Ljubomora, e pa sta?

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.720
Svi smo ljubomorni.

Samo neki to mogu da kriju i kontrolisu, a neki ne mogu.

Kad neko kaze: "Ja nisam ljubomoran/a" on svakako - laze.

To je kao da kaze: "Jos nikada ne mogu da budem ljut" (svako je po nekad ljut)

Ljubomora je jedno sasvim NORMALNO osecanje, validno kao ljubav, tuga, sreca, potistenost i td.

Ne postoji osoba koja nije ljubomorna.

Nekada je ljubomora ne izaziva gotovo nikakve vidljive reakcije, a nekada je smrtonosna.

Ljubomora je kao vetar: nekada blagi povetrac koji osvezava monotoniju ljubavi, a nekad pobesnela oluja koja rusi sve pred sobom....
 
Svi smo ljubomorni.

Samo neki to mogu da kriju i kontrolisu, a neki ne mogu.

Kad neko kaze: "Ja nisam ljubomoran/a" on svakako - laze.

To je kao da kaze: "Jos nikada ne mogu da budem ljut" (svako je po nekad ljut)

Ljubomora je jedno sasvim NORMALNO osecanje, validno kao ljubav, tuga, sreca, potistenost i td.

Ne postoji osoba koja nije ljubomorna.

Nekada je ljubomora ne izaziva gotovo nikakve vidljive reakcije, a nekada je smrtonosna.

Ljubomora je kao vetar: nekada blagi povetrac koji osvezava monotoniju ljubavi, a nekad pobesnela oluja koja rusi sve pred sobom....

Glupost....
Ljubomoru sam osetila samo jednom i tad sam shvatila koliko je to kontraproduktivno osecanje.Nicemu ne sluzi,osim da osoba samu sebe zakopa.
Niko ne kaze da nije normalno,ali da su svi ljubomorni,to je glupost.Netacno.
Inace,kada primetim ljubomoru kod osobe koja mi je bliska to u meni izaziva zelju da istog trenutka okrenem ledja i odem.Nisam to do sad uradila zato sto mogu da razumem to osecanje,ali to ne znaci da ga odobravam.Ukoliko bi primetila veci stepen ljubomore,tu bi bio kraj.Jer,pored sebe ne zelim imati osobu koja mi ne veruje,koja ne veruje sebi,koja ne veruje u mi.Jer,uvek se postavlja pitanje:zasto i na koga si ljubomoran?
 
Glupost....
Ljubomoru sam osetila samo jednom i tad sam shvatila koliko je to kontraproduktivno osecanje.Nicemu ne sluzi,osim da osoba samu sebe zakopa.
Niko ne kaze da nije normalno,ali da su svi ljubomorni,to je glupost.Netacno.
Inace,kada primetim ljubomoru kod osobe koja mi je bliska to u meni izaziva zelju da istog trenutka okrenem ledja i odem.Nisam to do sad uradila zato sto mogu da razumem to osecanje,ali to ne znaci da ga odobravam.Ukoliko bi primetila veci stepen ljubomore,tu bi bio kraj.Jer,pored sebe ne zelim imati osobu koja mi ne veruje,koja ne veruje sebi,koja ne veruje u mi.Jer,uvek se postavlja pitanje:zasto i na koga si ljubomoran?

Kako mozes NIKADA ne osecati ljubomotu a osecati ostala osecanja?

Evo ja bih voleo da nikad ne budem egoista, ali ne mogu.... To nam je zapisano u genima...

Ili da se nikad ne naljutim!?

Samo kazem sebi: "Mene od danas ne moze naljutiti kada mi moderatori zakljucaju temu!"

Moze li to tako?

Ne moze, naravno...

Ali mozemo da se SUZDRZAVAMO u manifestaciji osecanja...

To je vec neko drugo pitanje.
 
Naravno da svako može da oseti ljubomoru.
Razlika je samo u tome koliko često i realno nas ona spopada.
Ima ljudi koju su patološki ljubomorni i ne treba im pravi povod...

Realnost u ljubomori slicna je realnosti u ljubavi..

Neko realnost u ljubavi moze uvek da zadrzi i to onda uglavnom NIJE pozitivna osobina, ali kada je zadrzi u ljubomori onda jeste..

Kako to?
 
