Evolucija je providna laž

Prica je malo komplikovanija nego sto je ti predstavljas.Na razvoj coveka nije uticalo samo to sto je ziveo u stepama.Veliku ulogu su imale i drasticne klimatske promene,koje su pretka danasnjeg coveka naterale,ne samo da promeni svoje ponasanje(da prilagodi svoj organimazam kao sto to cine zivotinje),vec i da promeni sredinu u kojoj zivi.To je uslovilo oslobadjanje prednjih udova od aktivnosti kretanja,cime nastaju ruke,a kasnije i rad,sto je uticalo na razvitak mozdane kore.Dakle,malo komplikovana prica.Takodje,covek se razvijao od nizih primata a lavovi i tigrovi od nekih drugih predaka.Nisu nam isti preci tako da ni evolutivni razvoj ne moze biti isti.
btw.ne znam ko je pametniji od njih dvoje.

.:hahaha:..........To je uslovilo oslobadjanje prednjih udova ruke..................................................:rotf:....................od aktivnosti kretanja,cime nastaju .......................................:hahaha:
 
Poslednja izmena:
Mislim da odgovor, osim iz perspektive mladih nadobudnih neznalica (ne odnosi se na tebe), uopste nije slozen.

VoSlavu, procitaj kod Milosa na sajtu 2, 3 i 4. poglavlje sa ovog linka - http://www.teorijaevolucije.com/uvod2.html. Obrati paznju na veoma ilustrativne primere iz 4. poglavlja, za tvoje pitanje posebno bitan fenomen najlonaze (objasnjen iz perspektive prirodne selekcije) i pojam selektivnog pritiska.

Hvala na poveznici. Zaboravio sam na ovaj sajt.
Dakle varijacija + selektivni pritisak je odgovor.
Mada meni nije najjasnije kako se u prirodi tako mala i naizgled ne važna promena održi. (pročitah primer sa leptirom)
 
Na planeti živi stotinak miliona vrsta, a živelo ukupno možda nekoliko desetina milijardi vrsta. E sad na osnovu toga kako to da je samo čovek dostigao toliki vrhunac u navodnoj evopluciji? Zar vam samo ta, svima vidljiva, činjenica ne govori da nešto smrdi sa teorijom evolucije, a pogotovu što ona nema ni jedan realan dokaz?

Odnos čovekovog intelekta i ostalih živih bića je isti kao kad bi se pojavio neki čovek u odnosu na sve ostale ljude u našoj ljudskoj populaciji, koji bi 100 metra istrčao za 4 sekunde !! Svi znamo da ljudi 100 metra trče iznad 9.5 sekunde. Primetićete da je to nemoguće.

Na osnovu svega ovoga zar se niko ne pita kako to da još neke vrste nisu dostigle bar približno nas ljude po intelektu, pošto živimo u istim uslovima, na istoj planeti ??? Zar vam stvarno sve ovo ne dokazuje da je teorija evolucije glupa i providna laž?

Zamislite situaciju da neki čovek ima intelekt na nivou psa. Takav čovek bi bio jako umno zaostao i morali bi da se o njemu staraju ljudi kako bi živeo. E sad pogledajte pse, one slobodne, nazovi lutalice, oni se slobodno kreću, niko ih ne čuva, i uspešno žive. Znači izgleda da nije sve stvar u intelektu, nego da ne razglabam temu.

Razmislite o ovim činjenicama koje niko ne može opovrgnuti, i uporedite ih sa nepostojećim dokazima evolucije, i vidite šta je laž a šta ne u svom zdravorazumskom razmišljanju.

Evo sto.Naucnici nalaze crteze po pecinjama nalaze primituvne predmete kosti etc.Zbog toga se zna da evolucija postoji.Krokodili u proslosti su bili mnogo veci nego danas.Ne vidim poentu ove glupr teme.
 
Evo sto.Naucnici nalaze crteze po pecinjama nalaze primituvne predmete kosti etc.Zbog toga se zna da evolucija postoji.Krokodili u proslosti su bili mnogo veci nego danas.Ne vidim poentu ove glupr teme.

''Naučnici''... misliš slepi sledbenici važeće dogme? :lol:

Naše slikovite predstave i slikovito shvatanje izgleda prošlosti potiču uglavnom od ilustratora i nešto malo kasnije, Holivuda. Ljude istoriji uče od malih nogu, od perioda kada deca nemaju razvijen kritički stav i nemaju svesno pripremljena pitanja na nova saznanja, već svako znanje prihvataju u obliku u kojem im je dato, to se utiskuje, ne dovodi se više u pitanje i vremenom to znanje postane sastavni deo prizme kroz koju se posmatra svet. Zato većina ljudi koji su kao deca bili izloženi zvaničnoj istoriji i interpretaciji iste, kasnije u životu ne preispituju masu ''činjenica'' koje znaju, već sva svoja dalja znanja koja stiču u životu grade na slici koja im stoji utisnuta od malih nogu. Na taj način ljudi postaju zadojeni i posle im je vrlo teško da prime ma kakvo novo saznanje, shvatanje ili perspektivu, jer su njihovi ''receptori za istinu'' odavno popunjeni ''istinama'' koje je neko drugi za njih osmislio, sažvakao i sve to lepo upakovao i servirao pod imenom 'školski program'.

