno najmoćnija država na svijetu, koja je u stanju kontrolirati Tursku, Indiju, Kinu, Japan, kao i istočnoeuropske zemlje.
    Mackinder je i otac nebulozne teorije po kojoj su zemlje koje vrše svoju ekspanziju morskim putem (Engleska, SAD) daleko demokratskije od kontinentalnih zemalja! Na osnovu Mackinderove teorije, čitava politika tadašnje britanske imperije, a potom i cjelokupnog Zapada, zasnivala se na naporima da se onemogući Rusiji da postane stožer okupljanja susjednih država. Drugim riječima, politika Zapada bila je usmjerena na to da se onemogući istinska alijansa Rusije sa drugim moćnim europskim (posebno Njemačkom) i azijskim državama (Japanom i Kinom). Pod utiskom te doktrine, a razvijajući je u monstruoznim razmjerima, Njemačka je u toku Drugog svjetskog rata pobila 27 milijuna Rusa, počinivši tako najveći genocid u historiji čovječanstva. Churchill 1945. godine predlaže SAD nastavak rata protiv Rusije «dok je još slaba i iscrpljena». Amerika je to odbila, ali je ubrzo (1948), po savjetu svog geostratega Georgea F. Kennana, a impresionirana Churchillovim karakteriziranjem Sovjetskog Saveza kao mjesta «iza željezne zavjese», započela hladni rat protiv SSSR-a.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  13. #13
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Ludilo Washingtona: Devedesetih godina prošlog stoljeća pokušalo se i sa potpunim razbijanjem Rusije, što bi Zapadu vjerojatno bilo uspjelo da Putin nije preuzeo kormilo zemlje. Putin, koji je jasno sagledao da Zapad želi da rasparča Rusiju, rekao je to u veljači 2007. godine u Munchenu na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti. Istakavši imperijalne pretenzije SAD Putin je istakao da smo danas svjedoci jedne neobuzdane upotrebe sile u međunarodnim odnosima koja svijet gura u provaliju trajnih sukoba i onemogućava postizavanje bilo kakvog političkog dogovora. Putin je još rekao da SAD omalovažavaju i uništavaju temeljna načela međunarodnih odnosa, kao i da nastoje ovladati svemirom, relansirajući novi «rat zvijezda». Zapad je bio iznenađen. Nakon Gorbačova i Jeljcina, mislili su je da je sa Rusijom gotovo. Zapadni mediji odmah su digli halabuku, optužujući Putina «da je novi ruski car, da je uspostavio totalitarizam u Rusiji, koja je upravo i mukotrpno krenula putevima demokracije» i ponavljajući slične, uobičajene propagandne fraze. A onda su razotkrili karte u potpunosti.
    Prvo što je Zapad uradio, to je da je sve istočnoeuropske zemlje, dakle i one koje graniče sa Rusijom, uključio u NATO. Zatim su, dok je Rusija naivno poštivala dogovor o smanjenju nuklearnog naoružanja, zamijenili na svojim podmornicama stare balističke nuklearne rakete sa daleko preciznijim raketama «Trident 2 D-5», poboljšavši upaljače na nuklearnim bojevim glavama W-76. Američko ratno zrakoplovstvo opremilo je svoje bombardere „B-52“ krstarećim raketama sa nuklearnim glavama u okviru plana «Coplan 8022», a uspostavilo je i mrežu «nevidljivih bombardera» „B-3“. Amerika gradi «Globalnu mrežu nuklearne moći u svemiru» (Global Network of Nuclear Power in Space), za što je potrošeno 150 milijardi dolara, a nastavlja se trošiti 11 milijardi godišnje. Ovome treba dodati podatak da Amerika ima više od tisuću vojnih baza u svijetu, u preko 100 zemalja.
    Američki jastrebovi, uglavnom iz Pentagona: J. Bolton, J. Wooley, R. Perle, E. Cohen, D. Rumsfeld i posebno P. Wolfowitz, definirali su doktrinu «preventivnog, četvrtog svjetskog rata» (protiv „međunarodnog terorizma“) po kaubojskom sistemu: «Prvo pucaj, pa onda vidi o čemu je riječ». Na medijskom planu, a Amerika kontrolira najveći dio medija «međunarodne zajednice», iskombinirana je šema, navodnog, «svjetskog terorizma», koji potencijalno broji šezdesetak zemalja (!) i koji ima za osnovu organizaciju Al-Kaide, ličnost bivšeg špijuna CIA Bin Ladena i dvije zemlje: Sjevernu Koreju i Iran. Što se realnosti tiče, Al-Kaida je predimenzionirana fikcija, a Bin Laden se sintetizira po potrebi (sintetiziraju mu se glas i pokreti sa prijetećim porukama) svaki put kada Amerikanci i njihove sluge žele nekog prepasti. Naravno, Iran i Sjeverna Koreja imaju tek rudimentarnu nuklearnu tehnologiju koja bi, rečeno je, mogla zbiljski postati operativna tek za deceniju, a ni onda ne bi mogla predstavljati bilo kakvu opasnost za SAD. Jedno od pomoćnih oružja američkog terorizma su i nezaposleni mudžahedini, proistekli iz afganistanskog rata protiv SSSR-a. Oni su konkretno bili upotrijebljeni od SAD u konfliktu u BiH, dolazeći preko Hrvatske, koju su SAD prisilile da ih propušta, a jedan dio njih je bez ikakvih problema, nakon Daytona, otputovao za Sjedinjene Američke Države.
    Pod Jeljcinom, Rusi su kao blećci promatrali kako SAD, kršeći sve međunarodne dogovore, preuzimaju primat u nuklearnom naoružanju, dok je Rusija uništavala vlastito nuklearno naoružanje. Nakon Jeljcina, «ruski medvjed» se probudio. Opkoljena sa svih strana NATO snagama, a nakon američke okupacije Iraka (2003) i njenog jednostranog prekida bilateralnog «Sporazuma o proturaketnoj obrani», kao i sporazuma «Start 2», Rusija je reaktivirala i poboljšala svoje balističke rakete sa višestrukim bojevim glavama „SS-18“ koje imaju domet od 11.000 kilometara i povećala broj pokretnih nuklearnih raketa „SS-24 MI“. Također je reaktivirala rakete „SS-27“ i „Topol-M“ sa jednom bojevom glavom. Rusija od 2006. godine posjeduje 927 vozila za prijevoz nuklearnog oružja i 4.300 bojevih nuklearnih glava, dok SAD imaju 1.250 vozila i 6.000 nuklearnih bojevih glava. U 2006. godini, Rusi su uspješno testirali novu krstareću raketu „K65M-R“ koja je u stanju mijenjati putanju. Ruska mornarica posjeduje rakete „Topol-M“ tipa „Bulava ICBM“, koje se lansiraju sa nuklearnih podmornica klase „Borey“. Te krstareće rakete imaju domet od 8.000 kilometara i mogu probiti svaki antiraketni štit. Na političkom planu, Moskva i Peking su poboljšali odnose. Oživjeli su oslabljenu «Šangajsku organizaciju za suradnju», osnovanu 2001. godine. Ostale članice te organizacije su Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan i Tadžikistan. Organizacija se bavi energetskim i vojnim pitanjima.
    Današnja situacija daleko je opasnija od one za vrijeme hladnog rata iz jednostavnog razloga što je NATO došao na ruske granice i što u pentagonskim krugovima postoji moćna struja jastrebova koja zagovara preventivni nuklearni udar na Rusiju. Evo što o tome kaže F. William Engdahl, geopolitičar svjetskog glasa u svojoj knjizi «Armagedon» (2007):
    «Bushova Amerika je iscrpljena zemlja, dugom opterećenog gospodarstva, koja odigrava svoj posljednji adut, ogromnu vojnu moć. Ona je najopasnije stjecište snaga i događaja s kojima se svijet ikad suočio... Gotovo nitko nema pojma koliko je ludilo Washingtona.»
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  14. #14
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Ustašluci

    Zar nije NDH bila izraz legitimnih težnji hrvatskog naroda? I to, kako za predsjednika Tuđmana, tako i za neke aktuelne bh. autore koji takve ideje, u obliku knjige, promoviraju usrid, navodno srpske, Banjaluke (!), a uz prećutnu podršku banjalučkih tiskovnih medija koji su prisustvovali tom povijesnom, kulturnom događaju