Kako mozes NIKADA ne osecati ljubomotu a osecati ostala osecanja?

Evo ja bih voleo da nikad ne budem egoista, ali ne mogu.... To nam je zapisano u genima...

Ili da se nikad ne naljutim!?

Samo kazem sebi: "Mene od danas ne moze naljutiti kada mi moderatori zakljucaju temu!"

Moze li to tako?

Ne moze, naravno...

Ali mozemo da se SUZDRZAVAMO u manifestaciji osecanja...

To je vec neko drugo pitanje.

Egoizam u granicama je ne samo normalan,vec i potreban.
Ljubomora je nesto sto ne osecam,jer mi je besmisleno osecanje.Kao ni mrznja.Mrznju u pravom smislu te reci jednostavno nisam sposobna da razvijem kao osecanje.Ne umem da mrzim i ne zelim da mrzim.
Geni?Pa mnogo toga jeste zapisano u genima,ali daleko od toga da se kao osobe svodimo na gene.Mi nismo bioloske masine.I to je jednostavno tako.

Egoizam inace nije osecanje....to je prosto briga o sebi,kada je u granicama toga da nas vlastiti egoizam ili briga o sebi ne ugrozava druge.Kada on pocne da ugrozava druge,onda to prelazi u ustvari gubitak kontrole nad sobom.

Osecanja nisu usadjena,ona se razvijaju.Ona nisu deo genetskog koda,vec deo nase licnosti.Kako razvijamo vlastitu licnost razvijamo i osecanja.Prevagu mogu odneti negativna osecanja nekad,nekad pozitivna.I to je stalno uspostavljanje ravnoteze.Dinamika osecanja,ajde da to tako nazovem.
Bes,ljutnju,tugu,i sl osecam i ispoljavam kad to zelim i mislim da time govorim o vlastitim osecanjima drugom,ali ljubomoru jednostavno ne zelim da osecam.A mrznja me zaista,ali zaista ne zanima.

inace,suzdrzavam se samo kad smatram da nije mesto i vreme za to ili kad se jednostavno radi o osobi sa kojom sam u profesionalnom odnosu,mada tada i ne 'ukljucujem' emocije u meri u kojoj to radim sa osobama koje su mi prijatelji.

Dakle mogu reci nekom ,zavidim ti,u smislu komplimenta,ali osecati ljubomoru u njenom pravom znacenju....ne.ne zelim.to je dezintegrisuce osecanje.sta ce mi?
 
Realnost u ljubomori slicna je realnosti u ljubavi..

Neko realnost u ljubavi moze uvek da zadrzi i to onda uglavnom NIJE pozitivna osobina, ali kada je zadrzi u ljubomori onda jeste..

Kako to?
O čemu pričaš?
Ako ti je realnost u ljubavi to da ljubav ne postoji kao što si izjavio na drugoj temi, onda je to tvoja realnost, a u tom slučaju nema ni realne osnove za ljubomoru.
 
To sto sam po nekada mali ljubomorko bas mi lepo stoji..
to znaci da volim..da sam ziva..i da zelim..sve i samo za mene..
u suprotnom znaci da me ne bi bilo briga i da ne volim.
pricam o ljubomori u emotivnom smislu..
ostale ljubomore me ne doticu..nisam ljubomorna ni zavidna ni na koga i ni na sta..
 
To sto sam po nekada mali ljubomorko bas mi lepo stoji..
to znaci da volim..da sam ziva..i da zelim..sve i samo za mene..
u suprotnom znaci da me ne bi bilo briga i da ne volim.
pricam o ljubomori u emotivnom smislu..
ostale ljubomore me ne doticu..nisam ljubomorna ni zavidna ni na koga i ni na sta..

Ako govoris o onim sitnim,slatkim, ljubavnim emocijama,to je normalno i fenomenalno:P
To su izrazavanja ljubavi.
:P
 
Egoizam u granicama je ne samo normalan,vec i potreban.
Ljubomora je nesto sto ne osecam,jer mi je besmisleno osecanje.Kao ni mrznja.Mrznju u pravom smislu te reci jednostavno nisam sposobna da razvijem kao osecanje.Ne umem da mrzim i ne zelim da mrzim.
Geni?Pa mnogo toga jeste zapisano u genima,ali daleko od toga da se kao osobe svodimo na gene.Mi nismo bioloske masine.I to je jednostavno tako.