U okviru školskog programa, svako veliko ''naučno'' otkriće biva propraćeno prikladnom veselom/neobičnom/simpatičnom pričom, protkanom slučajnostima i čudesnim sticajima okolnosti, koja će otkriće učiniti interesantnijim i prijemčivijim deci i širem auditorijumu. Tako se npr. Arhimedu slučajno javilo u kadi, Njutnu pod jabukom, engleski hemičar C.R. Wright je slučajno zaboravio da na šporetu kuva morfijum sa anhidridom sirćetne kiseline pa je dobio heroin... a otkriće jedne od najpoznatijih nestalih civilizacija istorijski je zapalo Gideonu Mantelu, akušeru po profesiji, geologu i paleontologu po hobiju. Ona vesela, simpatična priča koja je okruživala Mantelovo otkriće je ta da su 1822. godine, za vreme radova u geološkom nalazištu Negde u Nekim Šumama u Engleskoj, u obližnjem selu trebali njegova akušerska znanja, a za to vreme Gideonova žena, Mari An Mantel je iskopala fosilni ostatak zuba od kojeg je kasnije počela da se razvija cela priča o davno nestaloj civilizaciji.(1851. godine Gideon je priznao da žena uopšte nije bila sa njim i da je on pronašao fosilni ostatak). Treba pomenuti i to da je Mantel 1820. godine našao neke velike zube koji su imali odlike zuba biljojeda, ali ih je u tom trenutku interpretirao kao da su pripadali nekom velikom krokodilu. Kasnije, 1821., predložio je ideju o mogućnosti postojanja ogromnog reptila biljojeda u tim slojevima, a 1822. je došlo do otkrića ''zuba'' u šumama. U maju te godine je Geološkom društvu u Londonu predstavio svoja otkrića ali su ga članovi društva odbili sa obrazloženjem da je u pitanju verovatno rog nosoroga iz Tercijara. Jedan od članova društva je bio i Vilijam Baklend, profesor geologije na Oksfordu, a on je 1824. godine objavio publikaciju imena ''Notice on the Megalosaurus or Great Fossil Lizard of Stonesfield'' u kojoj je ''obrađen'' fosil vilice neke životinje (pronađen 1815. ogdine, a stoji u muzeju Oksforda od 1818.) koju je Baklend nazvao Megalosaurus.

buckjaw.jpg


U međuvremenu, 1823. godine Čarls Lajel, poznati geolog, poznat kao autor ''Principa geologije'' je Mantelove fosile dao poznatom francuskom prirodnjaku Žoržu Kuvijeu koji je prvi put za fosil takođe rekao da je verovatno u pitanju rog koji pripada nosorogu, a godinu dana kasnije, 1824. Mantel je ponovo slao fosile Kuvijeu, dopunjene sa još pronađenih kostiju, i tad je Kuvije utvrdio da su fosili definitivno reptilski, i da je sva verovatnoća da je u pitanju biljojed. On je to i objavio u novom izdanju njegovih 'Recherches sur les Ossemens Fossiles' 1824. godine. Priznao je svoju prethodnu grešku da je u pitanju fosil nosoroga, i praktično je na taj način uveo Mantelova otkrića novog guštera u naučni krug. Pomenuti Vilijem Baklend je 1824, na jednoj izložbi Mantelovih fosila, takođe potvrdio da su u pitanju fosili reptila, on je tvrdio da je u pitanju neka vrsta Megalosaurusa, roda koji je on ''definisao'' par meseci pre te izložbe, ali je izričito odbijao da je u pitanju biljojed. Međutim, njegova varijanta nije zaživela.
Dalje, Mantel je pokušavao da pronađe nekakvu vezu između fosila i modernih, postojećih vrsta reptila upoređujući zube. Istraživanjem, uz pomoć Semjuela Stačberija, došli su do zaključka da su fosili zuba jako slični zubima iguane (samo što su naravno dosta veći ), pa je tako Mantel u svom radu od 10.2.1825 prvi put ostavio pisani trag o tim fosilima.
siguanodonteeth.jpg


Novu vrstu je nazvao Iguanodon, kombinujući iguana i odon/odontos, zub na grčkom. On nije imenovao vrste, to je 1829. prvi uradio Fridrih Hol koji imenovao Iguanodon anglicum, a kasnije je to preimenovano u I. angelicus.
1832. godine Mantel pronalazi fosile koje je označio da pripadaju rodu Hylaeosaurus. To je treći po redu koji je pronađen, posle megalosaurusa i iguanodona.
1834. godine Mantel dolazi do fosila nađenih u kamenolomu kod grada Maidenstone u Engleskoj. Po saznanju informacije da u kamenolomu ima interesantnih fosilnih ostataka, Mantel se zaputio tamo, ali pre nego što je stigao od miniranja u kamenolomu je urušen i upropaćen veliki deo fosilnih ostataka, ali je pronađeno dosta kostiju u jednom kamenom bloku.
maidstone2.jpg


Ovaj kameni blok, tj kosti iz njega su po prvi put omogućili konkretniju rekonstrukciju skeleta, kao i prve umetničke doživljaje kreatura kojima su skeleti pripadali.
Ovo je Mantelova rekonstrukcija na osnovu pronađenih fosila.
Mantell%27s_Iguanodon_restoration.jpg


Međutim, on je tu napravio grešku (kako se kasnije ispostavilo), stavljajući onaj ključni zub na vrh nosa iguanodona.
1841. godine ser Ričard Oven, biolog, anatom i paleontolog je tri roda - Megalosaurus, Iguanodon i Hylaeosaurus, tvrdivši da imaju zajedničke strukture kičme, grupisao pod zajedničko ime Dinosaurus, što u prevodu sa grčkog (deinos + saurus) znači strašni gušter.
1854.godine je održana velika Crystal Pallace izložba, za koju je angažovan skulptor Bendžamin Hokins da napravi replike od kamena do tada poznatih dinosaurusa. On je Društvu za Umetnost priložio i dve slike na kojima je grafički predstavio svoje replike dinosaurusa.
haw1h.jpg

haw1h1.jpg


Replika iguanodona, specijalno urađena za tu Crystal Pallace izložbu:
kewy.jpg

gde se vidi da je to stvorenje na 4 noge koje ima ''rog'' na nosu.