    Piše: Emil Vlajki


    Pošto san se sa «Reporterom» dogovorija da napišen tekst za ovaj broj u vezi sa judskim pravima u RH, bija san pred velikim izazovom. U ovim vručim vrimenima nije lako afirmirat vlastiti narod i biti uvik na razini njegove tisućljetne kulture. Da bi dobija inspiraciju, otiša san u Makarsku kako bi bija bliže svojim korijenima. Uostalom, dosta mi je bilo, u ovom entitetu, slušat srpsku nacionalističku retoriku podržavanu od Amera, a iza čega se kriju mnogo prizemnije stvari tajkunske naravi. Isto mi je tako bio pun kufer svih onih Bošnjaka koji iskorištavaju svaku priliku, pa i sportske susrete, da bi agresivno ispoljili svoje snove o budučoj bosanskoj đamahiriji. Tija san duševno i fizički napunit svoje baterije u jednoj demokratskoj zemji koja je ovakve stvari prevazišla. Hrvatska je, prema tome, bila najbliži raj za spoznaju potpunih judskih prava.
    Šta da vam pričam. Milina je viditi prepune makarske plaže. Sve sam Hrvat do Hrvata. Došli i oni da se inspiriraju demokracijom, posebno iz privremene BiH i privremene Srbije. Doduše, mnogi od njih još uvik ne znaju da su Hrvati, jer ih niko ne uči da su dio naše nacije. Samo šta su različite vire: neki se islamizirali, a drugi ortodoksirali, ali su, izvorno, i daje naše cviće ka šta smo i mi njihovo. Izgubili su, doduše, ono što je kod nas najboje: kulturu. Ali, sve će doć na svoje. Hrvatska će ponovo na Drinu i sa Zemunom do Beograda, a ostatak će se takozvane Srbije ionako raspast, pa ćemo mi povratit još neke, navodno, srpske, teritorije di se govori čistom ijekavicom. Na koncu konca, kako bi se Europa uopće i mogla duhovno razvijat bez velike Hrvatske i njene kulture?
    Ono ča me je fasciniralo dok san se uranja u morske talase mojih korijena, je hrvatska omladina, njena duboka svist i ponos o pripadnosti svom narodu. I to se posvuda vidi. Eto, prije petnaestak dana, usrid Makarske, nova generacija maturanata napravila je svoj srednjoškolski zbornik za uspomenu: dvi stotine primjeraka koji su se dilili svim makarskim ustanovama. U zborniku je naslikan cvit makarske mladosti. Cure i mladiči na slikama odišu lipotom, zdravjem, produhovljenošću i unutrašnjom disciplinom.
    Da bi se momenat maturske slave još više istaka, na slikama dvanaestorice naših cura i mladića stoje pravi pravcati kukasti križevi! I umisto da hrvatski tisak, isto ka i nastavnici u toj školi, podrži jednu takvu originalnost, on je napa naše mlado cviće da su hitlerovci, da to podsića na koncentracione logore iz Drugog svitskog rata, na holokaust, i niz sličnih gluposti. Vidi se da su, nažalost, hrvatske novine postale židovsko-komunističke i srpske. A zna se da Židovi, zatim takozvani Srbi i komunisti ne poštuju Hrvate. Da ih stalno blate radi nekakvog Jasenovca di je poginulo jedva par desetaka tisuća judi, uglavnom Hrvata koje su Židovi, koji su upravjali logorom, osudili na smrt, što je naš predsjednik Tuđman, u „Bespućima“, naučno dokaza. Hrvatska vlada dobro je uradila što je od Jasenovca praktično napravila dičji vrtić. Dosta je više bilo hrvatsko-komunističke i srpske retorike o stotinama tisuća žrtava nastradalih u tom logoru! Bolje je, da se na tim prostorima dica ne traumatiziraju lažnim problemima i klevetama i da se mirno igraju!
    Sve u svemu, makarska omladina iz te škole dostojanstveno se oglasila izvješćem u kojem znakovito pokazuje da su kukasti križevi, u stvari, indijske svastike stare više tisuća godina i da one primjereno označavaju dubinu i širinu kulture novoprispjelih maturanata. Jedino su, dakle, židovsko-komunistički i srpski provokanti jednu takvu originalnu manifestaciju hrvatske mladosti mogli pretvorit u niz šporkih insinuacija.
    Ali, slične manifestacije pučanstva odvijaju se diljem Lipe Naše. Eto, prije misec dana, najveći svitski pivač svih vrimena i prostora i idol hrvatske omladine, Tompson, održa je koncert usrid Zagreba. Pedeset tisuća judi uživalo je u njegovim domojubnim pismama. Ali, Židovi, komunisti i takozvani Srbi nisu ni to znali poštivat. Razvikali su se, da je to bila ustaška manifestacija. Smetalo im je ča je narod, u znak podrške, pruža jednu ruku u vis i vika: «Za dom spremni». Isto tako im je smetalo i to, ča su se cilo vrime čuli uzvici: «Ubijmo sve Srbe»!
    Ograničenost tih klevetnika je bez granica. Oni ne znaju da je naš narod duboko nacionalno svistan, human i suptilan. Pošto su svi takozvani Srbi u stvari Hrvati, samo druge vire, onda je jasno da mi ovakvim uzvicima nismo mislili na ubijanje pripadnika vlastitog naroda. Stoga je uzvik „ubiti sve Srbe“ simbolika za duhovno preobraćanje zalutalih ovčica, dakle pokrštavanje svih onih koji ne znaju da su Hrvati, nego misle da su neke druge nacionalnosti. Pošto se na nekom koncertu ne može filozofirat, onda simboličko izražavanje masa mora poprimat jezičke forme u obliku uzvika, koji se mogu jedino od zlonamjernih krivo svatit. Jer, svako pametan i suptilan, a koji poznaje duh hrvatskoga naroda, mora je razumit da «ubit Srbe» može imat i druga, psihološka značenja, a ne samo ona primitivno-mesarska.
    Hrvatska crkva je to uvidila. Ona zna da su Bog i Hrvati nerazdvojno povezani, i domojubna kakva je, pruža neprekidnu podršku hrvatskoj duhovnosti. Tako je biskup Jezerinac u zagrebačkoj katedrali, na sam dan hrvatske državnosti u lipnju, javno podrža Tompsona, citira ga je i završija misu sa ričima: «Za dom spremni»! Svaka mu čast, jer je sada jasno da će Tompson, koji je službeno uša u crkvene molitve, u budućnosti biti predložen za novog katoličkog sveca! Pored Crkve, i devedeset danas najpoznatijih, hrvatskih intelektualaca, istovremeno su dali, u otvorenom pismu hrvatskoj javnosti, podršku tom budućem svecu-pivaču!
    Ali, besramni ataci na hrvatsko domojubje se nastavjaju. Židovsko-cionistička, antihrvatska zavjera pruža svoje pipke po cilom svitu. Tako su, nedavno, Židovi natirali Europsku nogometnu federaciju da novčano kazni Fudbalski savez Hrvatske zbog navodnog pivanja, hrvatskih navijača, ustaških pisama prilikom Europskog fudbalskog prvenstva.
    Sad je i meni puka film. U ciglih petnajst dana, i bez ikakvog razloga, bija san svidok neprekidnih napada na mladu hrvatsku demokraciju. Toliko san bisan, da ću se i sam, u znak protesta, proglasit ustašom i stavit staroindijski kukasti križ na svoju majicu. Pa, šta ako su navijači i pivali ustaške pisme. Zar nije NDH bila izraz legitimnih težnji hrvatskoga naroda? I to, kako za predsjednika Tuđmana, tako i za neke aktuelne bh. autore koji takve ideje, u obliku knjige, promoviraju usrid, navodno srpske, Banjaluke (!), a uz prećutnu podršku banjalučkih tiskovnih medija koji su prisustvovali tom povijesnom, kulturnom događaju.
    Jedan velik morski «ČAO».
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  15. #15
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Goodbye Srbijo

    «Filozofi su do sada tumačili svijet, radi se o tome da se on radikalno izmijeni» (Marx)
    Piše: Emil Vlajki


    Ljeta gospodnjeg 2002. godine, negdje u lipnju, autor ovih redaka dao je intervju frankfurtskim «Vestima» čiji je naslov bio «Kalvarija Srba još nije počela». U intervjuu, koji se može naći na Internetu, moja je malenkost iznijela sljedeće teze, koje su bile već prisutne u mojoj knjizi «Demonization of Serbs» (Ottawa, 2001, kod nas dva prijevoda):
    - Državnim udarom u oktobru 2000. godine, na vlast je, najvećim dijelom, došla politička ekipa koja je na platnom spisku Zapada, prvenstveno Sjedinjenih Država;
    - Po logici stvari, ta će marionetska vlast, po želji svojih naredbodavaca, ekonomski upropastiti Srbiju. Sve što je vrijedno rasprodat će u bescjenje strancima, a zemljom će harati ucjena «međunarodne zajednice», te nezaposlenost i siromaštvo;
    - Ta će nepatriotska ekipa dozvoliti raspad Jugoslavije/Srbije. Najprije će otići Crna Gora, zatim Kosmet, južni dio uže Srbije parlamentarno će potpasti pod vlast Albanaca, muslimani će dominirati Sandžakom, Vojvodina će dobiti visok stupanj autonomije, a unutar nje će vojvođanski Mađari početi praviti probleme. U stvari, već ih prave, pošto su se žalili Međunarodnom sudu u Strasbourgu da ih Srbi progone i to mnogo strašnije nego što su to radili sa Albancima! Bit će samo pitanje vremena kada će spomenuta trusna područja, na mig «Velikog brata» (SAD) tražiti otcjepljenje na osnovu Povelje UN o «pravu naroda na samoopredjeljenje». Pri tom sam cinično dodao da, pošto u samom Beogradu ima oko 100.000 Albanaca, možda će i oni jednoga dana tražiti autonomiju.
    Šest godina nakon mog intervjua, povijest mi počinje davati za pravo. Svi znaju kolike sam napore, na spisateljskom planu, poduzimao da do tog scenarija ne dođe, o čemu svjedoči nekoliko knjiga i oko dvije stotine mojih članaka objavljenih u inozemstvu i na jugo-prostorima.
    Ipak, dijelovi nove političke ekipe bili su istinske patriote. U prvom redu, riječ je o Đinđiću, koji je zasigurno bio najtalentiraniji srpski političar. Učinio je u početku dosta nečasnih stvari, ali, kada je konačno «progledao» i počeo insistirati na tome da se pitanje Kosmeta mora rješavati u Beogradu, a ne u Washingtonu, bio je ubijen; uzgred rečeno, pošto je bio vođa puča 2000. godine, smatran je krajnje nezgodnim svjedokom.
    Drugi patriota bio je Koštunica. Ali, on nikada nije bio čovjek od akcije, što bi se u Splitu reklo, bio je «mrtvo puhalo». U više navrata propustio je da djeluje energično, pa je, konačno, izgubio najveći dio svog ugleda. Primjera radi, Koštunica je ove godine, umjesto da raspusti skupštinu, mogao formirati vladu sa radikalima, za što je imao parlamentarnu većinu! Ili, kao predsjednik vlade, raspolagao je dovoljnim policijskim snagama da, uz logističku i vojnu (u oružju) pomoć Rusije zaposjedne sjeverni dio Kosmeta što mu je garantirala i Rezolucija 1244! Po tko zna koji put nije se usudio da bude energičan. Prevario se i u procjeni na posljednjim izborima koje je izgubio i tako je, još jednom, doprinio srozavanju Srbije. «Psi – ratnici» (službe za psihološko ratovanje) «novih gospodara svijeta» shvatili su Koštuničine nedostatke, vidjeli su da on ne predstavlja nikakvu opasnost, pa se vjerojatno, iz tih razloga, njemu nije ništa desilo.
    Toliko o istinskim patriotima «nove oktobarske revolucije». Drugih nema. Pa iako su oni (samo)eliminirani, «međunarodna zajednica» nema povjerenja u svoje marionete koje su na vlasti u Srbiji. Proamerička parlamentarna većina koja se u ovom času nastoji stvoriti, krhka je i ne ulijeva povjerenje. Baza je Tadićev DS G 17 Čeda Jovanović, a uz pomoć srpskih, antipatriotskih «nevladinih organizacija» i većinskih poltronskih srpskih medija. Na to se nadovezuju bivši arkanovac Palma i «socijalista» Dačić, koji ima oraha u džepu sa aferom «kufer». Ali i bez te realne labilnosti, Amerikanci koji su poveli novi hladni rat protiv Putinove Rusije, ne vjeruju Srbima za koje smatraju da su prirodni saveznici Rusa. Misle da se kad-tad njihova kvislinška većina (ili, barem, njen dio) može okrenuti Rusiji, formirajući sa radikalima (koji, ideološki, predstavljaju barem 40 odsto srpskog naroda) parlamentarnu većinu. I najvjerojatnije se u tome ne varaju. Zato je namjera «međunarodne zajednice» predvođene (i dominirane) SAD da Srbiju razbiju u paramparčad.
    Naravno, Amerikanci nisu glupi. Iako je ono što rade providno, to ima određene efekte. Njihova («lukava») igra jednostavna je. Oni nude «ulazak u Europu» u zamjenu za Kosovo. Drugim riječima, oni kažu: «Kada Tadićeva koalicija dođe na vlast, ona će, zaobilazno, de facto, prešutno priznati novonastalu 'državu' Kosovo, ali će zato, ta ista ekipa, uvesti Srbiju u Europu.» Mora se priznati da je polovica Srba koji žive u sjevernom dijelu zemlje i koji se smatraju (slično kao u Italiji) ekonomski naprednijima, a kojima do Kosova uopće nije stalo, tu ponudu krajnje ozbiljno shvatila, dajući povjerenje «žutima» («tadićevcima»).
    Ali Srbija, pa i ona bez Kosova, u Europu neće ući. Kada implicite bude priznala novostvorenu «državu» Kosovo, počet će ucjene. Prvo će na red doći vječita priča o Karadžiću i Mladiću. Pa ako se, nakon nekoliko godina, to i završi, insistirat će se na ulasku u NATO, pa na različitim fazama postepenog priznavanja Kosova. Istovremeno, manjine u Srbiji koje su zdušno (bile) uz Tadića, koji radi sve što mu Amerikanci kažu, počet će sa svojim zahtjevima sve višeg stupnja autonomije. Zapad će ih podržavati «u ime demokracije» i tako nastaviti sa ucjenama.
    Eto, što je budućnost Srbije: da se pod «humanitarnim pritiscima» demokratske «međunarodne zajednice» rasparčava i da neki njeni parčiči uđu u Europu. Prava kalvarija srpskog naroda na svom je početku i zasada joj se ne vidi kraj. Ovoj zemlji očito je potrebna nova «oktobarska revolucija». Međutim, Lenjin je jednom rekao da su za revoluciju potrebni revolucionarni vođa, revolucionarna partija i revolucionarni program, a Srbija, u ovom času, nema ništa od toga. Ali, kako pravo uništenje Srbije bude uzimalo sve više maha i kako patnja srpskog naroda bude prešla svaki prag tolerancije, svi neophodni uvjeti za novu, demokratsku i jedinstvenu Srbiju zasigurno će se roditi iz kaljuže koja dominira sadašnjom političkom, intelektualnom i medijskom prostitucijom i izdajom istih struktura vlastitog naroda i zemlje.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  16. #16
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne


    Slikovnica smrti


    Piše: prof. dr Emil Vlajki

    Bio je početak maja 1992. Dan je bio sunčan. Sarajevo je izgledalo mirno i nevino. Sjedio sam za stolom u dvorištu sa nekoliko susjeda. Pored nas su se igrala djeca. Čula se njihova prepirka.
    "Ti ćeš biti četnik", govorila je djevojčica svom drugu, "a ja ću te ubiti jer si zločest."
    Dječak je počeo plakati.
    "Neću da budem četnik!"
    "Netko mora biti četnik", insistirala je djevojčica. "Ti si ovdje jedini Srbin. A svi su Srbi četnici."
    "Sada je dosta", reče joj otac, "nema ovdje četnika."
    Ona je htjela nešto dodati, ali je prijeteći pogled njenog oca spriječi u tome.
    Jedan od susjeda me upita.
    "Onda profesore, čemu se možemo nadati?"
    "Treba biti optimista", rekao sam, "Europa traži rješenja, a naši političari će shvatiti da nastavak konflikta vodi u genocid. Uostalom, već dva dana je mirno. Nema sukoba, a granate ne padaju. Ima ponovo vode i struje, a i sunce sija."
    Stojan, otac dječaka koji se igrao, obratio se ženi.
    „Stvarno, struja je došla. Mogli bismo pogledati neki film večeras. Skoknut ću do videoteke."
    Videoteka je bila preko ulice udaljena od nas četrdesetak metara.
    Digao se i udaljio. Nitko više nije na njega obraćao pažnju. Odjednom se začuo zvižduk, a zemlja se zatresla. Zahvatio nas je iznenadan vjetar koji je nosio komadiće trotoara i zemlje. Nekoliko sekundi bili smo zaglušeni. A zatim se čuo krik. Medina žena Stojana, potrčala je prema videoteci. I mi smo potrčali. Zahuktali, zaustavili smo se pred raznesenim Stojanovim tijelom. Jedna noga je falila, asfalt oko njega bio je krvav, a trbuh mu je bio otvoren. Bio je još živ što se vidjelo po njegovim očima. Ukočili smo se ne znajući što da radimo. Osjetio sam se loše i počeo drhtati. Nisam se više mogao kontrolirati i pobjegao sam. Krikovi i plač su me slijedili.

    ***

    Na samom početku konflikta, jedan od puštenih kriminalaca iz zatvora bio je i Juka. Od muslimanskih medija bio je slavljen kao heroj, "spasilac BiH", sve dok nije prešao na stranu Hrvata. Likvidiran je pri kraju rata u Belgiji.
    Vidio sam ga prvi put u maju 1992. Šetao sam između svog fakulteta i Jevrejske općine koji su se nalazili u DobrovoIjačkoj ulici i posmatrao kolonu JNA kako se povlači prema postignutom sporazumu sa muslimanskim vlastima. Pored mene su prošla kola sa čelnicima Unprofora i muslimana sa Izetbegovićem na čelu. Iza njih se vukla kolona vozila puna vojnika bez oružja, vrlo mladih. Odjednom se čula pucnjava i pojavio se Juka i naoružani Ijudi bez uniforme. Juka je, šepajući, naređivao svojim Ijudima da pucaju i da sve poubijaju. U jednom trenutku netko mu je rekao.
    „Šta to Juka radimo? Babo će se Ijutiti!"
    „Jebo Aliju", odgovorio je Juka.

    ***

    U novembru 1992. na Zapadu se govorilo o 20.000 do 60.000 muslimanki silovanih od Srba. Šefovi europskih zemalja su 11. prosinca 1992. odlučili da u BiH i Hrvatsku pošalju anketnu komisiju. U Briselu se 8. siječnja razmatrao izvještaj te komisije koji je govorio o 20.000 silovanih hrvatskih i muslimanskih žena od srpskih milicija. Taj broj odmah je preuzet od zapadnih medija kao realan. "Pari Mač" je o tome govorio na dvije strane sa fotografijama tri silovane žene plačnog izgleda. U naslovu je pisalo:
    "Kao i ove žene, 60.000 žena u Bosni već je silovano od Srba".
    Druga anketna komisija poslana od UN djelovala je na terenu između 10. i 17. siječnja i predala je izvještaj Savjetu bezbjednosti pod referencom E/CN4/1993/50. Izvještaj je sadržavao izjave tridesetak silovanih žena precizirajući da je riječ o ženama triju nacionalnosti (hrvatske, muslimanske i srpske). Procjena te komisije govorila je o 12.000 silovanih žena spomenutih nacionalnosti.

    ***

    Negdje koncem lipnja 1992. nalazio sam se u prostorijama Crvenog križa Sarajeva. Ispred mene, na stolu, nalazio se veći broj stranih novina uzetih iz Međunarodnog pres centra. Prva stranica jednih novina prikazivala je sliku nekog groblja. Ispod je bio tekst na engleskom koji je govorio o poginulima kao žrtvama srpske agresije. Napisi imena na križevima učinili su mi se nekako čudnim. Uzeo sam povećalo i vidio da je riječ o ćiriličnim napisima.

    ***

    Kristijan Amanpur, novinarka CNN-a, četiri godine je izvještavala iz BiH i time stekla svjetsku slavu. Jednog je dana izvještavala iz Kiseljaka, dobro snadbjevenog hranom, koji se nalazio u hrvatskim rukama. Pri tom je za TV gledaoce rekla:
    "Nalazim se u Kiseljaku koji drže Srbi. I dok u opsjednutom Sarajevu ljudi umiru od gladi, ovdje, desetak kilometara daleko, bahati agresori uživaju u obilju."

    ***

    Kao predstavnik Crvenog križa Sarajeva zaduženog za međunarodne odnose, nalazio sam se, koncem jeseni, na jednom sastanku humanitarnih organizacija u improviziranim prostorijama Unprofora. Hladnoća u Sarajevu je bila velika. Nije bilo grijanja, vode i struje. Stabla su u gradu bila posječena, golubovi poubijani zračnim i drugim puškama, a leševi mačaka i pasa crknutih od gladi prekrivali su ulice.
    Uzbuđeno sam predlagao strancima organizaciju zračnih mostova putem kojih bi se opsjednutom muslimanskom dijelu Sarajeva dovlačilo sve što je potrebno za preživljavanje stanovništva: gorivo, hrana, flaširana voda. To nije bilo teško realizirati.
    Ali nisam znao da govorim Birokratama Smrti. Jedan od njih, Francuz, hladno me je pogledao i rekao:
    „Znate gospodine, prema našim proračunima, ove će zime u BiH umrijeti oko četrdeset tisuća ljudi. Mi ćemo nastojati da broj mrtvih ne bude veći. Uostalom, na svijetu ima i drugih populacija koje pate i kojima treba pomoći!"
    Pobjesnio sam. Nisam nikada držao ni nosio oružje, ali da sam tada imao neku strojnicu, pobio bi ih na licu mjesta. U tom času do mog života uopće mi nije bilo stalo.

    (Odlomci iz neobjavljenog romana „Genocid")

    http://www.novireporter.com/look/reporter/nr_search.tpl
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  17. #17
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    EMIL VLAJKI: DOSTA JE

    ponedeljak, 14 decembar 2009 14:35 Izvor Nezavisne novine

    Dosta je ponižavanja Srba i na taj način što se dokazane ubice srpskog naroda kao što su Orić i Glavaš šetaju po BiH, koja je i domovina Srba, na osnovu nekakvog "prava" koje ih je od tih zločina oslobodilo



    Dosta je posmatrati Srbe kao prvenstvene krivce za posljednja ratna zbivanja, a ne uzimati u obzir za balkansku tragediju strani faktor, preglasavanje srpskog konstitutivnog naroda prilikom referenduma o samostalnosti BiH, ubijanje srpskih svatova na Baščaršiji, negiranje od strane Izetbegovića Lisabonskog sporazuma, kojeg je nekoliko dana ranije, u martu 1992. godine, svojeručno potpisao i čijim je negiranjem direktno prouzrokovan rat u BiH.

    Dosta je negiranja kukavičkih masovnih zločina nad vojnicima JNA koji su se, po potpisanom sporazumu sa muslimanskim vlastima i sa garancijom UN, bez oružja povlačili iz Sarajeva i Tuzle.

    Dosta je opravdavanja brojnih zločina nad Srbima kao posljedicom "velikosrpske agresije na BiH". Srbi iz BiH, krivi ili pravi, borili su se na vlastitoj zemlji i kao takvi nisu mogli izvršiti nikakvu agresiju.

    Dosta je negiranja, sa bilo čije strane, zločina počinjenih prema drugim narodima uključujući tu i etnička čišćenja. Na Balkanu nema nevinih, mada je činjenica da su u početku rata Srbi iz BiH bili u znatnoj prednosti jer su beneficirali veći dio oružja ostavljenog od strane JNA.

    Dosta je sa pričama o isključivo srpskim logorima u BiH za Hrvate i muslimane, kada je utvrđeno da su sve tri strane imale na stotine logora za neprijateljske vojnike i civile.

    Dosta je ponižavanja Srba i na taj način što se dokazane ubice srpskog naroda kao što su Orić i Glavaš šetaju po BiH, koja je i domovina Srba, na osnovu nekakvog "prava" koje ih je od tih zločina oslobodilo.

    Dosta je djelovanja stranih tužilaca i sudija u BiH koji procesuiraju i osuđuju prvenstveno Srbe i jednim dijelom Hrvate, a praktično amnestiraju Bošnjake u svezi počinjenih zločina, kao što je i dosta djelovanja stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, koji se obavezno stavljaju na stranu Bošnjaka, a protivu prava dvaju konstitutivnih naroda: Hrvata i Srba.

    Dosta je djelovanja Haškog ad hoc tribunala, koji je politički sud izmišljen od onih koji su bombardirali srpska područja u BiH i samu Srbiju kako bi opravdali svoje zločine prema srpskom narodu okvalificirane kao takve sa stanovišta najuglednijih svjetskih pravnika, tribunala koji, prema tome, ne može ni na koji način biti objektivan i koji prvenstveno sudi Srbima.

    Dosta je priča o srebreničkom genocidu, zločinu koji takvu kvalifikaciju ne može podnijeti. Genocid je neselektivno ubijanje (dijela) naroda na nekom području. U svjetskoj povijesti još nitko nije okvalificirao genocidom lokalno selektivno ubijanje dijela muške populacije gdje se na životu ostavljaju reproduktivno sposobni žene i djeca.

    Dosta je sakrivanja istine o tome da je Srebrenica bukvalno predata na tanjur srpskim snagama nakon što je štab muslimanske obrane evakuiran sedam dana prije ulaska srpskih snaga u taj grad i nakon što je oko 15 tisuća ljudi, od čega oko šest tisuća pripadnika Armije BiH (izvještaj UN), dan prije ulaska Mladića, napustilo Srebrenicu ostavljajući kukavički žene, djecu i stare osobe na milost i nemilost neprijatelju. Sami muslimani Bošnjaci govore danas o Izetbegovićevoj izdaji Srebrenice. Zločin koji se nakon toga desio izvršen je od strane Srba nad zarobljenim grupama muslimana koji su se probijali kroz srpske linije do muslimanskih položaja.