Egoizam inace nije osecanje....to je prosto briga o sebi,kada je u granicama toga da nas vlastiti egoizam ili briga o sebi ne ugrozava druge.Kada on pocne da ugrozava druge,onda to prelazi u ustvari gubitak kontrole nad sobom.

Osecanja nisu usadjena,ona se razvijaju.Ona nisu deo genetskog koda,vec deo nase licnosti.Kako razvijamo vlastitu licnost razvijamo i osecanja.Prevagu mogu odneti negativna osecanja nekad,nekad pozitivna.I to je stalno uspostavljanje ravnoteze.Dinamika osecanja,ajde da to tako nazovem.
Bes,ljutnju,tugu,i sl osecam i ispoljavam kad to zelim i mislim da time govorim o vlastitim osecanjima drugom,ali ljubomoru jednostavno ne zelim da osecam.A mrznja me zaista,ali zaista ne zanima.

inace,suzdrzavam se samo kad smatram da nije mesto i vreme za to ili kad se jednostavno radi o osobi sa kojom sam u profesionalnom odnosu,mada tada i ne 'ukljucujem' emocije u meri u kojoj to radim sa osobama koje su mi prijatelji.

Dakle mogu reci nekom ,zavidim ti,u smislu komplimenta,ali osecati ljubomoru u njenom pravom znacenju....ne.ne zelim.to je dezintegrisuce osecanje.sta ce mi?

Слично.

Осетила сам тугу ако сам наслутила да ће се наша веза распасти јер је он превише заитересован за неку другу.
Осетила сам бес ако ме је лагао, петљао, мунтао - бес због тога што тиме показује непоштовање према мени!
Осетила сам разочарење.
Осетила сам завист.
Осетила сам страх да ћу остати без њега....

Али, како се то осећа љубомора?
Љубомора је, ваљда, осећање које је упућено неком трећем лицу ако мислимо да оно угрожава нашу везу.... Каже се ''љубоморна сам на Цицу која се мува око мог мужа'', не каже се ''љубоморна сам на свог мужа што се мува са Цицом''........
Ако је љубомора то осећање уперено ка трећем лицу, ја онда нисам никада то осетила...
 
Али, како се то осећа љубомора?
Љубомора је, ваљда, осећање које је упућено неком трећем лицу ако мислимо да оно угрожава нашу везу.... Каже се ''љубоморна сам на Цицу која се мува око мог мужа'', не каже се ''љубоморна сам на свог мужа што се мува са Цицом''........
Ако је љубомора то осећање уперено ка трећем лицу, ја онда нисам никада то осетила...

Mislim da je to momenat kada smatramo da je neko nas i to u smislu posedovanja.Vlasnistva.Da je neko duzan,mora da nas voli,a u osnovi je strah od gubitka osobe sa kojom smo.
Kada pokusamo da kontrolisemo,vezemo,upravljamo osobom sa kojom smo.Takodje to govori o nepoverenju.To govori o sumnji u sebe,partnera,u vas.Ako izmedju partnera ne postoji medjusobno poverenje,takva veza ce biti ispunjena ljubomorom.Ne ljubavlju.
Ljubomora znaci-ne verujem ti.A znaci-ne verujem ni sebi.

Ovo sto je kuca napisala je ne ljubomora,vec vise-volim te,trebas mi,zelim te....hocu da sam s tobom stalno,jer mi trebas...to je izrazavanje ljubavi.Ljubomora je vise osecanje koje spada u osecanja ugrozenosti.Bar ja to tako vidim.
 