Ovo je ilustracija Iguanodona iz 1859. godine u nekom prirodnjačkom žurnalu
iguanodon1859.jpg


Dalje, 1854. godine, Semjuel Bekles je prijavio pronalazak otiska troprstog stopala, za koje se pretpostavilo da je pripadalo nekom dinosaursu
yfoot.jpg

Kasnije je Bekels pronašao fosil zadnjeg ekstremiteta mladog iguanodona i pokazao je to otkriće Ričardu Ovenu. Kosti stopala su upućivala na to da je bilo trporsto i iste veličine kao prethodno pronađeni otisak stopala. 1858. godine Ričard Oven definitivno povezuje fosil ekstremiteta sa tropsrstim otiskom u svom radu 'Monograph on the Fossil Reptilia of the Wealden Formation Part IV'.
Ovaj korak je omogućio Tomasu Haksliju, koji je bio zagovornik darvinove pretpostavke da ptice i dinosaurusi imaju zajedničkog pretka, da 1868. godine izbaci svoju pretpostavku da je iguanodon imao dovoljno razvijene i snažne zadnje udove da bi mogao da se održava na njima, tj dao je pretpostavku da je iguanodon bio dvonožni dinosaurus.
To se i potvrdilo 1877. godine, kad su u rudniku uglja Bernisar u Belgiji na dubini od 321m pronađena 23 cela fosila skeleta iguanodona i 8 nekompletnih skeleta. Iskopavanja je predvodio i nadgledao Luis Dolo, a on je i objavio rad o pronalascima i rekonstruisao je skelete dinosaurusa. Rekonstrukcija je rađena u crkvi, jer je to bilo jedino mesto sa dovoljno prostora da se to uspešno uradi. Prva rekonstrukcija je objavljena 1882. godine. Ovo je slika na kojoj je prikazana rekonstrukcija skeleta u crkvi.
bernip.jpg
 
Po pronalasku fosila u Bernisaru, i nakon rekonstrukcije, postalo je sasvim jasno da je iguanodon bio dvonožni reptil. Dve vrste su identifikovane, manji I. mantelli i veći, novopronađeni I. bernissartiensis.
belgian.jpg


Rekonstruisani skelet I. mantelli iz Bernisara, iz 1884, nalazi se u Royal Museum of Natural History u Briselu. Za ovo se pretpostavlja da je prva objavljena ilustracija rekonstruisanog skeleta.
1895. godine British Museum of Natural History je za svoje potrebe uradio gipsanu kopiju skeleta,
berniss3.jpg

a bazirano na ovom skeletu, nastala je ilustracija iguanodona, koja se nalazi u odeljku o reptilima u Royal Natural History, delu Ričarda Lajdekera.
berniss4.jpg


U knjizi 'Poreklo ptica' Gerharda Heilmana iz 1927. godine nalazi se ova ilustracija iguandona
sprint.jpg

Međutim, u istraživanjima kičme iguanodona rađenim 1992/93, stručnjaci su došli do zaključka da
iguanodoni ipak nisu hodali uspravno kada odrastu, dok su mladi pretežno se dvonožno kreću, ali kada odrastu ''postaju'' četvoronožni, a dvonožni položaj koriste samo prilikom ishrane.
25194716.gif


U British Museum of Natural History su prilagodili skelet ovom ''novom'' otkriću, kojim se priča u suštini vraća na prvobitni koncept četvoronožnosti koji su u startu predstavili Mantel i Oven.
Ovo je (ukratko) razvoj priče o jednoj vrsti dinosaurusa, sa kojom je započeto otkrivanje jedne davno nestale civilizacije, kojoj je posvećena čitava jedna oblast nauke, koja se danas praktično zasebno izučava, a to je evolucija dinosaurusa. U okviru te priče se takođe nalazi i podatak da su dinosaurusi izumrli pre oko 65 miliona godina, posle velike katastrofe koja je zadesila našu planetu. Uspostavljanjem tog podatka kao validnog, koji se putem školskog programa predstavlja i duboko utiskuje kao opšteprihvaćena istina, dolazi se do logične činjenice i zaključka da od 65 miliona godina pre nove ere pa sve do sredine 19. veka naše ere, svo svesno i nesvesno stanovništvo planete koje je živelo u tom periodu nikako nije moglo da zna za postojanje dinosaurusa (jer njih je jelte, otkrila i definisala napredna zapadna nauka).
Ovde još treba pomenuti i Roberta Plota, profesora hemije sa Oksforda, koji je još 1677. u radu ''The Natural History of Oxfordshire'' postavio sliku fosila velike kosti.
plot.jpg

Plot je znao da je u pitanju deo butne kosti iznad kolena, ali niko u to vreme nije mogao da (u)tvrdi kojoj životinji je pripadala. Robert Plot je bio uverenja da je u pitanju kost od ogromnog čoveka, a neki su govorili da kost potiče od slona. 1763. godine R. Brooks je imenovao tu kost kao Scrotum humanum. Kasnije još dosta sličnih kostiju nađeno u tom području, od kojih jedna i pomenut fosil vilice Megalosaurusa, pronađen 1815. godine.

Mislim da sam dosta sam tupio o periodu od početka 19. veka pa naovamo, tj o periodu od kad je religija zvana nauka počela da zauzima svoje mesto na sceni i polako da osvaja srca obožavatelja :lol:
Sad ćemo malo da izađemo van okvira školskog programa i da vidimo šta nam je svo svesno i nesvesno čovečanstvo koje je živelo u periodu od 65 miliona godina pre n.e. pa do sredine 19. veka n.e. ostavilo u amanet putem crtanja, pisanja i usmenih predanja.
Samo pre toga da navedem jednu činjenicu o funkcionisanju ljudksog uma, nekima poznatu, nekima ne...čovek ne može da izmisli ništa što je u potpunosti novo i neviđeno, čovek može da smisli nešto novo i neviđeno samo kombinovanjem prethodno postojećih utisaka, doživljaja i (sa)znanja. Primera radi, do sada je na planeti identifikovan određen broj tipova tela u životinjskom svetu i recimo da neki crtač za potrebe horor filma treba da nacrta nekakvo čudovište. Crtač neće moći da nacrta ništa novo što nije viđeno do sada, potpuno nepoznato ljudskom umu, već će samo moći da nacrta čudovište proizvoljno kombinujući sve što već postoji i što je viđeno, za šta se zna. To takođe podrazumeva da čovek ne može da izmašta bilo šta što je njegovom umu nepoznato, već mu se i mašta takođe svodi na kombinovanje svih prethodno postojećih utisaka.