    Dosta je skrivanja istine o tome da je u muslimanskom dijelu Sarajeva ubijeno neselektivno oko tisuću ljudi samo zato što su bili srpske nacionalnosti. Isto tako, u Srebrenici i oko nje pobijeno je od 1992. do 1995. (a prema izvještaju UN) više stotina srpskih civila i spaljeno nekoliko desetina srpskih sela od strane Orićevih trupa, koje su svoje "ratničke izlete" vršile iz takozvane "demilitarizirane" srebreničke zone. Ipak, nitko ovo neselektivno ubijanje srpske populacije nije proglasio genocidom.

    Dosta je, dakle, skrivanja i negiranja svih ovih činjenica koje se mogu pronaći u svakom ozbiljnijem štivu pisanom od onih koji ni na koji način ne simpatiziraju Srbe. To, naravno, ne opravdava nijedan jedini srpski zločin, ali "previđanje" ovih činjenica i njihovo prepuštanje "društvenom zaboravu" govori o ništavnim moralnim vrijednostima onih koji i 15 godina nakon Dejtona nastoje da na ovim prostorima BiH jača međusobna mržnja postojećih konstitutivnih naroda.

    http://www.standard.rs/vesti/36-politika/3541-emil-vlajki-dosta-je-.html
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  18. #18
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Srbima golgota tek predstoji

    Piše: prof. dr Emil Vlajki
    Tvorci tzv. novog svetskog totalitarnog poretka, pre svega Sjedinjene Americke Države, još nisu završili posao na Balkanu. Da bi se ometao dalji integracioni proces Evropske unije, SAD nameravaju da nastave sa rastakanjem teritorija bivše Jugoslavije - države koja se u krvi raspala pre 10 godina, a cije je rušenje planski izazvano spolja, pre svega od SAD uz asistenciju Austrije, Nemacke i Vatikana. Sada je na redu dezintegracija Srbije, tako da kalvarija (golgota) srpskog naroda tek pocinje, ocenio je u razgovoru za "Vesti" prof. dr Emil Vlajki iz Pariza.
    - Ja bih voleo da nisam u pravu i da se moje procene ne obistine, ali niz cinjenica, na žalost, idu u prilog ovom stavu. Naime, nakon propasti Sovjetskog Saveza i socijalistickog bloka u Evropi, SAD su ostale jedina svetska velesila, a najveci konkurent je ujedinjena Evropa. SAD smatraju da se ne sme nikom dozvoliti, pa ni Evropskoj uniji, da Americi preotme vodstvo u dominaciji nad svetom. O tome govore i pentagonski dokument iz 1992. godine, kao i Bžežinski, glavni geostrateg SAD. On u svojoj knjizi "Velika šahovnica", izdatoj 1996. godine, kaže da se države u Evropi smatraju vazalima SAD i treba da služe interesima SAD. Glavni cilj Amerike je ovladavanje teritorije koju Bžežinski naziva Evroazijom. On kaže: "Ko vlada Evroazijom, taj vlada svetom", i sve vreme u knjizi poredi SAD sa Rimskim carstvom. Pored toga smatra, i ne samo on, da su SAD novi Jerusalim, da treba da postanu centar sveta odakle ce se širiti istina - veli naš sagovornik.

    Povratak islama
    Da bi sprecila istinsko ujedinjenje Evrope po De Golovoj zamisli, od Atlantika do Urala, Amerika prvo izaziva seriju balkanskih ratova i tako ranjava Evropu i njeno ujedinjenje, a istovremeno preko NATO kontroliše dobar deo evropskih integracionih procesa. Drugo što cini je stvaranje niza muslimanskih entiteta na Balkanu cime prakticno vracaju islam u Evropu, protiv cega se Evropa borila 13 vekova. Treca stvar je obnavljanje hladnog rata protiv Rusije. Sve to, po oceni dr Vlajkija, spada u americku strategiju za sprecavanje istinskog ujedinjenja Evrope, zbog cega ce se i produžiti razbijanje sadašnje Jugoslavije i Srbije.
    - Oni ce nastaviti sa Vojvodinom, Raškom, odnosno Sandžakom i južnim delom centralne Srbije: u Bujanovcu, Medvedi i Preševu. Ja mislim da u Vojvodini i Sandžaku samo cekaju mig velikog americkog brata sa akcijama, slicnim onima u Bosni. Da se pocne sa optuživanjem kako su Srbi genocidan narod, da pljackaju, da siluju muslimanske žene u Sandžaku, odnosno madarske u Vojvodini. To nije problem iscenirati i propagirati pošto SAD kontrolišu više od 90 posto svetskih medija direktno ili indirektno. Takode, iz najnovije istorije nije nepoznato kad god je neko tražio autonomiju na ovim našim prostorima, to se završavalo ratom - opominje dr Vlajki.
    Osim toga, podseca on, još pre dve godine je u americkom Senatu izglasana Rezolucija koja govori o navodnom genocidnom nastupu Srba prema vojvodanskim Madarima, da oni moraju napuštati svoja ognjišta u Vojvodini zbog srpske represije, isto kao što su to morali i Albanci na Kosovu, te da se Srbi po svaku cenu moraju spreciti u tom etnocidnom pohodu, pa se preporucuje predsedniku SAD da sve ucini kako bi se sprecio dalji genocid koji vrše Srbi nad ostalim narodima.
    - Ne treba zaboraviti ni cinjenicu da je 1999. godine na redovnoj godišnjoj konferenciji ministara inostranih poslova islamskih zemalja sveta, uz Hrvatsku i Sloveniju, u svojstvu gosta bio prisutan i Sandžak koji je pozvan kao nezavisna država. Što se Vojvodine tice, mislim da ce doci do njene potpune dezintegracije. Hrvati imaju aspiracije prema jednom delu, Madari ka drugom, pa bi se ti krajevi mogli pripojiti pomenutim državama, a s druge strane ovim autonomašima je samo stalo da budu predsednici ne znam cega - opominje naš sagovornik.

    Velika Albanija
    Na jugu centralnog dela Srbije, ukazuje on, vec postoji paralelni albanski sistem vlasti koji, po americkom nalogu, toleriše aktuelni režim Srbije. Tamo se vec vijori i državna zastava Albanije, kao i na Kosovu i u delovima Crne Gore i Makedonije. - Kada je o Kosovu rec, tu više nema Srba, Crnogoraca, Jevreja, Hrvata. Sve su ih isterali, ali sada ima Nemaca, Engleza, Amerikanaca, itd. I multietnicitet je, da zlobno primetim, zaista osiguran - kaže dr Emil Vlajki. - Kosovo ce po nalogu iz Amerike dobiti samostalnost nakon razdvajanja Srbije i Crne Gore. Po Rezoluciji UN 1244 ova pokrajina je u sastavu SRJ, te kad nje više ne bude u SAD ce se protumaciti da je Kosovo automatski nezavisno. A i zahtevi za nezavisnošcu ove pokrajine ucestalo se pojavljuju u americkoj administraciji.
    Po oceni našeg sagovornika, fakticki vec postoji velika Albanija, iako ne zvanicno, i pitanje je vremena kada ce se balkanske teritorije koje naseljavaju Albanci politicki i državnoujediniti sa Albanijom. Ta mogucnost, po proceni dr Vlajkija, ukazace se vec nakon tri godine UNMIK uprave na Kosovu i Metohiji, kao i trogodišnjeg prelaznog perioda unije Srbije i Crne Gore, posle cega ce se one razdvojiti.
    Profesor Vlajki smatra da ni buduca Ustavna povelja o redefinisanim odnosima Srbije i Crne Gore nece sacuvati zajednicku državu ove dve republike.
    - To je jedna veštacka tvorevina koja ne funkcioniše i nema niceg zajednickog, te je samo u pitanju odlaganje onoga što, po meni, tek ocekuje SRJ i posebno Srbiju. Prakticno Jugoslavije više nema, a ova tzv. unija Srbije i Crne Gore za one koji upravljaju novim svetskim poretkom samo je dobijanje vremena dok ne odluce kako nastaviti dalje razbijanje Srbije, i dok ne završe sa svojom serijom malih ratova u Avganistanu, Iraku ili Somaliji. Tako da se trenutno cini kao da Evropska unija želi da se proces dezintegracije Srbije i SRJ zaustavi, ali ja mislim da time i dalje diriguju Amerikanci, jer su patološko megalomanski raspoloženi, i jednaki su fanatici kao i islamski fundamentalisti. Nikakve razlike medu njima nema. Osim toga SAD su nedavno dobile pravo od UN da mogu samostalno napasti bilo koju zemlju u svetu ukoliko procene da otud preti terorizam - ukazuje dr Vlajki. Rastakanje Srbije, nastavlja on, trebalo bi da se dogada etapno po vec videnom scenariju od pre 10 godina.
    - Da je Miloševic ostao na vlasti iz Amerike bi bio dirigovan gradanski rat u Crnoj Gori i njeno otcepljenje. Ovako, su za izvesno vreme zaustavili Mila đukanovica, koji je inace njihova marioneta i kojeg drže pod pretnjom Haškog tribunala pošto je bio crnogorski premijer u vreme rata u Hrvatskoj, kao i pod pretnjom zatvora zbog šverca koji su mu prethodno dozvolili - smatra naš sagovornik.

    Nacionalni interes
    Upitan kad i gde bi se, po njegovoj proceni, mogao zaustaviti raspad Srbije, profesor Vlajki kaže: "Ko ce to znati. Sve to može potrajati još 10 godina. Moguce je i da ovih 100.000 Albanaca u Beogradu jednog dana proglase autonomiju. Kad dode do rastakanja teritorije zavlada neko ludilo, nešto iracionalno, svi pocinju bivati separatisti, nastaje rat svih protiv svih". Zato bi, porucuje naš sagovornik, prevashodno trebalo da se misli o integritetu Srbije, da to bude u prvom planu svakoj ekipi koja je na vlasti:
    - Raspad koji se vec 10 godina dogada na Balkanu traži u Srbiji snagu jedne politicke partije koja ce imati jasnu dugorocnu viziju predvidljive buducnosti i koja ce voditi racuna o državnom i nacionalnom interesu. Potreban je voda koji ce ocuvati srpski narod i teritoriju, koji ce umeti da se postavi prema silama koje vladaju svetom, kao i prema satelitima koji sprovode naloge tih sila. Takvog vodu ovo podrucje nema. Nema ni politickog programa ni politicke snage za taj program i to je još jedan od razloga daljih dezintegracija Srbije - opominje prof. dr Emil Vlajki.

    Ekonomski interesi SAD
    - Pored želje za svetskom moci i dominacijom nad celim svetom, interes SAD u Evroaziji je i ekonomski. Oni u ovom casu, kao jedina velesila, znaju da ce se u dogledno vreme pojaviti i nove sile: Kina, Rusija i Indija, te nastoje da ušicare što više, osiguraju najvažnije geostrateške tacke i velike resurse nafte iz bivših sovjetskih republika stave pod svoju kontrolu. Zbog toga je takode izvršena okupacija Makedonije i Kosova. Da se osigura americki naftovod kojim bi tekla nafta iz Crnog mora preko Bugarske, Makedonije, Kosova i Albanije do luke Flora. Naftovod bi donosio milijarde dolara profita godišnje, a u taj poduhvat SAD su vec uložile tri milijarde - pojašnjava prof. dr Vlajki.