Jao zene bre...:aha: Nije sramota osecati ljubomoru...Kad je osetis ti je prepoznas, nema tu dva zeca tri zeca...Nije tuga, nije bes... Ljubomora je a vi da se ne biste etiketirali kao ljubomorne, jer vidim da je to zenama bolna tacka, vi je nazovite nekako drugacije, " eto tuzna sam jer me razocarao tako sto je otis'o s drugom, koja je mladja i lepsa od mene, ali ljubomoru prema njoj ama niposto nisam osetila jer zaboga, ja sam iznad toga :flert: "
Neko je rekao da ljubomoru ne zeli da oseca, nepotrebna joj je...Brate mili, pa ko zeli?!Jednostavno to je normalno osecanje-ne prijatno, ali normalno, ako je u granicama of kors...Ne verujem da mozes da toliko upravljas svojim emocijama ( pazi, ja sam osoba koja se vodi razumom vecinom, uvek mi preovladava nad emocijama i jako se trudim da tako ostane ) , prosto ako nekoga zaista volis, celim svojim bicem, kako mozes da kazes i zacrtas sebi, e ja necu osecati ljubomoru jer je nepotrebno osecanje, sta ce mi!I klik-ne osecas je.Dajte mi taj daljinski pliz.Jedno je kontrola, drugo je potpuno iskljucivanje osecanja, i ubedjivanje sebe kako ti to zaista kontrolises!!!Mislim da takve osobe nisu zaista volele.
 
Ja sam jako dugo verovala da nisam ljubomorna...cudila sam se kako je moguce da ljubomora postoji uopste...ali kada volis javi ti se ponekad...ne cesto naravno jer bi to onda znacilo da bi moj dragi zeleo da me pravi ljubomornom sto nije bas fino...ali ponekad i to najcesce kada ne funkcionise sve bas najbolje izmedju dvoje koji su u vezi. Sada, moze biti konstruktivna (ja svoju pravdam da ipak imam neku korist od nje:zper:), kada mi se mali zeleni djavolcic probudi onda dobijem cuveni sindrom "hocu i ja"...Znaci ako za nekog procenim da je bolji, zanimljiviji, opusteniji...sta god od mene ja se odmah bacim na posao da sustignem...ako se ne bacim znaci da mi nije stalo...kada malo bolje razmislim ume ljubomora da bude jaka motivacija, nisam o njoj razmisljala na taj nacin, valjda sam sujetna za neke stvari pa odmah gledam da nadoknadim ako smatram da je vazno. Medjutim moze ljubomora da bude bas ruzna i negativna i da se ogleda u napadu i provociranju drugih ljudi prema kojima je usmerena...to nemam, bas bih se postidela da sam zavidna i pakosna...inace ona prva cak i nije tako losa
 
Jao zene bre...:aha: Nije sramota osecati ljubomoru...Kad je osetis ti je prepoznas, nema tu dva zeca tri zeca...Nije tuga, nije bes... Ljubomora je a vi da se ne biste etiketirali kao ljubomorne, jer vidim da je to zenama bolna tacka, vi je nazovite nekako drugacije, " eto tuzna sam jer me razocarao tako sto je otis'o s drugom, koja je mladja i lepsa od mene, ali ljubomoru prema njoj ama niposto nisam osetila jer zaboga, ja sam iznad toga :flert: "
Neko je rekao da ljubomoru ne zeli da oseca, nepotrebna joj je...Brate mili, pa ko zeli?!Jednostavno to je normalno osecanje-ne prijatno, ali normalno, ako je u granicama of kors...Ne verujem da mozes da toliko upravljas svojim emocijama ( pazi, ja sam osoba koja se vodi razumom vecinom, uvek mi preovladava nad emocijama i jako se trudim da tako ostane ) , prosto ako nekoga zaista volis, celim svojim bicem, kako mozes da kazes i zacrtas sebi, e ja necu osecati ljubomoru jer je nepotrebno osecanje, sta ce mi!I klik-ne osecas je.Dajte mi taj daljinski pliz.Jedno je kontrola, drugo je potpuno iskljucivanje osecanja, i ubedjivanje sebe kako ti to zaista kontrolises!!!Mislim da takve osobe nisu zaista volele.

Mogu.Kada vidim da su emocije preuzele kontrolu nada mnom,a da su to emocije koje nisu na korist ni meni,a ni njemu(kome je ljubomora korisna....?:eek:),mogu.Vrlo lako.Okrenem je u ljubav;).
Rekoh,jednom mi se desilo....i bila sam prilicno zatecena,jer sam to osecanje dozivela po prvi put.Trajalo je jedno 10-ak min,dok nisam dosla sebi i nasmejala se i pomislila....hahhaa...bas si prsla...qq...a,jeste bas zgodan....:P
 