Šta su ljudi imali do pojave rekonstrukcije prošlosti od strane zvanične nauke?...nezaobilazan motiv u legendama, umetnosti, literaturi i folkloru skoro svih naroda na svim kontinentima. World Book Encyclopedia iz 1973. godine kaže - svaka narod i nacija su ih imali u svojoj mitologiji...jedina bića koja imaju zapanjujuću sličnost sa dinosaurusima su zmajevi (i slična stvorenja reptilske orijentacije :lol: ). Kao što već pomenuh zapisi, priče i crteži su značajan faktor u donošenju suda o tome kako je izgledala prošlost. Oni nam daju uvid šta su ljudi iz nekog doba radili, čime su se bavili, kako su razmišljali, kako su doživljavali svet. Istina je da je pojedini izvori ne moraju da daju precizan ili realan odraz onoga što se dešavalo, ali ovde je slučaj takav da širom sveta, praktično kroz sva vremena i epohe, kod skoro svih naroda imamo jedan te isti lajtmotiv, a to se nikako ne može nazvati slučajnošću ili nečijom bujnom maštom. Do sada se pokušavalo da ovaj fenomen bude ''objašnjen'' preko univerzalne ljudske mašte, instikta, nasleđenog podsvesnog sećanja, potreba nasleđa i sl, ali je sve to vrlo neubedljivo i plasirano je kako bi se zaštitila važeća priča/dogma, ona po kojoj je slučajno došlo do nastanka prvobitnog oblika života, a kasnije i prvobitnog organizma sposobnog za razmnožavanje, koji se evolutivno razvijao tako da sada neki od njegovih potomaka sede ovde i čitaju ove redove :lol:

Aboridžini svoje legende i mitove o prošlosti nazivaju Vreme Sna. Između ostalog, u tim pričama se govori o strašnim velikim stovrenjima, od kojih neka veoma podsećaju na dinosauruse i još neke druge preistorijske životinje. Aboridžini nisu ostavljali pisane tragove o svojoj istoriji, već su znanje, tradiciju i priče prenosili usmeno sa generacije na generaciju. Ovakav način prenošenja i čuvanja informacija ne može da seže u prošlost više od nekoliko hiljada godina, a da ne dođe do gubitka prvobitne infomacije ili neprepoznavanja originalne priče.
Opšte je poznato da su zmajevi glavni simbol Kine. Nalaze se na umetničkim delima, građevinama, narodnim svečanostima, grnčarstvu. U Kini i Mongoliji su pronađene stotine fosila raznih vrsta dinosaurusa. Otkriće ovih kostiju je u kineskoj literaturi zapisano oko 1000 godina pre prvog pomena fosila u zapadnoj literaturi. Kineska reč za dinosaurusa - konglong, znači užasni zmaj.
Anasazi indijanci, koji su živeli u periodu od 1300 do 400 godine pre n.e., na stenama su ostavili slike raznih životinja, među kojima ima i dinosaurusa. Jedna slika predstavlja brontosaurusa i to vrlo slično kako ga današnja nauka predstavlja (ovaj petroglif se danas nalazi u Natural Bridges National Monument parku).
nativeamericansm.jpg


Na zidovima Velikog Kanjona je 1879. godine otkiven crtež na steni koji su tkđ načinili indijanci
gcdu.jpg

Ovo mesto je posetila i naučna ekspedicija na čelu sa dr. Čarlsom Gilmorom, kuratorom Paleontologije kičmenjaka Nacionalnog muzeja u SAD. Publikacija koja je objavljena potom, pod imenom Doheny Scientific Expedition, govori o činjenici da je ''neki preistorijski čovek načinio crtež dinosaurusa na zidovima Velikog Kanjona'' (beličasta rupica na početku repa na crtežu je trag od metka, jer je neko koristio crtež kao metu).

U Koloradu, u oblasti Montroze, postoji još jedan petroglif gde je zabeležen dinosaurus koji su sačinili Fremont indijanci.
copytg.jpg


Inke su pripremali oslikano kamenje za ceremonijalne pogrebe. Dr. Havijer Kabrera, i njegov otac pre njega, su do sada otkrili preko 11000 primeraka tog kamenja. Prvobitno je pronađeno kamenje za koje se pretpostavlja da potiče iz Nasca kulture. Ovo kamenje je diskreditovano kao validan dokaz samo na osnovu izjave jednog farmera, koji je rekao da je on pravio i rezbario to kamenje, a to je izjava koju je dao jer mu je pretilo hapšenje i zatvor zbog prodaje tog kamenja. Niko do sada nije nedvosmisleno dokazao da su u pitanju falsifikati.

dinosaur1.jpg

dinosaur2.jpg

dinosaur3.jpg

dinosaur4.jpg

icastone2.jpg


Kabrera je kasnije otkrio razne predmete u Nasca grobovima koje datiraju od oko 700. godine naše ere, a koje takođe imaju interesantne motive na sebi:
anc7sm.jpg


burialsm.jpg


anc6sm.jpg


anc5sm.jpg


anc4sm.jpg


nazcapottery.jpg


Nedaleko od južnoameričkih Naska lokacija su otkrivene arheološke lokacije Moše indijanaca koji su naseljavali sverni Peru u periodu od 100-700 godine naše ere.