    Nadam se da grešim
    - U naucnim krugovima postoji teorija koja kaže da ce Amerika sada ostaviti Srbiju na miru, pošto je na vlast postavila ekipu koja ce služiti njenim interesima, te da je ona sad zadovoljna i da se kalvarija Srbije i srpskog naroda nece nastaviti. Mislim da postoje odredene šanse da i ta teorija bude tacna, mada moj stav i cinjenice o kojima sam govorio idu u pravcu daljeg rastakanja - kaže prof. dr Emil Vlajki, napominjuci da bi on veoma voleo da nije u pravu i da ne dode do razbijanja Srbije.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  19. #19
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Zašto Emil Vlajki, profesor na Univerzitetu u Sarajevu i gostujuci profesor na Univerzitetima Jejl, Montreal, Otava... traži da se sa Fakulteta politickih nauka u Beogradu ukloni i ne koristi udžbenik americkog naucnika Endru Hejvuda "Politika"?
    Znate li, Srbi, da Vaša deca uce da ste genocidan narod ?

    Ovo nije nikakvo moje vracanje tretiranju problematike Srbije i Crne Gore... Ovde ce se samo pokazati, u svom užasnom stanju, zbog cega, skoro neminovno, mora doci do daljne dezintegracije Srbije.
    Ova zemlja je neizlecivo bolesna pošto su njeni intelektualci kvislinzi kakve svet još nije upoznao.
    Oni nastoje, ne samo da bace u blato svoju domovinu, nego i da zatruju generacije buducih akademskih gradana, da i od njih stvore nove kvislinge.
    Pre cetiri godine objavljen mi je clanak "Teror i prostitucija u Jugoslaviji". Tamo sam dao primer udžbenika za dake 8. razreda, gde se na jedva prikriven nacin pravdala NATO agresija na ovu zemlju. Sada se vracam na istu temu, samo što se ovaj put radi o univerzitetskom udžbeniku koji je namenjen srpskim studentima.
    U njemu jasno piše - da su Srbi genocidan narod i da u tom pogledu stoje uz bok Hitleru i Musoliniju!
    Takvog primera verovatno nema u svetskoj istoriji.
    Ali, prvo nešto o banana-republikama u što se savršeno uklapa nepostojeca državna zajednica Srbija i Crna Gora. Banana-republika ima kao naziv africku, i još više južnoamericku konotaciju.
    Naziv je skovan u Americi i njime su podrugljivo etiketirane latinskoamericke republike podložne Sjedinjenim Državama.
    Banana-republika znaci prividno samostalnu državu bez suvereniteta, uglavnom ceremonijalne, operetne i ritualne državnosti.
    Banana-republike stvarnu politicku slabost sakrivaju uniformiranim politickim kicem, demokracija zapadnog tipa im je formalna i groteksna, a stvarnu vlast poseduju uski sloj mafijaških klanova, strane kompanije i Amerikom predvodena "medunarodna zajednica".
    Socijalne razlike u banana-republikama su ogromne. Nezaposlenost se krece od 30 odsto i više. Kriminal je u stalnom porastu, a represivni aparat hipertrofiran. Bogatstvo tih kvazi-državnih tvorevina se rasprodaju u bescenje medunarodnim korporacijama, a nacionalna valuta cesto je bezvredna (osim ako se njen kurs spolja veštacki ne odražava). Kako bi se narod anestezirao, vladajuci slojevi igraju na kartu klerikalizma i nacionalizma.
    Vidljivo je da je bilo kakva samostalna politika u ovakvim tvorevinama nepostojeca. Forme politickog delovanja egzistiraju, ali pošto su na vlasti marionetske ekipe koje "odraduju posao" za strane gospodare, onda je postojeca politika u tim državama transmisija politike stranih gospodara.
    Intelektualne elite banana-republika jednako su prostituisane kao i politicje elite. Izgubile su osecaj za stid i u stanju su da duhovno gaze po vlastitom narodu.
    Evo primera: 2004. godine izišao je u CLIO izdanju udžbenik "Politika". Impresivan po obimu ( oko 900 strana), služi, dakle vec dve godine studentima Fakulteta politickih nauka u SiCG. Autor je Amerikanac Endru Hejvud ( Andrew Heywood), a njegovo objavljivanje je podržala ambasada SAD u Beogradu.
    Udžbenik je, što se nauke tice, americki površan i ideološki krajnje tendenciozan, ali to je i za ocekivati, a i nije predmet rasprave (ubrzo ce u mojoj knjizi "Uvod u politiku" biti podosta o tome). Rec je, s jedne strane, o bahatom ponašanju SAD, "novih gospodara sveta" i njegovim naucnicima, a, s druge strane, o prostitusanosti srpskih naucnika.
    Elem, iako Hejvud zna da ga Srbi prevode, mogao je, bar iz kurtoazije izbeci da Srbe optuži za genocid, ali njegova bahatost ocito nije razlicita od bahatosti njegove vlade koja je, najverovatnije, Univerzitetu u Beogradu nametnula taj udžbenik. Hejvud se u svom "teorijskom udžbeniku", izuzetno "objektivnom", kako to i prilici pravom naucniku, više puta osvrce na genocidnost Srba. Citiram:
    " I kao što su nacisti, a kasnije bosanski Srbi shvatili, jedini siguran nacin da se stvori politicko i kulturno jedinstvo nacinalne države jeste program etnickog cišcenja". (Podvukao Hejvud, strana 219)
    "Drugi svetski rat u najvecoj meri bio je rezultat imperijalnog širenja, inspirisanog nacionalizma, koji su sprovodili Japan, Italija i Nemacka. Poslednji najrazorniji primer tog oblika nacionalizma u Evropi, bilo je nastojanje bosanskih Srba da stvore "veliku Srbiju" (Hejvud, strana 223)
    "Umesto da uspostavi svetski poredak zasnovan na poštovanju pravde i ljudskih prava, medunarodna zajednica je u bivšoj Jugoslaviji stajala po strani i, dok nije izbila kriza na Kosovu, dozvoljavala je Srbiji da vodi rat za proširenje teritorija i sprovodi politiku genocida koja je licila na onu iz Drugog svetskog rata".
    "Ali, kao što pokazuje intervencija na Kosovu 1999, koja je preduzeta radi okoncanja srpske okupacije, ova nova uloga (NATO) ipak zahteva sposobnost za vodenje rata"(Hejvud, strana 279).
    Dakle, zahvaljujuci Hejvudu, koji uvodi novu interpretaciju "velikosrpskog genocoidnog nacionalizma" u "teoriju" politickih doktrina, sada smo, najzad, "prosvetljeni":
    1) Bosanski Srbi su ti koji su hteli "veliku Srbiju";
    2) Oni su kao i nacisti sprovodili politiku etnickog cišcenja kako bi stvorili politicko i kulturno jedinstvo nacionalne države;
    Ovom je potreban dodatni komentar:
    a) Citaoci ce primetiti da "objektivni naucnik", kakav je Hejvud, poredi bosanske Srbe (dakle kao citav narod) sa nacistima (politickom strankom), a ne, recimo, sa Nemcima! Srbi su, prema tome, kao narod genocidni, a Nemci to nisu bili, nego jedino njihova nacisticka partija.
    b) Srbija je, pre "humanitarne" intervencije NATO, okupirala Kosovo i tamo sprovodila "politiku genocida koja je licila na onu iz Drugog svetskog rata"!

    Ako je i od "velikog americkog naucnika" Hejvuda, previše je!
    A šta na ovo vele srpski univerzitetski profesori koji su knjigu preporucili za objavljivanje?
    U pogovoru knjige (pogovor i recenzija akademik Vojislav Stanovcic) se istice: "Hejvudov rad pripada onima koji nastoje da objektivno istraže i prikažu nam politiku kao pojavu i njene osnovne elemente, a to je i razlog što je ova knjiga odabrana da se prevede i objavi"(Pogovor Hejvudovoj "Politici", strana 829).
    Slicne, sramotne izjave nalaze se u celom pogovoru od 32 strane!
    Nisu Aristotel i Hegel uzalud tvrdili da je svest robova (slugu), u stvari, svest njihovih gospodara.
    Ipak, ovako nešto se ne može naci u citavoj svetskoj istoriji da kvislinzi jedne zemlje onima, svojim gospodarima, koji citav njihov narod ( dakle ne, na primer, politicku stranku, ili grupu ljudi iz tog naroda) "naucno i objektivno" proglašavaju genocidnim, da oni takvu ocenu javno prihvate i da takvo vrednovanje citavog naroda proglase za sjajan udžbenik!
    Ali, to nije sve!
    Do sada su stotine srpskih studenata morale da uce po toj knjizi, dakle da pripadaju genocidnom narodu!
    - Da li se, u ovih nekoliko godina, bilo ko od studenata usprotivio takvim stavovima?
    - Da li je organizovan bojkot takvog udžbenika?
    - Da li je neko od profesora pokušao javno da ukaže na tu udžbenicku svinjariju?
    - Šta je sa Ministarstvom kulture Srbije (Ili prosvete, primedba urednika?), koje je, takode, ovakav udžbenik moralo da odobri?
    - Zar od svih srpskih intelektualaca koji se bave naucno tom materijom, mora jedan ne-Srbin, pa makar on bio i Emil Vlajki, da ukaže na svijetski nevidenu sramotu!
    - Milsite li da bi, na primer, Hrvati ( ili bilo koji drugi narod) ikad dozvolili da se objavi takav udžbenik po kojem bi ovaj narod bio okarakterisan kao genocidan?
    - Da li ce se povodom ovog mog napisa ( ako iko u Srbiji sme da ga objavi?) sada kad je sve jasno dokumentovano - puknuti bruka?
    - Hoce li biti javne polemike, i hoce li se ovaj udžbenik povuci iz opticaja?
    Dakle, nisu samo banana-naucnici, prostitusane osobe, koji su ovakav udžbenik odobrili za štampanje, krivi za stanje u SiCG. Tu su jednako krivi studenti, nastavnici, nadležna ministarstva, citava jedna "akademska" infrastruktura!
    Zato slom koji ce nadoci i koji preti totalnim komadanjem Srbije, ima za jedan od glavnih uzroka duhovno, kulturno uništenje nacije, što je, i sa ovim primerom, krajnje vidljivo.
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  20. #20
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Emil Vlajki