Mogu.Kada vidim da su emocije preuzele kontrolu nada mnom,a da su to emocije koje nisu na korist ni meni,a ni njemu(kome je ljubomora korisna....?:eek:),mogu.Vrlo lako.Okrenem je u ljubav;).
Rekoh,jednom mi se desilo....i bila sam prilicno zatecena,jer sam to osecanje dozivela po prvi put.Trajalo je jedno 10-ak min,dok nisam dosla sebi i nasmejala se i pomislila....hahhaa...bas si prsla...qq...a,jeste bas zgodan....:P

Kako si preokrenula u ljubav?Na koji nacin?Da li si zaista u tom momentu prestala da osecas ljubomoru i nikad ti se nakon toga nije pojavila?Da li je to bila ozbiljna veza u pitanju, ta u kojoj si osetila ljubomoru?Puno pitanja, sorry, samo...zanimljivo mi sto si napisala, iskreno prvi put cujem,pa sam malo dosadna, al ja to tako kad me nes' zanima, ne zameri z;)
 
Jao zene bre...:aha: Nije sramota osecati ljubomoru...Kad je osetis ti je prepoznas, nema tu dva zeca tri zeca...Nije tuga, nije bes... Ljubomora je a vi da se ne biste etiketirali kao ljubomorne, jer vidim da je to zenama bolna tacka, vi je nazovite nekako drugacije, " eto tuzna sam jer me razocarao tako sto je otis'o s drugom, koja je mladja i lepsa od mene, ali ljubomoru prema njoj ama niposto nisam osetila jer zaboga, ja sam iznad toga :flert: "
Neko je rekao da ljubomoru ne zeli da oseca, nepotrebna joj je...Brate mili, pa ko zeli?!Jednostavno to je normalno osecanje-ne prijatno, ali normalno, ako je u granicama of kors...Ne verujem da mozes da toliko upravljas svojim emocijama ( pazi, ja sam osoba koja se vodi razumom vecinom, uvek mi preovladava nad emocijama i jako se trudim da tako ostane ) , prosto ako nekoga zaista volis, celim svojim bicem, kako mozes da kazes i zacrtas sebi, e ja necu osecati ljubomoru jer je nepotrebno osecanje, sta ce mi!I klik-ne osecas je.Dajte mi taj daljinski pliz.Jedno je kontrola, drugo je potpuno iskljucivanje osecanja, i ubedjivanje sebe kako ti to zaista kontrolises!!!Mislim da takve osobe nisu zaista volele.

Кажеш - није туга, није бес....а како би описала то осећање? ШТА у ствари осећаш?

То јест, прво кажеш ''није туга, није бес'', а после кажеш ''ето, тужна сам што ме је разочарао''.....(значи - јесте туга, јесте разочарење)....сем ако поента није у ономе ''млађа и лепша од мене''.... Значи, ако је то осећање уперено ка тој конкуреницји која је ''млађа и лепша од мене'' - онда је то ваљда та љубомора, а?
А ја то стварно нисам осетила.....можда што ме нико није оставио због неке млађе и лепше? z:mrgreen:z:lol: Али озбиљно нисам. Нити када сам у вези икад размишљам о неким другим женама, нити икад мислим ''што ти жена мисли''.....
 
Кажеш - није туга, није бес....а како би описала то осећање? ШТА у ствари осећаш?

То јест, прво кажеш ''није туга, није бес'', а после кажеш ''ето, тужна сам што ме је разочарао''.....(значи - јесте туга, јесте разочарење)....сем ако поента није у ономе ''млађа и лепша од мене''.... Значи, ако је то осећање уперено ка тој конкуреницји која је ''млађа и лепша од мене'' - онда је то ваљда та љубомора, а?
А ја то стварно нисам осетила.....можда што ме нико није оставио због неке млађе и лепше? z:mrgreen:z:lol: Али озбиљно нисам. Нити када сам у вези икад размишљам о неким другим женама, нити икад мислим ''што ти жена мисли''.....