moche1.jpg


moche2v.jpg
 
Kultura Čupikuaro indijanaca je takođe vrlo interesantna. Ona je bila zastupljena na području Meksika u periodu od 800. godine pre n.e. do 200. godine naše ere. 1945. godine nemački arheolog Valdemar Julsrud je otkrio zakopane glinene figure u podnožju planina El Toro i Čivo, obe na suprotnim stranama grada Akambaro. Ukupno je pronađeno oko 33 000 figura, među kojima se nalazi i dosta figura dinosaurusa. 9 godina kasnije, 1954, meksička vlada je poslala svoja 4 najpoznatija arheologa da istraže ovaj slučaj. Oni su pronašli još figura prilikom svojih istraživanja i zaključili su da Julsrudovo otkriće autentično. Međutim, u zvaničnom izveštaju koji je objavljen oni su tvrdili da ovo otkriće mora biti obmana jer su zajedno pronađene figure ljudi i dinosaurusa. Neke od pronađenih figurica:

julsrudhousefigures1955.jpg


26614101.jpg


3claydinos.jpg


1955. godine, Čarls Hepgud, profesor antropolgije na Univerzitetu Njuhempšira, je detaljno ispitivao ove figurice, uključujući i metod određivanja starosti metodom radioaktivnog ugljenika. Tri testa koja su urađena dala su rezultate starosti - oko 1640 godina pre n.e., oko 4530 godina pre n.e. i 1110 godina pre n.e.
Uzorak od 18 ovih figurica je nešto kasnije podvrgnut termoluminiscentnom testiranju na Univerzitetu Pensilvanije i sva testiranja su pokazala starost od oko 2500 -2700 godina pre n.e. Ali, svi rezultati su na kraju odbačeni iz razloga jer je bilo figurica dinosaurusa među njima. 1990. godine je bio još jedan pokušaj da se skrene pažnja na ove figurice, rađena su opet testiranja metodom radioaktivnog ugljenika koja su pokazala starost između 1500 i 4000 godina...ali i taj put su ovi dokazi odbačeni i ''pobijeni činjenicom'' da je sigurno u pitanju obmana jer su prisutne i figurice dinosaurusa. Ako se ima u vidu očigledna činjenica broja, raznovrsnosti i preciznosti ovih figurica, kao i njihov značaj, više je nego očigledna bila potreba mejnstrim nauke da figurice prikaže kao lažne ili kao obmanu.
Odavde priča ide tragom figurice koja se nalazi na poslednjoj sličici u donjem desnom uglu...krilati zmaj/zmija :lol:

Red Pterosauria je sastavljen od dva podreda - Rhamphorhynchoidea(dugorepi pterosaurusi) i Pterodactyloidea(kratkorepi pterosaurusi). Podred Rhamphorhynchoidea je sačinjen od nekoliko rodova od kojih je jedan Scaphognathus. Ovaj rod sačinjava jedna jedina vrsta koja je do sada poznata - Scaphognathus crassirostris. Ta vrsta je jedina dugorepa vrsta sa skeletnom krestom na glavi. Oni su tkđ imali i pljosnato proširenje poput lista ili lopatice na kraju repa, za koje se smatralo da mu je koristilo za kormilarenje tokom leta. Do sada su poznata dva fosilna primerka, jedan odrastao primerak i drugi, mladi primerak, koji je potpun fosil, jer mu je pronađen ceo rep koji nedostaje odraslom primerku. Fosili su pronađeni u krečnjaku u blizini Colnhofena u Nemačkoj.

01aw.jpg


Ovo je rekonstrukcija pronađenog fosila mladog primerka.

scaphognathusskeletonby.jpg


Herodot je bio jedan od najpoznatijih istoričara starog veka, poznat po tome što je pokušavao da dokaže skoro sve priče ili izveštaje koje je čuo. Koristio se unakrsnim proverama i ispitivanjima izveštaja zarad što veće pouzdanosti informacija. U svojoj ''Istoriji'' je zapisao sledeće - 'Postoji mesto u Arabiji, smešteno u blizini grada Buto, u koje sam otišao pošto sam čuo o nekim krilatim zmijama, i kada sam stigao tamo video sam kosti i kičme zmija u takvom broju da je to nemoguće bilo opisati. Oblik zmije je kao kod vodene zmije, ali je imala krila bez pera i, koliko je to moguće, nalik krilima slepog miša.'' Takođe je zapisao i sledeće u opisu Arabije : 'Krilate zmije, male veličinom i raznih oblika, čuvaju drveće koje rađa tamjan, u velikom broju oko svakog drveta. Ovo su iste one zmije koje upadaju u Egipat'....i još - 'početkom proleća, krilate zmije lete iz Arabije prema Egiptu, ali ibisi, jedna vrsta ptica ih sreće u prolazu i ne dozvoljavaju zmijama da prođu, nego ih ubijaju''. Josef Flavijus, jevrejski istoričar, u njegovim 'Jevrejskim starinama' pominje krilate zmije i njihovo neprijateljstvo sa ibisima. Postoji još najmanje desetak zapisa o krilatim zmijama u starom veku, Aristotel u 'Historia Animalum', Ciceron u 'De Natura Deorum'...naučnik Džon Gercen je pronašao četiri egipatska pečata. Tri opisuju ibisa koji lovi pterosaurusa, a četvrti predstavlja lov pterosaurusa na neku gazelu.
ancient10.jpg

Procenjeno je da je ovaj pečat starosti između 1300 i 1150 godina pre n.e. i trenutno se nalazi u Institutu za arheologiju na Univerzitetu Tel Aviva.
Postoji jedan rimsko-aleksandrijski novčić koji prikazujue pterosauruse sa krestom na glavi, krilima i dugačkim repom. Na prednjoj strani novčića je rimski car Hadrijan, i novčić se datira na 137-138 godinu naše ere. Car Trajan je takođe iskovao novčić, oko 117. godine naše ere, na kojem su krilate zmije sa krestom i vuku dvokolice.
scaph10.gif


Francuski naučnik Prosper Alpin je u periodu od 1851. do 1854. godine napisao 'Prirodnu istoriju Egipta' u kojoj je zabeležio sledeće: ''Ne postoji ništa sigurno o bazilisku, ali smo ipak čuli priču da postoji mala zmija, dugačka kao palmova grana, koja ima rep debljine kao mali prst. Imala je malo parče kože, kao krestu, na svojoj glavi, i na sredini leđa dve opne smeštene na jednoj i drugoj strani koje su služile kao krila, da bi kretanje bilo mnogo brže. Veliki broj ljudi je rekao da ove zmije žive u velikom broju u blizini izvesnih jezera u kojima Nil ima svoje izvorište. Ljudi ne putuju blizu ovih jezera, jer je dobro poznato da ove zmije predstavljaju opasnost. Ovo je ono što su rekli Egipćani koji putuju u Etiopiju i Nubiju.''
Krilata znija, tj Scaphognathus je prikazan i na Đenovskoj mapi sveta iz 1457. godine, upravo na jezerima na kojima izvire Nil.
scaph13.gif