    Tuk na luk

    Ugledni profesor i publicista Emil Vlajki je otvorio temu o kojoj se na Fakultetu politickih nauka u Beogradu samo šapuce.
    U principu, naucni radovi, a delo "Politika" Endru Hejvuda bar pledira da jeste, mogu i trebalo bi da budu polemicni.
    Istina, Vlajki je dobro uocio da nedokazane i kontroverzne tvrdnje udžbenika koji je "korisno štivo" za više predmeta na Fakultetu politickih nauka, postaju "istine" i da se prenose, evo vec dve godine, studentima.
    Vlajki se cudi što nisu reagovali studenti, profesori, javnost?
    Pitanje svih pitanja, pre tih pitanja koje postavlja Emil Vlajki, je:
    - Kako je moguce da iskusni profesor, akademik, recenzent, kako piše u knjizi, Vojislav Stanovcic, sve to što piše, a piše - previda!?
    Nije mnogo verovatno da iskusni Stanovcic nije uocio niz nedokazanih tvrdnji?
    Još manje je verovatno da uopšte nije citao, pre objavljivanja, rukopis knjige Endru Hejvuda "Politika"?
    Ili se, možda, covek, jednostavno slaže da su Srbi genocidan narod?
    Da su poštovaoci ideja Hitlera i Musolinija?!( Protiv kojih su se, inace, borili u Drugom svetskom ratu).
    I još nešto:
    Takode, to je lepo naglašeno na vidljivim mestima u knjizi, jasno je da je izdavanje ovog udžbenika pomoglo Odeljenje za štampu i kulturu pri ambasadi SAD u Beogradu, ali primetna je i ograda Odeljenja za štampu i kuturu ambasade SAD:
    "Izdavanje ove knjige je podržalo Odeljenje za štampu i kulturu Ambasade Sjedinjenih Država u Beogradu.
    Podrška ne podrazumeva odgovornost Odeljenja za štampu i kulturu Ambasade kao ni Vlade Sjedinjenih Americkih Država za stavove iznete u sadržaju ove knjige."
    Dakle, Odeljenje za štampu i kulturu pri ambasadi SAD u Beogradu se "pokriva", ali zato Vojislav Stanovcic ostaje na vetrometini.
    Ili, ko zna, možda profesor Vlajki nije u pravu, vec u krivu, možda je pogrešno citao Hejvuda?!
    "Svedok", kao i mnogo puta dosad, otvora polemiku: svi "prozvani": Stanovcic, univerzitetski profesori, studenti, intelektualci ( za koje Vlajki, istina, tvrdi da su mahom izdajnici) mogu da iskoriste "pravo na repliku".
    Jednostavno, tvrdnje izrecene u knjizi ne bi smele da ostanu bez komentara. Tim pre što se ta knjiga koristi i kao udžbenik na Fakultetu politickih nauka u Beogradu!
    Vladan Dinic


    http://www.svedok.rs/index.asp?show=51412
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  21. #21
    Primećen član Kyle Broflovski (avatar)
    Učlanjen
    09.12.2009.
    Pol
    muški
    Lokacija
    Држава Република Српска
    Poruke
    858
    Reputaciona moć
    38

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Citat Original postavio Dragan_srbcg Pogledaj poruku
    Marš smrti

    Kada tragika srebreničkih događaja od 1992. do 1995. postane metafora za stradanje svih naroda u BiH bez onoga: ,,Ne mogu se izjednačavati agresori sa žrtvama" (zar su ubijeni i protjerani srpski seljaci iz zapaljenih sela oko Srebrenice bili agresori?), kada jedni i drugi shvate da su bili žrtve onih izvana koji su ih uvukli u bratoubilački rat, kada se istinski kazne zločinci i odstrane „protektori", međusobno povjerenje zasigurno će porasti

    Piše: prof. dr Emil Vlajki

    Nedavno su „objektivne" banjalučke novine prenijele agencijski (?) tekst pod nazivom „Marš smrti“. Riječ je o filmu koji je u američkom Kongresu prikazao Helsinški komitet za ljudska prava SAD o stradanjima Bošnjaka u BiH, posebno u Srebrenici.
    Čudna je ta Amerika! Prema onome što se događa, činilo bi se da Kongres i Helsinški komitet imaju aktuelnijih i težih stvari za razmatranje. Na primjer, postoji oko 600.000 iračkih civila koji su, prema sarajevskom filozofu Muhamedu - Tunji Filipoviću (koji je to iznio na TV), stradali od početka američke „pacifikacije" Iraka kada su SAD počele sa pročišćavanjem te zemlje od „sredstava za masovno uništavanje"!
    Točno je, da tu vrst oružja nisu našle, ali zato dobrano i radikalno pročišćuju irački narod. Dakle, bilo bi tu filmova strave i užasa za prikazivanje u Kongresu! Ali, vrag bi ga znao čemu vode putevi Gospodnji. Vjerovatno su za ,,SAD-humanitarce", nekadašnje muslimansko-bošnjačke žrtve aktuelnije i daleko vrednije od sadašnjih stotina tisuća muslimansko-iračkih žrtava!
    Dodirnuo bih se ovdje i novinarske deontologije. Srebrenica je postala metafora za „genocidnost" bosanskih Srba. Američki naučnik Hejvud je to „sasvim ispravno" istakao u svom udžbeniku „Politika“ po kojem uče studenti društvenih nauka u Srbiji! Dakle to, da su (bosanski) „Srbo-četnici" „genocidan narod", to je već svjetski poznata stvar; i vrapci o tome cvrkuću!
    Ali, razmotrimo slijedeću naučnofantastičnu situaciju. Recimo, da Helsinški odbor počne učestalo prikazivati filmove u Kongresu o stradanjima Srba u Sarajevu: o onih (priznato od strane Bošnjaka) pobijenih 900 samo zato što su bili Srbi i o više od 100.000 Srba koji su morali pobjeći iz tog grada. Da ovaj odbor kaže (kao što je rečeno za Srebrenicu) kako je to bio genocid nad Srbima jer je u Sarajevu namjerno uništen srpski reprodukcioni fond. Ili, da više od tisuću ubijenih Srba nakon KFOR-okupacije Kosmeta, kao i protjerivanje više stotina hiljada Srba i ostalih sa tog područja proglasi genocidom!
    Da li itko misli da bi bošnjački i albanski mediji objavili vijest o ovakvim filmskim aktivnostima u američkom Kongresu. Naravno da ne bi. A ako bi i uradili, onda bi to obilno komentirali. Ispravno ili neispravno, branili bi čast svojih naroda. Ali Srbi ko Srbi! „Međunarodna zajednica" ih je „ispravno" proglasila „genocidnim narodom", pa se srpski mediji trse da tu „ispravnost" „objektivno" reproduciraju. Nema veze što srpski narod krvari od ovakvih etiketa koje mu se svakodnevno prišivaju, a koje su povezane prvenstveno sa Srebrenicom. Što je genocidnost u školskim udžbenicima, znanstvenim knjigama, revijama, TV emisijama, video-igrama i drugim medijima Zapada izjednačena sa srpstvom! Srpsko-bosanski mediji to sasvim „dobro i objektivno" shvaćaju i sa svojom „objektivnošću" produbljuju rane vlastitog naroda.
    I kad smo već, glede Srebrenice, kod „Marševa smrti“, pogledajmo, što „istinska" nauka o tome kaže. U svojoj „znanstvenoj“ („An enclave toofare“) studiji, dvojica Britanaca Honig i Both, iznijeli su slijedeću monstruoznu tvrdnju: „Naravno da je bosanski garnizon rukovođen Orićem bio kriv za zločine, posebno tokom zima 1992/1993; i izvjesno je da se nisu razoružali, kao što je to bilo predviđeno planom o 'sigurnosnim zonama'. Ali ovi su zločini bili tek reakcija; oni se ne mogu nikako porediti sa proračunatom kampanjom agresije i etničkog premještanja koje su počinili Srbi. Osim toga, samo vještina i nemilosrdnost Orića mogli su spasti Srebrenicu od skorog istrebljenja u rukama njenih srpskih susjeda u 1992.“
    Iz tog suludog teksta „postaje jasno" zašto je stotinak srpskih sela oko Srebrenice „moralo biti spaljeno" i zbog čega su hiljade srpskih civila morali biti bilo ,,preventivno" masakrirani, bilo otjerani od strane muslimanskih snaga stacioniranih u Srebrenici. Izgleda da samim tim što su bili živi, srpski su civili „mogli prouzrokovati istrebljenje" srebreničkih muslimana! Prema tome: Kada žrtve nisu Srbi, to je dokaz „srpske bestijalnosti" i „srpske genocidne prirode". Kada su masakrirani civili Srbi, ovi su zločini u stvari „dobra djela" kao „reakcija" i „prevencija" na „buduća srpska zlodjela".
    Uostalom, o stradanju Srba oko Srebrenice od 1992. do 1995., treba vidjeti i izvještaj generalnog sekretara UN-a iz 1999: ,,U svojim napadima, Bošnjaci su se koristili tehnikama etničkog čišćenja sličnim onima koje su koristili Srbi u ostalim područjima, paleći kuće i terorizirajući civilnu populaciju". Slične ocjene dao je i UN-ov izvjestilac Akaši.
    Srebrenica iz jula 1995. Predaja grada Srbima od strane muslimanskog rukovodstva, napuštanje grada, dan uoči predaje, od strane 15 tisuća vojno sposobnih muslimanskih muškaraca koji su mogli braniti Srebrenicu, masakri zarobljenih muslimana od strane Srba na lokacijama Branjevo, Pilicama, Petkovcu, Kozluku i Kravici gdje su, uključujući sekundarne grobnice, pronađena tijela i dijelovi tijela (često nemogućih za identifikaciju) za više od tisuću osoba, više tisuća nestalih, upletenost Zapada u srebreničku tragediju, relativiziranje izraza „genocid“ što kod mnogih vrijeđa uspomenu na istinske genocide, itd., sve to čini od julske Srebrenice bol, mit i misteriju.
    Kada tragika srebreničkih događaja od 1992. do 1995. postane metafora za stradanje svih naroda u BiH bez onoga: ,,Ne mogu se izjednačavati agresori sa žrtvama" (zar su ubijeni i protjerani srpski seljaci iz zapaljenih sela oko Srebrenice bili agresori?), kada jedni i drugi shvate da su bili žrtve onih izvana koji su ih uvukli u bratoubilački rat, kada se istinski kazne zločinci i odstrane „protektori", međusobno povjerenje zasigurno će porasti i možda ćemo, skupa sa američkim Kongresom, moći ubuduće gledati, umjesto filmova „Marševi smrti“, filmove „Marševa mira“.

    Novi Reporter - br. 195, 6/12/2006
    Влајки је краљ
    Don't look so stricken. The first shot will kill you

  22. #22
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    TEROR I PROSTITUCIJA

    By Emil VLAJKI


    Americki teror vlada Europom i posebno Balkanom. Pocelo je sa raspadom
    SSSR-a. Kina je tada bila preslaba, a arapske zemlje razjedinjene. Jedino se
    ujedinjena Europa mogla ozbiljno suprotstaviti americkoj dominaciji. Amerika
    je nasla nacin kako da se privremeno suprotstavi europskom ujedinjenju.
    Provocirala je, uz pomoc Njemacke, Austrije i Vatikana, seriju balkanskih
    ratova i preko NATO-a vojno zavladala «starim kontinentom». Jedini bastion
    otpora bila je srpsko-crnogorska federacija koja je cak, mada uz teske
    posljedice, vojno odoljela agresiji 19 najjacih zemalja na svijetu. Ono sto
    nisu u potpunosti uspjeli silom, postigli su lukavstvom i potkupljivanjem.
    Prouzrokovavsi ubistvo jednog bivseg komunistickog rukovodioca kako bi
    naskodili tadasnjem sistemu, a u jesen, zavrsno sa oktobrom 2000., prljavo
    se mijesajuci u izborni proces jedne suverene zemlje, srusili su Milosevica
    i uspostavili vlastitu marionetsku ekipu. Baza za djelovanje je bila
    Cileanska, a danas iste metode primjenjuju na neke bivse republike SSSR-a,
    ukljucujuci Ukrajinu.

    Drugim rijecima, nakon «oktobarske revolucije» (Kostunicin izraz),
    Jugoslavija je postala jedna od banana-republika americke imperije.
    Prostituirana ekipa na vlasti je uvela totalitarnu vlast pod krinkom
    parlamentarne demokracije. Ta ista ekipa je, za saku dolara, u potpunosti
    slusala «sugestije» americkih naredbodavaca, a ni danas nije situacija
    sustinski bolja. Americke institucije: Medjunarodni monetarni fond i
    Svjetska banka namecu ovom podrucju drakonsko-pljackaske zakone. Tvornice i
    prirodna bogatstva S.i C.G. se prodaju u bescjenje stranim kompanijama.
    Bankarski sistem je namjerno unisten. Odliv «mozgova» se nastavlja a oni
    koji ostaju moraju se prostituirati da bi mogli prezivjeti. Nezaposlenost je
    na nivou od preko 40%.