Ovo-eto tuzna sam sto me je razocarao, sto sam napisala je bilo u pokusaju da kazem da vi mozete i tako da se izrazite, al da ce to svakako ostati ljubomora, kako god opisali ili nazvali taj osecaj.
To osecanje je mix svega navedenog, nije poenta kako se ispoljava u organizmu vec zasto se ispoljava.Da, brate slatki, uglavnom se zato ispoljava - млађа и лепша од мене, veoma plasticno receno ali nekad je poenta banalna z:) Mislim, prosto ti ne verujem, da nisi nikad -NIKAD osetila, i osecam se debilno sto moram kao da objasnjavam pojam ljubomore...Kao ne znas, nisi osetila, 'cause you're so perfect.
Vazi, nek ti bude.
Zasto moras biti manje vredan ako si dozvolio sebi trenutak slabosti da osetis ljubomoru??Pa to je normalno, to je dokaz da si ziv, da ima krvi u tebi, koja nekad moze i da prokljuca :metla: Da se razumemo, ovde pricamo o normalnim kolicinama ljubomore, ne o bolesnoj posesivnosti,nesigurnosti itd.Bar ja.
 
Али, осећај сопствениох недостатака не мора уопште да има везе са социјалним односима са другим бићима... А љубомора је осећање које се јавља тек у интеракцији са неким.
Робинзон Крусо није могао да буде љубоморан (бар док није дошао Петкоz:mrgreen:).
 
Ovo-eto tuzna sam sto me je razocarao, sto sam napisala je bilo u pokusaju da kazem da vi mozete i tako da se izrazite, al da ce to svakako ostati ljubomora, kako god opisali ili nazvali taj osecaj.
To osecanje je mix svega navedenog, nije poenta kako se ispoljava u organizmu vec zasto se ispoljava.Da, brate slatki, uglavnom se zato ispoljava - млађа и лепша од мене, veoma plasticno receno ali nekad je poenta banalna z:) Mislim, prosto ti ne verujem, da nisi nikad -NIKAD osetila, i osecam se debilno sto moram kao da objasnjavam pojam ljubomore...Kao ne znas, nisi osetila, 'cause you're so perfect.
Vazi, nek ti bude.
Zasto moras biti manje vredan ako si dozvolio sebi trenutak slabosti da osetis ljubomoru??Pa to je normalno, to je dokaz da si ziv, da ima krvi u tebi, koja nekad moze i da prokljuca :metla: Da se razumemo, ovde pricamo o normalnim kolicinama ljubomore, ne o bolesnoj posesivnosti,nesigurnosti itd.Bar ja.

:amen:

Na protiv, ja smatram da jake osobe vise osecaju ljubomoru...

Ljubomora je neki vid pripreme organizma za borbu sa protivnicima za ono sto ne zelimo da delimo sa drugima...

Slabi ljudi nisu ljubomorni i mire se sa sudbinom bez zelje da zastite ono sto smatraju da im pripada.
 
Kako si preokrenula u ljubav?Na koji nacin?Da li si zaista u tom momentu prestala da osecas ljubomoru i nikad ti se nakon toga nije pojavila?Da li je to bila ozbiljna veza u pitanju, ta u kojoj si osetila ljubomoru?Puno pitanja, sorry, samo...zanimljivo mi sto si napisala, iskreno prvi put cujem,pa sam malo dosadna, al ja to tako kad me nes' zanima, ne zameri z;)

Pa,rekla sam....:P
Fokus sa sebe,pomerila sam na njega.
Da.Prestala sam.Desilo se jos jednom posle toga,ajde da to nazovem ljubomora u pokusaju,ali posto sam vec naucila da prepoznam to osecanje,vrlo brzo sam ga odbacila.:P
I,ne,nije bila veza.Verovatno sam zato i imala to osecanje.Da smo bili u vezi tako nesto ne bih mogla ili bi mnogo teze osetila.
Ali drago mi je sto sam osetila to.Jer,pokazalo mi je da mi je mozda prvi put u zivotu zaista do nekog stalo.Ali bas stalo na nacin kakav do tada nisam mislila da mogu da osetim.Ljubomora je ispunila svoju svrhu i nestala kad sam je razumela.
To potvrdjuje ono tvoje-mislim da takve osobe nisu zaista volele...ali samo donekle.Jer,ako se ljubomora ponavlja i ponavlja...to su osobe koje nisu naucile da vole.


I ne bih bila bas iskljuciva preterano.Moze se voleti i bez ljubomore.I to jako.Ali ovo je bilo prvi put(meni),da sam srela nekog ko u meni budi ono najbolje.I to na veoma zivotan nacin.:P
 

Back
Top