Takođe se nalazi i na Bordžijinoj mapi sveta iz 1435. godine
3417775773_af1898a7cc.jpg


Jedna francuska rezbarija u drvetu iz 16. veka takođe prikazuje ''krilatu zmiju''.
scaph15.gif

Postoji priča koja datira iz decembra 1691. godine, koja kaže da je u blizini Rima, u pretežno vlažnim predelima živeo zmaj koji je terorisao lokalno stanovništvo. Crtež skeleta ove životinje je sačuvan u posedu majstora Kornelija Mejera.
scaph16.gif


Na jednom nemačkom taliru iz 1622. godine jasno se vidi vitez kako kopljem probada krilatog zmaja
scaph12.gif


Edvard Topsel, engleski prirodnjak i jedan od 5 najznačajnijih zoologa Evrope u 16. veku u svojim radovima na nekoliko mesta pominje krilate zmije:
''Zmaja ili leteću zmiju donetu francuskom kralju Fransisu, ubio je ašovom jedan seljak kada ga je ova napala. Ovo stvorenje su videli mnogi učeni i dostojni ljudi, čije je mišljenje bilo da se ono nije rodilo u toj zemlji već da je doneto vetrom iz neke strane zemlje.''
''Među Pirinejima postojala je okrutna vrsta zmija čija dužina nije prelazila 4 stope, čija je debljina bila kao ljudksa ruka i kojoj su krila rasla sa strane''
''Kardanela je u svom delu De Varietate Retum opisao zmije sa krilima koje je video u Parizu. Kardanel je rekao da su imale dve noge i mala krila. Glava je bila mala i nalik na glavu zmije. Boja im je bila jarka i bile su bez dlake ili pera. Rečeno mi je da su donete iz Indije.''

1887. godine, nemački arheolog Robert Koldevej je vršio istraživanja drevnog grada Vavilona i našao je na zidovima rezbarije lavova, bikova i zmajeva. Takođe su pronađene i figurice pomenutih životinja na nekim mestima u ruševinama Vavilona. Vavilonci su zmaja zvali siruš. Po jednoj staroj priči, oni su čuvali i obožavali nekog zmaja u svom hramu sve dok ga nije ubio prorok Danilo. Koldevej je nakon svojih istraživanja 1918. godine izjavio - 'Iguanodon iz belgijskih naslaga krede je usko povezan sa zmajem iz Vavilona'. Pored siruša, u Vavilonu je bilo i verovanje u čudovište imena Tiamat.
U Ontariju, indijanci iz plemena Kri smatraju jezero Meminiša domom strašne ribolike zmije.
Hjuronski zmaj iz legende se zove Angoub, a Činuk indijanci iz Britanske Kolumbije su verovali u zmaja imena Hiačukaluk. Na istom tom području postoji i verovanje da je jezero Sašvap stanište zmaja imena Ta Zam'a.
Herkul, Persej i Apolon su pobeđivali zmajeve, u danskom epu Volsunga Saga, heroj Zigurd ubija strašnog zmaja Fafnira. U nordijskoj mitologiji, za veliko jasenovo drvo imena Igdrazil se mislilo da održava ceo Svemir. Ono je imalo tri korena, od kojih se jedan pružao u oblast mrtvih, gde je zmaj imena Nidhog neprestano glodao ovaj koren drveta. Nordijci takođe imaju zabeleženu priču o čuvaru blaga Reingolda, zmaju Lindvurmu kojeg je ubio heroj Zigfrid.
Staroengleski ep Beovulf ima zmaja čuvara blaga, koji je bljuvao vatru i bio visine oko 15 kada je izmeren nakon smrti. U biblijskoj knjizi o Jovu, koja se smatra jednom od najstarijih biblijskih knjiga, opisuju se dve životinje - behemot i levijatan koje podsećaju na dinosauruse. Zbog nedostatka adekvatnog poređenja sa stvorenjima koja danas žive, u većini prevoda biblije(i u našem) ta dva stvorenja se pominju kao slon ili nilski konj (behemot) i krokodil (levijatan). U knjizi po Jovu, 40:12, za behemota se kaže da ''diže rep svoj kao kedar'', a i slon i nilski konj imaju izrazito kratke repove, tako da svakako nisu te životinje u pitanju.
 
Duboko u džunglama Kambodže se nalaze hramovi i palate Kmerske civilizacije. Jedan od tih hramova, Ta Prohm, ima na kamenim statuama i reljefima zabeleženo detalj stvorenja neverovatne sličnosti sa stegosaurusom.
Stegosaurus.jpg


buddhisttemplesandstone.jpg

buddhisttemplesandstone.jpg


U selu Girifalko, u oblasti Karia u Turskoj, posle zemljotresa 1971. godine je pronađena ova figurica
terracottastatue2sm.jpg

terracottastatuesm.jpg

za koju je utvrđeno da je stara najmanje 3000 godina i pretpostavlja se da potiče od predgrčke civilizaije iz Kalabrije. Takođe je pronađena 'slika' stegosaurusa na grnčariji.
pottery2.jpg


U Holandiji, u Leiden National Museum of Antiquities, se nalaze artefakti, koji su predstavljeni i u knjizi The Art of Indonesia - The Art of Ancient People. Stari Sumatrani su ostavili nekoliko umetničkih dela a koja uključuju dugorepe, dugovrate životinje sa krestom na glavi
corysaurindo.jpg

koje podsećaju na hadrosauruse, konkretno na koritosaurusa.