    Zakon vise ne postoji. Ustav i sudstvo su postali ruglo. Ne zna se ni
    pravi naziv zemlje koji se mijenja po zelji svjetskih mocnika. Pravi
    zakonodavci su u «Bijeloj kuci» a njihove se naredbe sprovode uz pomoc
    korumpiranih intelektualaca, te NATO i domace policije. Kao nekada na
    divljem Zapadu, ljudi se bez ikakvog pravnog osnova kidnapiraju i izrucuju
    Hagu. Oni koji postaju nezgodni za postojeci teroristicki sistem, kao sto je
    to bio slucaj sa Djindjicem, bivaju ubijeni, bez obzira na «prethodne
    zasluge». I dok se srpski patrioti, kidnapiraju, zatvaraju i ubijaju ili
    navode na samoubistvo, oni koji su ilegalno bombardirali ovu zemlju,
    razarajuci skoro iskljucivo civilne objekte, koji su radioaktivno i kemijski
    zatrovali vodu zemlju i zrak, takvi zlocinci mirno setaju Srbijom i Crnom
    Gorom uz sve drzavnicke pocasti. Eto na sto se svodi perverzni humanizam
    naseg doba.

    Slobodna stampa je mrtva. Za vrijeme Miloseviceve «diktature», 90%
    stampe je bilo u rukama opozicije. Sadasnja stampa izrazava prvenstveno
    misljenja «Velikog Brata». I to radi s razlogom, posto je najveci dio medija
    (in)direktno financiran proamerickim parama. Pravi gospodari stampe su
    «humanitarci» kao na pr. Amerikanac Soros cije su proalbanske pozicije
    opcepoznate. Postoje i poludrzavne (pro)americke institucije koje
    financiraju medijske projekte u S. i C.G. s tim sto se prilikom konkursa
    sredstva daju onima koji postuju «zapadne standarde», ideoloske, ekonomske,
    itd.! U takvoj situaciji, novinarima, osim prostitucije, ne preostaje mnogo
    izbora. Uz «svjetski poznate» novinare koji su besramno blatili vlastitu
    zemlju, kao onaj iz Kraljeva, oni koji najvise sataniziraju svoj narod su
    «intelektualci» koji su na celu «humanitarnih organizacija» i koji su
    prakticno portparoli «Bijele Kuce» i NATO-a.

    Obrazovanje je spalo na niske grane. U skolama je dogmatski marksizam
    zamijenjen americkim neoliberalizmom. Po Orvelovim receptima, historija se
    radikalno mijenja. Komunizam je proglasen za izvor svih srpskih nevolja.
    Kapitalizam i Zapad su, po novom ucenju («peto evandjelje»), izvor svega
    dobrog i naprednog. Rasprodaja zemlje, ukidanje besplatnog zdravstva i
    skolstva, zamrzavanje nadnica, stanje masovne nezaposlenosti i teske bijede,
    su odsada najvise vrijednosti S. i C.G. Osnovno i srednje skolstvo koje je
    dobrim dijelom finacirano od Zapada doslo je na ponizavajuci nivo uvodeci
    samodemonizaciju kao uvjet vlastitog opstanka. Tako u udzbeniku historije
    osmog razreda osmogodisnje za 2002. godinu je stajalo kako je Rambuje bio
    pruzena sansa Srbima od strane Zapada da se izbjegne rat. Posto Srbi to nisu
    htjeli prihvatiti, nastavljajuci maltretirati Albance sa Kosova, NATO je
    morao intervenirati!!! Po svim navedenim cinjenicama, cini se da u ovoj
    zemlji stid i moral vise ne postoje.

    Srbija je pred daljnjim raspadom. Zarista: crnogorsko, juznosrpsko,
    sandzacko, vojvodjansko i kosmetsko, prijete da se svaki cas pretvore u niz
    lokalnih sukoba i da od Srbije ne ostane ni slova S. Uzmimo primjer
    Vojvodine gdje su tamosnji separatisti otvoreno podrzavani od strane SAD-a.
    Tako je u njegovom Kongresu 2000. donesena rezolucija gdje se tvrdi da je
    madjarska manjina u Vojvodini proganjana i da Srbi nad njom vrse etnocid!!!
    (Source: The US Bill Before Congress, September 2000; Serbia Democratization
    Act, Sec. 502, Sense of the Congress with Respect to Ethnic Hungarian of
    Vojvodina). Ne treba posebno istaci, da ukoliko sukobi izbiju, da ce Srbi
    ponovo biti prljavo demonizirani.

    Prema onome sto se sprema za S. i C.G., cini se, da ce zapadni
    televizijski gledaoci imati priliku da ponovo vide «genocidne Srbe» na
    djelu. Mozda ce Zapad Srbima, kako bi ih «humano denazificirao», pustiti jos
    «malo krvi» preko isfabriciranih sukoba,«kirurskog, necivilnog»
    bombardiranja, preko sankcija i sl. U svakom slucaju, oni koji vjeruju da je
    drama ovih prostora nakon rusenja Milosevica zavrsena, ljuto se varaju jer
    ne poznaju dobro ni teroristicku prirodu «Velikog Brata» ni neizmjerne
    mogucnosti prostituiranja domacih intelektualaca i vlastodrzaca.

    Emil VLAJKI
    [EMAIL PROTECTED]



    Srpska Informativna Mreza
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  23. #23
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Citat Original postavio Kyle Broflovski Pogledaj poruku
    Влајки је краљ
    aha
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  24. #24
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Da li će svetlo dana ugledati istina o zločinima nad Srbima u Srebrenici, krvavi pir Orićevih jedinica
    Nametanje kolektivne krivice
    Agresija na Jugoslaviju, i posebno na srpski narod, nije započela 1999. godine i nije bila prvenstveno fizičkog, već duhovnog karaktera. Tek 1999. dogodila se jedna od materijalizacija duhovne agresije koja je otpočela deset godina ranije.


    U sadašnje doba mondijalizacije i hipokrizijskog isticanja "prava čovjeka", pravila igre ovakve hipokrizije određuju da duhovna agresija uvijek prethodi fizičkoj. Srbi su, dakle morali biti demonizovani pre nego što se nastojalo da budu uništeni fizički. U taktičkom pogledu, a pošto su glavni svetski mediji bili u rukama agresora, bilo je lako, u toku permanentne agresije na našu zemlju, izmisliti i raširiti niz neistina o srpskom narodu: "logori smrti", "logori za silovanje", itd.

    Ali agresor je znao da su te laži bile kratkotrajne prirode koje će se lako razotkriti i koje će svetsko mnjenje lako zaboraviti. Pošto je uništavanje Jugoslavije i Srbije zamišljeno kao dugoročno, trebalo je pronaći neku zlokobnu metaforu kojom će se za vek-vekova okarakterisati srpsku naciju kao zločinačku, genocidnu, i koja će opravdati sve moguće daljnje rušilačke akcije protiv tog naroda.

    U tom je cilju, prvo pokušano sa sarajevskim masakrima. Ali, to je bilo traljavo izvedeno. Neki zapadni mediji su se oteli kontroli i skinuli krivicu sa srpske strane, a postojali su i tajni izveštaji sa terena koje su pisali "mirovnjaci" i upućivani UN, gde je bilo jasno naznačeno da srpske krivice u tim masakrima, najverovatnije, nije ni bilo.

    Onda su tajni centri za psihološko ratovanje isplanirali Srebrenicu. Plan je bio kompleksan i dugoročan. Trebalo je to područje proglasiti "zaštićenom zonom", dići medijsku buku oko nemogućih uslova života u tom gradu, dozvoliti Srbima osvajanje ostalih "zaštićenih zona", koncentrisati više hiljada muslimanskih boraca u tom "demilitarizovanom" području i, konačno, uveriti rukovodstvo u Sarajevu da Srebrenicu, bez borbe, treba predati Srbima.

    Računica stranih "pasa-rata" bila je jednostavna. Srbi će se verovatno osvetiti jednom delu Orićevih bandi koje su bile počinile pokolj Srba u mestima oko Srebrenice, jedan deo muslimanskih boraca će izginuti u proboju, jedan će biti zarobljen i zatvoren, jedan deo muslimana će se povući pre predaje, a deo muslimana iz Srebrenice je već bio mrtav, ko zna na kojim bojištima. Pritom treba reći da su neke srpske jedinice odnosno pojedinci počinili zločine nad zarobljenim muslimanima (muškarcima). Sve u svemu, skoro je izvesno da masakra, pogotovo onog u obimu koji mu se pripisuje (od 6.000 do 12.000) nije bilo, ali su zato bile stvorene sve medijske pretpostavke za socijalnu konstrukciju srebreničke tragedije. U tom kontekstu, faktički masakr, u stvari, nije ni bio potreban.

    Operacija duhovnog masakra nad Srbima je uspela. Srbi su prihvatili "trojanskog konja" (ili "danajski dar"), neoprezno se poneli nakon ulaska u Srebrenicu i dozvolili zapadnoj propagandnoj mašineriji da se razmaše. Mada su dokazi za navodni masakr bili i ostali traljavi, propagandni ratno-politički kompleks je učinio svoje. Srebrenica je postala jedan od najvećih mitova dvadesetog veka. Srbi su bili optuženi za najstravičniji masakr počinjen u Evropi nakon Hitlerovih vremena.

    Sve zločinačke akcije, laži i agresije izvedene protiv srpskog naroda od strane "međunarodne zajednice" su time počele dobivati legitimitet. Srebrenica, neprekidno-periodično nametana od strane medija, postala je halouinski "fakat". Ušla je u anale međunarodnih institucija, u video-igre, u školske udžbenike, u pisane antologije o svetskim genocidima, a Haški tribunal već deceniju zasniva svoje navodno "moralno" postojanje na srebreničkoj tragediji.

    Plaćenici iz našeg naroda aktivno šire propagandu o navodnim srpskim zločinima u vlastitoj zemlji nastojeći da u svakom pogledu dokrajče Srbiju. Izmišljale su se hladnjače i masovne grobnice, a zapadni film (Plač iz groba) o tzv. "srebreničkom masakru" - u kom se, uzgred rečeno, ništa takvog nije moglo videti - nametan je srpskim gledaocima maltene svakodnevno. Na otkrivanju spomenika žrtava Srebrenice, nažalost ni sama srpska delegacija, nije ni reč rekla o preko hiljadu pobijenih Srba u Srebrenici i oko nje.

    Zaključak koji se neminovno mora izvesti je sledeći. Prva, najhitnija i najsvetija dužnost istinskih srpskih intelektualaca i njihovih foruma je demistifikacija srebreničkog mita, konačno otkrivanje istine, ma kakva god ona bila. Sve dok taj mit bude postojao, i sve dok oni budu ćutali, ništa drugo, sveto, neće i ne može postojati, pošto ta zlokobna fikcija prlja sve napore i svaku projekciju ljudske budućnosti za srpski narod. I neka se ti intelektualci sutra ne iznenade kada, između ostalog, taj isti mit bude (po) služio već uveliko organizovanim separatistima kao ključno opravdanje i kao inspiracija za niz novih sitnijih "Srebrenica", što bi trebalo da u bliskoj budućnosti iskomada i sadašnju krajnje labilnu srpsko-crnogorsku (kon)federaciju, tako da ni od same Srbije ni slovo S više ne ostane na geografskoj karti sveta.