Na ovoj slici su predstavljeni pterosaurus, ratnici koji jašu neku životinju koja podseća na dinosaurusa, i porodica dinosaurusa
indo2.jpg


U knjizi se nalazi i fotografija drvene skulpture, kao i likovni prikaz vrste dinosaurusa Parasaurolophus, kljunoliki dinosaurus sa krestom.
parasauro.jpg

Na drvenoj skulpturi izgleda kao da ljudi jašu na leđima ovog dinosaurusa.

U Kini je pronađeno dosta predmeta koji potiču iz perioda vladavine dinastija - Han, Zu, Šang, Vei.
collectionv.jpg

chinesedragony.jpg

weix.jpg


Doslovce na svim kontinentima i u svim civilizacijama i kulturama postoje ostaci crteža, rezbarija i simbola zmajeva, dinosaurusa i sličnih reptilskih stvorenja.

ancientslatesm.jpg
ashanti.jpg
egyptianwand.jpg
snakes.jpg
twanakusm.jpg
twanakusm1.jpg
pinkbl.jpg
urnm.jpg
acambaro2.jpg
muralsm.jpg
20218367.jpg
pterosaurth.jpg

bookcoversm.jpg
nilemosaicth.jpg
egyptianhierkanpolisfou.jpg
cutout.jpg
manshaat.jpg
...
 


:worth:

Cestitke na ovako iscrpnoj argumentaciji. Kako god bilo, definitivno nesto sa istorijom nije u redu (ukljucujuci evoluciju).

Ja licno smatram, buduci da verujem da je Bog stvorio zivot pa i coveka, ovako ili onako, da se evolucija (cak i u smislu degeneracije) vrsi na nivou svesti (tj duhovnog), recimo tako sto bica teze odredjenom cilju (a sto se zapravo odigrava na duhovnom nivou) da bi tek materijalizacija dovela do onoga sto mi poznajemo kao evolucija, tj. promene u materijalnom.
Dakle u svemu tome postoji inteligentna promisao, sto se i vidi iz lepote i raznovrsnosti Univerzuma u kome zivimo (a o kome zapravo znamo jako, jako malo), i sve potice iz tih visih, duhovnih nivoa. Zato stvari i jesu tako savrsene.
 
PsychotronicLoveCommand

Немам времена да читам постове.
На многим фотографијама се јасно види да су диносауруси и људи живели у исто време а то није било тако давно као што каже еволуција.
 
Evo sto.Naucnici nalaze crteze po pecinjama nalaze primituvne predmete kosti etc.Zbog toga se zna da evolucija postoji.Krokodili u proslosti su bili mnogo veci nego danas.Ne vidim poentu ove glupr teme.

Mozda su manji u odnosu na pretke ali su i dalje krokodili, dakle nije doslo do pojave nove vrste!!

Evolucija ne govori o promenama u vrsti vec o novim vrstama!!! Ja kazem da vrste ne nastaju od drugih vrsta!
 
Inke su pripremali oslikano kamenje za ceremonijalne pogrebe. Dr. Havijer Kabrera, i njegov otac pre njega, su do sada otkrili preko 11000 primeraka tog kamenja. Prvobitno je pronađeno kamenje za koje se pretpostavlja da potiče iz Nasca kulture. Ovo kamenje je diskreditovano kao validan dokaz samo na osnovu izjave jednog farmera, koji je rekao da je on pravio i rezbario to kamenje, a to je izjava koju je dao jer mu je pretilo hapšenje i zatvor zbog prodaje tog kamenja. Niko do sada nije nedvosmisleno dokazao da su u pitanju falsifikati.
Buduci da vidim da si informisan,nece ti biti problem da nam kazes gde su tacno iskopane ove figure?Zivo me zanima da li ces pronaci taj podatak.:)
Kultura Čupikuaro indijanaca je takođe vrlo interesantna. Ona je bila zastupljena na području Meksika u periodu od 800. godine pre n.e. do 200. godine naše ere. 1945. godine nemački arheolog Valdemar Julsrud je otkrio zakopane glinene figure u podnožju planina El Toro i Čivo, obe na suprotnim stranama grada Akambaro. Ukupno je pronađeno oko 33 000 figura, među kojima se nalazi i dosta figura dinosaurusa. 9 godina kasnije, 1954, meksička vlada je poslala svoja 4 najpoznatija arheologa da istraže ovaj slučaj. Oni su pronašli još figura prilikom svojih istraživanja i zaključili su da Julsrudovo otkriće autentično. Međutim, u zvaničnom izveštaju koji je objavljen oni su tvrdili da ovo otkriće mora biti obmana jer su zajedno pronađene figure ljudi i dinosaurusa. Neke od pronađenih figurica:
Postoje mnogi drugi razlozi zbog kojih je prihvaceno da je u pitanju prevara.Ono sto kreacionisti koji se koriste ovakvim pricama ne shvataju,jeste da samo sebi otezavaju polozaj,jer svi ovi pronalasci moraju da objasne postojanje hiljada dokaza,koji pokazuju suprotno.Postoji mnogo pitanja na koja cete morati da odgovorite.Pre svega,sam pronalaz 30 000 ocuvanih artefakta je necuveno i gotovo nemoguce.Takodje,ako je istina da su ljudi i dinosaurusi ziveli zajedno u ovoj oblasti,kako to da nije pronadjen nijedan fosil dinosaurusa?I sta vise,ukoliko su ljudi i dinosaurusi bilo gde na svetu ziveli zajedno,kako to da nigde u istom sloju nije pronadjen ljudski i fosil dinosaurusa?Evo,fosili se iskopavaju vec decenijama,pronadjeno je mnogo foilizovanih ostataka,sto ljudi sto dinosaurusa,ali nigde zajedno.Bice da ih je Bog razdvojio da nas iskusava.
 
Mozda su manji u odnosu na pretke ali su i dalje krokodili, dakle nije doslo do pojave nove vrste!!

Evolucija ne govori o promenama u vrsti vec o novim vrstama!!! Ja kazem da vrste ne nastaju od drugih vrsta!
Jako je divno sto ti kazes da ne postoji nastanak novih vrsta.Ipak,cinjenice govore drugo.Jedan od primera nastanka nove vrste jeste i slucaj sa Zelenim slavujem,koji zivi u oblasti Himalaja.No sa vremenno,doslo je do razdvajanja na vise grupa,koje su naselile razlicite prostore,gde su vladali razliciti uslovi na koje su ove grupe morale da se prilagodjavaju,da bi prezivele.I sta se dogodilo?Posle nekog vremena,zbog genetskih razlika nastalih uz pomoc mutacija i selektivnog pritiska,ove grupe vise nisu mogle da se razmnozavaju medjusobno,tj.nastale su dve vrste.Takodje,nastala je nova vrsta komaraca koja potice od vrste Culex pipiens,nastalo je nekoliko novih vrsta.Dakle,kao sto vidis,postoji mnogo puta gde je zabelezen nastanak drugih vrsta od predjasnjih.To je cinjenica.
 
Buduci da vidim da si informisan,nece ti biti problem da nam kazes gde su tacno iskopane ove figure?Zivo me zanima da li ces pronaci taj podatak.:)

Ako tražiš precizne geografske koordinate, taj podatak nemam :lol:
Ali čisto zarad orijentacije, to je ova crvena tačka ovde :lol:
12peru_map-articleInline.jpg

U pitanju je peruanska pustinja Ocucaje, mesto koje je i dan danas stecište lovaca na fosile i krijumčara istih :lol:
http://www.nytimes.com/2010/12/12/world/americas/12peru.html

Postoje mnogi drugi razlozi zbog kojih je prihvaceno da je u pitanju prevara.Ono sto kreacionisti koji se koriste ovakvim pricama ne shvataju,jeste da samo sebi otezavaju polozaj,jer svi ovi pronalasci moraju da objasne postojanje hiljada dokaza,koji pokazuju suprotno.Postoji mnogo pitanja na koja cete morati da odgovorite.Pre svega,sam pronalaz 30 000 ocuvanih artefakta je necuveno i gotovo nemoguce.Takodje,ako je istina da su ljudi i dinosaurusi ziveli zajedno u ovoj oblasti,kako to da nije pronadjen nijedan fosil dinosaurusa?I sta vise,ukoliko su ljudi i dinosaurusi bilo gde na svetu ziveli zajedno,kako to da nigde u istom sloju nije pronadjen ljudski i fosil dinosaurusa?Evo,fosili se iskopavaju vec decenijama,pronadjeno je mnogo foilizovanih ostataka,sto ljudi sto dinosaurusa,ali nigde zajedno.Bice da ih je Bog razdvojio da nas iskusava.

Navedi jedan, dva...koliko god :lol: Ne znam kome si se ovde obraćao :lol:, ali ono što znam jeste sledeće- evolucionisti nikako da shvate činjenicu da, ako je ono u šta oni veruju pogrešno, to ne znači da je ono u šta veruju kreacionisti tačno :lol: A pre nego što bilo ko bude odgovarao na bilo koja pitanja, evolucionisti dodatno moraju da shvate osnovnu grešku u svom programu - prvo je zacementirana pretpostavka, a onda se 150 i kusur godina traže dokazi koji isključivo odgovaraju zacementiranoj pretpostavci, a sve ostalo se odbacuje. Daleko objektivniji pristup bi bio da se svi pronađeni dokazi prvo sakupe na jedno mesto, da se objektivno i bez predrasuda ispitaju i potom da se na osnovu njih gradi priča. Međutim, to tvrdokornim evolucionistima ne odgovara, jer bi se u tom slučaju njihov sistem verovanja raspao, a ne bi imali adekvatnu zamenu jer im sa druge strane na raspolaganju stoji ono u šta evolucionisti duboko ne veruju :lol: ...ah, taj dualizam :lol:
U svakom slučaju, u šta god ti verovao, do sada niko nije uspeo da ospori autentičnost ovih 33 000 artefakta. Kroz dugačak niz godina, prošli su kroz brojne eksperimente/ ispitivanja, i rezultati svih eksperimenata i ispitivanja nedvosmisleno daju period starosti figurica od - do. Identičnim takvim eksperimentima/ispitivanjima se određuje i datira starost ''zvaničnih'' artefakta i fosila, tj svih ''dokaza'' koji se uklapaju u zvaničnu priču. Svaka kontra, koju su tokom vremena evolucionisti udarali na pronalazak ovih 33 000 figurica, izbegavala je bavljenje tom činjenicom - naučno potvrđena starost 33 000 figurica.
Pošto vidim da koristiš reč nečuveno i nemoguće, samo da pomenem to da ako ti nisi pročitao nešto u knjigama, novinama ili online, slušao na radiju, gledao na tv, to ne znači da to nešto ne postoji, da se nije dogodilo ili da se ne dešava :lol:
 
Jako je divno sto ti kazes da ne postoji nastanak novih vrsta.Ipak,cinjenice govore drugo.Jedan od primera nastanka nove vrste jeste i slucaj sa Zelenim slavujem,koji zivi u oblasti Himalaja.No sa vremenno,doslo je do razdvajanja na vise grupa,koje su naselile razlicite prostore,gde su vladali razliciti uslovi na koje su ove grupe morale da se prilagodjavaju,da bi prezivele.I sta se dogodilo?Posle nekog vremena,zbog genetskih razlika nastalih uz pomoc mutacija i selektivnog pritiska,ove grupe vise nisu mogle da se razmnozavaju medjusobno,tj.nastale su dve vrste.Takodje,nastala je nova vrsta komaraca koja potice od vrste Culex pipiens,nastalo je nekoliko novih vrsta.Dakle,kao sto vidis,postoji mnogo puta gde je zabelezen nastanak drugih vrsta od predjasnjih.To je cinjenica.

To je cisto nagadjanje. Isto je kao kad bi neko reko eto od zeca je nastao konj jer je zeka bezeci od lisice vremenom bezao bezao i onda pojedine jedinke zeca su zbog uslova sredine postali konji.

Zar ne vidis koje nebuloze. Daj dokaze a ne samo prica. Svasta moze da se isprica a bez dokaza rica je samo obicna bajka
 

Back
Top