    Emil Vlajki, Srpska informativna mreža
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

  25. #25
    Ističe se Dragan_srbcg (avatar)
    Učlanjen
    26.02.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    2.620
    Reputaciona moć
    62

    Podrazumevano Re: Prof. dr Emil Vlajki - kolumne

    Banana-republike i banana-naucnici


    By Emil Vlajki

    Ovo nije nikakvo moje vracanje tretiranju problematike SiCG. Radi se tek
    o nastavku , kompletiranju prethodnog clanka. Ovdje će se samo pokazati, u
    svom uzasavajucem stanju, zbog čega skoro neminovno mora doći do daljnje
    dezintegracije Srbije. Ova je zemlja neizljecivo bolesna posto su njeni
    intelektualci kvislinzi kakve svijet još nije upoznao. Oni nastoje, ne samo
    da bace u blato svoju domovinu, nego i da zatruju generacije buducih
    akademskih gradjana, da i od njih stvore nove kvislinge.


    Prije četiri godine, objavljen mi je clanak 'Treror i prostitucija u
    Jugoslaviji'. Tamo sam dao primjer udzbenika za djake 8. razreda, gdje se na
    jedva prikriven način pravdala NATO agresija na ovu zemlju. Sada se vracam
    na istu temu, samo što se ovaj put radi o univerzitetskom udzbeniku
    namijenjen srpskim studentima. U njemu jasno piše da su Srbi genocidan narod
    i da u tom pogledu stoje uz bok Hitleru i Musoliniju! Takvog primjera
    vjerovatno nema u svjetskoj povijesti. Ali, prvo nešto o banana-republikama
    u što se savrseno uklapa nepostojeca državna zajednica Srbija i Crna Gora.

    Banana-republika ima kao naziv pretezno africku i još vise juznoamericku
    konotaciju. Naziv je skovan u Americi i njime su se podrugljivo etiketirale
    latinoamericke republike podlozne Sjedinjenim Državama. Banana-republika
    znaci prividno samostalnu državu bez suvereniteta, uglavnom ceremonijalne,
    operetne i ritualne državnosti. Banana-republike stvarnu politicku slabost
    zakrivaju uniformiranim politickim kicem, demokracija zapadnog tipa im je
    formalna i groteksna, a stvarnu vlast posjeduju uski sloj mafijaskih
    klanova, strane kompanije i Amerikom predvodjena „međunarodna zajednica”.
    Socijalne razlike u banana republikama su ogromne. Nezaposlenost se kreće od
    30 % i vise. Kriminal je u stalnom usponu, a represivni aparat
    hipertrofiran. Bogatstva tih kvazi-državnih tvorevina se rasprodaju u
    bescijenje međunarodnim korporacijama, a nacionalna valuta često je
    bezvrijedna (osim ako se njen kurs izvana umjetno ne održava). Kako bi se
    narod anestezirao, vladajuci slojevi igraju na kartu klerikalizma i
    nacionalizma.

    Vidljivo je, da je bilo kakva samostalna politika u ovakvim tvorevinama
    nepostojeca. Forme politickog djelovanja egzistiraju, ali posto su na vlasti
    marionetske ekipe koje „odradjuju posao” za strane gospodare, onda je
    postojeca politika u tim državama, transmisija politike stranih gospodara.

    Intelektualne elite banana-republika jednako su prostituirane kao i
    politicke elite. Izgubile su osjecaj za stid i u stanju su da duhovno gaze
    po vlastitom narodu. Evo primjera.

    2004. godine, izisao je u CLIO izdanju udzbenik 'Politika'. Impresinantan
    po obimu (oko 900 strana), sluzi, dakle, već dvije godine studentima
    Fakulteta politickih nauka u SiCG. Autor je, Amerikanac, Endru Hejvud
    (Andrew Heywood), a njegovo objavljivanje je podrzala ambasada SAD u
    Beogradu.

    Udzbenik je, što se nauke tiče, americki povrsan i ideoloski krajnje
    tendenciozan, ali to je i za ocekivati, a i nije predmet rasprave (ubrzo će,
    u mojoj knjizi 'Uvod u politiku', biti podosta napisano o tome). Riječ je, s
    jedne strane, o bahatom ponasanju SAD-a, „novih gospodara svijeta” i
    njegovim naucnicima, a, s druge strane, o prostituiranosti srpskih naucnika.

    Elem, iako Hejvud zna da ga Srbi prevode, mogao je, barem iz kurtoazije
    izbjeci da Srbe optuzi za genocid, ali njegova bahatost ocito nije razlicita
    od bahatosti njegove vlade koja je, najvjerovatnije, Univerzitetu u Beogradu
    nametnula taj udzbenik. Hejvud se u svom „teorijskom udzbeniku”, izuzetno
    „objektivnom”, kako to i prilici pravom naucniku, vise puta osvrce na
    genocidnost Srba. Citiram:

    „I kao sto su nacisti, a kasnije bosanski Srbi shvatili, jedini siguran
    način da se stvori politicko i kulturno jedinstvo nacionalne države jeste
    program etnickog ciscenja”. (podvukao Hejvud); (Hejvud, strana 219.)


    „Drugi svetski rat u najvecoj meri bio je rezultat imperijalnog sirenja,
    inspirisanog nacionalizmom, koji su sprovodili Japan, Italija i Nemacka.


    Polednji najrazorniji primer ovog oblika nacionalizma u Europi, bilo je
    nastojanje bosanskih Srba da stvore 'veliku Srbiju'.” „ (Hejvud, strana
    223.)


    ”Umesto da uspostavi svetski poredak zasnovan na postovanju pravde i
    ljudskih prava, međunarodna zajednica je u bivšoj Jugoslaviji stajala po
    strani i, dok nije izbila kriza na Kosovu, dozvoljavala je Srbiji da vodi
    rat za proširenje teritorija i sprovodi politiku genocida koja je licila na
    onu iz Drugog svetskog rata„.


    ”Ali kao sto pokazuje intrvencija na Kosovu 1999, koja je preduzeta radi
    okoncanja srpske okupacije, ova nova uloga (NATO-a) ipak zahteva sposobnost
    za vodjenje rata„. (Hejvud, strana 279.


    Dakle, zahvaljujuci Hejvudu, koji uvodi novu interpretaciju
    ”velikosrpskog genocidnog nacionalizma„ u ”teoriju„ politickih doktrina,
    sada smo, napokon, ”prosvijetljeni„:


    1.Bosanski Srbi su ti koji su htjeli 'Veliku Srbiju';

    2.Oni su kao i nacisti vrsili politiku etnickog ciscenja kako bi stvorili
    politicko i kulturno jedinstvo nacionalne države;

    Ovom je potreban dodatni komentar:

    a)Citaoci će primjeti da ”objektivni naucnik„ kakav je Hejvud komparira
    bosanske Srbe (dakle kao čitav narod) sa nacistima (politickom strankom), a
    ne, recimo, sa Nijemcima! Srbi su, prema tome kao narod genocidni, a Nijemci
    to nisu bili nego jedino njihova nacisticka partija.

    b)Samo neki povrsan (da ne kažem priglup i rasista) Amerikanac može
    napisati da su nacisti pobili sest milijuna Jevreja kako bi ostvarili
    politicko i kulturno jedinstvo nacionalne države (nota bene, za vrijeme
    nacisticke Njemacke, u toj zemlji je bilo manje od jedan % Jevreja).

    3.Srbija je, prije intervencije ”humanitarne„ intervencije NATO-a,
    okupirala Kosovo i tamo sprovodila ” politiku genocida koja je licila na onu
    iz Drugog svjetskog rata„!

    Ako je i od ”velikog americkog naucnika„ Hejvuda, previse je.

    A sto na ovo vele srpski univerzitetski profesori koji su knjigu
    preporucili za objavljivanje? U pogovoru knjige se istice:

    ”Hejvudov rad pripada onima koji nastoje da objektivno istraže i prikazu nam
    politiku kao pojavu i njene osnovne elemente, i to je i razlog sto je ova
    knjiga odabrana da se prevede i objavi„. (Pogovor Hejvudovoj 'Politici',
    strana 829.) Slične, sramotne izjave nalaze se u cijelom pogovovoru od 32
    strane!

    Nisu Aristotel i Hegel uzalud tvrdili da je svijest robova (slugu)
    ustvari svijest njihovih gospodara. Ipak, ovako nešto se ne može naći u
    čitavoj svjetskoj povijesti, da kvislinzi jedne zemlje onima, svojim
    gospodarima, koji čitav njihov narod (dakle ne, na primjer politicku
    stranku ili grupu ljudi iz tog naroda) ”naučno i objektivno„ proglasavaju
    genocidnim, da oni takvu ocjenu javno prihvate i da takvo vrijedjanje
    čitavog jednog naroda proglase sjajnim udzbenikom!


    Ali to nije sve!

    -Do sada je na stotine srpskih studenata moralo uciti po ovoj knjizi, dakle
    uciti da pripadaju genocidnom narodu. Da li se je, u ovih par godina neko od
    studenata usprotivio ovakvim stavovima, da li je organiziran bojkot ovakvog
    udzbenika?


    -Da li je netko od profesora pokusao javno ukazati na ovu udzbenicku
    svinjariju?

    -Sto je sa ministarstvom kulture Srbije koje je, takodjer, ovakav udzbenik
    moralo odobriti?

    -Zar od svih srpskih intelektualaca koji se bave naučno ovom materijom, mora
    jedan ne- Srbin, pa makar on bio i Emil Vlajki, da ukaze na ovakvu svjetski
    nevidjenu sramotu!

    -Mislite li, da bi, na primjer, Hrvati (ili bilo koji drugi narod) ikada
    dozvolili da se objavi takav udzbenik po kojem bi ovaj narod bio
    okarekteriziran kao genocidan?

    -Da li će povodom ovog mog napisa, sada kada je sve jasno dokumentirano,
    puknuti bruka? Hoće li biti javne polemike, i hoće li se ovaj udzbenik
    povuci iz opticaja?

    Dakle, nisu samo banana-naucnici, prostituirane osobe, koji su ovakav
    udzbenik odobrili za stampanje, krivi za stanje u SiCG. Tu su jednako krivi
    studenti, nastavnici, nadlezna ministarstva, čitava jedna ”akademska„
    infrastruktura!

    Zato slom koji će nadoci i koji prijeti totalnim komadanjem Srbije, ima
    za jedan od glavnih uzroka duhovno, kulturno unistenje nacije, sto je, i sa
    ovim primjerom krajnje transparentno.

    Vlajki Emil
    Србија стоји на рубу амбиса мудро вођена од телетабиса, jасно је да је народу присела помоћ гована из Хага и Брисела! By Бора Ђорђевић

Slične teme

  1. Emil Sioran
    Autor Maxim Zlatousti u forumu Filozofija
    Odgovora: 55
    Poslednja poruka: 01.11.2013., 10:37
  2. Emil VLAJKI: SREBRENICA KAO METAFORA
    Autor Dragan_srbcg u forumu Politika
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 05.07.2009., 11:44
  3. AKTIVACIJA WIN XP PROF. SP2
    Autor gost 8170 u forumu Operativni sistemi
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 05.10.2005., 21:50
  4. Emil Sioran
    Autor freewill u forumu Književnost
    Odgovora: 23
    Poslednja poruka: 08.10.2003., 20:15

Pravila za slanje poruka

  • Ne možete kreirati novu temu
  • Ne možete poslati odgovor
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoju poruku
  •